Kronologija riječke povijesti kako je ovdje predstavljena ne pomaže nam mnogo u uvidu u dramatičnost situacije koja se na riječkom području odvijala  tokom njene bogate i raznolike povijesti. Brojevi godina hladni su i bezlični. Oni nam otkrivaju samo kada se nešto zbilo, ne i životnu situaciju tog trenutka. Da bi čovjek sebi mogao predstaviti tu dramu, uvijek je preporuka da se u ruke uhvati dobra povijesna knjiga koja će to bolje predstaviti i opisati. Ova kronologija može poslužiti kao referenca i podsjetnik.
Kao i u svakom ovakvom poslu koji obuhvaća na desetine tisuća podataka moguće su poneke pogreške, pa stoga pozivam one koji to primjete i imaju relevantne podatke koji ukazuju na pogrešku, da mi se jave na moju e-mail adresu.

 

Povijest grada Rijeke (2000 - 2015)

 

2000. 02. Ožujka Budući da je Slavko Linić (slika ljevo) (koji je na prvim neposrednim izborima za gradomačelnika Rijeke pobijedio u prvom krugu s 58,27% osvojenih glasova) imenovan potpredsjednikom u vladi Ivice Račana (Ebersbach, Njemačka, 24. Veljače 1944. - Zagreb, 29. Travnja 2007.), morao odstupiti s mjesta gradonačelnika grada Rijeke, a na toj ga je funkcijizamijenio Vojko Obersnel, dotadašnji šef Odjela gradske uprave za zdravstvo i socijanu skrb grada Rijeke. Obersnel je na tu funkciju do sada (2018.) biran pet puta u mandatima od 2000. do 2001., 2001. do 2005., 2005. do 2009., 2009. do 2013., 2013. do 2017. i 2017. Pobjeđivao je najrazličitije protukandidate. Bilo je tu i drugih krugova izbora, no, realno, veće opasnosti po gubitak vlasti svih ovih godina nije bilo. Obersnel obnaša i dužnost predsjednika Udruge gradova RH. Član je SDP-a od 1990. godine. Linić je ostao potpredsjednik vlade do kraja 2003. (Izvor: Vojko Obersnel Obi, Biografija, Također: Grad Rijeka, VOJKO OBERSNEL, Također: Wikipedia, Vojko Obersnel, Također: Novi List, Edi Prodan: "Punoljetni" gradonačelnik: Na današnji dan prije 18 godina..., 2. ožujak 2018.)
2000. 04. Ožujka u Ljubljani je potpisano Pismo o namjeri obnove prijateljske suradnje između Rijeke i Ljubljane. Inače, Rijeka i Ljubljana bili su "gradovi- prijatelji" i ranije, u doba Jugoslavije, od 23. Listopada 1979. Pismo o namjeri bilo je formalnost nakon raspada Jugoslavije i osnivanja novih država. (Izvor: Grad Rijeka, GRADOVI PRIJATELJI GRADA RIJEKE)
2000. 09. Ožujka U Rijeci umro Ivo Robić (Garešnica, 29. Sječnja 1923. – Rijeka, 09. Ožujka 2000.), hrvatski pjevač iskladatelj zabavne glazbe, jugoslavenska i hrvatska glazbena legenda (slika ljevo). Karijera Ive Robića vezana je za Zagreb, Maribor i Kvarner – ponajviše Crikvenicu i Opatiju – ali u Garešnici je rođen, u Bjelovaru se školovao i osnovao prvi bend. "Hrvatski Sinatra" glazbu je učio u Zagrebu, skladati je počeo 1946., snimati ploče 1949. za novoosnovani Jugoton (današnji Croatia Records), a od 1954. nastupao je koncertno i na festivalima zabavne glazbe. Svjetski uspjeh je postigao 1960. izvedbom pjesme Sutra (Morgen) – po kojoj dobiva i nadimak Mister Morgen, za kojom je slijedila slična uspješnica Sedamnaestogodišnjoj. U skladbama je njegovao pretežito mediteranski ugođaj, a najupješnije su među njima "Ta tvoja ruka mala", "Vraćam se Zagrebe tebi", "Samo jednom se ljubi", "Srce", "Laku noć", "Moje plavo more" i dr. Ne zna se koliko je točna ona anegdota koju je rado pričao, da je u jednom hamburškom podrumu čuo dečke iz Liverpoola kako praše, "nanjušio" da bi od njih nešto moglo biti i tako bio jedan od prvih koji su "The Beatles" preporučili za snimanje ploče. (Izvor: ZG Magazin, Dogodilo se na današnji dan, 9. ožujka)
2000. 12. Ožujka nakon obnove ponovno je otvoren hotel Bonavia (slika desno). Zatvoren je 18. Ožujka 1999. radi početka obnove. Hotel je dobio novo pročelje i modernije sobe. Hotel "Bonavia" raspolaže sa 114 soba, šest apartmana i predsjedničkim apartmanom, a klasificiran je kao poslovni hotel. Osim četiri zvjezdice ponovno je dobio oznaku "Grand hotel Bonavia" i uključen je u lanac hotela hrvatskoga poslovnog čovjeka iz Londona Gorana Štroka, nazvan "Wren's", koji čini još pet ekskluzivnih hotela u Engleskoj i Škotskoj. U obnovu Bonavije utrošeno je 16 milijuna DEM (16 mil. EUR-a). (Izvor: Hotel Bonavija, Povijest (PDF))

