Povijest utrkivanja na Riječkom području

Motor racing na području Kvarnerskog zaljeva (zaljev u kojem se Rijeka nalazi) imaju dugu tradiciju moto-utrka koja seže još od početka prošlog stoljeća.

Start utrke u selu Matulji kod Rijeke. Trkačka manifestacija pod nazivom "Abbazia - Monte Maggiore" (Opatija - Učka), 22. rujna 1929.

Ipak, dvije lokacije zauzimaju posebno mjesto na tom polju.
Preluk i Grobnik simboli su prošlosti i sadašnjosti. Preluk, po mnogim karakteristikama jedinstven u svijetu kada su u pitanju auto-moto utrke, i po tome se može usporediti čak s Monte Carlom. Već četiri desetljeća Preluk je domaćin brojnih natjecanja, domaćih i međunarodnih, proizašlih iz Adriatic Prixa, ali i iz nekih ranijih natjecanja lokalnog karaktera.

---

Preluk se nalazi u Kvarnerskom zaljevu, nekoliko kilometara jugozapadno od Rijeke.

Privremena ulična staza duljine 3.728 milja/6.000 km bila je domaćin domaćih i međunarodnih auto mobilističkih i moto utrka između 1937. i 1977. i samo moto utrka od 1969. do 1977. GT i utrke sportskih automobila održavale su se između 1937. i 1959., Formula Junior 1960., 1961. i 1963., a Formula 3 između 1964. i 1968. Staza je zatvorena 1977. zbog bojkota motociklista zbog opasnosti vožnje po toj stazi i sigurnosti vozača.
Nakon toga je riječki auto-moto klub žurno izgradio riječku (Grobničku) stazu kako bi i dalje mogao biti domaćin VN Jadrana (VN Jugoslavije).

Prvo izdanje auto utrke "Adriatic Prix" održano je 9. srpnja 1939. godine, kada je ovo područje bilo privremeno u Italiji. Od kraja Drugog svjetskog rata do 24. lipnja 1991. ovo je područje pripadalo Jugoslaviji, a nakon odvajanja Hrvatske od Jugoslavije 1990. dio je Hrvatske. Zbog toga je u starim zapisima ova staza bila poznata kao "Circuito di Carnaro" (Kvarnerska staza) ili "Circuito di Abbazia" (Opatijska staza).

No ovo nije bila prva utrka održana na ovoj cestovnoj stazi dugoj 6000 metara s visinskom razlikom od 85 metara. Maksimalni uspon uzbrdo je bio 5,1%, a nizbrdo 3,6%. Postoji zapisnik o lokalnim utrkama već iz 1931. godine.

Staza je imala mnogo gradijenata, a idu ovako:

0- 150m 0.0% (5m)*
150- 900m 3.5% (31.06m)*
900-1930m 5.3% (85.46m)*
1930-2065m 0.4% (90.00m)*
2065-2715m -2.4% (71.40m)*
2715-3865m -3.6% (30.00m)*
3865-4015m -3.0% (25.50m)*
4015-5015m -1.0% (16.00m)*
5015-5445m -2.0% (7.00m)*
5445-5645m -1.0% (5.00m)*
5645-6000m 0.0% (5.00m)*
* Metra iznad razine mora na kraju dionice

Talijani su organizirali utrku na stazi Preluk isti dan kada i VN Francuske 1939., jer je Mussolini zabranio Maseratiju da startaju u Francuskoj.

---

Iz Knjige Davida Venablesa, "The Racing Fifteen-hundreds, povijest voiturette utrka od 1931. do 1940.", i zašto je ova prva utrka za Adriatic Prix održana na Preluku:

"Although Mussolini's edict prevented the Italian team being at Rheims (The Coupe de la Commission Sportive), the Maserati team was not deprived of a race that Sunday (9th July 1939) for as a consolation the team went to the North East coast of the Adriatic as far as the coastal holiday resort of Abbazia (Opatija) where the Circuit of Carnaro was being run on a 3.7 mile (6 kilometers) road circuit.
This made a change from the usual Italian short circuits and nine Maseratis appeared. The Works Maserati Team comprised two Maserati 4CL's for Gigi Villoresi and Franco Cortese and the 24 valve Maserati 6CM for Giovanni Rocco. Rocco's 6CM led Villoresi and Cortese at the start but then fell back with engine problems, leaving Villoresi and Cortese to complete the 93 mile (150 km) course in an easy demonstration. The pace was hard as five cars fell out including those of Paul Pietsch and Barbieri both of whom only lasted for one lap. To Villoresi, so soon after his brother's death (Emilio Villoresi, Monday 20th June while testing a Tipo 158 Alfa Romeo at Monza) that was a courageous act."
"Iako je Mussolini ukazom spriječio talijansku momčad da učestvuje na utrci u Rheimsu (The Coupe de la Commission Sportive), momčad Maseratija nije bila uskraćena za utrku te nedjelje (9. srpnja 1939.) jer je kao za utjehu momčad otišla na sjeveroistočnu obalu Jadrana do obalnog ljetovališta Abbazia (Opatija) gdje se vozila staza Carnaro na 3.7 milja (6 kilometara) cestovnog kruga. Time je napravljena promjena od uobičajene talijanske neorganiziranosti i na stazi se pojavilo devet Maseratija. Tvornički Maseratijev Team sastojao se od dva Maseratija 4CL za Gigija Villoresija i Franca Cortesea i Maseratija 6CM s motorom od 24 ventila za Giovannija Rocca. Roccov 6CM je poveo ispred Villoresija i Cortesea na startu, ali je zatim posustao zbog problema s motorom, ostavivši Villoresija i Cortesea da završe stazu od 93 milje (150 km) u laganoj demonstraciji moći. Tempo je bio težak jer je pet automobila ispalo uključujući one Paula Pietscha i Barbierija, a obojica su izdržala samo jedan krug. Za Villoresija, ubrzo nakon bratove smrti (Emilio Villoresi, ponedjeljak 20. lipnja dok je testirao Tipo 158 Alfa Romeo u Monzi) to je bio hrabar čin."