Mladi J. P. Kamov i njegov kip na mostu na Riječini ispred Konta

2000. na mostu kod Kontinentala postavljen je spomenik J. P. Kamovu , rad kipara Zvonimira Kamenara (slika ljevo). Janko Polić Kamov, pjesnik, novelist, romanopisac i dramatičar, dekadent, egocentrik, začudna i kontroverzna ličnost, apokaliptički pjesnik, prvi hrvatski pjesnik asfalta rođen je 17. Studenog 1886. na Sušaku, malenom provincijskom naselju koje se ubrzano razvijalo nakon izgradnje pruge Zagreb - Rijeka i sve manje bilo riječka sušionica rublja kako su Riječani posprdno objašnjavali ime Sušak. U matičnu knjigu rođenih na Trsatu upisan je kao Janko Mate Vinko Polić. Kamov je živio od danas do sutra po principu danas je danas, a što će biti sutra uopće me se ne tiče, osim toliko što će i sutra morati nastaviti svoju samotnjačku, nihilističku borbu za neki drugačiji opstanak i svijet novih vrijednosti koje bi bile primjerene slobodnoj duši. Nadimak si daosam, prema starozavjetnoj priči (Noa i sinovi –Kam, Sem i Jafet) (Izvor: Matica hrvatska, Vijenac 175, Riječki ljetopis, Također: Vesna Miliĉević: ''SLIKA O JANKU'', istraživački projekt o Janku Polić Kamovu, stota godišnjica smrti)
2000. Potpisan Ugovor o prvenstvenoj koncesiji na 12 godina čime je Luka Rijeka d.d. dobila zakonskeokvire za gospodarsko korištenje pomorskog dobra u riječkom lučkom bazenu. (Izvor: Luka Rijeka d.d., Povijest, Također: Luka Rijeka, KONSOLIDIRANO FINANCIJSKO IZVJEŠĆE 2009.)
2000. 02. Svibnja U stečaj odlazi i prestaje s radom Tvornica papira u Rijeci (slika desno) nakon punih stotinu i osamdeset godina neprekinuta djelovanja. Nekada je proizvodila 6 % od ukupne svjetske proizvodnje kvalitetnog cigaretnog papira. (Izvor: MATERIJAL za sjednicu Poglavarstva Grada Rijeke, Predmet : Tvornica papira d.d. u stečaju)
2000. 02. Svibnja Rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci broj St-60/2000, a radi blokade žiro računa u neprekidnom trajanju od 683 dana (od sredine lipnja 1998.), dan prije proslave Dana oslobođenja Rijeke, proglašen je stečaj "Croatia Linea". Za stečajnog upravitelja imenovan je Teodor Čandrlić. Brodolom tvrtke koja je uživala epitet simbolariječkog i hrvatskog pomorstva, izazvao je snažan emotivni, ali i poslovni potres u pomorskim krugovima. Na stečajnom ročištu evidentirano je više od 690 milijuna kuna potraživanja brojnih vjerovnika kompanije, ne računajući hipotekarna potraživanja po brodovima koji su kasnije sudski prodavani mimo stečaja jer su bili u vlasništvu inozemnih tvrtki "Croatia Linea". Samo u razdoblju od Srpnja 1999. do otvaranja stečajnog postupka u Svibnju 2000. prisilno je zaustavljeno i sudski prodano 15 brodova. Riječ je o brodovima koji su bili pod hipotekom Hamburgische Landesbank, te o brodovima koji su bili pod hipotekom drugih vjerovnika. Na dan otvaranja stečajnog postupka 02. Svibnja 2000., u vlasništvu "Croatia Line" bilo je ukupno sedam brodova, i to: "Karlobag", "Krasica", "Pionir", "Sušak", "Hreljin", "Hrvatska" i "Buzet". Navedeni brodovi bili su pod hipotekom domaćih banaka, dok jedan brod (Hreljin) nije bio opterećen hipotekom. Od otvaranja stečajnog postupka do dana obavljanja revizije (Studeni 2002.) svi brodovi, osim broda "Buzet" čija je prodaja u tijeku, su prodani. "Croatia Line" svoje najslavnije razdoblje proživjela je pod imenom "Jugolinija". U floti tog prvog nacionalnog linijaša plovilo je 160 brodova, imala je linije sa svim svjetskim kontinentima, te bila kompanija koja je diljem svijeta činila poznatim Rijeku, Hrvatsku i tadašnju Jugoslaviju. Generacije i generacije pomoraca i pomoračkih obitelji othranjene su na valovima Jugolinije, a danas su pohranjene u sudskim arhivima. Propast ove riječke kompanije najveći je udarac kojeg je pretrpjelo hrvatsko pomorstvo u 20 godina samostalnosti hrvatske države. Polagano gašenje Croatia Linea počelo je 1992. godine kada je zadnji udarac u toj pljački dao DARIO VUKIĆ (HDZ) koji je preuzeo kompaniju iz ruku Milivoja Brozine. U to vrijeme "Croatia Line" je već bila u ozbiljnoj krizi čemu je pogodovao i raspad jugoslavenskog tržišta, rat i velike kreditne obveze. Vukić je naslijedio moćnu flotu s više od 50 brodova od kojih su 23 prodana za njegova mandata, uglavnom za podmirenje dugova. Nakon njegova odlaska brojni vjerovnici nastavili su plijeniti preostalu flotu od 20-ak brodova. Sedam ih je bilo na mrtvom vezu u hrvatskim lukama. Na kraju je proglašen stečaj "Croatia Linea". Na stečajnom ročištu evidentirano je više od 600 milijuna kuna potraživanja brojnih vjerovnika. U stečaju je prodana i najvrijednija nekretnina, impresivna poslovna zgrada na riječkoj rivi. DARIO VUKIĆ je rođen 07. Veljače 1958. u Rijeci. Hrvat. Završio je Tehnički fakultet u Rijeci; dipl.ing strojarstva. Danas je praktički anonimni građanin, a bio je najmoćniji igrač HDZ-a u Rijeci. (Izvor: Novi List, Darko Pajić , Marinko Glavan: Smrt brodara: Hrvatska ostala bez brodova...., 15. prosinac 2013., Također: Naše Sidro.com, Lošinjska plovidba, Također: DRŽAVNI URED ZA REVIZIJU, IZVJEŠĆE O OBAVLJENOJ REVIZIJI PRETVORBE I PRIVATIZACIJE CROATIA LINE, RIJEKA, Zagreb, svibanj 2003., Također: Forum Croinfo.net, Jugolinija - Croatia Line, Autor: zokxy, Također: Naše sidro , Croatia Line, Autor: pp1972)
2000. 25. Svibnja Bulom "Coetu instante" od toga datuma  Sveta Stolica odvojila dio teritorija Riječko-senjske nadbiskupije i na njemu uspostavila novu Gospićko-senjsku biskupiju, a drugi je dio preimenovala u Riječku nadbiskupiju. Odredbe iz bule provedene su 25. Srpnja 2000. Tim promjenama je nadbiskupija s centrom u gradu Rijeci dobila novo ime – Riječka nadbiskupija, koje preuzima i metropolija. (Izvor: Forum Croinfo.net, Svibanj - značajni događaji, Autor: Ilirija, Također: Novi list, Mirjana Grce: Prije 50 godina uspostavljena je Riječka metropolija, 10. lipanj 2019.)
2000. 17. Lipnja u čast zaštitnika Grada Rijeke, Sv.Vida, organizirana je i održana prva jedriličarska regata Fiumanka (slika ljevo). Idejni začetnik projekta bio je vrsni riječki jedriličar Davor Perović. Na Kvarneru se je tada okupilo 114 jedrilica, što je tada bila najmasovnija regata u Hrvatskoj. Pobjednik je bila jedrilica »Viharnik« sa skipperom Zvonimirom Bezićem, članom kluba "Galeb" iz Kostrene. Od 2000. godine, različite manifestacije koje čine Fiumanku proširene su u događaj koji je u svojoj tradiciji postepeno izrastao u međunarodno priznati sportsko-turistički događaj, a broj sudionika, naviklih da je Fiumanka osim regate i mjesto dobre zabave, gdje će se naći atraktivni maxi krstaši ali i oni najmanji brodovi na jedra i istim žarom krenuti u borbu za što boljim plasmanom, raste iz godine u godinu. Jer na Fiumanki važi samo jedno–važno je sudjelovati! Fiumanka je postala više od regate, ona je praznik jedrenja kojeg slave svi zaljubljenici u more i ovaj prelijepi sport. Osim natjecateljskog dijela regatu su popratili i brojni zabavni sadržaji i neizbježna ugostiteljska ponuda. (Izvor: SLOBODNA DALMACIJA, Ozren KRALJIĆ: Prva riječka jedriličarska regata, Također: OD RIJEKE KA FIUMANKI, REGATA FIUMANKA U RIJECI, Također: Facebook, Fiumanka)
2000. 28. Lipnja od posljedica moždanoga udara u bolnici u Rijeci preminuo je nadbiskup Anton Tamarut, (Novalja, 1. prosinca 1932. – Rijeka, 28. lipnja 2000.). Nadbiskup Tamarut je obilježio crkvu u Rijeci krajem dvadesetoga stoljeća u kojem je Rijeka najprije postala biskupijskim, nakon toga nadbiskupijskim i metropolitanskim središtem. Pokopan je u grobnici riječko-senjskih nadbiskupa u katedrali svetog Vida. (Izvor: fluminensia.eu > G. M.: ANTON TAMARUT, veritas.hr > UMRO NADBISKUP TAMARUT)
2000. Počinje emitiranje "KanalRi", privatna televizija pod pokroviteljstvom Grada Rijeke i jos nekih privatnih investitora. U tu svrhu adaptiran je u televizijski centar povijesni prostor Municipija u srcu grada, a iz Vinkovaca doveden nekadašnji urednik Vinkovačke TV Mladen Kevo. Gotovo dvije godine trajale su pripreme za početak emitiranja, Kevo je u međuvremenu dao ostavku, a Kanal RI, premda se doimlje profesionalnije od RI TV, nije još ispunio očekivanja gledatelja. Od te dvije skromne televizije možda bi se napravila i jedna dobra.
2000. Nakon provođenja natječaja, odlučeno je da se 85% dionica "Riječke banke" (slika desno) proda austrijskoj "Erste banci" za iznos od 55 milijuna eura i 100 milijuna eura dokapitalizacije i to u času kada je u banci bio registriran gubitak od cca. 100mil USD a štediše su napuštale banku – i sve to skupa bez jedne kune iz državnog proračuna.
2000. Odlukom Pape Ivana Pavla II, osnovana je Riječka nadbiskupija i metropolija sa sjedištem u Rijeci
2000. tokom studenog i prosinca "Klub Sušačana" organizira potpisivanje peticije da se prostor Trsatske vojarne prepusti Gradu Rijeci. Potpisi su prikupljani na Sušačkom mostu, na Trsatu i ispred zgrade Radio Rijeke, a prikupljeno je 4630 potpisa koji su predani riječkom gradonačelniku i županu Primorsko-Goranskom da ih proslijede u Ministarstvo Obrane Republike Hrvatske.
2000. 16. Kolovoza Nadzorni odbor Autotransa ovlastio je upravu Društva da krene u realizaciju kupnje 6.732 četvornih metara prostora na Škurinju, prostora na kojem će biti organizirana servisno garažna djelatnost.
2000. 19. Listopada osnovana je "Lezbijska Organizacija Rijeka - LORI"(logo na slici ljevo). Cilj udruge je informiranje i senzibiliziranje javnosti za prihvaćanje pripadnica i pripadnika LGBTIQ (lezbijke, gej muškarci, biseksualne, transrodne, transeksualne, interseksualne i queer osobe - LGBTIQ) zajednice, uklanjanje predrasuda i homo/bi/transfobije, ukidanje diskriminacije na osnovi seksualne orijentacije, rodnog identiteta i rodnog izražavanja te ostvarenje jednakosti pred zakonom. Ured se nalazi u ulici Janeza Trdine 7/IV u Rijeci. (Izvor: LORI, O Lori)
2000. 22 Listopada donesena odluka o promjeni grba Primorsko-Goranske Županije. To je grb koji je i danas u upotrebi.
2000. 17. Studenoga Sveti Otac Ivan Pavao II. imenuje Ivana Devčića riječkim nadbiskupom i metropolitom. Zaređen je 16. Prosinca 2000. u Rijeci. (Izvor: Izvorni znanstveni rad, Marko Medved: GRAD RIJEKA – BISKUPIJSKO SREDIŠTE)
2000. Prosinac službeno su započeli radovi na proboju druge cijevi tunela Učka. Tada je počeo teći i ugovorni rok za završetak radova od 42 mjeseca. Radove izvodi francuski "Bouygues Travaux Publics", isti glavni izvođač radova kao i na dionicama od Pazina do tunela, ujedno i većinski vlasnik Bina Istre. Oko tisuću radnika i 400 strojeva započelo je radove istovremeno s istarske i kvarnerske strane tunela. Probijanje bi trebalo biti dovršeno za dvije godine do kraja 2023. dok opremanje, testiranje i puštanje u promet do polovice 2024. godine, ako svi uvjeti gradnje budu realizirani. Druga cijev tunela Učka obuhvaća izgradnju drugog kolničkog traka od čvora Vranja do tunela Učka, odnosno portala Kvarner, dionice duge osam kilometara, što uključuje 5,6 kilometara druge cijevi tunela Učka s opremom i poprečnim vezama koje će spajati postojeću i novu tunelsku cijev te izgradnju novog odmorišta na kvarnerskoj strani tunela Učka. U izgradnji tunela specifičan je i proboj paralelnih galerija koje su nužne radi sigurnosnih standarda kada budu obje cijevi u prometu, a u tunelu Učka ukupno će ih biti 24, odnosno 12 pješačkih prolaza, 7 za interventna i 5 za ostala vozila. Cijeli projekt Istarskog ipsilona zaokružit će puni profil autoceste od tunela Učka do čvora Matulji. Nova cijev tunela bit će dugačka 5.630 metara, što je za otprilike 500 metara duže nego prva cijev. Uz to, probit će se još 24 poprečna prolaza koja su ukupno dodatnih 1.500 metara tunela. Vrijednost projekta je 200 milijuna eura. (Izvor: Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Također: istrain.hr.: Igor Franković, Do ljeta će u cijelosti biti probijena..., 04 Veljača 2023)
2001. godine na Riječkom karnevalu sudjelovale su 72 dječje karnevalske skupine s 4.200 sudionika i 144 karnevalske skupine odraslih s 10 tisuća sudionika pristiglih iz 12 zemalja svijeta koje je pratilo preko 110 tisuća gledatelja. Time se Riječki karneval (logo na slici desno) potvrdio kao jedan od najvećih u Europi. Riječki karneval je jak turistički adut grada Rijeke, zabavno-sportska i kulturna manifestacija omiljena među građanima svih generacija i interesa i kao takav uvršten je na listu 500 najvažnijih zbivanja u Europi – "Top 500 European Events", Sunday Times ga je 2007. godine uvrstio među 24 najegzotičnija događaja na svijetu, a 2009. godine uvršten je u knjigu "501 must be there events".
2001. prema popisu stanovnika od te godine uži prostor grada Rijeke ima 144.043 stanovnika. Od toga je 75.532 žena i 68.511 muškaraca. Prosječna starost stanovništva je 41,2 godine. Prema vjeroispovijedi 76 % stanovnika se izjašnjava katolicima, 3,8 % muslimanima, 7 % agnosticima te 5 % kao ateisti. Hrvati čine 115.797 (80,39 %) stanovništva, Srbi 8946 (6,21 %), Muslimani/Bošnjaci 1.975 (1,37 %), Italijani 2763 (1,92 %), Slovenci 1575 (1,09 %) i ostali 12.987 (9,02 %) stanovništva. Na bivšem području općine Rijeka koja obuhvaća gradove Rijeka, Kastav, Bakar, Kraljevica i općine Viškovo, Čavle, Klana, Kostrena i Jelenje živjelo je 191.666 stanovnika. U posljednjem desetljeću taj je broj smanjen za dvadeset tisuća. Prema popisu iz 1991. Rijeka je imala 164.075 stanovnika. Tijekom prošle godine u Rijeci je rođeno 1.200 novih beba, a umrlo je 1.557 Riječana, pa se može ustvrditi kako grad na Rječini nije nikakva iznimka u hrvatskom depopulacijskom mozaiku. Izvor: Wikipedia, Rijeka)
2001. 01. Veljače uvedena Dnevna karta za buseve Autotroleja u Rijeci. 01. Veljače 2003. ukinute su Dnevna i Službena putna karta.
2001. 21. Veljače riječki atletski klub "Kvarner", koji je do tada nosio sponzorsko ime "Riadriabanke" iz Rijeke, sklopio je ugovor s Autotransom i od tada nosi ime ove renomirane firme - atletski klub "Kvarner Autotrans". (Izvor: Autotrans Revija, Godina 1, broj 1, Željko komadina: "Klub velikih ambicija", Rujan 2007, str:4.)
2001. 18. Svibnja Otvorena je Riječka zvjezdarnica na Svetom križu (slika desno). Rijeka je 2009. godine nakon proširenja Zvjezdarnice dobila tako Astronomski centar prvi i jedini astronomski centar u Hrvatskoj koji objedinjuje zvjezdarnicu i planetarij. Građevina u kojoj je smješten Astronomski centar izgrađen je 1941. godine kao vojna utvrda s četiri kule. U sjeverozapadnoj kuli je 2001. godine ugrađen teleskop zaštićen pokretnom astronomskom kupolom i formiran  prvi riječki astronomski opservatorij. Davne 1974. godine, u Rijeci je osnovano Akademsko astronomsko društvo s ciljem razvoja i popularizacije astronomije i već od samog osnutka javila se potreba za izgradnjom zvjezdarnice koja će zadovoljiti potrebe za ozbiljnim radom na području astronomije. Značajniji pomak k realizaciji dugogodišnjeg sna započinje krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća da bi se konačno 2001. godine i ostvario izgradnjom riječke zvjezdarnice. U rekonstrukciju i izgradnju Astronomskog centra Rijeka uloženo je 12,5 milijuna kuna, pa se ova investicija izdvaja kao najveća kapitalna investicija tehničke kulture u Hrvatskoj. Riječka zvjezdarnica upisala se u povijest astronomije, jer su njezinim teleskopom otkrivene dvije promjenjive zvijezde. Riječka zvjezdarnica opremljena je astronomskim teleskopom MEAD LX 200 i CCD kamerom sa otvorom objektiva od 16 " (406,4 mm) i maximalnim korisnim povećanjem od 800 puta (slika ljevo). 07. Veljače 2009. godine dovršena je Dvorana planetarija. Sastoji se od sferne kupole promjera 8 metara, 5 suvremenih digitalnih projektora In Space System (RSA Cosmos), kontrolnog pulta, audio sustava Dolby Surround, 50 sjedećih mjesta i 2 mjesta za osobe s invaliditetom i klimatizirane dvorane amfiteatarskog oblika. Opremljena je najsuvremenijom digitalnom tehnologijom što omogućuje doživljaj simulirane, ali i stvarne slike svemira. Može se prikazati 83 000 zvijezda, Sunce, Mjesec, planeti, Mliječni put i druge pojave na zvjezdanom nebu, razne slike kao i filmovi. Projektori također omogućuju promatranje noćnog neba u bilo koje vrijeme i s bilo koje lokacije na zemaljskoj kugli. Vlasnik Astronomskog centra Rijeka je tvrtka Rijeka sport d.o.o. koja je u 100%  vlasništvu Grada Rijeke. (Izvor: zvjezdarnica.com/ O Zvjezdarnici, Također: Priča o Zvjezdarnici na Internetu, Također: Wikipedia, Astronomski centar Rijeka)
2001. pod vodstvom poslovnog ravnatelja, violinista i pravnika Ivice Rušina (njega je na ravnateljskome mjestu 2005. zamijenio Marijan Orešković.) i umjetničke ravnateljice, dirigentice Nade Matošević (jedina dirigentica u Hrvatskoj), u Rijeci je osnovana "Riječka Filharmonija. To je novi veliki ansambl u Hrvatskoj i jedina filharmonija uz Zagrebačku. Do sada je, pod dirigentskim vodstvom svoje umjetničke ravnateljice Nade Matošević, uspješno nastupala u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Za Nadu Matošević kritičari kažu da je “iznimni talent, suptilna i temperamentna dirigentica”, da je krasi “strasno i čvrsto vodstvo” i da ima “slobodniji pristup dirigiranju”. (Izvor: HUOKU, RIJEČKA FILHARMONIJA, Također: wikipedija > Riječka filharmonija, Također: HRT, Riječka filharmonija slavi 10. obljetnicu)
2001. 23. Svibnja u Rijeci je osnovano "Društvo Josip Broz Tito" Rijeka. Prema njihovoj Facebook stranici to je organizacija koja štiti sjećanje na Titov lik i djelo, povezuje njegove poštivatelje u regiji i zalaže se za očuvanje njegova naslijeđa, mirotvorstva, bratstva i jedinstva, antifašizma i nesvrstanosti. Među glavnim zadaćama istaknut je rad na organizaciji mladeži, te očuvanje tekovina antifašizma i dostignuća NOB-a. Iako je za vjerovati da bi "Društvo Josip Broz Tito" i SDP mogli okupljati sličnu strukturu članstva, to ipak nije tako – "Društvo Josip Broz Tito" ima 1.200 članova, dakle barem 300 više nego SDP u Rijeci, a gotovo 500 više nego što u SDP-u članova redovito plaća članarinu. Prema riječima predsjednice društva Biserke Perman, u članstvu udruge se nalazi najmanje SDP-ovaca, barem koliko je njoj poznato. Sjedište društva je u Rijeci u Demetrovoj ulici 6a. (Izvor: Bisnode, DRUŠTVO 'JOSIP BROZ TITO' RIJEKA, Također: Crobiz, DRUŠTVO "JOSIP BROZ TITO" RIJEKA)
2001. 31. Srpnja u Budimpešti umire  Miklos Vasarhelyi (Rijeka, 9. Listopad 1917. – Budimpešta, 31. Srpanj 2001.) istaknuti mađarski novinar, povjesničar,  političar i publicist rođen u Rijeci. Član KP Mađarske, sudionik antifašističkoga otpora u Mađarskoj i autor više knjiga. 14. Listopada 2005., na svečanosti ispred njegove rodne kuće u ulici Fiorello la Guardia br. 8 u Rijeci, kojoj je prisustvovao mađarski premijer Ferenc Gyurcsàny i riječki gradonačelnik mr. sc. Vojko Obersnel, spomen-ploču otkrila je Vásárhelyijeva supruga Pór Edit. (Izvor: rijeka.hr > MIKLÓS VÁSÁRHELY (1917-2001), Također: theguardian.com > obituaries (osmrtnice), Gabriel Partos : Miklos Vasarhelyi, Objavljeno 1 Kolovoza 2001.)
2001. 30. Rujna dr. Ivan Devčić, riječki nadbiskup i metropolit blagoslovio je obnovljene prostorije dominikanskog samostana (bivši augustinski samostan uz crkvu svetog Jeronima). Crkveni i samostanski sklop preuređeni su prema zamisli arhitekta Vladimira Grubešića. Crkvu sv. Jeronima uz koju je nekad stajao augustinski samostan, danas opslužuju dominikanci koji su stigli u Rijeku 1951. (Izvor: fluminensia.org, Goran Moravček: Samostan i crkva sv. Jeronima u Rijeci, 07. 08. 2012.)
2001. 21. Prosinca završen i svečano otvoren Most hrvatskih branitelja, višestruko je nagrađivano suvremeno ostvarenje inovativne tehnologije nad Mrtvim kanalom u gradskom središtu Rijeke, s autorskim potpisom studija mladih arhitekata 3LHD arhitektonskog studia iz Zagreba (Saša Begović, Marko Dabrović, Tanja Grozdanić, Silvije Novak i Siniša Glušica). Ostvarenje 47 m dužine sa spomenikom visine 9 m nagrađeno je prestižnim međunarodnim nagradama za arhitekturu (slika ljevo). U konkurenciji 700 radova iz cijelog svijeta, utjecajni britanski časopis “Arhitectural Review” i danska tvrtka D-Line proglasili su most jednim od pet najboljih arhitektonskih ostvarenja u 2002. godini. Projekt Most Hrvatskih Branitelja jedan je od 20 nagrađenih projekata u četvrtom ciklusu nagrade 20+10+x Architecture Awards World Architecture Communitiy web portala. Pobjednike su birali počasni članovi WA zajednice. (Izvor: wikipedija > Most hrvatskih branitelja, Također: Gradimo, Most hrvatskih branitelja, 18-02-2011, Također: Studio 3LHD, Most hrvatskih branitelja)
2001. Zgrada "Croatia Linea" koja je nekada bila simbolom moći najvećega nacionalnog brodara prodana je za devet milijuna eura osiguravateljskoj kući Euroherc. Zajedno sa zgradom propalog "Croatia Linea" prodan je i cjelokupni inventar, čija je vrijednost procijenjena na 1,5 milijuna kuna.
2002. 20. Veljače osnovan je Triatlon klub "Rival" (logo na slici desno). Dejan Ljubas, Igor Malešević, Sandra Marinić, Damir Šegota-Šegi, Mirsad Tatalović i Damir Živković, 6 zaljubljenika u triatlon, odlučuje organizirati se u klub. Damir Živković je bio direktor kluba, a Igor Malešević tajnik. Prvi predsjednik Rivala bio je Goran Golčić, a danas ulogu vodećeg čovjeka obnaša Damir Gruber, koji se izdvojio iz grupe roditelja čija su djeca ostvarivala zapažene rezultate. Otplivati kilometar i pol, pa odvesti na biciklu 40 kilometara i onda još istrčati deset kilometara, sve u istom mahu, to je triatlon, tri sporta u jednom. Ono čime se klub može najviše pohvaliti je dobivena organizacija Europskog prvenstva za U-23 i mlađe juniore, koje se od 08. - 09. Srpnja 2007. godine održalo u Rijeci. (Izvor: Zeleno i plavo, magazin primorsko-goranske županije, godina XI. / br. 39 / rijeka / studeni 2015.)
2002. 11. Kolovoza umire Belizar Bahorić (Draga kraj Rijeke, 24. Prosinca 1920. – Zagreb, 11. Kolovoza 2002), riječki i hrvatski kipar. Završio je Akademiju u Zagrebu i predavao na Školi za primjenjenu umjetnost. Bio je autor nekoliko skulptura koje su izložene po Rijeci. Tu je kip Ivana pl. Zajca ispred HNK "Ivan pl. Zajc", "Mlikarica" na Mljekarskom trgu, "Orjentov ogometaš" pred igralištem NK Orijent, "Val" pred Gradskom knjižnicom i još neke. U ranijim godinama radi reljefe i skulpture s motivima rata, stradanja i otpora, potom se priklonio apstrakciji; bavio se i oblikovanjem nakita. (Izvor: Hrvatska Enciklopedija, Bahorić, Belizar, Također: Klub Sušačana, Sušačka Revija 82/83, Zana Dragičević: RIJEČKI KIPAR BELIZAR BAHORIĆ, Također: Galerija Kaptol, Belizar Bahorić)
2002. "Klub Sinkronog plivanja Primorje" godine mijenja naziv u "Klub sinkroniziranog plivanja Primorje Aqua Maris". Iste godine uz pomoć Društva Primorje 08 ostvaruje se dugogodišnja ambicija: angažiranje stranog profesionalnog trenera – najprije gđa Elena Ivanova koja je u Rijeci provela tri mjeseca, potom Tatiana Nigmatulina koja ostaje dvije i pol godine, te današnja riječka ruskinja Valeria Petrachina. Tatiana i Valerija, osim rada u Klubu, uključuju se i u rad junirske i seniorske reprezentacije čiju okosnicu čine djevojke iz Rijeke (Slika desno).
2002. 25. Listopada 2 nove kontejnerske dizalice (Samsung) službeno su počele s radom čime je brzina manipulacije kontejnerima na terminalu Brajdica sa dosadašnjih 20 TEU-a povećana na 80 TEU-jedinica na sat. (Izvor: Podatak Lučke uprave Rijeka)
2002. 05. Prosinca puštena je u pogon kanalizacijska Crpna stanica Zapadna Kantrida, koja je dio novog kanalizacijskog sustava ovog dijela grada. Nova kanalizacija će poboljšati kvalitetu mora i ekološki aspekt života u gradu. Time je realiziran projekt modernizacije kanalizacijskog sustava zapadnog dijela grada Rijeke, financiran putem kredita Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD) u iznosu od 7,5 milijuna eura (oko 70 milijuna kuna) na rok otplate od 12 godina. Jamac za kredit odobren komunalnom društvu Vodovod i kanalizacija bio je Grad Rijeka, a ugovor o kreditu potpisan je 1999. godine. Predstavnik EBRD-a iz Zagreba John Maguire je rekao da je zajam za izgradnju kanalizacijskog sustava u Rijeci najupješniji projekt na kojem je Europska banka za obnovu i razvoj radila u Hrvatskoj. (Izvor: Grad Rijeka, ZAVRŠEN KANALIZACIJSKI SUSTAV NA KANTRIDI, Također: Index.hr, Rijeka: Novi kanalizacijski sustav)
2002. 16.-18. Prosinca plivačice "Kluba sinkroniziranog plivanja Primorje Aqua Maris" na međunarodnom natjecanju "Slovakia Synchro 2002" u Bratislavi osvojaju zlatnu medalju (duo Emilja Jarić/Karla Šorić), srebrnu nedalju (solo Monica Marinelli) i brončanu nedalju (tim: Emilija Jarić, Karla Šorić, Monica Marinelli, Maša Trošelj, Mirta Diminić, Marija Đudarić, Marija Zaputović, Valentina Belašić, Petra Dragičević i Petra Blažić), prve medalje za Hrvatski sinkro.
2003. U Rijeci potpisani ugovori između Svjetske banke, Vlade Republike Hrvatske te Hrvatskih autocesta, Lučke uprave i Luke Rijeka u ukupnoj protuvrijednosti od 156,5 milijuna USD. Kreditom će se financirati zahtjevan razvojni projekt modernizacije riječke luke i obnove riječkog prometnog pravca - Rijeka Gateway Project. Kredit je na rok od 15 godina, sa počekom od 5 godina. (Izvor: Grad Rijeka – Mandatno izvješće 2001.-2005., Rijeka 2005., str. 43.)
2003. Vlada Republike Hrvatske objavila je odluku o privatizaciji državne kompanije INA-e, što uključuje Rafineriju nafte Rijeka. Prvi čin u tomu bilo je prihvaćanje ponude mađarske kompanije Mol, čime Mol postaje Inin strateški partner, te vlasnik 25 posto plus jedne dionice Ine. Novi stupnjevi privatizacije uslijedili su sljedećih godina, a njihov rezultat je vlasnička struktura u kojoj je 47,16 posto Ininih dionica vlasništvo Mola, 44,84 posto Republike Hrvatske, te 8 posto privatnih i institucionalnih dioničara. (Izvor: Novi List, HINA: Od prodaje udjela INA­e mađarskom MOL­u prošlo skoro 13 godina, 18. svibanj 2016, Također: EKONOMSKI FAKULTET Split, Branka Herak Kanaet: PRIVATIZACIJA INA-e; UZROCI, MODEL, POSLJEDICE)
2003. 19. Veljače od toga se dana "Teatro Fenice" nalazi na listi zaštićenih kulturnih dobara od strane Ministarstva kulture Republike Hrvatske. (Izvor: Filozofski fakultet, Odsjek za povijest umjetnosti, Marina Koprivnikar: TEATRO FENICE – BUDUĆNOST IZ PEPELA)
2003. 11. Travnja otvorena je nova garaža u Ciottinoj ulici koja raspolaže s 86 parkirnih mjesta. To je prva garaža koju je izgradio Rijeka promet vlastitim sredstvima. Investicija je koštala 3.5. milijuna kuna. (Izvor: Grad Rijeka, OTVORENA GARAŽA U CIOTTINOJ ULICI)
2003. 05.- 09. Lipnja u svojem 100. pastoralnom pohodu i 3. posjetu Hrvatskoj pod geslom "Obitelj – put Crkve i naroda", Sveti Otac Ivan Pavao II. pet je dana boravio u Rijeci. Na blagdan Duhova 8. Lipnja, Papa Ivan Pavao II. predvodio je na Delti, u Rijeci, Svetu misu kojoj je prisustvovalo 100.000 vjernika. Budući da su mnoge televizijske kuće popratile stoto Papino putovanje, ne samo kao jubilarni pastirski pohod već i zbog misnog slavlja povodom blagdana Duhova, Rijeka je na kratko vrijeme bila središte duhovnog svijeta rimokatoličke crkve. Bio je to najveći događaj Papina trećeg pastirskog pohoda Hrvatskoj i sigurno jedan od najvećih događaja u povijesti grada Rijeke. Svoje dobre želje i ljubav prema našem narodu pretočio je u usklik: "Budite narod nade"! Bio je svjestan svoje bolesti i staračke iznemoglosti pa je uskliknuo na Trsatu: "Molite se za mene dok sam živ i kad umrem"! 08. Lipnja Papa je posjetio i Svetištu Blažene Djevice Marije na Trsatu, pomolio se pred slikom Gospe Trsatske, predvodio zajedničku molitvu okupljenih franjevaca i Svetištu poklonio osobitu svečanu krunicu kao uspomenu na svoje hodočašće. iz Rijeke je prenuo put Dubrovnika, Osijeka, Đakova i Zadra. (Izvor: Povijest Svetišta Majke Božje Trsatske,  PAPA IVAN PAVAO II. NA TRSATU 8. LIPNJA 2003., Također: Ivan Pavao II. na Trsatu, Blagan Duhova, 8. Lipnja 2003. Godine, "Molite se za mene Gospi Trsatskoj dok sam živ i kad umrem!", Također: Biblioteka Baština Broj 16, Grupa Autora: Marijin Trsat, Monografija, Zagreb, 2011)
2003. 11. Lipnja Riječka banka spaja se sa Erste&Steiermarkische bankom (slika ljevo). Savjet Hrvatske narodne banke u srijedu je, pod predsjedanjem guvernera dr. Željka Rohatinskog. Na prijedlog Riječke banke d.d. Rijeka da se Erste und Steiermärkische Bank d.d. Zagreb pripoji Riječkoj banci d.d. Rijeka, i sa time se Savjet HNB-a suglasio. Objedinjavanjem dviju banaka, koje su već  vlasnički povezane, stvara se  banka koja će imati glavno sjedište u Rijeci i poslovati pod imenom Erste und Steiermärkische Bank, a po veličini aktive dolazi na treće mjesto u hrvatskom bankovnom sustavu. Savjet HNB-a suglasio se i s prijedlogom nadzornog odbora Riječke banke d.d. Rijeka da članovi uprave te banke budu Tomislav Vuić i Borislav Centner. (Izvor: Erste&Steiermärkische Bank d.d., O nama, Također: mojarijeka.hr > Dejan Cvjetkovic: Financijska bajka: Kako je propala Riječka banka, Također: Hrvatska enciklopedija, Riječka banka d.d., Također: t-portal > H. Puljiz: Slučaj Riječka banka - Eduard Nodilo, Ivan Štokić..., objavljeno: 24.11.2014)
2003. 28. Lipnja u Padovi je umrla riječka umjetnica i kulturna kroničarka Anita Antoniazzo de Bochina (slika desno). Rodila se u Rijeci 13. Listopada 1907. Studirala je na Akademiji u Veneciji. Studirala je i arhitekturu u Milanu, litografiju na akademiji u Salzburgu, zlatarstvo u Veneciji, te psihologiju u Rimu. Posebno je bila, tijekom tri godine, zaokupljena industrijom stakla u Muranu, kroz dizajn svjetiljki. Diplomirala je na Akademiji u Veneciji 1930.. Radila je i kao nastavnica u školi za djevojčice Emma Brentari u Rijeci. Od 1970. do 1972. radila je u UNESCO-vom uredu u Rimu. U mirovinu je otišla 1975. Autorica je i pjesničke zbirke Forme poetiche. Životno djelo joj je monografija Rijeka, monumentalno groblje (izdanje A. Ausilio Ed.,Padova,1995.) gdje je dala na više od 550 stranica najtemeljitiji pregled groblja Kozala do pojave monografije Kozala ( Rijeka, 2003. ). (Izvor: La Voce del Popolo, Patrizia Venucci Merdžo: Chi era Anita Antoniazzo Bocchina?, 13. Veljače 2017)
2003. 01. Kolovoza ove godine Riječka banka, zajedno sa svojim imenom, definitivno odlazi u povijest. Formalnu odluku o tome donijela je Skupština te financijske institucije, iako je ta stvar poznata već neko vrijeme a od toga datuma je i definitivna. Time je uspješno okončan proces fuzije započet u rujnu 2002. godine. Obje banke prije spomenutog spajanja imale su značajnu ulogu na hrvatskom financijskom tržištu. Riječka banka, osnovana 1954. godine, s 50-godišnjom tradicijom u bankarstvu predstavljala je vodeću banku grada Rijeke, Primorja i Istre, a Erste&Steiermärkische Bank d.d. Zagreb nastala je 2000. godine spajanjem triju uspješnih regionalnih hrvatskih banaka: Bjelovarske, Trgovačke i Čakovečke banke. Na vrhuncu moći Riječka je banka bila treća hrvatska banka i jedna od deset najvećih u Jugoslaviji, znak snage riječkog gospodarstva i kraja. (Izvor: Erste&Steiermärkische Bank d.d., O nama, Također: mojarijeka.hr > Dejan Cvjetkovic: Financijska bajka: Kako je propala Riječka banka, Također: , Hrvatska enciklopedija, Riječka banka d.d., Također: t-portal > H. Puljiz: Slučaj Riječka banka - Eduard Nodilo, Ivan Štokić..., objavljeno: 24.11.2014)
2003. suša na riječkom području je kako po intenzitetu, tako i po dužini trajanja suše od gotovo šest mjeseci, bila je nezapamćena u povijesti Riječkog vodovoda i bila je na nivou elementarne nepogode. U prvih devet mjeseci 2003. palo je svega 555 mm kiše, dok je 50-godišnji prosjek padalina bio 1.028 mm. Prave kiše (preko 30 mm ili 30 l/m2) nije bilo od 11. Travnja 2003. do 28. Rujna 2003. Izvor Rječine počeo je presušivati u drugoj polovici mjeseca Svibnja, a u cijelosti se je prestao koristiti za vodoopskrbu 30. Svibnja 2003., što je do sada najranije zabilježeni datum presušivanja tog izvora. (Izvor: KDVIK: Suša 2003.)
2003. 10. Listopada svečano je otvorena garaža "Zagrad", najveća garaža u Hrvatskoj kapaciteta 857 parkirnih mjesta. Investitora objekta je tvrtka "Austrograd". Garaža ima pet etaža, a izgrađena je u dvije i pol godine. U gradnju je uloženo oko 13 milijuna eura. (Izvor: Index.hr, Rijeka: Otvorena najveća garaža u Hrvatskoj, 10.10.2003.)
2003. Studeni Donesen novi Prostorni plan Grada Rijeke. (Izvor: Grad Rijeka, PROSTORNI PLANOVI, Također: Grad Rijeka, GENERALNI URBANISTIČKI PLAN GRADA RIJEKE)
2003. Mnogi hrvatski pomorci još se sjećaju u nevjerici pada Croatialine-a, tog najvećeg linijskog brodara na Mediteranu (amblem na slici ljevo). Ove godine je i zadnji brod odveden u rezalište, a zvao se je "Hrvatska" (slika desno). Mada je firma prestala postojati još 1999., ali još se pamti ne samo kao velika firma sa mnoštvom radnih mijesta, nego se pamti i kao među prvim firmama koja je samo tako nestala, raspadnuta, rasprodana i kao da je nikada nije ni bilo. Još je na nju spomen samo velika zgrada u gradu Rijeci, koja je kada je izgrađena bila ponos cijeloga grada. Nitko nikada nije odgovarao za propast te firme. Polagana propast Croatia Linea počela je 1992. godine kada je Dario Vukić preuzeo kompaniju od Milivoja Brozine. U to vrijeme Croatia Line je već bila u ozbiljnoj krizi čemu je pogodovao i raspad jugoslavenskog tržišta, rat i velike kreditne obveze. Vukić je naslijedio moćnu flotu s više od 50 brodova od kojih su 23 prodana za njegova mandata, uglavnom za podmirenje dugova. Nakon njegova odlaska brojni vjerovnici nastavili su plijeniti preostalu flotu od 20-ak brodova. Sedam ih je bilo na mrtvom vezu u hrvatskim lukama. Na kraju je proglašen stečaj Croatia Linea 2. Svibnja 2000. godine. Na stečajnom ročištu evidentirano je više od 600 milijuna kuna potraživanja brojnih vjerovnika. U stečaju je prodana i najvrijednija nekretnina, impresivna poslovna zgrada na riječkoj rivi. Croatia Line je svoje najslavnije razdoblje proživjela pod imenom "Jugolinija" u čijoj je floti plovilo 187 brodova, te su na njima radile generacije hrvatskih pomoraca, koji se još sjećaju svijetle prošlosti kompanije.
2003. 04. Prosinca u 12.40 sati na kraju Vodovodne ulice, u pogonu Industrije mesa "VIR 1898" dogodio se incident prilikom čega je iz cijevi iscurilo 50 do 100 kilograma amonijaka. Nesreću je izazvalo mehaničko oštećenje - viljuškarom je probijena cijev kojom prolazi rashladni plin. Devetoro ljudi odmah je prevezeno u KBC Rijeka na Sušaku gdje su i zadržani, zbog težeg trovanja amonijakom i opekotina po tijelu. Nekoliko ih je zadobilo lakše ozljede, a jedna je muška osoba u kritičnom stanju jer se nadisala veće količine plina. (Izvor: Večernji list, T. Opačak-Klobučar, E. Čuljat, M. Sanković: Amonijak teže otrovao 9 radnika, Objava: 5.12.2003)
2003. 05. Prosinca brod Uragan prenesen je sa Senjskog pristaništa u brodogradilište "3. maj" radi obnove.
2003. 09. Prosinca odlukom Vlade RH Povjerenstvo Vlade za upravljanje imovinom Republike Hrvatske zemljište Vojarne Trsat predano je Gradu Rijeci, a ustupljene su i sve nekretnine za potrebe izgradnje Sveučilišnog kampusa i Sveučilišne bolnice. Sljedeće 2004 godine, tadašnji Ministar znanosti Dragan Primorac potpisao je dokument u kojem potvrđuje da će gradnja Studentskog (Sveučilišnog) Kampusa na Trsatu biti prioritet u kapitalnim investicijama Ministarstva. Prostor bivše vojarne namijenjen za Kampus i Sveučilišnu bolnicu iznosi oko 37 hektara, od čega je 28 hektara namjenjeno Kampus.
2003. godine osnovan je Klub za praktično streljaštvo Reful (Practical Shooting Club Reful) s namjerom bavljenja praktičnim streljaštvom. Trenutno (2022.) broji oko 45 članova. To je specifična disciplina streljaštva, dinamičan sport u kojem je bitna brzina, kretnja, ovo streljaštvo iziskuje eksplozivnost, i na kraju – preciznost. Poanta takmičenja je da nakon zvučnog signala imate postavljene određene scenarije s preprekama i trčite u što kraćem roku od jednog do drugog zaklona koji su nametnuti i s tih pozicija djelujete na sve mete, koje morate što brže i preciznije pogoditi. Trči se naokolo, u svim mogućim smjerovima i položajima, od klečećeg, ležećeg stava, naglog dizanja, promjena smjerova. U tome je bit praktičnog streljaštva i zašto se kaže da je kompletan sport.
2004. 19. Sječnja u Rijeci umire novinar, književnik i čakavski pjesnik Ljubo Pavešić (Škrljevo, 28. Siječnja 1919.- Rijeka, 19. Siječnja 1994.). Prvi novinarski posao bio mu je u "Primorskom vjesniku" na Sušaku od 1945. do 1947. Bio je član prve redakcije "Riječkog lista", a dao je i izuzetan prilog popularizaciji čakavštine. Na Radio Rijeci godinama je radio humorističke emisije "Mantinjada bez mužike", "Mantinjada z mužikun" i vrlo popularnu "Primorsku poneštricu". Sahranjen je u obiteljskoj grobnici na Trsatu. (Izvor: Radio Rijeka, Ča, ča, ča, Također: Wikipedia, Ljubo Pavešić)
2004. 20. Sječnja u Rijeci umire Antun Giron, povjesničar. Antun Giron pripada skupini hrvatskih povjesničara koji su se cijeloga svoga života i rada kontinuirano bavili istraživanjem povijesti zapadne Hrvatske u XX. stoljeću. A. Giron rođen je u Dubrovniku 06. Kolovoza 1936. Zvanje doktora znanosti stekao je 1998. godine s temom "Zapadna Hrvatska (Istra, Kvarnersko primorje i Gorski kotar) u Drugom svjetskom ratu". Prvo zaposlenje u struci dobio je u Muzeju narodne revolucije u Rijeci (danas: Muzej grada Rijeke). Predavao je i povijest u Večernjoj gimnaziji i Večernjoj tehničkoj školi u Rijeci te kolegij Opće povijesti novoga vijeka na Pedagoškoj akademiji u Rijeci. U Ožujku 1978. godine izabran je za direktora Historijskog arhiva u Rijeci (danas: Državni arhiv Rijeka) i na toj je dužnosti ostao do 1981. godine. Neka od njegovih djela su: "Začeci i razvoj narodne vlasti u kastavštini" (1990), "Zapadna Hrvatska u Drugom svjetskom ratu" (2004), "POVIJEST HRV. PRIMORJA, ISTRE I GORSKOG KOTARA" (1995.), "Riječko područje u završnici drugog svj. rata" (1995.), "Riječka Bitka" (1985. slika ljevo) i druge. (Izvor: Mihael Sobolevski: DR. SC. ANTUN GIRON KAO POVJESNIČAR ZAPADNE HRVATSKE U XX. STOLJEĆU)
2004. 23. Veljače U Rijeci umire Milojka Mezorana, Riječka i Hrvatska Ana Frank (slika desno). Na 127 stranica velike tvrdo ukoričene bilježnice ispisanih plavim nalivperom, Milojka Mezorana ostavila je jedinstveno svjedočanstvo mlade djevojke koja se sa svojom obitelji zatekla u vihoru Drugog svjetskog rata. Svoj je dnevnik, koji je naslovila 'Incasso' ('Optužujem'), manje-više redovito pisala od 26. Rujna do 24. Prosinca1943. godine, a nastavak u kojem je opisala svoje uhićenje i boravak u njemačkim logorima dovršila je po povratku kući kada je pronašla originalni dobro skriveni dnevnik te nastavila pisati u istu bilježnicu. Početkom 1944. godine Milojka se aktivirala u omladinskom antifašističkom pokretu. U to je vrijeme, skrivena i zaključana u sobi, pisala dopise za partizanske novine, a kad bi se smračilo, lijepila bi plakate po zidovima. Uhićena je 14. Kolovoza 1944. godine zbog dijeljenja partizanskih letaka. Njezin bi dnevnik (slika ljevo) možda nestao u zaboravu da ga, u nadi da bi mogao biti koristan, nije dala na čitanje riječkom povjesničaru dr. Mihaelu Sobolevskom koji kaže da se on, po zanimljivosti i bogatstvu činjenica, može usporediti s 'Dnevnikom Anne Frank'. Rukopis je predan  i čuva se u Muzeju Grada Rijeke. (Izvor: Jutarnji List, Hrvatska Anna Frank, OBJAVLJENO: 23.07.2006., Također: Vojska.net: Milojka Mezzorana Skvaž ( 1927 - 2004 ), Također: MUZEJ GRADA RIJEKE, ZBIRKA ORUŽJA I PREDMETA IZ DRUGOGA SVJETSKOG RATA I DOMOVINSKOG RATA), Također: Jutarnji list, Hrvatska Anna Frank, OBJAVLJENO: 23.07.2006, Također: Ha-kol: Filip Kohn: Hrvatska Anna Frank ili Dnevnik Milojke Mezorana, 2007)
2004. 05. Travnja, na temelju odredbi Zakona o državnoj reviziji (Narodne novine 49/03 - pročišćeni tekst) i Zakona o reviziji pretvorbe i privatizacije (Narodne novine 44/01 i 143/02) započela je revizija pretvorbe i privatizacije društvenog poduzeća "Tvornica papira Rijeka". Revizija je trajala do 12. Srpnja 2004. (Izvor: DRŽAVNI URED ZA REVIZIJU: IZVJEŠĆE O OBAVLJENOJ REVIZIJI PRETVORBE I PRIVATIZACIJE)
2004. 22. Travnja stari DOK 3 remontnog brodogradilišta "Viktor Lenac" d.d. (slika desno) prodan je na javnoj dražbi pulskom "Jadranmetalu". Cjena - 305.000 dolara. DOK 3 se je pune 54 godinene nalazio na početku lukobrana i bio je u derutnom stanju. (Izvor: Županija Primorsko-goranska, Grad Rijeka, DETALJNI PLAN UREĐENJA POMORSKOG PUTNIČKOG TERMINALA, Također: Index.hr, Rijeka: STARI DOK 3 "Viktora Lenca" PRODAN ZA 305.000 DOLARA, 22.4.2004.)
2004. od 12. Svibnja do 24. Kolovoza 2004. obavljena je revizija pretvorbe i privatizacije društvenog poduzeća "3. maj" Rijeka. Utvrđeno je da je zbog nemogućnosti podmirenja dospjelih obveza, žiro račun Društva neprekidno blokiran u razdoblju od 1993. do 2004. osim dva jednodnevna prekida 15. Lipnja 1999. i 15. Siječnja 2001. Nepodmirene obveze na dan 21. Lipnja 2004. iznosile su 116.344,64 kn. Ovlaštena revizijska tvrtka pri obavljanju revizije Društva nije izrazila mišljenje da financijski izvještaji daju točan i vjeran prikaz financijskog stanja, a također se ogradila od evidentirane vrijednosti materijalne imovine, zaliha sirovina i potrošnog materijala, potraživanja od prodaje stanova, proizvodnje u tijeku, obveza te je ukazala na znatnu nesigurnost za kontinuirano poslovanje zbog nemogućnosti plaćanja preuzetih obveza. (Izvor: Revizija pretvorbe i privatizacije društvenog poduzeća "3. maj", Rijeka, kolovoz 2004.)
2004. 01. Kolovoza s radom je započeo RiRock.com, glazbeni internet magazin koji je prvi počeo sustavno pratiti, bilježiti i arhivirati Ri-rock scenu. RiRock.com je postalo jedno od najoriginalnijih obilježja grada Rijeke i Primorsko-goranske županije. Urednik i osnivatelj je bio Robert Paulić. (Izvor: RiRock.com, Povijest, 2004)
2004. 04. Kolovoza u 11:00 sati na Vojaku, najvišem vrhu Učke župan Primorsko-goranske županije Zlatko Komadina prisustvovao je svečanom otvaranju obnovljene i uređene kule - vidikovca. S ciljem očuvanja kulturno-povijesne baštine i uživanja u veličanstvenom pogledu od 360° kulu je, sredstvima Ministarstva turizma, obnovila Javna ustanova "Park prirode Učka". U njezinoj je unutrašnjosti postavljena izložba o životu na Učki, info-punkt i uređena suvenirnica, a na krovu kule postavljeni su dalekozori koji omogućuju još bolji pogled na okolni krajolik. Vojak – Kulu, vidikovac na najvišem vrhu Učke, Vojaku, na 1401 m/nm, izgradili su planinari, zaljubljenici u prirodu iz ”Oesterreicherischer Touristen Club“, za vrijeme vladavine Austro – Ugarske Monarhije početkom prošlog stoljeća, točnije 1911. godine. (Izvor: index.hr > Hina: Na vrhu Učke otvorena preuređena kula – vidikovac, Objavljeno: 04. Kolovoza 2004., Također: liburnija.net > Sandra Vertel, Nikola Cvjetović:  Priča o Kuli na Vojaku @ Učka, Objavljeno 14. Svibnja 2011.)
2004. 05. Studenog otkriveno spomen obilježje povodom 105. godišnjice organiziranog javnog prijevoza u Rijeci. (Izvor: Grad Rijeka, I.N.: 105 GODINA ORGANIZIRANOG JAVNOG GRADSKOG PRIJEVOZA U RIJECI)
2004. 12. Studenog, u 18 sati, u poznatom riječkom klubu "Palach", na isti dan kad je osnovana Slobodna Država Rijeka 1920., održana je osnivačka skupština udruge Virtualna Slobodna Država Rijeka (VSDR). Iz samog "državnog vrha VSDR-a" objasnili su kako je njihova država nastala kao reakcija na dugogodišnje nepriznavanje riječkog identiteta, na ekonomski uništen, te na neviđenu centralizaciju kojom je Rijeka svedena na zagrebački izlaz na more. Dalje, nastavljaju kako Rijeke nema ni u hrvatskom grbu, iako povijesno ne pripada ni Istri ni Slavoniji ni Dalmaciji. (Izvor: LUPIGA.com, IVOR CAR: Virtualna Slobodna Država Rijeka - Stato Libero di Fiume, Također: Monitor.HR, Virtualna slobodna država Rijeka, 03.11.2008., Također: rijeka-drzava.com, Također: Facebook, Virtualna Slobodna Država Rijeka)
2004. 16. Studenog prihvaćen projekt Primorsko-goranske županije i Ministarstva kulture "Primorsko-goranska bibliobusna služba" čiji je cilj bio, novim bibliobusom, obuhvatiti šire područje Primorsko-goranske županije, s posebnim naglaskom na brdsko-planinski kraj, te je dana 16. Studenog 2004. Županijski bibliobus krenuo na svoju prvu vožnju iz Ravne Gore pod motom "Knjiga svima! Knjigom do svih!". (Izvor: Vjesnik bibliotekara Hrvatske br:50, (2007),Črnjar, Alić-Tadić, Čermelj: Primjena modela županijske bibliobusne službe na primjeru Primorsko-goranske županije, str:54-63.)
2004. 18. (17?) Studenog Iz luke Rijeka je otegljen DOK 3. U 11 sati i 5 minuta plutajući Dok 3 sa svoja preostala četiri pontona jučer je zauvijek s riječkog lukobrana otišao u povijest ovoga grada čiji je dio bio gotovo stotinu godina. Dva remorkera Jadranskog pomorskog servisa i dizalica Trans tradea uz pomoć djeltanika »Jadran-metala« i Brodogradilišta »Viktor Lenac« uspješno su izveli dvosatnu operaciju razdvajanja pontona od obale i tegljenja u Martinšćicu. Nekoliko podataka o Doku 3 (prema svjedodžbi gradnje): Izgrađen u Rijeci 1909. godine. Rekonstruiran 1950. godine u brodogradilištu "3. Maj" sa sljedećim karakteristikama: • Dužina 125,15 m • Širina 27,67 m • Visina 12,50 m • Nosivost 6000 T (Izvor: Lokalpatrioti Rijeka, RIJEKA-što je bilo nekad i što je sad, Također: Damir Drinković: Riječko pomorstvo - kronologija)
2004. 21. Studenog u Rijeci je potpisan Sporazum o prijateljskoj suradnji između Rijeke i grada Este u Italiji kraj Padove u pokrajini Veneto.
2004. 31. Prosinca Tvornica papira d.d. u stečaju, kao prodavatelj i Grad Rijeka, kao kupac zaključili su Ugovor o prodaji nekretnine označene kao k.č. 2334 z.k.ul. 2461 k.o.Trsat–Sušak, u naravi gospodarske zgrade i dvorište, ukupne površine 17.663 m2. Time je označen i definitivni kraj tvornice stare 170 godina, jednom davno giganta riječke industrije i svijetske proizvodnje, pogotovo cigaretnog i svilenog papira.
2004. U Rijeci pokrenuto osnovanje Ženske vaterpolske ekipe. Već su 2007. godine osvojile Državno prvenstvo i Kup države. Trener popularnih "Rožica" Mauro Mervcich (slika ljevo)
2004. Duje Draganja je na Sveučilišnom prvenstvu SAD u malim bazenima postavio je novi Europski rekord na 100 m slobodno s vremenom 46.64.
2004. jedno od najstarijih groblja kućnih ljubimaca u Europi u Lukovićima na Kozali prestaje sa ukopima. Te je godine zakonom o veterinarstvu zabranjeno pokapanje kućnih ljubimaca u zemlju. Groblje kućnih ljubimaca u Rijeci postoji od početka dvadesetog stoljeća. Pretpostavlja se da su ga izgradili lovci za potrebe ukopa svojih lovačkih pasa i da datira od samog početka 20. stoljeća, no jedini trag su već zubom vremena nagriženi nadgrobni spomenici na kojima su datumi iz vremena između dva svjetska rata.
2005 05. Sječnja na sjednici Nadzornog odbora Novog lista d.d. većinom glasova donesena je odluka o razrješenju direktora Zorana Borčića, te imenovanju Franje Butorca za novog direktora tvrtke. Zoran Borčić obnašao je dužnost direktora godinu i pol dana, dok je Franjo Butorac dosad bio direktor izdavačke kuće Adamić u vlasništvu Novog lista.
2005. Duje Draganja je na Svjetskom prvenstvu u Montrealu osvajio srebrnu medalju u disciplini 50 m slobodno.
2005. pokretanjem stečajnog postupka te njegovim okončanjem te godine, Tvornica papira Rijeka prestala je postojati. Tvorničke zgrade su uglavnom rasprodane. Objekte na lokalitetu Marganovo preuzeo je Grad Rijeka i u njima se jedanput u godini održava glazbeni festival za mlade "Hartera".
2005. 07. Veljače u Rijeci je potpisan Sporazum o prijateljstvu između Rijeke i grada Genove u Italiji, nakon što je bio potpisan u Genovi 13. listopada 2004.
2005. izložen je u riječkoj luci parobrod Uragan. Uragan je brod-spomenik pomorskoj tradiciji Rijeke. Parobrod "Uragan" (slika desno) zaplovio je morem vjerojatno 1870-ih, u Hamburgu, kao brod za prikupljanje otpada s brodova i gatova. Oblik trupa, s krstaškom krmom i pramcem poput oštre sjekire, zakovicama spojeni limovi, drvena paluba i telegraf s prijenosom na »lanac« svjedoče o gradnji u doba kada brodovi sa strojnim pogonom dobivaju utrku s jedrenjacima. Dug je 21 i širok 5 metara, težina mu je 40 a nosivost 250 tona. Na Jadranu je završio poslije Drugoga svjetskoga rata, kao dio ratne odštete. Za obnove riječke luke na krmenoj je palubi prevozio kamene blokove i ostalu građu za izgradnju riva. Mijenjao je vlasnike, služio istraživanju podmorja, »glumio« u filmovima. Pod imenom »Henriette« viđen je u filmu "Put oko svijeta u 80 dana". Posljednji posao mu je bio statiranje u televizijskoj seriji Vjetrovi rata, s Robertom Mitchumom. Nakon što je godinama bio privezan u sušačkom dijelu riječke luke, 20. Listopada 1999. tone na dno. Izvučen je i ostavljen na Zagrebačkoj obali, na boku, odbrojavajući zadnje dane. No, to nije bio kraj. Obnova broda završena je u Prosincu 2004., a od Ožujka 2005. izložen je u riječkoj luci. 18. Srpnja 2014. brod je, zbog radova na području na kojem je bio postavljen, odnosno radova na bunkeru i oko bunkera na obali, preseljen na riječki lukobran, kod zgrade Dezinsekcije.
2005. Grad Rijeka preuzeo je i formalno prostor bivše Vojarne Trsat, pa je nakon više od 100 godina korištenja u vojne svrhe taj prostor prešao na civilnu stranu. Time Rijeka postaje gotovo u potpunosti demitaliziran grad. Na tom će području biti izgrađen Sveučilišni kampus. Iste godine gradonačelnik Rijeke potpisuje sa tadašnjim Rektorom riječkog Sveučilišta Danijelom Rukavinom potpisuje predugovor u kojem se Sveučilištu daje pravo gradnje za projekt Sveučilišnog Kampusa na Trsatu, čime je Grad Rijeka Sveučilištu prepustio upravljanje cijelim prostorom bivše vojarne. Danas se sveučilišni kampus prostire na 28 hektara od čega se 71.000 kvadratnih metara odnosi na novoizgrađeni prostor. Vrijednost je investicije za sada (prosinac 2010) stala na 640 milijuna kuna. U 6 objekata smješteno je 39 učionica, 33 predavaonice, 363 kabineta, 21 praktikum, 28 seminarskih dvorana i 24 laboratorija. Inače, prilično su šturi podaci o povijesti vojarne Trsat. Glavnu je zgradu navodno izgradila još austrougarska vojska, krajem 19. stoljeća. Objekti i zidovi vojarne izgrađeni su pak 1926. Kapitulacijom Kraljevine Jugoslavije 1941. godine u vojarnu je uselila talijanska vojska pa je sve do 1943. nosila ime Caserma Armando Dias. Njemačka vojska je vojarnu dogradila, a JNA ju je preuzela nakon oslobođenja i nazvala po španjolskim dobrovoljcima. Još 1973. godine u parku u središtu vojarne stajao je brončani kip borca pod kojim je stajao natpis "No passaran", poklič Španjolskog građanskog rata. Kip je skinut nakon što je 1991. godine u vojarnu ušla hrvatska vojska, a vojarna dobila ime Trsat.