Rezultati utrke: 25 krugova = 150 km
CIRCUITO DI CARNARO - Abbazia (I), 9. SRPNJA 1939. - VOITURETTE

Startna lista: Pietsch, Villoresi, Cortese, Baruffi, Rocco, Romano, Barbieri, Plate, Lami, Pagliano, Bonomi.
Najbolje vrijeme treninga - Villoresi (2:48.6 128.113 kph).
Najbrži krug kvalifikacija - Villoresi (130.120 kph, on lap 18)

Startni grid
1 L Villoresi - Maserati
	4 Cortese - Maserati
2 Rocco - Maserati
	3 Pietsch - Maserati
10 Barbieri - Maserati
	6 Romano - Maserati
7 Baruffi - Maserati
	5 E Platé - Maserati

Starting grid of CIRCUIT OF CARNARO - 9 JULY 1939 race, and on the picture Luigi Gigi Villoresi on starting grid with his Maserati 4CL

 

 

Rezultati utrke:

1 L Villoresi (Maserati 4CL 1.5L *) 1:10:51.2
2 Cortese (Maserati 4CL 1.5L **) + 12.2
3 Romano (Maserati 6CM 1.5L) + 7:26.1
4 Rocco (Maserati 6CM 1.5L *) - 1 lap
DNF E Platé (Maserati 6CM 1.5L) ~4 kruga-odustao zbog kvara
DNF Baruffi (Maserati 6CM 1.5L) ~3 kruga-odustao zbog kvara
DNF Barbieri (Maserati 6CM 1.5L) 1 krug-odustao zbog sudara
DNF Pietsch (Maserati 6CM 1.5L ***2) 1 lap engine

Najbrži krug utrke: L Villoresi - 2:45.2
DNF=Did Not Finish (Nije završio)

* Tim: Officine Alfieri Maserati
** Tim: Scuderia Torino
*** Tim: C. Lami

Usput, isti automobil Maserati 4CL ušao je i u utrke Formule 1 1950. i 1951. Za sezonu 1953. i kasnije trkaći automobil zamijenjen je modelom Maserati A6GCM.

Ovo su rezultati drugih auto utrka u razdoblju od 1950. do 1968. Ove informacije sam dobio ljubaznošću Tonyja Kayea.

1950... <1100cc Veselinovic (HR) Fiat 88.5kph
1950... >1100cc Maleric (SLO or HR) 90.7kph
1951... <1100cc Malagola (I)
1951... >1100cc Koresch (A)
1952... raced, but I have no specific data
1953... some junior formulae (I've seen the photo, but I have no specific data)
1954... <1300cc Otto Mathé (A) Porsche
1954... >1300cc Ernst Vogel (A) Porsche 116.27kph
1955... <1300cc Otto Mathé (A) Porsche
1955... >1300cc Ernst Vogel (A) Porsche no.140
1956... >1300cc Ernst Vogel (A) Porsche no.20
1956... <3000cc Franco Cortese (I) Ferrari no.44 121.4kph
1957... raced, but I have no specific data
1958... <1300cc Sep Liebel (A) Alfa Romeo
1958... <2000cc Ernst Vogel (A) Porsche no.144 131.25 (first time Villoresi's 128.113kph was bettered)
1959... <1300cc Charles Vögele (CH) Lotus no.121 115.4kph
1959... GT class race (raced, but I have no specific data)
1960... Formula Junior Sep Liebele (A) Stanguellini 117.65kph
1960... Sport class race Frazer (Rhodesia)
1961... Formula Junior Mario Zanarotti (I) Stanguellini 124.8kph
1962... raced, but I have no specific data
1963... Formula Junior Kurt Ahrens () Cooper 142.29kph
1964... Formula 3 1st heat Roman Dirschl (D) Lotus, 2nd Heat Hans Byczkowski (DDR) Wartburg
1965... Formula 3 Manfred Mohr (D) Brabham 139.05kph
1966... Formula 3* Patrick Dal Bo (F) Brabham 95.25kph (cancelled after 5 out of scheduled 12 laps due to heavy rain)
1967... Formula 3 David Walker (AUS) Cosworth
1968... Formula 3 Manfred Mohr (D) Tecno 149.169kph

Some of rare pictures from Preluk racing track

 

Ovo je napisao Barry Collerson, jedan od vozača, na automobilskoj utrci 1966.:

"Our next meeting, the Adriatic Grand Prix in Yugoslavia, gave me my first experience of racing behind the Iron curtain, The colorful seaside town of Rijeka and Opatija and it is here that the Grand Prix is held, on a natural road circuit which starts on the beachfront and winds up a steep hill with a rock face on one side and a sheer drop to the sea, protected by a stone wall, on the other. Then comes a fast downhill straight, a hairpin, another straight bit followed by a series of downhill S bends and back to the pits on the waterfront. The circuit also boasts an uphill hairpin which is the tightest I have ever seen; during practice I think every driver had to select reverse gear to get round it at one time or another.
The general layout is not unlike Monaco, but it's much faster and longer, being almost four miles per lap.
We were paid our starting money in local currency and, as this money has little value on the exchange rate outside Yugoslavia, we decided to spend as much as possible while we were there. Our starting money, equal to about 45 Pound each, was a small fortune by local standards and we found it difficult to get rid of the local currency - I wish I suffered from this problem more often. We even lived it up by staying in a hotel, which was a change from living, sleeping and eating in the transporter.

Saturday's programme consisted of several motor cycle events plus the two eight-lap qualifying heats for the Grand Prix. In my heat I managed to finish second, with Kurt Keller third, but I was lucky to finish, nursing my car to the chequered flag with 20lbs oil pressure and a run big-end bearing which took its toll on the big-end and con rod. Overnight we patched up the engine with a new set of bearings as a starting money special for the final on Sunday. However, the race became a farce when the heavens opened up just before the start making the already dicey circuit like a skating rink. The promoters wanted to abandon the race and after some argument the cars which had qualified were wheeled out onto the circuit to drive an exploratory lap, after which a vote was taken. The result was a deadlock, half the drivers (including Kurt and myself) voting to race while the remainder claimed it was too dangerous. Eventually a compromise was reached, the race being run over five laps instead of 12. Although run at a snail's pace, several drivers (including me!) still managed to spin on the treacherous surface, the eventual winner being Patrick Dal-Bo in the works entered Pygmee. Kurt, who loves the rain, upheld our team name by finishing third."