Detalj rušenja dimnjaka koksare u Bakru specijalnim strojevima. Izvođač radova je Eurco iz Vinkovaca.

2005. raspisan je natječaj za uklanjanje dimnjaka sada već zagašene koksare u Bakru, a potreban je novac osiguralo Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva. Na natječaju je kao najpovoljniji prihvačen projekt tvrtke Eurco iz Vinkovaca. Iako se slične visoke građevine u svijetu ruše eksplozivom, to u ovom slučaju nije dolazilo u obzir zbog blizine rafinerije, infrastrukture, naselja i mora. Odabrana tehnologija strojnog uklanjanja koja je prvi put primijenjena u Hrvatskoj (slika ljevo). Nadzor je obavljala tvrtka Rijekaprojekt inženjering d.o.o., a nadzorni inženjer bila je Virna Mattias, dipl. ing. građevinarstva. Cijena je radova iznosila 9,4 milijuna kuna (bez PDV-a), a posao je zaključen na rok od 240 dana, u što su uračunani pripremni radovi, uklanjanje te recikliranje i odvoz srušenoga materijala. Rušenje dimnjak je započelo 12. Svibnja, a srušen je 10. Studenoga 2005.
2005. Počela izgradnja kompleksa zatvorenih olimpijskih bazena na Kantridi. Vrijedan je oko 400 milijuna kuna. Objekt je suvremeno opremljen te je dobio 5 bazena, Toranj za skokove u vodu, teretanu, restoran, parkiralište, javni trg, plažu. Stari bazen Kantrida izgrađen je1974. godine. (Izvor: wikipedija > Bazeni Kantrida)
2005. 08. Ožujka Osnovan Ženski Vaterpolo Klub "Primorje EB". Nadimak kluba je Rožice. Te prve godine postojanja klub je zauzeo 3. mjesto u Kupu Hrvatske i 3. mjesto na Prvenstvu Hrvatske. Prvakinje su države 2007. i osvajačice Kupa 2006. i 2010. U Rujnu 2012. klub dolazi pod kapu "Vaterpola kluba Primorje". Točnije, riječke vaterpolistice od tada će biti jedna od sekcija "Vaterpolo kluba Primorje EB" čime će zapravo biti riješene muka kada su u pitanju financije. "ŽVK Primorje" kao pravni subjekt bit će ugašen. Odluka je donijeta jer klub objektivno više nije mogao pratiti rad igračica, a "Vaterpolo kluba Primorje EB" će im pružiti maksimalne uvjete da se nastave baviti ovim sportom. Sve igračice su dobile ispisinicu iz "ŽVK Primorje", a "ŽVK Primorje" i Grad Rijeka su preuzeli saniranje dosadašnjih dugova kluba i njegovo gašenje.
2005. 13. Travnja "Autotrolej" d.o.o. obnavlja svoj vozni park nabavkom novih 28 autobusa vrijednih 30 milijuna kuna. Kupljeno je 6 zglobnih i 15 solo vozila za gradske linije marke "Mercedes" i 7 solo vozila koja će se koristiti na prigradskim linijama marke "MAN". Za nabavku novih autobusa "KD Autotrolej" d.o.o. Rijeka kreditno se zadužio kod Erste&Steiermarkische Bank d.d. Rijeka u iznosu od 30.000.000,00 kuna, s povratom kredita u roku od šest godina.
2005. 29. Travnja Petak, 15:00 sati na Koblerovu trgu u središtu Rijeke otvoren je "Govornički kutak", prvi u Hvatskoj. Na bijelom kamenom postolju s natpisom "Vox populi" svi građani mogu, kada i koliko žele, govoriti o svim temama ovoga svijeta koje ih tište ili vesele. Sama svečanost otvorenja protekla je u skladu s tradicijom starogrčkog oratorstva. Ideja se temelji na istovrsnu "govorničkom kutku" u Hyde Parku u Londonu, a inicijator je Riječanin Marin Miočić Stošić.
2005. 03. Svibnja prigodnom svečanošću na raskrižju Zvonimirove i Liburnijske ulice na Krnjevu, a povodom obilježavanja 60. godišnjice oslobođenja Rijeke i 100. godina utemeljenja brodogradilišta "3. maj" otkriven je spomenik "Pramac broda" (slika desno), kao dar brodograditelja građanima Rijeke, kao podsjećanje na značaj brodogradnje za naš grad. Ploču s natpisom spomenika "Pramac broda" otkrili su Vojko Obersnel i Gvozden Rukavina dok je prigodnu svečanost otvaranja popratila limena glazba Trsat.
2005. 10. Svibnja ispred crkve Trsatskog svetišta svečano je predstavljena brončana skulptura pape Ivana Pavla II. Skulptura akademskog kipara Antuna Jurkića predstavlja papu Ivana Pavla II. i nazvana je "Trsatski hodočasnik" u čast trećeg pastoralnog posjeta Ivana Pavla II. Hrvatskoj, kada je papa 08. Lipnja 2003. posjetio Trsatsko svetište. To je prva skulptura na svijetu posvećena papi, otkrivena nakon njegove smrti. Otkrio ju je nadbiskup zagrebački i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, kardinal Josip Bozanić. Skulptura je brončana, visoka 2,8 m, teška oko jedne tone. (slika ljevo). (Izvor: Svetište Majke Božje Trsatske, Također: KRONOLOGIJA NAJVAŽNIJIH DOGAĐAJA Svetišta, Također: www.rijeka.hr>KRATKA POVIJEST TRSATA, Također: Svetište Majke Božje Trsatske, TRSATSKI HODOČASNIK)
2005. 12. Srpnja Riječka nadbiskupija pokreće službeni postupak proglašenja kapucina fra Ante Josipa Tomičića "blaženim". Dokazi na temelju kojih se traži proglašenje fra Ante blaženim, a potom i svecem, poslani su u Vatikan na nastavak procesa. Sveta Stolica već je učinila prvi korak – iz Vatikana je stigao dokument "nihil obstat", kojim Kongregacija za proglašenje blaženika i svetaca potvrđuje da nema zapreka za proces beatifikacije i kanonizacije, a daljnji postupak obavljat će se kako je to uobičajeno – u tišini. Fra Ante Tomičić, (slika desno) rođen 23. Ožujka 1901. u ličkoj župi Ričice. U riječkom samostanu na Žabici proveo je 34 godine, od 1947. pa do svoje smrti 25. Studenog 1981. Njegovi posmrtni ostaci položeni su u kriptu crkve Gospe Lurdske na Žabici. Svog omiljenog sakristana i vratara vjernici grada Rijeke i okolice nisu zaboravili. Svake godine na dan njegove smrti 25. studenoga u kapucinskoj crkvi Gospe Lurdske okupi se mnoštvo fra Antinih štovatelja. (Izvor: Wikipedia, Ante Josip Tomičić, Također: Hrvatska kapucinska provincija sv. Leopolda Bogdana Mandića, Fra Ante Tomičić, Također: FLUMINENSIA, ANTE TOMIČIĆ)
2005. 14. Rujna otvoreno pomoćno igralište Stadiona Kantrida. Površina sportskog objekta iznosi 8.000 m².
2005. 18. Rujna u Rijeci je osnovan Parajedriličarski (Paragliding) klub "Flumen" u cilju promicanja, razvitka i unapređenja parajedrenja u Primorsko-Goranskoj županiji. Od osnutka ga čine desetak aktivnih članova.
2005. 18. Listopada Grad Rijeka zaključuje javni urbanističko-arhitektonski natječaj za izradu projekta novog putničkog autobusnog kolodvora. Raspisivač i investitor je Grad Rijeka, a provoditelj natječaja je Društvo arhitekata Rijeka. Prostorni su planovi lokaciju za takav sadržaj definirali uz postojeći željeznički terminal, preko prostora i površina željezničkih skladišta 31 i 32 na zapadnoj Žabici, unutar spomenički zaštićene zone urbanističke cjeline užeg središta Rijeke. Novi autobusni terminal mora uključivati i javnu garažu te prateće trgovačke, uslužne i druge sadržaje namijenjene putnicima i građanima uopće. Želja konzervatora jest pokušati očuvati graditeljsku baštinu u najvećem mogućem obimu, ali ne bezuvjetno, a osobito ne nauštrb mogućih kvalitetnih rješenja. Prvu nagradu odnio je rad pod šifrom 08 arhitektonskog studija 3LHD, poznatog u Rijeci po projektu Mosta Hrvatskih Branitelja na Mrtvom Kanalu. Još ni 2021. godine izgradnja nije niti započela.
2005. 30. Listopada Položen je kamen temeljac za izgradnju Pastoralnog centra na Trsatu u sklopu Trsatske crkve koji će biti nazvan "Aula Ivana Pavla II". (Izvor: Svetište Majke Božje Trsatske, Također: KRONOLOGIJA NAJVAŽNIJIH DOGAĐAJA Svetišta, Također: www.rijeka.hr>KRATKA POVIJEST TRSATA)
2005. Studeni započela je rekonstrukcija zgrade bivše vojarne na Trsatu koja će postati zgrada "Akademije primijenjenih umjetnosti" (slika desno). Rekonstrukcija je potpuno dovršena u Rujnu 2006. (slika desno). Cijena rekonstrukcije je bila 32.609.066,82 kn (s PDV-om). Zgrada je neoklasicistička građevina sagrađena 1927. Sastoji se od podruma, prizemlja, 1. kata i u pedesetim godinama nadograđenoga drugog kata. S obzirom na stanje građevine, nije bilo konstrukcijskih zahvata, već samo prenamjena u visokoškolsku ustanovu. Zamijenjena je sva stolarija (vanjska i unutrašnja), postavljena nova fasada, kao i sve instalacije. Ugrađena je nova kotlovnica. Krov je u potpunosti saniran. (Izvor: GRAĐEVINAR 62 (2010), Nevenka Ožanić, Mirna Hero: Sveučilišni kampus u Rijeci na Trsatu)
2005. 10. Studenog srušen je visoki dimnjak bivše Koksare u Bakru. Sa rušenjem se je započelo 12. Svibnja. Početkom 2005. raspisan je natječaj za uklanjanje dimnjaka, a potreban je novac osiguralo Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva. Na natječaju je kao najpovoljniji prihvaćen projekt tvrtke Eurco iz Vinkovaca, našega najrenomiranijega i najopremljenijega diončkog društva za razgradnju i uklanjanje starih i oštećenih građevina te saniranje zagađenih površina. Iako se slične visoke građevine u svijetu ruše eksplozivom, to u ovom slučaju nije dolazilo u obzir zbog blizine rafinerije, infrastrukture, naselja i mora. Rušenje dimnjaka samo je još jedna faza u saniranju okolnog tla i podmorja za koje je također utvrđeno da je zagađeno. Razmontirat će se podvodni tunel i od uljnog oneščišćenja sanirati podmorje i tlo od koksnog katrana u bivšem kemijskom postroenju. Za to će u sljedeće tri godine Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost izdvojiti 18 milijuna kuna, iako će to vjerojatno stajati mnogo više. (Izvor: Građevinar 57 (2005), Branko Nadilo, Marija Sojčić: RUŠENJE ARMIRANOBETONSKOG DIMNJAKA KOKSARE U BAKRU)
2005. 26. Studenog počinje emitirati Radio Trsat na frekvenciji 87,6 MHz – najoriginalnija radiopostaja na širem području Rijeke. Emitiranje je započeto iz Vodovodne ulice. Djelovali su i iz ulice Fiorella la Guardia, a 2011. godine preselili su se u zgradu Novog lista. (Izvor: Forum Croinfo.net, Prosinac - značajni događaji, Autor: Ilirija, Također: Novi List, Ivana Kocijan: Radio Trsat proslavio šesti rođendan)
2005. Prosinac uređenje hotela "Jadran" označava novu eru poslovanja tvrtke "Jadran hoteli" kada je ovaj objekt na samoj obali mora dobio 66 moderno uređenih i opremljenih jednokrevetnih i dvokrevetnih soba i tri luksuzna hotelska apartmana. Hotel je dobio četiri zvjezdice. Kongresna dvorana hotela" Jadran" sa 150 mjesta domaćin je brojnih skupova kojih će, zasigurno, biti i više kada u Rijeci započne s radom Kongresni ured. Povijest hotela "Jadran" seže u 1911. godinu kada je osnovan Kupališni konzorcij Jadran u Sušaku. Nakon hotela "Jadran", tvrtka "Jadran hoteli" je 2007. nastavila s ulaganjima u hotel "Neboder", a uskoro kreće i obnova susjednog "Continentala". U četrnaest katova visok "Neboder" uloženo je oko 4 milijuna kuna, a zahvaljujući tome usluga je podignuta na tri zvjezdice. Ovom gradskom hotelu neobične prošlosti napokon je vraćen stari sjaj, a obnovom je dobio 54 novouređene sobe i novu recepciju. Sve sobe imaju direktnu telefonsku liniju, internet priključak, satelitsku televiziju, a u hotel je klimatiziran.
2006. 18. Sječnja u prostorijama riječkog Pravnog fakulteta osnovan "Ragbi klub Rijeka". Registriran je 2. Veljače 2006. Osnivači su Zlatko Džananović i Tomislav Špoljarić i nekolicina studenata raznih riječkih fakulteta, ragbijaških zanesenjaka i ljubitelja. Godinu kasnije, 2007., kad je klub dobio teren na Krasici, radi pripadnosti drugom gradu, nastao je novi klub, "Ragbi klub Vilani" (grb na slici desno). Svoje utakmice igra na Krasici, na igralištu "Hroljevo". "Ragbi klub Vilani" je direktni potomak "Ragbi kluba Rijeka". Klupski nadimak je "Tune" a tuna je i u grbu kluba. "Ragbi klub Rijeka" će ostati zabilježen u sportskim analima rijeke i Hrvatske i kao organizator prvog prvenstva Hrvatske u "ragbiju 7" koje je započelo 1. Svibnja 2007. (Izvor: Wikipedia, Ragbi klub Rijeka, Također: Teklic, Ana Vuković: Emotivci koji se vole potući – ragbijaši kluba Vilani!, Ruj 17, 2013 )
2006. 26. Sječnja nakon kompletne obnove sakralnog prostora svečano je otvorena "Riječka Sinagoga". Obnova je započela 2002. godine, a u cijelosti je dovršena tek 2008. godine prema projektu riječkog arhitekta Vladi Bralića. Nalazi se u Ulici Ivana Filipovića (nasuprot Ekonomskoga fakulteta). Riječka "Unione israelitica Ortodossa", prema projektu građevinskih inženjera Vittoria Gyözö Angyala i Pietra Fabbra (koji su 1925. - 1927. već stekli odgovarajuće reference na projektu opatijske sinagoge) gradi 1930. godine novu sinagogu u današnjoj Ulici Ivana Filipovića, jednostavnih, arhitektonskih i dekorativnih oblika. Sinagoga nije građena kao glavna mjesna sinagoga jer je Rijeka u to vrijeme imala veliku sinagogu (na križanju današnjih ulica Ciottine i Pomerio).
2006. 31. Sječnja članovi Uprave Buzetske pivovare su predstavili u Hotelu Bonavia "Riječko pivo" namijenjeno samo domaćem tržištu (slika desno). Što se ambalaže tiče, Riječko pivo se pakira u bocama od 0,5 litre i u bočicama od 0,25. Puno pažnje poklonjeno je i etiketi na kojoj prevladavaju boje grada plava i bijela, zlatni zatvarač simbolizira bogatstvo, a na njoj se još nalazi i sidro kao simbola luke i novčića na kojem je prikazan najstariji grb Rijeke. Riječko pivo je nestalo sa tržišta nakon što je Buzetsku pivovaru kupila zagrebačka tvrtka Bavaria Adria. Riječko pivo se je se na tržištu nalazilo tek nepunih šest mjeseci. Novi vlasnik odustao je od prodaje "Riječkog piva" u bocama, ali točeno pivo se je još neko vrijeme nalazilo u prodaji u ugostiteljskim objektima. (Izvor: poslovni.hr/strane-kompanije, Također: mojdomjehrvatska>rijecko-pivo, Također: istarska pivovara>o-nama)
2006. 22. Veljače u Rijeci, na Pećinama svečano je otvoren prvi hostel za mlade, "Omladinski Hostel". Raspolaže sa 61 krevetom, a kapaciteti se sastoje od osmokrevetnih do dvokrevetnih soba. Omladinski hostel na Pećinama prvi u Hrvatskoj dobio međunarodni certifikat kvalitete HI-Quality što za goste znači dodatnu kvalitetu usluge i smještaja. Dobivanjem ovog vrijednog certifikata uvršten je na prestižnu listu 250 visokokvalitenih hostela u svijetu najveće globalne hostelske mreže. (Izvor: Novi List, Alenka Juričić : Riječki hostel na Pećinama proslavio peti rođendan, Objavljeno: 21. veljača 2011)
2006. 07. Travnja Duje Draganja je na Svjetskom prvenstvu u malim bazenima (Shangai) osvojio zlatnu medalju u disciplini 50 m slobodno s novim državnim i osobnim rekordom 21.38 (slika ljevo). Duje Draganja je na Europskom prvenstvu u Budimpešti iste godine osvojio srebrnu medalju na 50 m leptir i brončanu medalju na 50 m slobodno.
2006. 07. Travnja multidisciplinarni transplantacijski tim riječkog Kliničkog bolničkog centra Rijeka, pod stručnim vođenjem pročelnika Klinike za Kirurgiju prof.dr. Miljenka Uravića, je prvom transplantacijom jetre 54-godišnjem Riječaninu, uvrstio tu ustanovu u red prvorazrednih medicinskih centara. Jedan od nasloženijih zahvata u kirurgiji i najsloženija od svih transplantacija koje se izvode počela je upravo na Međunarodni dan zdravlja. (Izvor: TRANSPLANTACIJA BUBREGA)
2006. godina na riječkoj glazbenoj sceni započela je jedinstvenom internet akcijom kada je riječka skupina "Metrobolik" ponudila svoj album prvijenac ”Metrobolik” na besplatni download. Ovo prvo hrvatsko regularno diskografsko izdanje koje je u cijelosti bilo objavljeno na internet stranici grupe u mp3 formatu dovelo je uskoro do pada servera. Album ”Metrobolik” je 2003. godine bio nominiran za Porina te nagrađen Zlatnom Kooglom.
2006. 26. Travnja u Dalianu, kineskom gradu u provinciji Liaoning, potpisan je Sporazum o uspostavi prijateljske suradnje između Rijeke i kineskog grada Daliana.
2006. 04. Lipnja Predstavnici riječkog Autotransa i Uljanik Plovidbe iz Pule potpisali su ugovor kojim Autotrans od Uljanik Plovidbe kupuje putnički brod "Dalmaciju" kapaciteta 302 putnika u 140 kabina. Ugovor je potpisan u prostorijama Pomorskog fakulteta u Rijeci, a studiju o opravdanosti kupnje broda i o početku nove djelatnosti Autotransa izradili su stručnjaci Pomorskog fakulteta. U Svibnju iste godine Nadzorni odbor Autotransa odlučuje da tvrtka osnuje novu tvrtku "Adriatic cruises" d.o.o. kojoj će osnovna djelatnost biti kružna putovanja. Društvo je registrirano 26. Srpnja 2006. u Rijeci kao trgovačko društvo s ograničenom odgovornošću za pomorstvo, turizam i putnička agencija, s ciljem komercijalne eksploatacije putničkog broda "Dalmacije" koji se nalazi u njegovom vlasništvu. "Dalmacija" je pod vodstvom "Adriatic Cruisesa" prva krstarenja Jadranom započela po osmodnevnom itineraru s mnogobrojnim izletima: Venecija-Zadar-Ploče-Korčula- Kotor-Dubrovnik-Pula-Kopar- Venecija. (Izvor: Autotrans Revija, Godina 1, broj 1, Koraljka Kraljić Bellulovich: „Dalmacija“ na kružnim putovanjima, Rujan 2007, str:12. Također: poslovni.hr> Autotrans kupio brod za kružna putovanja Uljanik Plovidbe)
2006. 16. Lipnja klub sinkroniziranog plivanja »Primorje Aqua Maris« je proslavio desetu godinu postojanja. Tijekom tog desetljeća riječke su sinkro plivačice postale dobro poznate u domaćim i inozemnim sinkro sredinama. Na hrvatskoj su sceni godinu dana nakon okupljanja zasjele na tron s kojega se nemaju namjere maknuti. Klub je osnovan 1996. Glavni krivac za to je Tiana Pribanić koja je u Rijeku donijela ideju o sinkro plivanju i zajedno sa Danijelom Pilić oformila skupinu od tridesetak djevojaka.
2006. 05. Srpnja Rijeka je po četvrti put postala kandidat za domaćina XVII. mediteranskih igara 2013. godine. Dosje kandidature predan je 30. Lipnja u Ateni. Rijeka predlaže da Mediteranske igre traju 10 dana, od Lipnja do Srpnja 2013., te da se takmičenja održe u 21 sportskoj disciplini na 26 sportskih objekata u 11 gradova i općina Primorsko-goranske županije. Osim Rijeke, kandidati su i Mersina u Turskoj, te Volos u Grčkoj. Domaćinstvo je dobio grčki grad Volos. Zanimljiv je podatak da je Rijeka u drugom krugu pri tijesnom nadglasavanju zamalo dobila domaćinstvo dobivši 34 glasova naspram 37 koje je dobio Volos. 28. Siječnja 2011. Volos je odustao od organizacije Igara zbog financijske krize u Grčkoj. 23. Veljače je svemrežnom anketom odlučeno da domaćin ipak bude Mersin, iako je u inicijalnom glasanju dobio manje glasova nego Rijeka. Na kraju, 17. Mediteranske igre održale su se od 20. do 30. Lipnja 2013. godine u turskom gradu Mersinu. (Izvor: poslovni.hr > Dijana Kaćanski: Rijeka službeni kandidat za Mediteranske igre, objacljeno: 11.7.2006., Također: wikipedija > XVII. Mediteranske igre - Mersin 2013.)
2006. 26. Srpnja Autotrans d.o.o. osniva "Adriatic Cruises" d.o.o. za kružna putovanja. Osnovan je kada je ta tvrtka kupila od Uljanik plovidbe putnički brod "Dalmaciju" (na slici ljevo), kapaciteta 302 putnika koji se sada nalazi u njegovom vlasništvu. Društvo je registrirano kao trgovačko društvo s ograničenom odgovornošću za pomorstvo, turizam i putnička agencija, s ciljem komercijalne eksploatacije putničkog broda "Dalmacije". Nakon 5 godina i nakon stečajnog postupka, 31. Sječnja 2011. d.o.o. prestaje sa radom. (Izvor: "A revija", bilten Autotransa, 2007. br.1, ISSN: 1846-5838, TAkođer: Poslovna.hr, ADRIATIC CRUISES d.o.o.)
2006. 28. Kolovoza u eksploziji koja je odjeknula oko 1.15 sati ujutro na raskrižju Vukovarske i Čandekove ulice u lokalu "Meduza" posve je uništen taj objekt i zgrada u kojoj se nalazio. Popucala su i prozorska stakla na obližnjim zgradama, a od krhotina je oštećeno i nekoliko automobila. Istočno krilo, u kojem je eksploziv očito detoniran, je potpuno urušeno. Vlasnik restorana je Milan Prpić iz Krivog puta, 30-postotni invalid, poznati borac s ličkih ratišta i bivši zapovjednik diverzantskog voda pri 118. brigadi koji je djelovao na ličkim ratištima. Zgrada je imala 360 četvornih metara i u vlasništvu je Grada, a Prpić drži restoran u najmu već osam godina.
2006. 03. Studenog u sveučilišnom kampusu naTrsatu, svečano je otvorena Akademija primjenjenih umjetnosti.
2006. 21. Studenog na Pećinama je otvoren poslovno-stambeni neboder i višenamjenski trgovački centar "Tower centar Rijeka"(slika desno), vrijedan 150 milijuna eura, najveći i najsuvremeniji višenamjenski trgovački centar u Hrvatskoj i jedan od najvećih u jugoistočnoj Europi. Ukupna duljina građevine je 370 m, dok je najveća širina 80 m, ukupne površine od oko 130.000 m2 od koje 52.400 m2 pripada trgovinama, a otvorilo se i novih 1100 radnih mjesta. Gradnja je započela 2002. , a investitori su Grad Rijeka i tvrtka "Policentro". Glavni izvoditelj radova je tvrtka "Rizzani De Eccher" sa glavnim kooperantom "Montmontažom d.d.". Projekt arhitekture izradio je "Studio Remik d.o.o." iz Rijeke, dok je projekt konstrukcije izradio "I.T.T. d.o.o." također iz Rijeke. Projektant konstrukcije je dipl. ing. građevinarstva mr. sc. Esad Hadžiomerspahić sa suradnicima. Cijeli trgovački centar ima 5 etaža i 3 podzemne u kojima su garaže sa 2.100 parkirnih mjesta. Na prva 4 nivoa može se pronaći čak 160 trgovina, prehrambeni hipermarket na 8.000 m2, kuglana, galerija, specifična trgovina za sve ljubitelje cigara, te osam multiplex kino dvorana čije je otvorenje posebno najavljeno za nekoliko mjeseci. Uz njega izgrađen je stakleni poslovni toranj, prvo namjenjen stambenom prostoru, no zbog više razloga, prenamjenjen za poslovne prostore i danas zjapi prazan. (Izvor: Wikipedia, Tower Centar Rijeka, Također: Poslovni dnevnik, Tanja Čorak: Otvoren Tower centar Rijeka vrijedan 150 milijuna eura, 21.11.2006., Također: Index.hr, Otvoren Tower centar Rijeka, 21.11.2006.)
2006. 25. Studenog nakon 3 mjeseca priprema i jednodnevnog eksperimentalnog emitiranja, "Regionalna kvarnerska televizija" (RK Televizija), treća lokalna televizijska postaja na riječkom području počela je svakodnevno emitirati program u vlastitoj produkciji putem kabelske mreže u zapadnom dijelu Rijeke i to u terminu od 17 do 23 sati. Riječ je o besplatnoj kabelskoj televiziji koju je u to vrijeme moglo gledati više od 50 tisuća Riječana u zapadnom dijelu grada koji imaju kabelski priključak. Vlasnik i pokretač RK TV-a bio je Damir Konestra, bivši dugogodišnji novinar Arene, koji je vršio i dužnost glavnog urednika. Program je radio tim od 11 ljudi. U televiziju je uloženo oko 170.000 kuna. Televizija je zbog neprofitabilnosti ugašena 2012 godine.
2006. 22. Studenog završen proboj tunela Pećine dugog 1.342 metra, najvažnijeg objekta na novoj magistralnij cesti D404. Tunel Pećine izvodi se na državnoj cesti D404 koja spaja središte Rijeke sa riječkom zaobilaznicom u čvoru Draga. Duljine 3497 m, povezuje: središte Rijeke, luku Sušak, kontejnerski terminal Brajdica, stambena naselja Sušaka (preko čvora Vežica), i trgovačko - poslovni centar TCR (Tower Center Rijeka) sa obilaznicom Rijeke (na čvoru Draga). Tunel je dugačak 1258,50 m sa tri trotračne i dvije četverotračne dionice. U sklopu tunela radi se na proboju i dva odvojka tunela, jedan za ulaz dužine 262 m i jedan za izlaz iz iz garaže novosagrađenog Tower centra duljine 380 m (no u njegovu realizaciju krenut će se kada se sakupe sredstva). Tunel prolazi ispod gradskog područja usporedno s kolosijekom željezničke pruge Rijeka – Zagreb. Tunel prolazi ispod izgrađenoga gradskog područja, pokraj ili ispod stambenih zgrada od kojih se mogu izdvojiti prolaz trotračnog profila neposredno ispod stambene četverokatnice, s nadslojem od oko 12 m, te prolaz pokraj četrnaesterokatnice sa nadslojem od oko 15 m na horizontalnoj udaljenosti od približno 6 m, što čini ovaj tunel iznimno zahtjevnim. (Izvor: Forum Croinfo.net, Studeni - značajni događaji, Autor: Ilirija, Također: Stručni rad, Rajko Kuželički, Dalibor Ružić: Tunel Pećine)
2006. 27. Studenog, prestaje s radom najstariji u zemlji, riječki pogon plinare za proizvodnju gradskog plina čime se trajno prekida distribucija gradskog plina u staroj plinskoj mreži. Također, prestanak distribucije gradskog plina u Rijeci označava i dovršetak nove plinofikacije Rijeke koju provodi tvrtka Energo, a koja je za cilj imala rekonstrukciju i izgradnju nove plinske mreže u gradu preko koje korisnici mogu uzimati miješani plin. Za samo tri i pol godine Energo je izgradio više od 136 km nove plinske mreže u gradu za što je utrošeno 101 milijun kuna. Riječ je zapravo o međufazi, spajanja grada preko plinske stanice Marčelji na magistralni plinovod Pula - Karlovac i prihvat prirodnog plina u Rijeci.
2006. 08. Prosinca u sklopu 12. Jadranskih filatelističkih susreta, u 18h u Muzeju grada Rijeke promovirana je knjiga "Poštanske marke Rijeke, Fiume 1918.-1924." autora Ivana Martinaša (slika desno). Martinaš je jedan od najaktivnijih članova RiFD "Rijeka". Knjiga je stručni Priručnik Hrvatskog filatelističkog saveza broj 16. na 250 stranica u boji s preko 1000 grafičkih priloga, te sa tekstom na hrvatskom i engleskom jeziku i uz predgovore atestatora Tihomira Bilandžića i Silvana Soranija.
2007. 22. Veljače na sjednici Gradskog vijeća usvojen je Generalni urbanistički plan grada Rijeke. Plan je izrađen temeljem plana višeg reda-Prostornog plana uređenja Grada Rijeke (Službene novine broj 31/03 i 26/05) koji je usvojen u Studenom 2003. Generalni urbanistički plan temeljni je instrument upravljanja prostorom i osnovni mehanizam i moderator ukupnog gradskog razvoja u svim segmentima. U odnosu na Prostorni plan koji je u osnovi pretežito strategijski, koncepcijski i općenitijeg karaktera, GUP se detaljnije bavi svim problemima raspolaganja prostorom unutar građevinskog područja naselja, osobito javnim prostorima u cijelosti te definiranjem Mreža društvenih djelatnosti. (Izvor: Grad Rijeka, GENERALNI URBANISTIČKI PLAN GRADA RIJEKE)
2007. Grad Rijeka poduzeo je veliko arheološko istraživanje u svom starom gradu koje je obavio Hrvatski restauratorski zavod, a nalazi stručnjaka objavljeni su u njegovom dvojezičnom izdanju "Tarsatički Principij – Principia at Tarsatica". Radilo se o složenom zadatku na jednom fragmentu koji se nalazi u centru Rijeke, na sloju stare Tarsatike, dakle, riječkom prasloju. Otkriveni su i arheološki fragment i ostaci antičkog Principija. (Izvor: Nikolina Radić Štivić, Luka Bekić: Tarsatički principij / Principia at Tarsatica, Grad Rijeka, Rijeka, 2009)
2007. 24. Veljače srušen je stari, 50-ak metara visok tvornički dimnjak u sklopu bivšeg tvorničkog kompleksa Rikard Benčić (slika ljevo, Svibanj 1999.). Nesvakidašnji prizor sa sigurne su udaljenosti promatrali brojni znatiželjnici koji su spektakularnu eksploziju i pad "nagradili pljeskom" Na događaju se okupilo i nekoliko aktivista koji se protive rušenjima u sklopu Rikarda Benčića jer smatraju da je riječ o vrijednoj riječkoj industrijskoj baštini. Rušenja unutar bivšeg tvorničkog kompleksa obavljaju se kako bi se pripremio "teren" za izgradnju budućeg Muzeja moderne i suvremene umjetnosti. (slika desno, područje Rikarda Benčića 2017.) (Izvor: Jutarnji.hr, U spektakularnoj eksploziji srušen tvornički dimnjak, OBJAVLJENO: 24. Veljače 2007.)
2007. Uzevši u obzir sveukupnu preradu kroz povijest, Rafinerija je 2007. zabilježila preradu 150-milijunte tone nafte. (Izvor: Velid Đekić: Rafinerija nafte Rijeka – europski pionir u preradi crnog zlata)
2007. Otvorio se poslovno-stambeni kompleks Zagrad, vrijedan 20 milijuna eura, sa najvećom garažom u Hrvatskoj kapaciteta 857 parkirnih mjesta.
2007. 16. Travnja Na zgradi "Staroga Kraša", na adresi Korzo 2b, postavljena je spomen ploča Fiorellu la Guardiji (New York, USA, 11. Prosinac 1882. – New York, USA, 20. Rujan 1947.). U gradu na Rječini La Guardia je kao američki diplomat djelovao od 1901. do 1906. tada u sklopu Austro-ugarske monarhije, a tijekom svojeg mandata zauzimao se za organiziraniji odlazak i bolji tretman brojnih iseljenika koji su iz riječke luke odlazili u "obećanu zemlju". Bio je član izvršnog odbora "Cluba Atletico Fiumano" a i igrao je nogomet za njega. Kasnije je postao član Američkog kongresa i jedan od najomiljenijih njujorških gradonačelnika s čak tri mandata. Na Brajdi jedna ulica nosi njegovo ime. (Izvor: Poslovni dnevnik, Otkrivena spomen-ploča Fiorellu La Guardiji, Također: Jutarnji.hr, Spomenik gradonačelniku New Yorka koji je pomagao riječkim iseljenicima)
2007. 29. Svibnja Darko Marinac, predsjednik Uprave "Podravke" i Ivica Hanžek, predsjednik Uprave "Istravina" (slika ljevo) potpisali su u Rijeci ugovor kojim "Podravka" preuzima pogon "Istravinovih" bezalkoholnih pića u kojem se proizvode "Lero", "Orangina" i "Cocta", čime je podravka postala vlasnik poznatog riječkog branda "Lero" (slika desno), i dijela pripadajuće imovine. Tim činom "Istravino d.d." je pokazalo da radi potpuni zaokret u poslovanju prema vinarstu i proizvodnji alkoholnih pića kao budućoj orjentaciji u poslovanju. Osim toga, taj se je čin pokazao i kao posljednji čavao u ljesu te nekad velike riječke tvrtke. (Izvor: Poslovni dnevnik, Podravka sutra potpisuje ugovor o kupnji Lera, Također: Poslovni dnevnik, Tanja Čorak: Podravka jučer kupila marku Lero od riječkog Istravina, Također: Poziv na potpisivanje ugovora o kupoprodaji programa bezalkoholnih pića Lero)
2007. 19. Lipnja pokrenut je Projekt besplatnog bežičnog pristupa internetu u središtu grada za turiste i domaće stanovništvo, a koji je izradio Zavod za informatičku djelatnost Grada Rijeke u suradnji s tvrtkom "Krk sistemi d.o.o.". Time grad Rijeka postaje grad s najraširenijom besplatnom bežičnom internetskom mrežom u Hrvatskoj, koja pokriva cijelo središte grada. Za pokrivanje područja signalom koristi se 27 pristupnih točaka raspoređenih na 11 lokacija, čak 1.700 korisnika moe istovremeno koristiti besplatni bežični pristup internetu. Jačina signala na području pokrivenosti je do 50 dB što čini ovu mrežu, po jačini signala i obzirom na veličinu područja pokrivenosti, najkvalitetnijom Wi-Fi zonom u Hrvatskoj. (Izvor: Rijeka info Srpanj 2007, str: 3, Također: rijeka.hr>BESPLATNI BEŽIČNI PRISTUP INTERNETU, Također: KRK SISTEMI, NAŠE REFERENCE)
2007. 01. Srpnja u okviru programa "Dana Mjesnog Odbora Luka" riječki lukobran, poznat kao Molo Longo postajaje šetnica ali samo na jedan dan. Do 2,5 kilometra udaljenog svjetionika na kraju Molo longa i nazad, po procjenama organizatora, prošetalo se više od deset tisuća Riječana, ali i stanovnika okolnih mjesta koji su upravo zbog otvorenog lukobrana došli u Rijeku. Moglo se sresti i turiste koji su se slučajno zatekli u središtu grada i priključili rijeci šetača. Svi oni na taj su način podržali i inicijativu da Molo longo što prije postane šetnica kojom će se grad otvoriti moru. Neslužbeni referendum o tome treba li na Riječkom lukobranu biti šetnica još jednom je ogromnim brojem glasova Riječana jasno rečeno – DA!!! 11. Srpnja 2009. Lučka uprava Rijeka je nakon popravaka i preuređenja otvorila riječki lukobran za građane, kao atraktivnu šetnicu. (Izvor: BULLETIN, GLASILO MJESNOG ODBORA "LUKA", BROJ 3 SRPANJ 2007., Dan otvorenog lukobrana)
2007. 19. Srpnja prema standardima Svjetske meteorološke organizacije, u hladu meteorološke kućice, u Rijeci je izmjerena dosadašnja apsolutno najviša temperatura zraka od početka mjerenja u Rijeci, 40,0°C. 22. Srpnja 2015. godine Rijeka je bila na korak do rušenja svog rekorda. Naime u Rijeci je izmjerena temperatura od 39.9°C. Meteorološka mjerenja se u Rijeci vrše od 1948. godine. (Izvor: Crometeo, 4. kolovoza 1981. izmjerena najviša temperatura zraka u Hrvatskoj od 42,8 °C, 04.08.2013, )
2007. 20. Rujna "Autotrans" se seli na novu lokaciju čime je zatvoren još jedan ciklus poslovanja, ali i dugogodišnjeg planiranja preseljenja garaže i servisa Autotransa iz centra grada u novi poslovni prostor na Škurinjama. Investicija vrijedna 27 milijuna kuna, obuhvaća, na prostoru od 7000 četvornih