"Naš sljedeći susret, Velika nagrada Jadrana u Jugoslaviji, bio je moje prvo iskustvo utrke iza Željezne zavjese, šarenog primorskih gradova Rijeke i Opatije. Ovdje se održavala Velika nagrada, na prirodnoj cestovnoj stazi koja počinje na obali i vijuga uz strmo brdo sa stijenom s jedne strane i strmim padom prema moru, zaštićenim kamenim zidom s druge strane. Nakon toga ravnica, pa ukosnica, zatim nizbrdica s -S- zavojima i povratak u ravnicu s boksovima na obali mora. Na stazi je također i ukosnica na početku staze koja je na uzbrdici, najuža ukosnica koju sam ikada vidio; mislim da je tokom trening vožnje svaki vozač morao odabrati brzinu za vožnju unazad kako biste prošli tu ukosnicu.
Staza se općenito ne razlikuje od Monaka, ali je puno brža i duža, iznosi gotovo četiri milje po krugu. Dobili smo početni novac u domaćoj valuti (Yu Dinari, op: SEAS) i, kako taj novac ima malu vrijednost na tečaju izvan Jugoslavije, odlučili smo potrošiti što je više moguće dok smo tamo. Naš početni novac, otprilike 45 funti po glavi, bio je malo bogatstvo prema lokalnim standardima i bilo nam je teško riješiti se lokalne valute - volio bih da sam češće patio od ovog problema. Čak smo i živjeli odsjedajući u hotelu, što je bila promjena u odnosu na život, spavanje i jelo u transporteru.
Subotnji program sastojao se od nekoliko motociklističkih utrka plus dvije kvalifikacijske vožnje od osam krugova za Grand Prix. U svojoj sam utrci uspio završiti drugi, s Kurtom Kellerom trećim, ali sam imao sreće što sam završio, pazeći na moj auto sve do ciljne zastave, s tlakom ulja od 20 lbs i pokvarenim ležajem koji je uzeo svoj danak na situaciju sa mojom koljenastom osovinom, klipnjačom i njenim ležajem. Preko noći smo pokrpali motor s novim setom ležajeva kao specijal za početni novac za finale u nedjelju. Međutim, utrka je postala farsa kada su se nebesa otvorila neposredno prije starta, pa je ionako teška staza bila poput klizališta. Promotori su htjeli prekinuti utrku i nakon neke rasprave automobili koji su se kvalificirali odvezeni su na stazu da odvoze testni krug, nakon čega je obavljeno glasovanje. Rezultat je bio da je polovica vozača (uključujući Kurta i mene) glasala za utrku dok je ostatak tvrdio da je preopasno. Naposljetku je postignut kompromis, utrka se vozila u pet krugova umjesto u 12. Iako se vozilo puževim korakom, nekoliko se vozača (uključujući mene!) ipak uspjelo zavrtjeti na opasnoj površini, a konačni pobjednik bio je Patrick Dal-Bo koji je vozio Pygmee. Kurt, koji voli kišu, potvrdio je kvalitetu našeg tima osvojivši treće mjesto."

Rezultati Barry Collersona u Europskim natjecanjima 1966. mogu se naći ovdje:
http://www.formula2.net/F366_IndexE.htm

14. rujna 1947. na Preluku je održana prva utrka za Prvenstvo Jugoslavije u motociklizmu. Bilo je trkača iz svih bivših jugoslavenskih republika. Sve najbolje što Jugoslavija može ponuditi. Isti dan bilo je i vrijeme za početak auto prvenstva Jugoslavije. Prijavilo se 130 vozača u svim klasama. Rezultati: Motocikli: Kategorija do 125 ccm 1. Danilo Širica , Croatia: 18,41 – 77,086 km/h 2. Šurbek Ladislav, Croatia:19,36,05 – 73,440km/h 3.Krhen Ivan , Croatia: 21,07 – 68,184 km/h Kategorija do 250 ccm 1. Jakšić Antun, Croatia: 24,23 – 88,560km/h 2.Puhar Frane, Slovenia: 24,26,05 – 88,354km/h 3.Prigelhof Ivan , Croatia: 25,28 - 84,816km/h Kategorija do ccm 1. Mec Veljko, Croatia: 20,00,2/5 – 98,136 km/h 2.Trampuš Emil, Slovenia: 23,09,1/5 – 93,276km/h 3. Ponikvar Leo, Slovenia: 24,44 - 87,300 km/h Kategorija do 500 ccm 1.Vukelić Ivan, Croatia: 21,47,4/5 – 99,072km/h 2. Keber Drago, Slovenia: 22,31 – 95,904km/h 3.Bogosavljević Mile, Serbia : 23,03,4/5 –93,456 km/h Kategorija do 1.000 ccm 1.Vukelić Ivan, Croatia: 22,00,1/5 – 98,136 km/h 2.Parić Mate, J.A. : 22,30,1/5 – 95,976 km/h 3.Jungflajš Franjo, Croatia: 22,49,4/5 –94,608 km/h Kategorija prikolica do 600ccm 1.Penzić Zvonko, Croatia: 25,05 -86,112 km/h 2.Tkalčec Drago, Slovenia: 28:14 – 76,500km/h Kategorija prikolica do 1.200 ccm 1.Kamenar Drago, J.A. : 23,59 – 90,061 km/h 2.Picek Ivan , Serbia : 26,58,2/5 – 80,064km/h 3. Zemljak Emil, Croatia: 29,01 – 74,412km/h Automobili: Kategorija do 500 ccm 1.Alibunar Franc, Slovenia: 22,23,2/5 – 64,296km/h 2.Pintar Slavko, Slovenia: 22,29,4/5 3.Lojze Frane, Slovenia: 22,51 Kategorija do 1.100 ccm 1.Viecoli Bruno, Croatia: 18,13 – 79,020km/h 2.Kren Zvonimir, Croatia: 20,23 – 70,632km/h 3.Grasić Janko, Slovenia: 20,25 – 70,524km/h Kategorija do 1.100 ccm 1.Malnarič Dušan, Slovenia: 22,47,3/5 – 94,752km/h 2.Ing. Vladmar Stane, Slovenia: 23,05,2/5 –93,528 km/h Davne 21. lipnja 1964. godine održana je prva od devet VN Jugoslavije u Motociklistizmu, i prvi put se utrka računala za svjetsko prvenstvo. Zastrašujuća staza. S jedne strane stijene prekrivene slamom, s druge more ili stometarski ponor. Staza je duga 6000 metara. Richard Morley o "Grand-Prix de l'Adriatique" 21. 06. 1964. kaže: Opatija was what is now Croatia and only 50km or so from the Italian boarder, was another real road racers circuit which hosted the Yugoslavian Grand Prix on a number of occasions, as part of the FIM World Championship Series.  Situated on the coast road the circuit was in the form of a large triangle with the longest side being the coast road on the seafront which followed a large sweeping bay before riders encountered the first right hand hairpin known locally as "sign postcorner". From here started the climb to the top of the circuit (named "the mountain") where there was another right hand bend, taken at some speed, before riders started their decent down to the fastest point of the circuit which included an S bend (taken flat outon a 250 if a rider was very bold!). They then encountered another lefthand then a tight right hand bend at the bottom of the mountain which returned them to the coast road and back to the start and finishing line situated on it.  It was an idyllic setting with the race paddock near the start and finishing line one side of the coast road and a golden beach on the other. Parking in the race paddock in glorious weather in what appeared to have been a stone quarry cutout from the base of the mountain, we no sooner had a welcoming cup oftea provided by Vernon and Margaret Cottle than we were joined by Bert and Raymond, the two Stockport lads we had previously met at the Skofja Loka races. (...) (...)Eager to try out the bike with the longer swing arm, I and Lewis Young, with a couple of other riders, started riding around the circuit, a public road open to normal traffic!  After a few laps I saw a policeman standing where the road going up the hill intersects with the road going down to the left in the direction of Trieste (sign post corner); he was frantically waving his hands in the air and I thought "oh shit!", only to see that he was stopping traffic coming down the road so we wouldn't have to stop! Great fun was had by all. (...) (...)On pole for the very first time but next to Morrie Lowe on his TSS Bultaco, I knew there would be a desperate sprint when the flag dropped to sign post corner and the climb up the mountain. In some ways I felt the pole position was the wrong end of the starting line in that immediately after the start the circuit followed the coast road through a series of fast left hand curves for about 1 km  to sign post corner. This meant that I had to ride on the outside of these curves for some time before arriving at the hairpin, this did not worry me too much as I knew I had no chance of out accelerating Morrie to the hairpin which ever end of the starting line I wason! As anticipated, although initially marginally ahead of the pack at the start for a 100 M's or so, Morrie came through on the inside of me and then crossed ahead to take the inside line for the approaching hairpin, so that I could not squeeze back up the inside of him as we braked hard for the bend. I was more than happy with this position and was expecting a tow from Morrie up the mountain when suddenly whilst still braking for the hairpin, a rider (on a Benelli I think)? shot through between us completely out of control and very nearly took me out. Touching fairings he shot forward in the direction of Trieste hitting the temporary barrier head on with him and his bike then bouncing back onto the track for what appeared to me at the time, as having another go at taking me out! By the time I had recovered and ridden around the fallen rider and his machine, a dozen or so riders had passed and were well on their way up the mountain. So much for mypole position! Fortunately without any damage to myself or my bike I continued as best I could and by the penultimate lap had climbed back to 3rd position. Then I over did things coming down the mountain under very heavy braking for the final hairpin I over shot the bend but fortunately found a gap between the straw bales leading on to a slip road. Turning the bike around I was soon back on the trackand quite relieved to take 5th place after all the excitement of tha trace! Arriving back at the paddock I was greeted by Morrie with a big grin on his face, he had not only won the race but had, out of the corner of his eye, seen most of the incident at the first hairpin. "did you hit him he asked"? when I had explained how I had succeeded in avoiding the fallen rider and his bike he told me that I had been lucky as the unfortunate rider had already been taken of to hospital with a suspected broken leg and collar bone. The track Marshals suspected that the throttle on his bike had stuck wide open which could well explain why he went past at such speed with both brakes hard on! Morrie was followed home by the Czech rider Milan Chaluphik (Jawa) and Les Allan (Bultaco?)(...) (...)There was much more chopping and changing of position for me riding in this race as my 256cc Parilla was faster through the hairpin bends and tight curves than some 350cc Manx Nortons, 7R AJS or Aermacchi's and other 350s, but these bikes were in most cases quite a bit faster than the Parilla on the long straights and particularly the climbs, nevertheless another top 12 finish was good enough for me as I could not realistically expect to finish any higher in this class.  The race was won by Frantisek Srna (Jawa) followed home by Nikolai Sevostianov (CKEB) from the USSR and Miroslav Cada (Jawa). Morrie also went on to win the 500 cc race on his Manx Norton. Opatija je ono što je danas Hrvatska i samo 50 km od talijanske granice. Bila je to još jedna prava cestovna staza koja je u više navrata ugostila Veliku nagradu Jugoslavije, kao dio FIM Svjetskog prvenstva. Smještena na obalnoj cesti, staza je bila u obliku velikog trokuta s najdužom stranom uz obalu koja je pratila veliki široki zaljev prije nego što su vozači naišli na prvu desnu ukosnicu koja je lokalno poznata kao "ugao s natpisom" (Opatijski zavoj). Odavde je počeo uspon do vrha staze (pod nazivom "planina") gdje je bio još jedan desni zavoj, napravljen pri određenoj brzini, prije nego što su se vozači počeli spuštati do najbrže točke staze koja je uključivala S zavoj (prođen sa 250km/h ako je vozač bio vrlo hrabar). Zatim su naišli na još jedan lijevi, a zatim na uski desni zavoj u podnožju planine koji ih je vratio na obalnu cestu i natrag na startnu i ciljnu liniju koja se nalazi na njoj. Bilo je to idilično okruženje s boxom za trkače u blizini startne i ciljne linije s jedne strane obalne ceste i zlatnom plažom s druge strane. Parkirali smo se na stazi za utrke po prekrasnom vremenu u nečemu što je izgledalo kao kamenolom izrezan iz podnožja planine, tek što smo popili šalicu čaja dobrodošlice koju su nam priskrbili Vernon i Margaret Cottle, a pridružili su nam se Bert i Raymond, dvoje momaka iz Stockporta koje smo prije sreli na utrkama u Škofjoj Loki. (...) (...) U želji da isprobam motocikl s dužom zakretnom rukom, ja i Lewis Young, s nekoliko drugih vozača, počeli smo se voziti po stazi, inače javnoj cesti otvorenoj za normalan promet! Nakon nekoliko krugova vidio sam policajca kako stoji na mjestu gdje se cesta koja se penje na brdo, križa s cestom koja se spušta lijevo u smjeru Trsta (ugao s natpisom, Opatijski zavoj). Bjesomučno je mahao rukama po zraku, a ja sam pomislio "oh sranje!", samo da bih vidio da zaustavlja promet niz cestu kako ne bismo morali stati! Svi su se dobro zabavili. (...) (...) Prvi put na pol poziciji ali pored Morrieja Lowea na njegovom TSS Bultaco, znao sam da će, kada startna zastavica padne, doći do očajničkog sprinta do (Opatijskog) zavoja i uspon na planinu. Na neki način osjećao sam da je pole position pogrešan kraj startne linije jer je odmah nakon starta staza slijedila obalnu cestu kroz niz brzih lijevih zavoja oko 1 km do znaka zavoja na stupu. To je značilo da sam morao voziti po vanjskoj strani ovih zavoja neko vrijeme prije nego što sam stigao do ukosnice, to me nije previše brinulo jer sam znao da nemam šanse biti brži od Morrieja do ukosnice na bilo kojem kraju startne linije. Ali bio je! Kao što sam i predvidio, iako je na startu u početku bio neznatno ispred grupe kojih 100 metara ili tako nešto, Morrie je prošao kraj mene i zatim prešao naprijed kako bi preuzeo unutarnju liniju za nadolazeću ukosnicu, tako da se nisam mogao stisnuti natrag u unutrašnjost zavoja dok smo snažno kočili za zavoj. Bio sam više nego zadovoljan ovom pozicijom i očekivao sam vuču od Morrieja uz planinu kad odjednom, dok je još kočio za ukosnicu, vozač (mislim na Benelliju)? se probio između nas potpuno bez kontrole i zamalo me srušio. Dodirujući ograde, proletio je naprijed u smjeru Trsta, udarivši u privremenu barijeru, a zatim se odbio natrag na stazu, što mi se tada činilo kao da me još jednom pokušava preći! Dok sam se oporavio i vozio oko palog vozača i njegovog stroja, prošlo je desetak vozača koji su bili na dobrom putu prema planini. Toliko o mjoj pol-poziciji! Srećom, bez ikakve štete za sebe ili svoj motocikl, nastavio sam najbolje što sam mogao i do pretposljednjeg kruga vratio sam se na 3. mjesto. Zatim sam napravio stvari spuštajući se niz planinu pod vrlo jakim kočenjem za posljednju ukosnicu (Riječki zavoj). Prekasno sam kočio pred zavojem, ali srećom pronašao sam prazninu između bala slame koje vode na priključak. Okrećući motor ubrzo sam se vratio na stazu i s velikim olakšanjem zauzeo 5. mjesto nakon svih uzbuđenja na stazi! Kada sam se vratio u paddock, pozdravio me Morrie s velikim osmijehom na licu, on ne samo da je pobijedio u utrci, već je krajičkom oka vidio većinu incidenta na prvoj ukosnici. "jesi li ga udario, upitao je"? kada sam objasnio kako sam uspio izbjeći palog vozača i njegov stroj, rekao mi je da sam imao sreće jer je nesretni vozač već bio odvezen u bolnicu sa sumnjom na slomljenu nogu i ključnu kost. Sudac na stazi je posumnjao da mu je zaklopka za gas na motociklu ostala širom otvorena, što bi moglo objasniti zašto je prošao tako brzo s obje kočnice stisnute! Morrieja su na cil pratili češki vozač Milan Chaluphik (Jawa) i Les Allan (Bultaco?)(...) (...) Bilo je mnogo više sjeckanja i mijenjanja položaja za mene u ovoj utrci budući da je moja 256cc Parilla bila brža kroz oštre zavoje i uske zavoje od nekih 350cc Manx Nortona, 7R AJS-a ili Aermacchija i drugih 350-ica, ali ovi motocikli bili su u većini slučajeva prilično brži od Parille na dugim ravninama, a posebno na usponima, ipak još jedan plasman među prvih 12 bio je dovoljno dobar za mene jer nisam mogao realno očekivati da ću završiti više u ovoj klasi. Utrku je osvojio Frantisek Srna (Jawa), a nakon njega kod kroz cilj su prošli Nikolai Sevostianov (CKEB) iz SSSR-a i Miroslav Cada (Jawa). Morrie je također osvojio utrku od 500 cc na svom Manx Nortonu. Tijekom svih ovih godina poznati trkači kao što su Giacomo Agostini, Angel Nieto, Mario Lega, Dieter Braun, Ulrich Graf, Ricardo Tormo, Kim Newcombe, i Takazumi Katayama dolaze u na Kvarner pokazati svoju hrabrost.
Giacomo Agostini tijekom utrke na Preluci	Staza 1966	Giacomo Agostini