Predstavljen 1984 godine, model IBM Portable 5155 bio je jedan od prvih IBM-ovim prijenosnih računala, u osnovi prepakiran stolni model. Imao je i odgovarajuću težinu od niti 15-tak kilograma. Primjerak koji se nalazi u muzeju PEEK&POKE je prvi model na našim prostorima. Davne 1984. godine služio je za obradu podataka na olimpijskim igrama u Sarajevu

metara, upravnu zgradu, garažu, servisnu halu i servis Yamahe s praonicom vozila. Na ovaj će način na jednom mjestu biti objedinjena uprava društva, stručne službe i tehnika. (Izvor: Autotrans Revija, Godina 1, broj 1, Branimir Tomljanović: "Grandiozni projekt za veliki jubilej", Rujan 2007, str:9.)
2007. 22. Rujna Hrvatska je dobila "PEEK&POKE", muzej starih računala i informatičke tehnologije. U njemu se kronološki može pratiti razvoj informatike od 1900. godine do današnjih dana (na slici ljevo IBM Portable 5155 iz postave muzeja). Muzej u svome postavu ima predstavljene i nove tehnologije. Otvoren je na inicijativu Udruge Calculus u partnerstvu s DIR-om – Udrugom darovitih informatičara Rijeke i multimedijskom agencijom Kreativni odjel. Na prostoru od tri stotine kvadratnih metara, u stalnom izložbenom postavu izloženo je preko 1000 eksponata svjetske i hrvatske računalne povijesti, te je ujedno najveći takav postav u ovom dijelu Europe. Udruga ljubitelja računala "Calculus" osnovana je u veljači 2007. godine s ciljem promicanja informatičke kulture i očuvanja računalne povijesti. Osnivači su računalni entuzijasti Svetozar Nilović, Tomislav Ribičić i Dario Džimbeg iz Rijeke, iz Zagreba Tomislav Talan, Ivan Širić i Radoslav Dejanović, a ubrzo im se pridružuju Goran Paulin i Davor Pasarić iz Udruge darovitih informatičara. Prostor muzeja se nalazi u ulici Ivana Grohovca 2b, u blizini katedrale Sv. Vida. Inače, u računarstvu, PEEK and POKE su funkcije programskog jezika BASIC kojima se može vidjeti ili mjenjati byte memorije. PEEK je ekstenzija koja se koristi za čitanje sadržaja memorije na specifičnoj adresi, a POKE je naredba kojom se postavlja (mijenja) sadržaj memorijske ćelije. (Izvor: PEEK and POKE, O Nama, Također: wikipedija > PEEK&POKE, Također: mojarijeka.hr > PEEK&POKE slavi sedmi rođendan, objavljeno: 26.09.2014.)
2007. 17. Studenog održana središnja proslava 100-te obljetnice djelovanja "Esperanto društva Rijeka" (grb društva desno). Esperanto društvo Rijeka obilježavalo je obljetnicu tijekom cijele 2007. godine raznim aktivnostima. Svečana proslava započela je ujutro u 10 sati okupljanjem esperantista i građana na gradskom parkiralištu Delta. Na početku se okupilo 50 prisutnih, među kojima i gosti iz inozemstva. Nakon toga skupina se uputila u središte grada, a na čelu je bio muzičar koji je svirao na starom glazbenom instrumentu gurdo (vergl). Na čelu kolone je bio transparent s natpisom "ESPERANTO". Tom je prilikom otkrivena i spomen ploča pred zgradom Korzo 18, gdje je od svog osnutka (28.rujna 1907.g) bilo sjedište "Adriatika Ligo Esperantista" prve esperantske udruge na Rijeci i u Hrvatskoj. Spomen-ploču je otkrio predsjednik Esperantskog društva "Rijeka" Boris Di Costanzo. Uz svečani govor pročitana su i imena 37 ondašnjih članova udruge. Tekst spomen-ploče na hrvatskom i esperantu glasi:

U OVOJ SE ZGRADI NALAZILO SJEDIŠTE ADRIATIKA LIGO ESPERANTISTA - PRVE ESPERANTSKE UDRUGE U RIJECI I HRVATSKOJ OD NJEZINA OSNUTKA 28. RUJNA 1907.

EN TIU ĈI DOMO ESTIS SIDEJO DE ADRIATIKA LIGO ESPERANTISTA – LA UNUA ESPERANTISTA ORGANIZO EN RIJEKA KAJ KROATIO EKDE TIES FONDIĜO LA 28an DE SEPTEMBRO 1907