 

Jugoslavian Grand Prix 1969

Richard Morley 1964	Dolje, daleko, daleko, možete vidjeti startno-ciljnu ravninu i provaliju a s druge strane, planinske strane litica zaštićena balama slame
	Serija -S- zavoja na kojima je Ulrich Graf imao strašnu nesreću nakon što se njegovom "Kreidleru" probila stražnja guma dok je vozio brzinom od oko 130 km/h, u petom krugu utrke za Veliku nagradu Jugoslavije u klasi od 50 cm3. S jedne strane je more, s druge stijena. Ova slika je sa VN Jadrana 14.09.1969

 

Jugoslavian Grand Prix 1974

Takazumi Katayama i dalje drži brzinski rekorder na ovoj stazi sa 161.555 kmh. Nemoguće da će ikada biti službeno oboren

To je trajalo do 27. lipnja 1977. kada je potvrđena, dugo očekivana i najavljivana, suspenzija svih moto Grand Prix utrka na cestovnoj stazi. Ova odluka bila je legitimna s obzirom na brzinu i sigurnost vozača i publike. Od tada su se utrke mogle održavati samo na motodromu, pravim trkaćim stazama.
Ovo je bila zadnja utrka na ovoj stazi.
FIM-a je odlučila da ova staza nije sigurna (nije ni čudo), te je zabranjeno utrkivanje. Staza je, kada su u pitanju motocikli, imala istu reputaciju kao i Isle of Man, a prekinuta je godinu dana nakon Velike nagrade Isle of Man.
Na ovoj posljednjoj utrci prvi je bio Angel Nieto u klasi 50 ccm, Pier Paolo Bianchi u klasi 125 ccm, a Mario Lega na Morbidelliju došao je ispred drugoplasiranog Takazumija Katayame i 9 vozača Yamahe u klasi 250 ccm, a Takazumi Katayama pobijedio je u klasa 350 ccm.

 

 

 

Volio bih na ovom mjestu spomenuti i rajdere koji su izgubili život na stazi u Preluku.
Josip Vitanovic (HR), 1951
Billie Nelson (GB), 1974
Urlich Graf (CH), 1977
Giovanni Ziggiotto (I), 1977

 

Statistics from 1946 to 1977 - Preluk track

1946.: Prva utrka nakon rata koja se računala za Prvenstvo Republike Hrvatske

1947.: Utrka je brojala prvo prvenstvo Jugoslavije. Rezultati nepoznati. Svi dobitnici su iz Zagreba ali nemam više detalja.

Date	Circuit	125cc	250cc	350cc	500cc	1000cc	Sidecars 600cc	Sidecars 1200cc
01/09/1946	Opatija	No available records
14/09/1947	Opatija	Danilo Šircia YU - Puch	Anton Jakšić YU - Puch	Veljko Metz YU - DKW	Ivan Vukelić YU - BMW	Ivan Vukelić YU - BMW	Zvonko Penezić / Franjo Vuković YU - BMW	Drago Kamenar / Bočić Yu - BMW
12/09/1948	Opatija	Nedjeljko Lukić YU - DKW	Ivan Kralj Yu - DKW	Jerko Babić YU - DKW	Đorđe Nalović YU - BMW	Drago Keber YU - BMW	Aleksandar Vidić / Slobodan Stojanović Yu - BMW
31/07/1949	Opatija	Ludvik Pangerc YU - Puch	Radmilo Milenković YU - DKW	Stevo Cabraja YU - Velocette	Stevo Cabraja YU - Velocette		Branko Regvart / O. Tomsić YU - BMW	Đorđe Nalović / Milan Todosijević YU - Vincent-HRD

 

1950: Utrka postaje međunarodna pod nazivom Adriatic Prix (Nagrada Jadrana).