2007. 20. Listopada svečano je, u bivšim prostorima tvornice Torpedo, otvorena "Riječka Veletržnica ribe", prva takve vrste u Hrvatskoj. Otvaranjem Veletržnice, kao centra prve prodaje ribe putem javne dražbe, stvorene su pretpostavke za jačanje ribarske djelatnosti, ali i kvalitetniju opskrbu potrošača. Trgovačko društvo koje će upravljati Veletržnicom osnovano je 11. Svibnja 2007. godine, a u 40 tisuća kuna temeljnog kapitala po 25% temeljnog udjela imaju Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, Primorsko-goranska županija te Grad Rijeka, a po 6,25 % temeljnog udjela u trgovačkom društvu imaju četiri ribarske zadruge Eko riba Cres-Lošinj, Kovač, Rombo i Porat. (Izvor: Vanja Seršić: Veletržnica ribe u prošlosti i danas, str:1, Također: Grad Rijeka, S.R.: U RIJECI OTVORENA PRVA VELETRŽNICA RIBE U HRVATSKOJ, 20. listopada 2007., Također: Novi List, Marinko Glavan : Milijuni bačeni u vjetar: Veletržnica ribe u stečaju, bivši radnici bez sedam plaća, 15. prosinac 2012.)
2007. 26. Prosinca u Teatru Fenice, kultnom riječkom kinu, prikazana posljednja kino predstava. Bio je to dokumentarac Michaela Moora "Bolesno" (Sicko). Bio je to i zadnji radni dan poduzeća kojemu je to bio posao par desetljeća, riječkog kinooperatera "Rijekakino". Naime, nakon što je "Rijekakino" privatizirano doživjelo je sudbinu niza riječkih i hrvatskih tvrtki. Posao je propao, a ostale su prevrijedne nekretnine. Vlasnik riječke firme "Rijekatekstil Domus" Mirko Pavičić kupio je dionice "Rijekakina" i došao u posjed ekskluzivnih poslovnih kvadrata. Tako je u ulici Ante Starčevića nekadašnje kino "Garibaldi" pretvoreno u prodavaonicu kozmetičkih proizvoda, a kino "Viševica" u kockarnicu. No, Teatro Fenice nije mogao doživjeti takvu sudbinu jer je riječ o kulturnom spomeniku nulte kategorije, pa su u upravi "Rijekatekstil Domusa" zaključili da je najbolje zatvoriti vrata. Posljedica toga je propadanje spomenika. Inače, gradnja kazališta trajala je od od Lipnja 1913. do Travnja 1914. i otvorena 02. Svibnja 1914. svečanom izvedbom opere Tosca Giacoma Puccinia . Na slici desno, kazališni plakat povodom svečanog otvorenja. (Izvor: YouTube, MonetRi: Teatro Fenice, zadnji dan 26.12.2007, Published on 26 Aug 2016, Također: LPR, Teatro Fenice u derutnom stanju (1914.))
2007. kliničkom implementacijom 3D konformalne terapije, radioterapija i liječenje onkoloških bolesnika uzdignuto je na suvremeni europski nivo.
2008. 01. Veljače u 5.10 sati ujutro teretni brod Capadocia sa 6 članova posade, pod zastavom Nizozemskih Antila, dužine 74 metra i nosivosti 1.163 bruto tone, udario je u riječki lukobran 600 m od vrha lukobrana, i uspio slomiti obalni zid lukobrana (slika ljevo). Kapetan, Ukrajinac, Kostyantyn Naydenov imaoje u krvi 1,6 promila alkohola. Brod je odsukan isti dan u 14,10 sati vlastitim pogonom. Kapetan Lučke kapetanije Rijeka Darko Glažar rekao je da je u vrijeme nasukavanja vidljivost bila dobra. (Izvor: 24 sata, Nasukanim brodom u Rijeci upravljao je pijani kapetan, 01.02.2008., Također: MPPI, Odsukan brod "Capadocia", kapetan bio u pripitom stanju, 01.02.2008., Također: Jutarnji List, Rijeka: Pijan zabio brod u lukobran, OBJAVLJENO: 01.02.2008.)
2008. 22. Sječnja Velika glumica riječkoga Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca i prvakinja Talijanske drame Gianna Depoli (slika desno) preminula je u Rijeci u 83. godini. Igrajući u gotovo 150 kazališnih predstava, ta je glumica Talijanske drame od 1946. godine i prve predstave Talijanske drame pa do odlaska u mirovinu 1977. ostvarila izuzetne glumačke kreacije kojima će zauvijek ostati u sjećanju svoje publike i na istaknutom mjestu u povijesti riječkog Kazališta. Mnogi će je se Riječani sjetiti i kao spikerice i voditeljice Radio Rijeke gdje je kao honorarni suradnik. (Izvor: Grad Rijeka, PREMINULA GIANNA DEPOLI, Također: LEKSIKOGRAFSKI ZAVOD MIROSLAV KRLEŽA, DEPOLI, Gianna)
2008. 13. Ožujka U Gradskoj vijećnici prezentiran je idejni projekt prenamjene postojećih bazena na Školjiću u rekreacijsko-rehabilitacijski centar. U obnovljenom zdanju građani će dobiti kvalitetan prostor za rekreaciju i medicinsku rehabilitaciju osobama s invaliditetom, odnosno djece s teškoćama u razvoju, a naći će i suvremeni wellness centar, te raznovrsni ugostiteljski sadržaji. Bazen će istovremeno moći primiti oko 50 plivača, dok će medicinski dio programa moći koristiti 20 ljudi istodobno. (Izvor: Grad Rijeka: PREZENTIRAN REKREACIJSKO-REHABILITACIJSKI CENTAR ŠKOLJIĆ)
2008. 27. Ožujka Predstavnici Grada Rijeke i Studija 3LHD potpisali su ugovor o izradi idejne, glavne i izvedbene dokumentacije područja autobusnog terminala zapadna Žabica. Ovim bi činom trebala i službenozapočeti realizacija ovog 200 milijuna kuna vrijednog projekta. Naime, Studio 3LHD projektirat će građevinu terminala koja bi se trebala prostirati na 50 tisuća četvornih metara bruto razvijene površine, a obuhvaćala bi autobusni terminala s 18 perona, garažu za autobuse i prateće sadržaje za putnike površine od oko 10 četvornih metara, nadzemnu
višekatnu garažu, te trgovačke i poslovne sadržaje.(Izvor: A-revija (revija Autotransa), broj 2, Lipanj 2008, Vijesti: Žabica u novom ruhu)
2008. 29. Ožujka srušen je ulazni portal bivše vojarne na Trsatu (slika ljevo).
2008. 07. Travnja došlo je do prosvjeda više od 500 učenika Prve riječke gimnazije protiv odluke Nastavničkog vijeća o zaključavanju vrata škole nakon početka nastave.
2008. Grad Rijeka je usvojio četverogodišnji plan aktivnosti energetskog razvoja čiji su ciljevi usklađeni sa europskih ciljevima, a i supotpisnik je europske incijative Sporazuma gradonačelnika iz 2009. godine koja okuplja europske gradove te kordinira i usmjerava napore na postizanju takozvanih „3x20» ciljeva do 2020. godine, kao odgovor na suvremene klimatske i energetske izazove. To u postotcima znači smanjenje stakleničkih plinova za 20 posto, smanjenje potrošnje energije za 20 posto i povećanje potrošnje energije iz obnovljivih izvora u ukupnoj potrošnji do 20 posto.
2008. osam studenata Tehničkog fakulteta u Rijeci osnovlo je "Riteh Racing Team" kao prvi studentski tim Formule Student Sveučilišta u Rijeci. Tim je iste godine sudjelovao s projektom vozila u klasi Formula Student na svjetskom natjecanju na stazi Silverstone u Engleskoj. Natjecao se u klasi 3 u kojoj nastupaju timovi koji se prvi puta natječu i koji još nemaju izrađeno vozilo ili njegove dijelove. "Riteh Racing Team" (na slici ljevo Riteh Racing Team Ispred Tehničkog fakulteta u Rijeci i u Silverstoneu u GB na slici desno) osvojio je na natjecanju 3. mjesto u ukupnom plasmanu uz posebne pohvale sudačkih timova. Formula Student međunarodno je natjecanje koje je inicirala međunarodna organizacija FISITA kako bi se studentske timove potaklo na timski rad. Zadatak je timova da projektiraju trkaće vozilo kao jednosjed po strogim pravilima, da prikupe sredstva, da ga izrade, da se s njime natječu i da ga uspješno predstave mogućim investitorima. (Izvor: GODIŠNJAK TEHNIČKOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U RIJECI 2009/2010, str:21, Također: http://www.ritehracing.com)
2008. 15. Travnja na Zametu je položen temeljac za Sportski Centar Zamet, vrijedan 350 mlm kuna. Kamen temeljac je položio rukometaš RK Zameta Matija Hrvatin. Riječ je o projektu koji obuhvaća sportsku dvoranu, garažu, javni trg, ogranak gradske knjižnice, prostor za MO Zamet s dvoranom i druge komercijalne prostore. Projekt je izradio Studio 3LHD. Nazočili gradonačelnik Obersnel (rođen, Rijeka, 25. Ožujka 1957.) i Primorsko - Goranski župan Komadina (rođen, Ljubljana, 24. Listopada 1958.). Ukupan kapacitet sportske dvorane je 2.312  sjedeća mjesta sa uključenih 23 sjedeća mjesta za smještaj osoba s poteškoćama  u kretanju. Dvorana pokriva 6.794,26 m². Centar je svečano otvoren u Rujnu 2009. pod nazivom Sportski centar Zamet. (Izvor: rijekasport.hr > Sportski Centar Zamet, Također: Doc. dr. sc. Marinko Lazzarich: STOLJETNO IŠČITAVANJE POVIJESTI POD STIJENAMA RIJEČKOGA SPORTSKOG HRAMA)
2008. 18. Travnja na županijskom je sudu izrečena presuda za šestoricu optuženih za krah Riječke banke. Krivim je proglašen samo bivši glavni diler Eduard Nobilo (slika desno) i osuđen na 6,5 godina.
2008. 25. Travnja Na gradilištu Studentskog kampusa na Trsatu, polaganjem povelje u temelje zgrade budućeg Građevinskog fakulteta ministar D. Primorac svečano i simbolički obilježio početak završnice prve faze izgradnje Kampusa.
2008. 28. Travnja u Rijeci je svečano imenovana ulica i postavljena ploča s imenom ulice "Prolaz Marije Krucifikse Kozulić". Ulica - prolaz se nalazi na području stambeno-poslovnog kompleksa Zagrad. Papa je Mariju Krucifiksu Kozulić odlučio proglasiti blaženom, 90 godina nakon njezine smrti.
2008. 30. Travnja u popodnevnim satima započelo je rušenje starog Sušačkog kolodvora (slika ljevo). Time je omogučena izgradnja ceste D-404 i spajanja ulice I. Zajca s čvorom Draga.
2008. 26. Svibnja Antonio i Mia iz Dječjeg zbora Morčići, riječki gradonačelnik Vojko Obersnel i Igor Pureta, predsjednik uprave Grawe Hrvatska d.d., otkrivanjem ploče simbolično su otvorili preuređeni park Augusta Cesarca na Pećinama. Uređenje parka sufinanciralo je sa gotovo 100 tisuća kuna osiguravajuće društvo Grawe u sklopu svoje nacionalne humanitarne akcije "Grawe zelene oaze", a u uređenju je sudjelovao i Grad Rijeka. Akcija "Grawe zelene oaze" obuhvatiti će petnaest gradova, a prvi među njima je Grad Rijeka. Park Augusta Cesarca je park historicističkog dizajna kojeg je u tom duhu uredio legendarni riječki vrtlar Josip Kuflanek (1899. – 1977.). (Izvor: Osnovna škola Pećine Rijeka, OTVORENJE PARKA AUGUSTA CESARCA, Također: GRAWE Hrvatska d.d., Humanitarna akcija "GRAWE zelene oaze")
2008. 30. Svibnja potpisan ugovor i započeta gradnja tunelskog priključka za Tower Centar na Pećinama vrijedan 37,7 mil. kuna. Financirat će ga zajednički Grad Rijeka i Hrvatske ceste. (Izvor: Odjel gradske uprave za razvoj, urbanizam, ekologiju i gospodarenje zemljištem, MATERIJAL za sjednicu Poglavarstva Grada Rijeke zakazanu za ?. 2007. godine, Predmet: Plan aktivnosti - prometni projekti i zahvati za razdoblje 2007. – 2010.g. u svijetlu povezivanja cesta D403 i D404 na gradsku cestovnu mrežu, Također: wikipedia>D404, Također: Rijeka.hr: POČINJE IZGRADNJA TUNELSKOG PRIKLJUČKA CESTE D-404, autor: (S.R.))
2008. 05. Lipnja na svečanom misnom slavlju koje je predvodio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić otvoren je Pastoralni centar "Aula pape Ivana Pavla II." u svetištu Majke Božje Trsatske - Aula je sagrađena u spomen na pohod pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj. Kamen temeljac blagoslovio je blagopokojni Papa prigodom svojega posjeta Trsatskom svetištu 8. lipnja 2003. godine, gradnja je započela u listopadu 2006. Svečanosti otvorenja je nazočio i apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj Maria Roberto Cassari kojemu je ovo bio prvi posjet Rijeci i Svetištu Majke Božje Trsatske od kada vrši dužnost veleposlanika Svete Stolice u Hrvatskoj. (Izvor: Svetište Majke Božje Trsatske, AULA IVANA PAVLA II., Također: KanalRi, OTVORENA AULA PAPE IVANA PAVLA II)
2008. 06. Lipnja nakon duge i teške bolesti, u poslijepodnevnim je satima u riječkom KBC-u, u 70. godini preminuo Branko Bevanda (Mostar, 21. Kolovoza 1937.- Rijeka, 25. Lipnja 2008.) hrvatski motociklistički as i vrhunski ugostitelj (na slici desno tokom dodjele pobjedničkog lovorovog vjenca nakon utrke oslobođenja grada Rijeke). Sredinom pedesetih godina stiže u Rijeku na služenje vojnog roka i tu ostaje do smrti. Legenda u svakom pogledu, sportaš, sportski radnik, priznati vrhunski ugostitelj, čovjek koji se nije mirio s prosječnošću, naprotiv kako je za sebe nedavno kazao "rodio se da bude prvi – nekad u motociklizmu, kasnije u biznisu kojim se bavio". Već sa 12 godina bio je najmlađi skakač s mostarskog mosta na glavu. U mladosti je kao motociklistički as 60-ih godina prošloga stoljeća žario i palio motodromima bivše države. Bevanda je bio i ostao legenda motociklističkog sporta. Krajem pedesetih počinje jednu od najuspješnijih karijera motociklizma na ovim prostorima, osvaja sedam naslova prvaka Jugoslavije, 14 naslova prvaka Hrvatske i Slovenije, nastupa na utrkama svjetskog prvenstva diljem Europe. Nezaboravni su njegovi nastupi na utrkama oslobođenja Rijeke oko Trsata i stalni rivalitet sa sugrađaninom i prijateljem Marijanom Kosićem. Uspješnu karijeru je zaključio počasnim krugom na otvorenju automotodroma "Grobnik" 17. Rujna 1978. godine ne dočekavši jubilej 30-godišnjice hrvatske oktanske meke. Po završetku sportske karijere posvetio se ugostiteljstvu otvorivši riblji restoran Bevanda na Biviju, između Rijeke i Opatije. Od taksiste i autoprijevoznika prelazi u ugostitelje, otvara restoran prvo na Biviu, potom u Voloskom i naposljetku reprezentativni restaurant kojim stječe svjetski renome na opatijskom Lidu. (Izvor: Jutarnji List, Umro Branko Bevanda, Također: Geni, Branko Bevanda, Također: Wikipedia, Branko Bevanda)
2008. 10. Lipnja Poglavarstvo Grada Rijeke sa sjednice Poglavarstva od čelnika INA – Industrije nafte zatražilo da rafinerija na Mlaki, kao najveći riječki zagađivač u središtu grada, prestane s radom, a to se zaustavljanje odvijalo sukcesivno, od Kolovoza do Listopada. Pogon na Mlaci zaustavlja vlastitu preradu sirovine, a rad na toj lokaciji nastavlja punionica mazivih ulja i njoj radnim procesom pridruženi dijelovi pogona. (Izvor:INA Rafinerija Rijeka, Velid Đekić: Rafinerija nafte Rijeka – europski pionir u preradi crnog zlata, Također: Forum Croinfo.net, Lipanj - značajni događaji, autor: Ilirija)
2008. 14. Lipnja zadnja doprema sirovine za rad rafinerijskog pogona na Mlaki morskim putem u Petrolejsku luku na Mlaki. Ta čast je pripala tankeru "Đeletovci", koji je dopremio 1.152 tone tzv. ostatka atmosferske destilacije. Zadnja otprema derivata iz Petrolejske luke zabilježena je 14. Studenog iste godine. Toga je dana brod "Sisak" otpremio 1.327 tona plinskog ulja. (Izvor: Moja Rijeka , Velid Đekić: Porto petrolio miruje, Također: Riječan, Danilo Prestint: Pomorski vremeplov – 14. lipnja)
2008. 17. Lipnja Službenim dopisom Međunarodno tijelo za norme "ISO 639-2 Registration Authority" u Washingtonu i njegovo savjetodavno tijelo Joint Advisory Committee, potvrđuju prihvaćanje zajedničkoga zahtjeva dviju nacionalnih knjižnica i nadležnih državnih zavoda za norme Hrvatske i Srbije, te donose odluku kojom se odbacuje daljnja upotreba oznaka scr za hrvatski i scc za srpski jezik, te određuje nove oznake: hrv za hrvatski i srp za srpski jezik, kao jedine važeće oznake. Tom odlukom srpskohrvatski i hrvatskosrpski jezični sklopovi izbrisani su iz daljnje upotrabe, a dva odvojena jezika, hrvatski i srpski sa svojim odvojenim oznakama, dobili su sva prava i mogućnosti daljnje nesmetane uporabe. Novi kod ubuduće će se unositi u sve svjetske bibliografske baze podataka. Inicijativu su početkom ove godine zajednički pokrenule Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, Hrvatski zavod za norme, Narodna biblioteka Srbije i Institut za standardizaciju Srbije, tražeći da se troslovne oznake hrvatskoga i srpskoga jezika iz norme ISO 639-2 za bibliografsku upotrebu izmijene i usklade s oznakama u ostalim dijelovima norme ISO 639.
2008. 24. Srpnja Nakon tri godine gradnje, otvoren je sportsko-rekreacijski i plivački kompleks "Bazeni Kantrida" (slika desno), izgrađen modelom municipalnih obaveznica. Građevinske radove izvodila je poslovna udruga koju su činile tvrtke "Strabag" d.d. Zagreb i GP "Krk" d.d. Krk uz koordinaciju Grada Rijeke, "Rijeka sport" d.o.o. i "Energo" d.d. Pored četiri bazena različitih dimenzija, osmišljen je i niz pratećih sadržaja, pa "Bazeni Kantrida" danas nisu samo prostor za kvalitetnu pripremu i natjecanja sportaša, već i atraktivno mjesto za rekreaciju i zabavu posjetitelja. Kompleks "Bazeni Kantrida" sastoji se od pet plivališta, dva fitnessa (za javnost i za sportaše), wellnesa, javne garaže, plaže, šetnice, sunčališta, dva caffe bara, restorana, ronilačkog kluba, 7 prostorija za sportske udruge/klubove, dvije manje kongresne prostorije, 8 uredskih prostorija, javnih trgova, dvije turističke agencije. (Izvor: Moja Rijeka, U listopadu besplatno plivanje u Bazenima Kantrida, Također: TURISTIČKA ZAJEDNICA GRADA RIJEKE, RIJEČKE GODINE, Također: Wikipedia, Bazeni Kantrida, Rijeka)
2008. 05. Kolovozau Rijeci je u 61. godini, nakon teške i kratke bolesti umro Darko Deković (Rijeka, 16. Studenoga 1947. - Rijeka, 5. Kolovoza 2008.) (slika ljevo). Bio je hrvatski znanstvenik i književnik, djelatnik riječkoga Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU, dugogodišnji predsjednik riječkoga ogranka Matice hrvatske, urednik Matičina časopisa "Dometi" i zauzeti istraživač hrvatskoga glagoljaštva i djelatni bojnik Hrvatske vojske. Pridonio je hrvatskoj znanosti time što je otkrio, obradio i objavio više rukopisa vezanih uz glagoljaštvo. Poznati su njegovi nalazi glagoljaških tekstova iz Pule, Kastva, Pašmana i t.d., a važnošću se ističe otkrićehrvatsko–latiničnoga Missala hervaskoga Jurja Manzina iz 17. stoljeća. Dugi je niz godina uređivao znanstveno-kulturni časopis ogranka Matice hrvatske u Rijeci "Dometi". (Izvor: wikipedija, Darko Deković, Također: Stjepan Damjanović: In Memoriam, Darko Deković (16. XI. 1947.–5. VIII. 2008.), Također: HRT – RADIO RIJEKA, Neva Funčić, Tatjana Sandalj: Nagrada PGŽ za životno djelo posmrtno Darku Dekoviću, 27.03.2014)
2008. 09. Kolovoza Snježana Pejčić (Rijeka, 13. Srpnja 1982. - ....) na Olimpijskim igrama u Pekingu u disciplini zračna puška deset metara osvaja brončano odličje. To je bila prva hrvatska medalja na OI u Pekingu, pa je Snježana ušla u povijest kao prva hrvatska sportašica koja je osvojila odličje na Ljetnim Olimpijskim igrama i kao prvi sportaš uopće kojem je na Olimpijskim igrama u Pekingu dodijeljena medalja. Na slici desno, Snježana Pejčić s broncom osvojenom na OI u Pekingu 2008. Foto, Željko Lukunić. (Izvor: wikipedija > Snježana Pejčić, ISSF, Portrait of the athlete, PEJCIC, Snjezana - CRO, GOL.hr > Žena koja je već ispisala hrvatsku sportsku povijest lovi dvije medalje, OBJAVLJENO: 23.07.2016, Također: Athlete Biography, PEJCIC Snjezana)
2008. od Kolovoza do Listopada rad pogona INA-e na Mlaki je zaustavljen, a to se zaustavljanje odvijalo postepeno tokom ta dva mjeseca. Prva objava da je na Mlaki obustavljen rad prvog proizvodnog pogona INA je objavila 21. Kolovoza 2008.. Rafinerijin pogon na Mlaci se od tada ograničava na proizvodnju motornih ulja namješavanjem kupljenih komponenti, a preradbeni pogon čeka konačnu odluku o svojoj sudbini. Rafinerija nafte Rijeka ostaje jedino veliko gospodarsko ime iz zlatnog razdoblja riječke gospodarske ekspanzije s kraja 19. stoljeća koje je preživjelo do današnjih dana. (Izvor: Zeleno i plavo, magazin primorsko-goranske županije primorsko-goranske županije, godina IV.br.14 Rijeka / travanj 2008)
2008. 08. Rujna U Rijeci na Mlaki, na zgradi današnjeg "Metisa", svečano je otkrivena spomen-ploča u sjećanje na prvu nogometnu utakmicu odigranu u Hrvatskoj koja je na tom prostoru 1873. godine odigrana između zaposlenika Mađarskih državnih željeznica i Riječkog tehničkog saveza. Englezi su radili u tadašnjem Riječkom tehničkom zavodu (Stabilimento Tecnico di Fiume) koji kasnije postaje tvornica Torpedo, a utakmica je odigrana na području poznatom kao Pod Jelšun, između ulaza u bivšu tvornicu Torpedo i INA-ine rafinerije na Mlaki. Utakmica je odigrana prilikom puštanja u promet dionice pruge između Rijeke i Karlovca. U to je vrijeme na Kvarneru, prema procjenama, bilo 200-tinjak Engleza koje je u Rijeku zbog potrebe za kvalitetnim inženjerima dovodio Robert Whitehead. Projekta postavljanja spomen ploče (slika ljevo) nedaleko mjesta događaja, prihvatila se Udruga za mlade "Korak" uz suorganizaciju udruge "Slobodna Država Rijeka". Spomen ploču su otkrile legende Nogometnog kluba Rijeka Stojan Osojnjak i Sergio Legan u suradnji sa zamjenikom britanskog veleposlanika u Hrvatskoj Chrisom Hodgeom. (Izvor: magazin primorsko-goranske županije "Zeleno-Plavo", Rijeka, Prosinac 2008, broj 15, Također: Kanal RI, SPOMEN PLOČA PRVOJ NOGOMETNOJ UTAKMICI, Također: Moja Rijeka, Velid Đekić: Zašto u Zagrebu vole lagati II dio)
2008. 9. Rujna strojevi GP Krk započeli pripremne radove za gradnju dionice riječke zaobilaznice Sveti Kuzam – Križišće dužine 8,4 km. Planirana cijena je 800 milijuna kuna. (Izvor: magazin primorsko-goranske županije "Zeleno-Plavo", Rijeka, Prosinac 2008, broj 15)
2008. 12. Rujna, nakon gotovo 38 godina od početka gradnje, puštanjem u promet posljednje dionice Oštrovica – Vrata, duge oko 11 kilometara, simbolično je dovršena autocesta Rijeka – Zagreb, u ukupnoj dužini od 146,5 kilometara. U prometu su sva četiri traka na svim dionicama autoceste. (Izvor: magazin primorsko-goranske županije "Zeleno-Plavo", Rijeka, Prosinac 2008, broj 15)
2008. 17. Rujna uz nazočnost ministra Božidara Kalmete i župana Zlatka Komadine iskopani posljednji metri tunela Škurinje 1, kao prvog tunela probijenog na gradilištu druge trake riječke zaobilaznice Diračje – Orehovica. (Izvor: magazin primorsko-goranske županije "Zeleno-Plavo", Rijeka, Prosinac 2008, broj 15)
2008. 17. Listopada u cijelosti je probijen tunelski priključak "Tunel Pećine" na cesti D-404 koji će prometno povezivati "Tower centar" s centrom grada. Time su završeni iskopi objekata na cesti D-404. Ukupna duljina tunela je 234 metra. Miniranja su izvođena dva puta dnevno, a posljednja faza je iskapana bez miniranja zbog debljine terena prema izlaznom portalu od svega 5 metara. Tunel prema Toweru je “težak” preko 40 milijuna kuna s PDV-om, a zajednički ga u jednakim iznosima financiraju Hrvatske ceste te riječka gradska tvrtka Rijeka promet. Kompletna dionica D-404 je puštena u promet 30. Svibnja 2011 nakon 8 godina gradnje i uloženih 640 milijuna kuna. Dužine je 4.3 km, a 60% dionice je na vijaduktima i tunelima. Na slici desno početak proboja odvojka prema Tower centru. (Izvor: Odjel gradske uprave za razvoj, urbanizam, ekologiju i gospodarenje zemljištem, MATERIJAL za sjednicu Poglavarstva Grada Rijeke zakazanu za ?. 2007. godine, Predmet: Plan aktivnosti - prometni projekti i zahvati za razdoblje 2007. – 2010.g. u svijetlu povezivanja cesta D403 i D404 na gradsku cestovnu mrežu, Također: MINISTARSTVO POMORSTVA, PROMETA I INFRASTRUKTURE, Rijeka: otvorena državna cesta D 404 od luke do obilaznice, (Hina), 30.05.2011., Također: Jutarnji list, Probijen tunel za Tower)
2008. 22. Listopada Na južnom portalu tunela Tuhobić, na prigodnoj svečanosti predsjednik Vlade Republike Hrvatske Dr. sc. Ivo Sanader, otvorio autocestu A6, Rijeka - Zagreb. Autocesta Rijeka – Zagreb u konačnici je duga 146,5 kilometara i ima ukupno 10 prometnih čvorišta, 13 tunela, 24 vijadukta i pet mostova. Procjenjuje se da je u autocestu od 1971. godine do danas investirano oko milijardu eura. Prigodnoj svečanosti održanoj na samoj autocesti kod južnog portala tunela Tuhobić nazočili su Božidar Kalmeta, ministar mora, prometa i infrastrukture, Marina Matulović-Dropulić, ministrica zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Božo Biškupić, ministar kulture te predstavnici graditelja, područne i lokalne samouprave uz ostale brojne uzvanike. Autocestu je blagoslovio riječki nadbiskup mons. dr. Ivan Devčić. (Izvor: HRVATSKA UDRUGA KONCESIONARA ZA AUTOCESTE, broj 15, STUDENI 2008., Autocesta A6, Rijeka - Zagreb otvorena i puštena u promet u punom profilu)
2008. 28. Listopada Damir Badurina Bada (34), frontmen i jedan od osnivača nekada popularne riječke grupe "Unlogic Skill", vlasnik lounge kafea "Viva Cafe do Brasil" te vlasnik disko kluba "Tesla" u riječkom naselju Srdoči, pronađen je u srijedu nakon podneva mrtav u prostorijama kluba. Badurinu je prema tvrdnjama riječke policije počinio samoubojstvo, a pronašao ga je jedan od konobara zaposlenih u klubu Tesla. Damir Badurina Bada, kako su ga svi zvali, bio je istaknuta ličnost riječke alternativne scene obzirom da je nakon prekida glazbene karijere 2002. godine s bratom Zoranom otvorio ”Vivu”, vrlo popularno urbano okupljalište gdje su se povremeno održavali koncerti i cjelovečernji DJ setovi ambijentalne glazbe, a 2006. pokrenuo je disko klub "Tesla" u kojoj su se uglavnom održavale vikend večeri disco, house i elektronske glazbe. Interesantno je da je tokom pogreba koji se je održao nakon nekoliko dana, na pogreb došao i njegov prijatelj iz djetinjstva Robert Paulić (33), glavni urednik rirock.com portala. Tijekom pogreba Pauliću je iznenada pozlilo. Došla je prva pomoć i pokušala ga reanimirati, ali mu nije bilo spasa. Preminuo je. Prema prvim, neslužbenim, informacijama, Paulić je preminuo od zatajenja srca. (Izvor: RiRock.com, Damir Badurina Bada počinio samoubojstvo, Također: Dnevnik.hr, Damir Badurina Bada pronađen mrtav, 30.10.2008., Također: 24sata, Tijekom pogreba prijatelja zatajilo mu srce, 04.11.2008.)
2008. 03. Studenog na sprovodu Damira Badurine Bade, nekadašnjeg frontmana i pjevača banda "Unlogic Skill", koji si je nekoliko dana ranije oduzeo život, dogodila još jedna tragedija koju nitko nije očekivao. Glavnom uredniku internetskog portala "RiRock.com" i članu grupe "Metrobolik" , tridesettrogodišnjem Robertu Pauliću (rođ. 1975.) tokom sprovoda je iznenada pozlilo te se ubrzo srušio na pod. Nakon dolaska prve pomoći i usprkos naporima ekipe medicinske pomoći i bezuspješnog pokušaja reanimacije Paulić je preminuo od zatajenja srca. Paulić (slika ljevo) i Badurina bili su prijatelji od djetinjstva. Po struci je bio kemijski tehničar te je radio u Ini kao referent za ekologiju. Jedan je od osnivača "Udruge za razvoj kulture Ritam" te pokretač iznimno popularnog internet magazina za rock kulturu posvećenog riječkoj glazbenoj sceni "RiRock.com". Rijeka je izgubila jednog od najmetodičnijih kroničara glazbene scene  iza kojeg je ostala zavidna arhiva koja je svakom namjerniku bila dostupna na "RiRock.com". Iza njega je ostala supruga Ana Marija i trogodišnji sin Vanja što je ovu tragediju učinulo još strašnijom. (Izvor: RiRock.com, Damir Badurina Bada počinio samoubojstvo, Također: Dnevnik.hr, Damir Badurina Bada pronađen mrtav, 30.10.2008., Također: 24sata, Tijekom pogreba prijatelja zatajilo mu srce, 04.11.2008., Također: Gorila.hr, ROBERT PAULIĆ, GLAVNI UREDNIK PORTALA RIROCK.COM…, Također: Dnevnik HR, Robert Paulić (33) preminuo na sprovodu prijatelja, 04. studenoga. 2008. )
2008. 05. Studenog Strijelkinja riječke "Lokomotive" i osvajačica brončane olimpijske medalje Snježana Pejčić osvojila četvrto mjesto u zračnoj pušci na završnici Svjetskog kupa u Bangkoku. (Izvor: magazin primorsko-goranske županije "Zeleno-Plavo", Rijeka, Prosinac 2008, broj 15)
2008. 16. Prosinca u 13 sati i 30 minuta, sedam dana prije roka, probijena je druga cjev tunela "Trsat" dugačka 858 metara. Nakon Škurinja 1 i 2 te Katarine, to je četvrti i posljednji probijeni tunel u sklopu izgradnje južnog kolnika riječke obilaznice na dionici Orehovica - Diračje. Radi se o najzahtjevnijem tunelu na Riječkoj obilaznici. Za proboj Trsata bilo je potrebno 270 miniranja, a koristila se i takozvana metoda cijevnog kišobrana koja se primjenjuje u izrazito teškim okolnostima. Bila je i biološki najzahtjevnija jer trasa južnog kolnika zaobilaznice prolazi vodozaštitnom zonom crpilišta Zvir pa je tehnologija izvođenja radova iskopa na trasi i tunelima bila usklađena s visokim stupnjem zaštitnih mjera. Probijanje je, kažu radnici, bilo teško i mukotrpno. (Izvor: Rijeka danas, Probijena druga cijev tunela Trsat,16, 12. 2008, Također: JUTARNJI.HR, DANAS PROBIJANJE TUNELA TRSAT, Također: Poslovni.hr, Sva četiri tunela probijena prije roka, 16.12.2008., Također: Kanal RI, PROBIJEN TUNEL TRSAT)
2008. 18. Prosinca u 19 sati, projekcijom filma Vittoria De Sice "Kradljivci bicikla" (Ladri di biciclette, 1948., Italija, crno/bijeli, 90 min, Produkcija: De Sica, režija: Vittorio De Sica, prema romanu Luigija Bartolinija, uloge: Lamberto Maggiorani (Antonio), Enzo Staiola (Bruno), Lianella Carell (Maria)) (slika desno) započela je višednevna svečanost otvaranja "Art kina Croatia", s namjerom da se nastavi sa stalnim filmskim programom filmskih klasika, art-filma, alternativnog i svakog drugog vrijednog filma koji nema osiguranu distribuciju. Do kraja mjeseca prikazana su klasična djela hrvatske i svjetske filmske baštine, neprofesionalni i profesionalni filmovi riječkih autora, filmovi za djecu, dokumentarci, retrospektive i japanski filmovi. (Izvor: Idesh, ALJOŠA JAPUNDŽIĆ: U Rijeci se otvara art-kino Croatia, OBJAVLJENO 19.12.2008., Također: Metro portal, U Rijeci otvoreno art-kino "Croatia", Objavljeno: 19.12.2008., Također: Zapis, bilten Hrvatskog Filmskog Saveza Godina 2008, Broj 63, Diana Nenadić: Od obnove art-kina do kino-mreže neovisnih prikazivača)
2009. 20. Sječnja prevezen je u lapidarij Pomorskog i povijesnog muzeja u Rijeci sarkofag otkriven u aerheološkom nalazištu na trgu kod Kosog tornja (Slika ljevo). Taj je masivni kameni sarkofag dug 210, širok 110 i visok 100 centimetara, a procjenjuje se da potječe iz 4. ili 5. stoljeća . Oblik i dimenzije upućuju na to da je u njemu pokopan ugledni pripadnik rimske Tarsatike. Za sada se ne zna je li riječ o osobi civilne, vojne ili crkvene pripadnosti te kasnoantičke zajednice. Kako je za smještaj arheoloških artefakata na području Primorsko-goranske županije nadležan Pomorski i povijesni muzej hrvatskog primorja u Rijeci, sarkofag će se do daljnjega biti smješten u njihovom lapidariju.
2009. 03. Veljače gradska uprava objavljuje da bi zaboravljeni bazen na Školjiću još bi ove godine trebao krenuti u renovaciju. Ovaj zapušteni objekat zatvoren je već dvadeset godina, no mnoge generacije nešto starije od ta dva desetljeća pamte svoje rane plivačke korake u starom riječkom bazenu. Razmatrajući odnos između potreba i prostornih mogućnosti za rekreaciju i rehabilitaciju građana s posebnim potrebama, kao i rekreaciju građana općenito, zaključeno je da bi se aktiviranjem nekadašnjeg bazena Školjić stvorile pretpostavke za zadovoljavanje uočenih potreba u samome gradskog središtu. Bazen na Školjiću najstariji je hrvatski zatvoreni bazen otvoren 1965. godine. Postojeći objekti u sklopu kompleksa bazena na Školjiću datiraju iz različitih vremenskih perioda. Centralni objekt sa starim kupatilom s vodenom i parnom kupelji građen je u prošlom stoljeću, a kasnije su dograđeni južni i zapadni dio. Ukupna neto površina bazenskih objekata Školjić iznosi oko 2400 m2. Sam bazen Školjić dio je kompleksa građenog u više različitih faza, što rekonstrukciju čini složenom. Cilj rekonstrukcije kompleksa je aktivirati postojeći 25-metarski bazen i uz njega izvesti mali bazen za potrebe rehabilitacije, sa svim pratećim sadržajima – wellness sadržaji, prostori za hidroterapiju i fizikalnu terapiju te ugostiteljski i komercijalni sadržaji usmjereni na ponudu zdrave (pre)hrane. Kad jednom krenu radovi, dobar dio zdanja na Školjiću bit će porušen jer građevina je u zaista jadnom stanju pa se procjenjena cijena radova penje na čak 52 milijuna kuna. Inače, stari bazen na Školjiću počeo je odumirati kada je 1974. sagrađen prvi bazen na Kantridi. Izrada dokumentacije povjerena je tvrtki AG-projekt d.o.o. iz Rijeke, koja je krajem 2007. godine dovršila idejni projekt, a prezentacija je održana 13. Ožujka 2008.
2009. 17. Ožujka započelo se je sa rušenjem bivše Autotransove garaže u Barčićevoj ulici (slika desno) što je ujedno omogućilo i početak pripremnih radova za novi garažni objekt Zagrad B i dodatne poslovno-stambene sadržaje. Konzervatorski odjel u Rijeci je tražio zaštitu nekoliko objekata, jer je riječ o secesijskim građevinama. Kako objekte zbog starosti i trošnosti nije bilo moguće demontirati i ponovo ugraditi u novi objekt, konzervatori su dopustili rušenje uzuvjet da se naprave replike.(Izvor: autobusi.org, RAZNO, Također: SkyscraperCity, [Rijeka] - Construction update (2007-2010))
2009. 01. Travnja Uprava tvrtke "Adriatic Cruises" podnijela je Trgovačkom sudu u Rijeci prijedlog za pokretanje stečaja. "Adriatic Cruises" d.o.o. za kružna putovanja osnovan je 04. Lipnja 2006., kada "Autotrans" od Uljanik Plovidbe kupuje putnički brod "Dalmaciju" kapaciteta 302 putnika, a nadzorni odbor Autotransa odlučuje da tvrtka osnuje novu tvrtku "Adriatic cruises" d.o.o. kojoj će osnovna djelatnost biti kružna putovanja. Na kraju, brod je, nakon jednogodišnjeg veza na riječkom lukobranu, prodan, a od dobivena novca su se namirile dvije neisplaćene plaće za pomorce i radnika, i dobavljače. Jedini hrvatski cruiser je prodan tvrtki “Baltanas Shipping Limited” u kojoj su očito zaključili da brod nije za ništa drugo ne za staro željezo iako su ga platili 770000 dolara, pa je jedino putovanje pod novim vlasnikom bilo prema rezalištu u indijskom Alangu. Brod je 1965. izgrađen u brodogradilištu ‘Uljanik’ u Puli kao novogradnjna "243" pod imenom "DALMACIJA" za Jadroliniju.
2009. 02. Travnja u Astronomskom centru Rijeka otvorena je Dvorana planetarija (slika ljevo). Sastoji se od sferne kupole promjera 8 metara, 5 suvremenih digitalnih projektora In Space System (RSA Cosmos), kontrolnog pulta, audio sustava Dolby Surround, 50 sjedećih mjesta i 2 mjesta za osobe s invaliditetom i klimatizirane dvorane amfiteatarskog oblika.Opremljena je najsuvremenijom digitalnom tehnologijom što omogućuje doživljaj simulirane, ali i stvarne slike svemira. Može se prikazati 83 000 zvijezda, Sunce, Mjesec, planeti, Mliječni put i druge pojave na zvjezdanom nebu, razne slike kao i filmovi. Projektori također omogućuju promatranje noćnog neba u bilo koje vrijeme i s bilo koje lokacije na zemaljskoj kugli. Riječ planetarij opisivala je spravu za prikazivanje kretanja planeta oko Sunca. Danas tu riječ upotrebljavamo za kružne dvorane sa svijetlo obojenom kupolom na koju se digitalnim projektorima projicira potpun izgled zvjezdanog neba. Osnovna namjena planetarija jest edukacija i popularizacija astronomije i srodnih znanosti, a može se koristiti i kao dvorana za razna predavanja ili druga događanja. (Izvor: Zeleno i Plavo, magazin primorsko-goranske županije, godina VI. / br. 21, lipanj 2010., Marinko KRMPOTIĆ: Astronomski centar Rijeka)
2009. 08. Travnja Vitomir Jovičić - Simke (1973.-2009.) (slika desno, grafit) riječki berekin, mladić kojega su svi poznavali bar iz viđenja, ubijen je od ruke nasilnika. Nakon što ga je Arnold Uremović (25) ponižavao i tjerao da pleše, bez razloga ga je podigao i preko ograde s 4 metra visine bacio u nabujalu Rječinu. Rijeci ne služi na čast to što je Vitomir ubijen pred očima stotine mladih ljudi u samom središtu grada. Nitko od njih nije učinio baš ništa kako bi to spriječio. Od velikog broja prisutnih nitko nije skočio ni pomogao mladiću koji nije znao plivati, pa se ubrzo utopio. 18. Travnja njegovo je beživotno tijelo pronađeno na dnu mora, na delti Rječine nedaleko od sušačkog lukobrana, na lokaciji Porto Baroš, između Putničke obale i terminala Brajdica. Policija je sumnjala da se radi o nesretnom slučaju jer je Simke bio mladić s mentalnim poteškoćama. Njegovi prijatelji nisu vjerovali u takav scenarij i odlučili su se organizirati. Oformili su grupu na 'Facebooku' i pozvali Riječane da im se pridruže te da se jave svi oni koji imaju saznanja o njegovoj smrti. Glavni osnivači 'Facebook' grupe bili su Nenad Kuljanin i njegovi prijatelji Senad i Deni. Akciju Nenada i njegovih prijatelja podržala je i građanska udruga VOX. Uskoro su se počele javljati stotine ljudi s informacijama o Vitomiru i njegovom tragičnom kraju. Tada se prvi put čulo da je Vitomir bačen preko ograde mosta u nabujalu Rječinu pred očima stotine mladih ljudi. Nisu ostali samo na tome da rasvijetle slučaj nestanka, posebno kada je Vitomir pronađen. Željeli su doći do ubojice, ali i pomoći obitelji nesretnog Vite koja živi u iznimno skromnim uvjetima. Izradili su kutiju za skupljanje novca namijenjenog obitelji Jovičić. Na riječkom Korzu organizirano je potpisivanje apela koje su uručili policiji, a kopiju i gradonačelniku Rijeke Vojku Obersnelu. U njemu su tražili da se počinitelj privede i kazni, a jednako tako i da se poboljša sveopća sigurnost građana. Policija je na kraju morala priznati da su u prvotnoj procjeni, kako se radi o nesretnom slučaju, pogriješili. Nisu mogli ni poreći da su ih do počinitelja dovele informacije s internetske stranice ovih mladića. Za Arnoldom Uremovićem, koji je neposredno nakon ubojstva napustio Hrvatsku, bila je raspisana tjeralica. Uhićen je 30. Travnja 2009. na graničnome prijelazu Rupa pri ulasku u Hrvatsku. Arnold Uremović, ubojica Vitomira Jovičića Simkea, osuđen je na 12 godina, ali mu je kazna smanjena na 10 godina i tri mjeseca. Na inicijativu gradonačelnika Rijeke Vojka Obersnela, na Trgu sv. Barbare i na mostu kod Konta, lokacijama na kojima su u bezumnim činovima nasilja smrtno stradali Aleksandar Abramov i Vitomir Jovičić-Simke, postavljene su ploče s natpisima "Hrabrost je odabrati nenasilje" (Slika desno dolje). Nije u pitanju samo smrt Simkea, već ono što je gotovo jednako tragično, a to je šutnja stotine mladih ljudi koji su čin popratili svojom indolentnošću, okretanjem glave, svojom totalnom pasivnošću i amoralnim odustajanjem. (Izvor: Novi list, Dobri duh Rijeke: Prije šest godina ubijen Vitomir Jovičić Simke, Također: DNEVNIK.hr, Ivan Žada: 'Gledali su kako ga ubija, a nisu mu pomogli', 01. svibnja. 2009, Također: Rijeka danas, Postavljene ploče na mjestima ubojstava Simkea i Abramova)
2009. 14. Travnja na sjednici Poglavarstva Grada Rijeke donijeta je odluka o uređenju Arheološkoga parka u centru Rijeke. U prvoj fazi je bio uključen trg Jurja Klovića, veliki, dobro očuvani kameni luk antičkih vratiju i ostaci "antičkog principija". Grad Rijeka raspisao je natječaj za idejni projekt uređenja, koji je dobio arhitekt Nenad Fabijanić i prema njegovoj zamisli Principij će postati "Arheološki park" u kojem će se, u ambijentu očuvanih i obnovljenih rimskih ostataka, odvijati razne kulturno-zabavne priredbe.
2009. 17. Travnja u kongresnoj dvorani hotela Jadran svečano potpisan Ugovor za projekt Rijeka Gateway II, nastavak projekta obnove i modernizacijeriječkog prometnog pravca.
2009. 05. Svibnja ispred Policijske uprave u Rijeci svečano je otkriven spomenik trinaestorici policajaca palih u Domovinskom ratu, kip Svetog Mihovila koji ubija zmaja, sa spomen-pločom i imenima poginulih policajaca (slika ljevo). Izrađen je u bronci i djelo je akademskog slikara i kipara, Aleksandra Zvjagina, rođ. u Moskvi, od 1990. hrvatskog državljanina, autora velikog broja sakralnih umjetnina koje su oplemenile prostore mnogih crkava u svijetu. Uz članove obitelji poginulih policajaca, svečanom činu nazočio je i vojni biskup Juraj Jezerinac koji je blagoslovio spomen-obilježje te prije svečanosti predvodio misu u katedrali Sv. Vida, potpredsjednica Vlade i ministrica obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Jadranka Kosor, ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko, glavni ravnatelj policije Vladimir Faber, župan Primorsko-goranske županije Zlatko Komadina, državni tajnici u MUP-u Miljenko Radnić i Ivo Bačić, zamjenici glavnog ravnatelja Dražen Vitez i Milijan Brkić, gradonačelnik grada Rijeke Vojko Obersnel, predstavnici udruga proizašlih iz Domovinskog rata te mnogobrojni drugi uzvanici. (Izvor: Gorila, Jutarnji.com, KIP SV. MIHOVILA DJELO ALEKSANDRA ZVJAGINA POSTAVLJEN U RIJECI, Također: Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Otkriveno spomen obilježje poginulim policajcima PU PG, Također: Muzealac, Rijeka - javni spomenici (I))
2009. 19. Svibnja točno u 09:40 sati po nepalskom vremenu (05:55 po hrvatskom), riječanke Darija i Iris Bostjančić (Slika desno) zabile su hrvatsku zastavu na vrh Mont Everesta i time postale prve Hrvatice kojima je to uspjelo. Tim uspjehom naše ženske ekspedicije Hrvatska je postala jedina zemlja na svijetu iz koje se na najviši vrh Himalaje popelo više žena (4) nego muškaraca (1 - Stipe Božić). Dvije sestre u tom pothvatu nisu omeli ni -50°C stupnjeva ni jak vjetar, a spuštajući se nakon 45 minuta s vrha, Darija Bostjančić intervenirala je nakon što je jedan od penjača kolabirao, a s obzirom da je medicinska sestra, dala mu je injekciju Deksametazona i spasila mu život. Završni dio uspona započeo je 16. Svibnja. Sestre Bostjančić do 8.850 metara visokog vrha uspinjale su se gotovo dvanaest sati s Južnog sedla na 7.920 metara visine. Djevojke su na vrhu provele oko 45 minuta, što su ovjekovječile i s nekoliko fotografija, a oko 10.25 sati po lokalnom vremenu počele su sa spuštanjem. Ovim usponom Darija i Iris Bostjančić postale su prve žene te godine na vrhu svijeta, ali i prve sestre u povijesti koje su istovremeno došle na vrh Mount Everesta. Dva dana kasnije, isli su podvig napravile i Ena Vrbek iz Zagreba i Milena Sijan iz Splita, obje članice Hrvatske gorske službe spašavanja. One su na vrh stigle 21. Svibnja u 4:50 po lokalnom vremenu (1:05 po hrvatskom). Usponom četiri članice hrvatske ekspedicije ujedno je srušen i na najvišu moguću razinu zauvijek postavljen hrvatski ženski visinski rekord. (Izvor: enciklopedija.hr>alpinizam, Također: hps.hr>datumi, Također: rijekadanas>rijecke alpinistice nadomak mt everesta>Sestre Bostjančić pokorile Mt. Everest!, Također: Tanja Kraljić, Darija i Iris Bostjančić na vrhu svijeta!, objavljeno: 20 Svibanj 2009, Također: Hrvatski planinarski savez, Prije sedam godina, četvrtak, 19.05.2016.)
2009. 15. Lipnja na Dan Sv. Vida – zaštitnika Rijeke pokrenut je projekt internetskih stranica "Lokalpatrioti - Rijeka" sa ciljem prikupljanja svih informacija vezanih za grad Rijeku na jednom mjestu. Prvi su koji su se na internetu počeli baviti isključivo gradom Rijekom te počeli istraživati bogatu povijest Rijeke koja je često bila zanemarivana. Mogu reći da sam i ja bio ponosni član foruma. Mnogo truda, odricanja, znanja i vremena uloženo je da forum izgleda ovako kako izgleda. Sakupljeno je na desetke tisuća fotografija. Sve to ne bi bilo moguće bez nekolicine najvrijednijih entuzijasta koji su uložili puno svojeg truda i vremena u ovaj projekt gradeći ga i ostavljajući trajno svoj doprinos. Nažalost, administrator i vlasnik foruma svojim je drskim i nedemokratskim ponašanjem otjerao većinu ljudi koji su uz njega i pokrenuli cijeli projekt. (Izvor: http://www.lokalpatrioti-rijeka.com/forum/)
2009. 16. Lipnja Nakon duge i teške bolesti u Rijeci umire političar Vladimir Bebić ( Ljubljana 04. Kolovoza 1946. – Rijeka, 16. Lipnja 2009.), hrvatski ljevičarski političar i saborski zastupnik (slika desno). Bio je nezavisni zastupnik u Saboru tijekom '90-ih , kad je kritizirao Tuđmanovu vlast. Zbog svojstvenog političkog stila i nastupa u javnosti bio je poznat kao "Bombarder s Kvarnera". Poznat po žestokoj kritici Tuđmanove politike početkom 1990-ih. U Rijeci je završio Sušačku gimnaziju, a u Zagrebu diplomirao na Fakultetu političkih znanosti. Posljednji ispraćaj istaknutog političara, pokopanog u Aleji branitelja, održan je, prema njegovoj želji, u krugu obitelji. (Izvor: 24. Sata, Vladimir Bebić (63) umro nakon duge bolesti u Rijeci, Wikipedia, Vladimir Bebić, Također: Tportal.hr, Pokopan Vladimir Bebić, Bombarder s Kvarnera)
2009. 18. Lipnja u 6 sati bez ikakvog protokola i svečanosti za promet je otvoreno 5,2 kilometra riječke zaobilaznice između Diračja i Škurinja, čime je dovršen prvi dio punog profila. Dionica Diračje - Rujevica - Škurinje izgrađena je u u zadanom roku od 15 mjeseci, no posao ipak nije do kraja završen jer se nastavilo sa montažom zidova za zaštitu od buke, koji su trebali biti postavljeni do Rujna iste godine. S prvim danima Srpnja, dionica od Škurinja do Orehovice zatvarat će se od 21 sat do 6 ujutro, a vikendom od ponoći do 6. (Izvor: Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastructure, Hina: Rijeka: otvorena dionica obilaznice od čvora Škurinje do čvora Diračje, RIJEKA, 18.06.2009. Također: rijeka.hr: (I.N.): PUŠTEN U PROMET PUNI PROFIL RIJEČKE ZAOBILAZNICE, Rijeka, 22. prosinca 2009., Također: Kanal RI, U PROMETU DIONICA DIRAČJE-ŠKURINJE)