Date	Circuit	125cc	250cc	350cc	500cc	Sidecars 600cc	Sidecars plus 600cc
25/06/1950	Opatija	Adriano Selec I - Puch	Benoit Mussy CH -Moto Guzzy	Ernst Vogel A - AJS	Benoit Mussy CH -Moto Guzzy	Aleksandar Vidić / Slobodan Stojanović Yu - BMW
07/06/1951	Opatija	Ladislav Šurbek YU - Puch	Benoit Mussy CH -Moto Guzzy	Leopold Zochlinger A - AJS	Benoit Mussy CH -Moto Guzzy		Slavko Bardarić / Davor Šeat YU - Norton
22/06/1952	Opatija	Nikola Šnjarić Yu - Puch	Lanfranco Baviera I - Moto Guzzi	Leopold Zochlinger A - AJS	Leonhardt Fabi A - Norton		Slavko Bardarić / Davor Šeat YU - Norton
31/05/1953	Opatija	Nello Pagani I - FB-Mondial	Angelo Marelli I - Moto Guzzi	Rupert Hollaus A - Norton	Nello Pagani I - Gilera	Roland Benz / ? CH - Norton	Rudolf Koch / Adolf Flach D - BMW
Date	Circuit	125cc	250cc	350cc	500cc	Sidecars 500cc	Sidecars plus 500cc
13/06/1954	Opatija	Angelo Marelli I - MV Agusta	Angelo Marelli I - Moto Guzzi	Leonhardt Fabl A - AJS	Leonhardt Fabl A - 350 AJS	Roland Benz / K.Hufschmid CH - Norton	Roland Benz / K.Hufschmid CH - Norton
12/06/1955	Opatija	František Bartoš CS - ČZ	Hans Baltisberger D - NSU	Leonhardt Fabl A - AJS	František Štasny CS - Java	Edgar Strub / Gunter Borgesdiek CH/D - Norton	Edgar Strub / Gunter Borgesdiek CH/D - Norton
10/06/1956	Opatija	Adelmo Mandolini I - ?	Hans Baltisberg D - NSU	František Štasny CS - Java	František Štasny CS - Java	Florian Camathias / Maurice Bula CH - BMW
16/06/1957	Opatija	Stanislav Malina CS - ČZ	Giovanni Rocchi I - Moto Guzzi	Alano Montanari I - Moto Guzzi	Alano Montanari I - Moto Guzzi	Fritz Hillebrand / Manfred Grumwald D - BMW
15/06/1958	Opatija	Werner Spinnler CH - Ducati	František Štasny CS - Java	František Štasny CS - Java	Gerold Klinger A - BMW	Florian Camathias / Hilmar Cecco CH - BMW
14/07/1959	Opatija	Gilberto Milani I - Paton	Adelmo Mandolini I - Moto Guzzi	Alfredo Milani I - Norton	Alfredo Milani I - Norton	Jo Rogliardo / Marcel Godillot F - BMW

1960: Utrka postaje Adriatic Grand Prix (Velika Nagrada Jadrana)

1961: Utrka u klasi do 50cc dio je 5. utrke Europskog kupa FIM za 50cc

Date	Circuit	50cc	125cc	250cc	350cc	500cc	Sidecar 50cc
12/06/1960	Opatija		Hans Fischer DDR - MZ	Werner Musiol DDR - MZ	Hans Pesl D - Norton	Rudolf Glaser D - Norton	Jo Rogliardo / Marcel Godillot F - BMW
09/07/1961	Opatija	Hans-Georg Anscheidt D - Kreidler	Werner Musiol DDR - MZ	Silvio Grassetti I - Benelli	Silvio Grassetti I - Benelli	Ron Miles AUS - Norton	Fritz Scheidegger / Horst Burkhardt CH/D - BMW
17/06/1962	Opatija	Rajko Piciga YU - Tomos	Laslo Szabo H - MZ (125cc)	František Štasny CS - Java	František Štasny CS - Java	František Štasny CS - Java	August Rohsiepe / Lothar Bottcher D - BMW
			Karel Bojer CS - ČZ (175cc)
23/06/1963	Opatija	Peter Eser D - Honda	Sven-Olof Gunnarsson S - Honda	Pavel Slaviček CS - Java	Pavel Slaviček CS - Java	Sven-Olof Gunnarsson S - Norton
21/06/1964	Opatija	Janko Florian Štefe YU - Tomos	Friedhelm Kohlar DDR - MZ	Morrie Law NZ - Bultaco	František Srna CS - Java	Morrie Law NZ - Norton
20/06/1965	Opatija	Hans-Georg Anscheidt D - Kreidler	Karel Bojer CS - ČZ	Gilberto Parlotti I - Morini	Nikolaj Sevastanov SU - CKEB	Agne Carlsson S - Matchless
19/06/1966	Opatija	Rudolf Kunz D - Kreidler	Helmut Bischoff DDR - MZ	Paolo Campanelli I - Aermacchi	Renzo Pasolini I - Aermacchi	Silvio Grassetti I - Bianchi
18/06/1967	Opatija	Peter Eser D - Honda	Laslo Szabo, junior H - MZ	Luigi Taveri CH - Honda	Silvio Grassetti I - Benelli	Silvio Grassetti I - Benelli
16/06/1968	Opatija	Rudolf Kunz D - Kreidler	Laslo Szabo, junior H - MZ	Silvio Grassetti I - Benelli	Silvio Grassetti I - Benelli	Giuseppe Mandolini I - Moto Guzzi

1969: The Adriatic Grand Prix postaje dio Svijetskog prvenstva FIM (World FIM championship)

Date	Circuit	50cc	125cc	250cc	350cc	500cc	Sidecars 500cc
14/09/1969	Opatija	Paul Lodewijkx NL - Jamathi	Dieter Braun D - Suzuki	Kelvin Carruthers AUS - Benelli	Silvio Grassetti I - Jawa	Godfrey Nash GB - Norton
24/05/1970	Opatija	Angel Nieto E - Derbi	Dieter Braun D - Suzuki	Santiago Herrero E - Ossa	Giacomo Agostini I - MV Agusta	Giacomo Agostini I - MV Agusta

1971.: Grand Prix nije održan zbog nekog birokratskih problema (promjena organizacije)

1972.: VN Jadrana postaje VN Jugoslavije (Yugoslavian Grand Prix)

1973.: Vožena nakon tragične GP of Nations i TT, VN Jugoslavije također je ocijenjena opasnom i pogođena je bojkotom timova Yamaha, Harley i MV Agusta

1974: Otello Buscherri, pobjednik na Malanci na 125, diskvalificiran je jer je koristio svoju 7. brzinu. Britanac Billie Nelson poginuo je na utrci 250cc. Svojom Yamahom od 250 cm3 zabio se u publiku pri čemu je nekoliko gledatelja ozlijeđeno, od kojih dvoje teže. Nelson je preminuo iste noći u bolnici.

1977.: Utrka, koja je završila potpunom katastrofom s poginulima Urichom Grafom i Talijanom Giovannijem Ziggiottom i ozlijeđenim devetnaest drugih vozača, na kraju je bila posljednja održana na stazi u Preluci, a Svjetsko prvenstvo preseljeno je na stazu u Rijeci (Grobnik).
Jugoslavenski promotori su prije utrke dobili ultimatum Međunarodne federacije da se VN Jugoslavije više neće održavati na stazi u Opatiji, ako ne poboljšaju sigurnost ulične staze.
Ulrich Graf se sudario nakon što je njegovom Kreidleru pukla stražnja guma dok je vozio brzinom od oko 130 km/h, u petom krugu utrke u klasi do 50 cm3 Velike nagrade Jugoslavije. Velikom brzinom zabio se u stjene, a preminuo je u Riječkoj bolnici. Motor Zigiottovog Harley Davidsona blokirao je tijekom subotnjeg treninga za klasu 250 cm3, i Talijana je s leđa udario Šveđanin Per-Edvard Carlsson dok ga je pratio. Ziggiotto je podlegao ozljedama u riječkoj bolnici jedanaest dana kasnije, 29. lipnja 1977.. Ozlijeđen je i Carlsson.

Date	Circuit	50cc	125cc	250cc	350cc	500cc	Sidecars 500cc
18/06/1972	Opatija	Jan Bruins NL - Kreidler	Kent Andersson S - Yamaha	Renzo Pasolini I - Aermacchi	Janos Drapal H - Yamaha	Alberto Pagani I - MV Agusta
17/06/1973	Opatija	Jan de Vries NL - Kreidler	Kent Andersson S - Yamaha	Dieter Braun D - Yamaha	Janos Drapal H - Yamaha	Kim Newcombe NZ - König
08/09/1974	Opatija	Henk van Kessel NL - Kreidler	Kent Andersson S - Yamaha	Chas Mortimer GB - Yamaha	Giacomo Agostini I - Yamaha
21/09/1975	Opatija	Angel Nieto E - Kreidler	Dieter Braun D - Morbidelli	Dieter Braun D - Yamaha	Pentti Kerhonen SF - Yamaha
23/05/1976	Opatija	Urlich Graf CH - Kreidler	Pierpaolo Bianchi I - Morbidelli	Dieter Braun D - Yamaha	Olivier Chevallier F - Yamaha
19/06/1977	Opatija	Angel Nieto E - Bultaco	Pierpaolo Bianchi I - Morbidelli	Mario Lega I - Morbidelli	Takazumi Katayama J - Yamaha

 

I na kraju, možete uživati ​​u utrkama na toj stazi na PC igrici GTR2 i GT Legends

 

---

Nakon 20 minuta vožnje, prema sjeveru, na sportskom uzletištu, u predjelu poznatom kao Grobnik smjestilo se Grobničko polje.

Slika Google mapsa trkaće staze Grobnik

Grobničko polje počelo je biti veliko gradilište i za samo 15 mjeseci 1978. godine na njemu je izgrađena trkaća staza po strogim međunarodnim pravilima. 14. rujna 1978., samo 3 dana prije prve utrke za VN Jugoslavije, nova staza je otvorena.
Dužina: 4.168,75 m,
Dužina po zavojima: 2.017,63 m,
Širina: 10 m,
Širina startno/ciljne ravnine: 15 m,
Brioj zavoja: 15,
Broj sudačkih mjesta: 25,
smjer vožnje: Suprotno od kazaljke na satu

Layout of Rijeka - Grobnik racing track

 

Posljednja Grand Prix utrka sezone 1978. Svjetskog prvenstva bila je u kalendaru FIM-a zakazana za 17. rujna na Grobniku. Mnogi su sumnjali, ali to se doista održalo! Ipak, došli su svi, čak i oni koji su već osvojili titulu. Zabilježeno je da su pobjednici prve grobničke staze bili: Ricardo Tormo (50 ccm, Španjolska, Bultaco), Angel Nieto (125 ccm, Španjolska, Minarelli) i dvostruki pobjednik Greg Hansford (250 i 350 ccm, Austrija, Kawasaki) koji je imao prvi ukupni rekord na toj stazi - 153,110 km/h.

Godine su prolazile, a grobnička ljepotica nije se mijenjala, infrastruktura se presporo obnavljala i više nije mogla pratiti korak s ostalim svjetskim trkaćim stazama. Neki veliki svjetski asovi su se osprkos tome, iz godine u godinu vraćali na Grobnik. Asovi motociklizma Eugenio Lazzarini, Stefan Dörflinger, Nieto, Luca Cadalora, Kenny Roberts, Freddie Spencer, John Kocinski, Eddie Lawson, i Wayne Rainey utrkivali su se na 25 godina starom asfaltu.

Do 1990. godine održano je 13 utrka za svjetsko prvenstvo, a zadnja je održana 17. lipnja 1990.. Posljednja velika međunarodna utrka prije brutalne agresije na Hrvatsku održana je 12. svibnja 1991. godine i zvala se Opatija Prix.

Ali i danas ćete na Grobničkom polju pronaći prekrasnu moto stazu sa fantastičnim gripom. Ne znam nijednu drugu stazu koja također nudi odgovarajuće prianjanje i na kiši. To ćete pronaći samo u Rijeci! Trkaća staza je vrlo glatka za vožnju. Udaljena je samo 20 kilometara od turističkog centra Opatije. Grobnička staza, zna kako vas dočekati. Prekrasna brza staza s velikim mogućnostima za eksperimentiranje s različitim linijama. Privlačno mjesto s lijepom atmosferom, savršenom organizacijom i divnim gostoprimstvom.

Od 1978. godine kada je izgrađena pa do danas, staza zadovoljava stroge svjetske standarde auto moto federacije (FIA i FIM) i posjeduje licencu za sve auto moto utrke osim Formule 1.
Svake godine sve više vozača utrka, čak i svjetski poznatih, posjećuje autodrom Grobnik. Motordrom se svakodnevno koristi za treninge, testiranja i razna događanja i demonstracije. Koristi se preko 300 dana u godini. Prisutni su gotovo svi proizvođači automobila i motocikala kao što su Mercedes, Audi, Subaru, Suzuki, Aprilia itd.

Aprilia etc.

 

 

Statistics from 1978 to 1990 - Rijeka track

1978.: Nova trkaća staza na Grobniku, sportskom uzletištu 10 km sjeverno od Rijeke, izgrađena je za samo 15 mjeseci zahvaljujući korištenju vojske i zarobljenika. Sada se na stazi Grobnik vozi utrka VN Jugoslavije.

1981: poginuo je Michel Rougerie (Francuska). Pao je u drugom krugu utrke klase 350ccm, vozeći na 10. mjestu. Podigao se s tla i dok se pokušavao udaljiti od staze, njegov timski kolega iz tima Pernod-Yamaha, Roger Sibille nije uspio izbjeći te ga je udario u punoj brzini. Rougerie je pogođen u prsa i umro je na licu mjesta.