STATUT GRADA RIJEKE Gradsko vijeće Grada Rijeke donosi Statut Grada Rijeke, kojim se uređuju obilježja, javna priznanja i ostale nagrade Grada Rijeke, samoupravni djelokrug Grada Rijeke, oblici suradnje s drugim jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave u zemlji i inozemstvu, neposredno sudjelovanje građana u odlučivanju i izjašnjavanje građana o pitanjima iz samoupravnog djelokruga Grada Rijeke, provođenje referenduma u pitanjima iz djelokruga, ustrojstvo, ovlasti i način rada tijela Grada Rijeke, način obavljanja poslova, mjesna samouprava, prava nacionalnih manjina, ustrojstvo i rad javnih službi te druga pitanja od važnosti za ostvarivanje prava i obveza Grada Rijeke. I. OPĆE ODREDBE Članak 1. Ovim Statutom se podrobnije uređuju obilježja, javna priznanja i ostale nagrade Grada Rijeke, samoupravni djelokrug Grada Rijeke, oblici suradnje s drugim jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave u zemlji i inozemstvu, neposredno sudjelovanje građana u odlučivanju i izjašnjavanje građana o pitanjima iz samoupravnog djelokruga Grada Rijeke, provođenje referenduma u pitanjima iz djelokruga, ustrojstvo, ovlasti i način rada tijela Grada Rijeke, način obavljanja poslova, mjesna samouprava, prava nacionalnih manjina, ustrojstvo i rad javnih službi te druga pitanja od važnosti za ostvarivanje prava i obveza Grada Rijeke.