1983: Rolf Rüttimann je poginuo tijekom utrke 125cc. Zabio se pri oko 160 km/h u zaštitnu ogradu u lijevom zavoju ispred boksa tijekom 23. kruga utrke održane 12. lipnja. U trenutku nesreće vozio je na zadnjim pozicijama: kod udarca preko njega je prešao njegov motocikl, a on je udario glavom u zaštitnu ogradu te je, u komi, odmah prevezen u riječku bolnicu. Umro je nekoliko dana kasnije. Ironično, bale slame ispred zaštitne ograde u koju se zabio, pomaknute su prije početka utrka nekoliko metara naprijed od točke udara.

1990.: Eros Manferdini je poginuo tijekom utrke Europskog motociklističkog prvenstva klase 250 cm3 održane u Rijeci 27. svibnja 1990. Ubrzo nakon starta utrke, finski vozač Päiväläinen i Britanac Nigel Bosworth udarili su u bale slame uz rub staze u prvom zavoju, šaljući bale na put drugim natjecateljima i uzrokujući višestruki sudar. Manferdini je pao i na njega je naletio Reinhold Roth. Umro je na mjestu nesreće. Šest drugih vozača je teško ozlijeđeno u nesreći, a motocikli i bale slame su se zapalili.
Tri tjedna nakon Manferdinijeve smrtonosne nesreće, popularni njemački vozač Reinhold Roth pretrpio je teške ozljede u nesreći u lipnju 1990. i povukao se iz natjecanja. Dok se borio protiv Àlexa Crivilléa u utrci Velike nagrade Jugoslavije 250 ccm, Roth se zabio u leđa vozača amatera Randyja Milnera, koji je vozio vrlo sporo, misleći da će utrka biti obilježena crvenom zastavom zbog kiše. Roth je bio bez kisika nekoliko minuta nakon što je pretrpio tešku ozljedu glave od koje se nikada nije oporavio. Pretrpio je teško oštećenje mozga od kojeg se nikada nije oporavio, njegov život je zahtijevao njegu u svakom trenutku. Teško je ozlijeđen i Milner.

Date	Circuit	50cc	125cc	250cc	350cc	500cc	Sidecars 500cc
17/09/1978	Rijeka	Ricardo Tormo E - Bultaco	Angel Nieto E - Minarelli	Greg Hansford AUS - Kawasaki	Greg Hansford AUS - Kawasaki
17/06/1979	Rijeka	Eugenio Lazzarini I - Kreidler	Angel Nieto E - Minarelli	Graziano Rossi I - Morbidelli		Kenny Roberts USA - Yamaha
15/06/1980	Rijeka	Ricardo Tormo E - Bultaco	Guy Bertin F - Motobécane	Anton Mang D - Krauser			Rolf Biland / Kurt Waltisperg CH/LCR - Yamaha
31/05/1981	Rijeka	Ricardo Tormo E - Bultaco	Loris Reggiani I - Minarelli		Anton Mang D - Kawasaki	Randy Mamola USA - Suzuki
18/07/1982	Rijeka	Eugenio Lazzarini I - Garelli	Eugenio Lazzarini I - Garelli	Didier de Radiguès B - Chevallier/Yamaha		Franco Uncini I - Suzuki
12/06/1983	Rijeka	Stefan Dorflinger CH - Kreidler	Bruno Kneubühler CH - MBA	Carlos Lavado YV - Yamaha		Freddie Spencer USA - Honda

 

Date	Circuit	80cc	125cc	250cc	350cc	500cc	Sidecars
17/06/1984	Rijeka	Stefan Dorflinger CH - Zündap		Manfred Harweh D - Real/Rotax		Freddie Spencer USA - Honda
16/06/1985	Rijeka	Stefan Dorflinger CH - Krauser		Freddie Spencer USA - Honda		Eddie Lawson USA - Yamaha
15/06/1986	Rijeka	Jorge Martinez E - Derbi		Sito Pons E - Honda		Eddie Lawson USA - Yamaha
14/06/1987	Rijeka	Jorge Martinez E - Derbi		Carlos Lavado YV - Yamaha		Wayne Gardner AUS - Honda
17/07/1988	Rijeka	Jorge Martinez E - Derbi	Jorge Martinez E - Derbi	Sito Pons E - Honda		Wayne Gardner AUS - Honda
11/06/1989	Rijeka	Peter Õttl D - Krauser		Sito Pons E - Honda		Kevin Schwantz USA - Suzuki
17/06/1990	Rijeka		Stefan Prein D - Honda	Carlos Cardús E - Honda		Wayne Rainey USA - Yamaha	Alain Michel / Simon Birchall F/GB - LCR/Krauser

 

1991: U svibnju je politička situacija u Jugoslaviji vrlo kritična. Vozila se utrka Europskog kupa u Opatiji, ali je utrka VN Jugoslavije u lipnju otkazana i zamijenjena Španjolskom.

Brzi krug na autodromu Grobnik sa Luca Tommasini, racing onboard camera

 

 

Loris Valjan i Marko Jerman, SuperSport class, Grobnik 2005, Alpe Adria cup i borba za pobjedu

 

Demo drive Ferrari FXX na Grobniku 

 

 Demo drive Ferrari Enzo na Grobniku

 

Automotodrom Grobnik na Facebooku

Puno više detalja možete naći na Forumu Udruge 051, u temi "Auto i moto utrke na našem području", koju sam ja i kreirau i u velikoj mjeri i napisao pod nickom SEAS

 

Kreirao: SEAS

 

- Riječka groblja - Imenik riječkih posljednjih počivališta - Riječka povijest općenito - Povijest Rijeke od Prapovijesti do 1400 - Povijest Rijeke od 1500 do 1600 - Povijest Rijeke od 1625 do 1650 - Povijest Rijeke od 1675 do 1700 - Povijest Rijeke od 1725 do 1750 - Povijest Rijeke od 1775 do 1800 - Povijest Rijeke od 1825 do 1850 - Povijest Rijeke od 1875 do 1900 - Povijest Rijeke od 1925 do 1950 - Povijest Rijeke od 1975 do 2000 - Povijest Rijeke od 2015 do Danas - Rijeka, razni događaji i ostalo - O Rijeci na engleskom jeziku

- Riječke Biografije - Riječka vlast kroz stoljeća - Povijest Rijeke od 1400 do 1500 - Povijest Rijeke od 1600 do 1625 - Povijest Rijeke od 1650 do 1675 - Povijest Rijeke od 1700 do 1725 - Povijest Rijeke od 1750 do 1775 - Povijest Rijeke od 1800 do 1825 - Povijest Rijeke od 1850 do 1875 - Povijest Rijeke od 1900 do 1925 - Povijest Rijeke od 1950 do 1975 - Povijest Rijeke od 2000 do 2015 - History of Racing, Preluk - Rijeka - Riječki grbovi i zastave (heraldika)

Na vrh stranice