2009. 02. Srpnja na temelju članka 8. i 35. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine" broj 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 125/08 i 36/09) Gradsko vijeće Grada Rijeke na svojoj je prvoj radnoj sjednici u novom mandatu donijelo novi statut Grada Rijeke, u koji su ugrađene nove ovlasti gradonačelnika i Gradskog vijeća te utvrđena manjinska pitanja. Imenovani su i novi članovi radnih tijela Gradskog vijeća te usvojena odluka o raspoređivanju sredstava za rad političkih stranaka zastupljenih u Gradskom vijeću. Prema novom statutu, gradonačelnik je odgovoran za planiranje i izvršavanje proračuna, može odlučivati o stjecanju imovine do najviše milijun kuna te mora dva puta godišnje podnositi izvještaj Gradskom vijeću. Propisano je da gradonačelnik i njegovi zamjenici mogu biti razriješeni putem referenduma, kojeg raspisuje Gradsko vijeće glasovima većine vijećnika, s time da pitanje razrješenja mogu pokrenuti i birači, odnosno najmanje 20% upisanih u popis birača Rijeke. Statutom je također propisano da jedan od zamjenika gradonačelnika mora biti pripadnik nacionalne manjine, uz dosadašnju odredbu da jedan od potpredsjednika Gradskog vijeća mora biti iz redova talijanske ili srpske manjine. (Izvor: Grad Rijeka, Usvojen novi Statut Grada Rijeke, Četvrtak, 2. srpanj 2009, Također: Statut Grada Rijeke - pročišćeni tekst, "Službene novine Grada Rijeke" broj 7/16, Također: Sluzbeno glasilo PGZ, Grad Rijeka, STATUT GRADA RIJEKE)
2009. 06. Srpnja Sestre Presvetog Srca Isusova, autohtone riječke zajednice redovnica, proslavile su 110-ti rođendan i Dan Družbe. Cjelodnevni program u kući matici na Drenovi okupio je gotovo sve sestre iz Družbe Predvođene glavaricom s. Felicitom Špehar, od ukupno 68, koliko ih djeluje na području Riječke nadbiskupije. Vrhunac susreta bilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio mladomisnik Mario Tomljanović. Proslavi Dana Družbe pridružile su se učenice iz Doma majke Marije Krucifikse Kozulić. (Izvor: Bakarska Zvona, SRPANJ - KOLOVOZ 2009. BROJ 6/423, Nemojte skidati osmijeh s lica, str:14)
2009. 11. Srpnja Lučka uprava Rijeka je nakon popravaka, preuređenja i tehničkog pregleda koji je započeo 6. Srpnja, otvorila za građane riječki lukobran, poznat po tradicionalnom imenu Molo Longo. Građani su time konačno dobili atraktivnu šetnicu dužine oko 2 kilometra. Riječki je lukobran bio zatvoren za građane gotovo 50 godina jer je bio dio lučkog područja i carinske zone na kojem su se obavljale lučke djelatnosti. (Izvor: rijeka.hr > Otvorena nova riječka šetica "Molo Longo", Rijeka, 11. Srpnja 2009., Također: rijekadanas.com > Molo longo se vratio Riječanima)
2009. 12. Srpnja u Varaždinu u prometnoj nesreći pogiba rock kritičar Darko Glavan (Rijeka, 29. lipnja 1951. - Varaždin, 12. srpnja 2009.). Neposredno nakon završetka Santaninog koncerta napustio je društvo sa kojim je bio na koncertu i izgleda, odlutao. Dok je u alkoholiziranom stanju hodao napuštenom cestom, na njega je naletio automobil kojim je upravljao fotograf iz Ludbrega Mario Novak, svojim terencem njujorških registarskih oznaka. Mjesto na kojem je Darko Glavan izletio pred automobil Maria Novaka nalazi se oko 2,5 kilometra od stadiona na kojem se održavao koncert. S te strane ceste nalazi se samo livada i šipražje i nema javne rasvjete. Cijela situacija još postaje bizarnijom jer Novak nakon što je pobjegao s mjesta nesreće, pronašao vremena ulogirati se na Facebook, gdje je na svoj profil postavio slike sa koncerta na Radar festivalu. Prema informacijama, Darko Glavan je već duže vrijeme imao problema s alkoholom te se liječio i u jednoj zagrebačkoj klinici. Pio je lijekove, ali ih je uzimao neredovito. Prije nesreće on se odvojio od društva s kojim je bio na koncertu i prema svemu sudeći izgubio. Riječanin Darko Glavan bio je najpoznatiji hrvatski glazbeni kritičar koji je glazbeno odgojio niz generacija. Glavan je bio intelektualac iznimne kulture koji se uz rock kritiku bavio i poviješću umjetnosti, poznavajući izvrsno strip, dizajn i slikarstvo. (Izvor: wikipedija > Darko Glavan, Također: Nacional.hr > Autor: Orhidea Gaura: Mario Novak o pogibiji Darka Glavana, 22. Kolovoza 2009., Također: muzika.hr > Zoran Tučkar: Darko Glavan (1951. - 2009.), 13. Srpnja 2009)
2009. 04 - 05 Kolovoza na Automotodrom „Grobnik“ oboren rekord u u vožnji motociklom unutar 24 sata na zatvorenoj pisti koji je ušao u Guinessovu knjigu rekorda (slika ljevo). Zagrepčanin Damir Kovačić odvozio je rekord u trajanju 23 sata 23 minute 3 sekunde i 760 tisućinki uz prosjek vožnje od 73,791 km/sat, vozeći 414 krugova an motociklu „KTM 990 Adventure“. Rekordna vožnja otpočela je 04. Kolovoza u jutarnjim satima, a do završila 05. Kolovoza oko 9 sati. Prolaskom 363. kruga Grobnikom i to u 5,21 sat ujutro ušao je u povijest. Najbolje je vrijeme Damir ostvario u 65. krugu poslije nepuna tri sata vozeći vrijeme 2:13,046 i prosjekom 112,779 km/sat. Stari rekord je držao urugvajac Eduardo Fergara Schaffner, koji je 2002. godine prešao je 1.508,89 km u 24 sata motociklom „Vince Lifan 125“ uz prosjek od 63 km/sat. Damir je višestruki bivši prvak u biciklizmu i Jugoslavije i Hrvatske i to u četiri discipline (pista, cestovni, brdski i spust). (Izvor: Index.hr, Damir Kovačić srušio Guinnessov rekord: Motociklisti su moderni Robin Hoodovi, 12.8.2009., Također: RI autosport, Guinessov rekord mocotiklom na zatvorenoj pisti u 24 sata, 05. Studenog 2011.)
2009. 01. Rujna otvaranjem "Podružnice Pulac" ostvaren je novi iskorak u radu "Centra za rehabilitaciju Rijeka". Svi korisnici poludnevnog boravka iz stare zgrade na Potoku preseljeni su u novu zgradu, a stara je zgrada prenamijenjena u "Centar za autizam". "Podružnica Pulac" ukupno može primiti 153 osobe, a organizirana je u 2 odjela: "Odjel radne terapije i psihosocijalne rehabilitacije" i "Odjel pomoćno tehničkog osoblja". Djelatnost kojom se centar bavi je pružanje usluga odraslim osobama s intelektualnim teškoćama i pridruženim smetnjama te organizirano provođenja slobodnog vremena s ciljem podizanja kvalitete života osoba s invaliditetom. (Izvor: Centar za rehabilitaciju Rijeka, O centru, Također: Moja Rijeka , Otvorena vrata Centra za rehabilitaciju na Pulcu, Objavljeno: 25.10.2010.)
2009. 11. Rujna su izvedeni posljednji radovi na spajanju rasponske konstrukcije južnog mosta riječke zaobilaznice iznad kanjona Rječine (slika desno). Most nad kanjonom Rječine oslonjen je na dva kosa upornjaka, dugačak je 208,5 metara i nalazi se na visini od 101 metra iznad korita Rječine. Gradnja je počela početkom 2008. godine, a most je pored i južnije od dosad jedinog mosta kojim prolazi riječka obilaznica. Most su gradili Hidroelektra, Niskogradnja i Konstruktor Inženjering, svatko sa svoje strane kanjona, konzolnim postupkom, tako da se njegovi dijelovi, dugački po pet metara, postupno grade približavajući se sredini. Mostovi preko Rječine nasloženiji je objekti riječke obilaznice. Dionica Riječke obilaznice obuhvaća dio od čvora Matulji do čvora Orehovica. Duljina dionice iznosi 8,85 km, a njegova je trećina u tunelima, mostovima i vijaduktima. Na dionici je izgrađeno 8 tunela, 4 vijadukta, 2 mosta, nadvožnjaci i podvožnjaci. Vrijednost samo južne prometnice je oko milijardu kuna kuna. Riječka zaobilaznica ima prosječni dnevni promet od gotovo 22.000 vozila, što je više od prosjeka autoceste Rijeka – Zagreb, koja sa četiri prometne trake ima dvostruko veću propusnu moć. (Izvor: MPPI, Spojen most preko Rječine na riječkoj obilaznici, Također: Više autora: Most Rječina na južnom kolniku riječke obilaznice)
2009. Rujna svečano je otvoren Centar Zamet po projektu studija 3LHD, za čiju je izvedbu projektant dobio godišnju nagradu "Bernardo Bernardi", kao i srebrnu medalju u kategoriji Pojedinačni zatvoreni objekti na natječaju IOC/IAKS Award, koji organizira Međunarodni olimpijski odbor (IOC) i Međunarodna udruga za sportske i rekreacijske objekte (IAKS). Centar Zamet dobitnik je i prestižne nagrade najpoznatijeg svjetskog arhitektonskog portala ArchDaily proglašen je najboljim u kategoriji sportskih građevina u sklopu natječaja "Building of the Year 2009". Također, Centar Zamet dobio je nagradu Vladimir Nazor za 2009. godinu iz područja arhitekture i urbanizma koje dodjeljuje Ministarstvo kulture, a Studiju 3LHD Hrvatsko društvo dizajnera dodijelilo je za Centar Zamet priznanje u kategoriji najuspješnijeg ostvarenje u području dizajna prostorne grafike i signalizacije u 2010. godini. Riječ je o suvremenom javnom kompleksu u kojem se uz dvoranu nalaze knjižnica, ured Mjesnog odbora, brojni komercijalni sadržaji, javni trg i javna garaža te kompleks predstavlja društveni, sportski i poslovni centar zapadnog dijela grada Rijeke. (Izvor: rijekasport.hr > Sportski Centar Zamet, Također: Doc. dr. sc. Marinko Lazzarich: STOLJETNO IŠČITAVANJE POVIJESTI POD STIJENAMA RIJEČKOGA SPORTSKOG HRAMA)
2009. 03. Listopada U prisustvusvih emninetnih osoba iz vjerskog, političkog i društvenog života, predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića, župana PGŽ Zlatka Komadine, gradonačelnika grada Rijeke Vojka Obersnela, Resiu-l-Uleme Mustafe ef. Cerića, predsjednika Mešihata i Muftije za RH Ševka ef. Omerbašića, Riječkog nadbiskupa i metropolita Ivana Devčića, predstavnika vjerskih zajednica Katoločke, Pravoslavne, Židovske, Baptističke i Adventističke crkve, ambasadora Kraljevine Saudijske Arabije, Egipta, Alžira, Irana, Libije, Malezije kao i ostalih mnogobrojnih uglednih gostiju, postavljen je kamen temeljac za novi islamski centar, arhitektonsko remek-djelo realizirano prema idejnom rješenju pokojnog akademskog kipara Dušana Džamonje i projektu arhitektonske trvtke "ADB" iz Zagreba i arhitekta Branka Vučinovića i Darka Vlahovića. Gradnja je počela u Ožujku 2010. godine. Centar je sagrađen na sjeverozapadu Rijeke, na području Rujevice, poznatije kao Mario Gennari, neposredno uz riječku zaobilaznicu na 10.812 metara kvadratnih terena u posjedu Islamse Zajednice Rijeke. Džamija u Rijeci bit će drugi islamski centar u Hrvatskoj te nakon Zagreba i Gunje treća džamija u Hrvatskoj. Radovi na đamiji su započeli 12. Ožujka 2010, a tjedan dana prije toga potpisan je Ugovor o izvođenju radova sa Tvrtkom "GP Krk". (Izvor: Pogledaj, Riječka džamija – najljepša u Europi, Također: Medžlis islamske zajednice – Rijeka, HISTORIJAT IZGRADNJE ISLAMSKOG CENTRA RIJEKA)
2009. 06. Listopada na početku lukobrana svečano je otvoren putnički terminal vrijedan 95 milijuna kuna. (Izvor: Zeleno i plavo br. 19 - prosinac 2009.)
2009. godine završeni su radovi na proširenju Zvjezdarnice na Svetom križu i njezino prerastanje u Astronomski centar Rijeka – Planetarij. Rijeka je tako dobila Astronomski centar, koji ima edukativno, znanstveno i turističko značenje za grad Rijeku, ali i šire područje. Građevina u kojoj je donedavno bila smještena samo Zvjezdarnica izgrađena je 1941. godine kao vojna utvrda s četiri kule. Ugrađivanjem kvalitetnog teleskopa zaštićenog pokretnom kupolom u sklopu utvrde je 2001. godine osnovan prvi riječki astronomski opservatorij. Objekt se nalazi na atraktivnom mjestu - grebenu brda i gradskog parka Sveti križ s kojeg se pružaju prekrasni vidici na Riječki zaljev i brdovito zaleđe. Sastoji se od sferne kupole promjera 8 metara, 5 suvremenih digitalnih projektora In Space System (RSA Cosmos), kontrolnog pulta, audio sustava Dolby Surround, 50 sjedećih mjesta i 2 mjesta za osobe s invaliditetom i klimatizirane dvorane amfiteatarskog oblika. Opremljena je najsuvremenijom digitalnom tehnologijom što omogućuje doživljaj simulirane, ali i stvarne slike svemira. Može se prikazati 83 000 zvijezda, Sunce, Mjesec, planeti, Mliječni put i druge pojave na zvjezdanom nebu, razne slike kao i filmovi. Projektori također omogućuju promatranje noćnog neba u bilo koje vrijeme i s bilo koje lokacije na zemaljskoj kugli.
2009. 12 Studenog prigodnom svečanošću i uz tematsku izložbu, obilježena je 40. obljetnica bibliobusne službe u Rijeci, a 16. Studenog 2009. godine 5. obljetnica rada Županijskog bibliobusa. Te iste godine, u zasluženu mirovinu otišao je voditelj Gradskog bibliobusa, dipl. knjižničar Milan Bogić, svjedok i sudionik rasta i razvoja službe gotovo od samih njenih početaka, koji je svih proteklih godina unosio u rad svoju osobnost, trud i zanos, toliko potreban za ovu, po svemu, specifičnu službu. U to je vrijeme Gradska Biblioteka Rijeka svojom bibliobusnom službom uspješno ostvarila dva koncepta istovremeno: pružanje usluga na užem gradskom riječkom području u naseljima bez stacionarnoga knjižničnog ogranka, ustanovama i poduzećima i pružanje usluga u općinama i gradovima brdsko-planinskog dijela Primorsko- goranske Županije, sa zadaćom širenja usluga čim većem broju stanovnika. Na slici ljevo ravnatelj, pokojni Vladimir Pavlinić i djelatnice Gradske biblioteke Rijeka poziraju ispred prvog i novonabavljenog riječkog bibliobusa koji je krenuo 1969. 09. Lipnja. (Izvor: Ljiljana Črnjar, Stručni rad, Gradska knjižnica Rijeka: ČETRDESET GODINA RADA BIBLIOBUSNE SLUŽBE GRADSKE KNJIŽNICE RIJEKA, str: 12)
2009. 21. Studenog oko 3.05 sati ujutro kompozicija teretnoga vlaka sa 16 vagona natovarenih kontejnerima iskočila je iz tračnica u subotu kod trgovačkog centra "Tower centar" na željezničkoj postaji Pećine (slika ljevo). Vlak je vozio na pruzi Zagreb - Rijeka i uletjelo je u stanicu brzinom od 93 kilometra na sat. 14 vagona je izletjelo iz tračnica, rušeći sve pred sobom, a lokomotiva sa preostala dva vagona se zaustavila na izvlačnom kolosijeku. Uzrok nesreće je kvar na sustavu kočenja. Strojovođa je radio vezom javio o problemu sa kočenjem pa su djelatnici HŽ-a na kolodvoru na vrijeme usmjerili vlak prema izvlačnom kolosijeku. Materijalna šteta iznosila je oko 9,5 milijuna kuna, a dvije osobe koje su se nalazile u blizini nesreće su lakše ozlijeđene. Nakon višednevna neprekidna i intenzivna rada u uklanjanju posljedica nesreće teretnog vlaka, 24. Studenog u 20 sati ponovno je za željeznički promet otvorena dionica pruge Rijeka-Škrljevo. 30. Studenog 2009. Policijska uprava primorsko-goranska dovršila je kriminalističko istraživanje o željezničkoj nesreći i utvrđeno je postojanje osnovane sumnje da su strojovođa Nenad Juričić (37) i prometnik Dražen Marinić (37) iz Josipdola okrivi za kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine. (Izvor: Rijeka danas, Željeznička nesreća na Pećinama, Također: MPPI, Hina: Željeznička nesreća teretnog vlaka u Rijeci)
2009 27. Studenog ugašen riječki "Radio Svid". Taj su dan svidovci počeli puštat oproštajni jingle i tek sad mi onda lagano počelo dolaziti iz dupeta u glavu da se "svid" stvarno gasi. Bio je to, uz "Radio Rijeku", jedini radio kojeg sam zasta uvijek slušao sa užitkom. Inače, Popularni "Radio Svid" je krenuo sa radom 05. Prosinca1995. godine, a specifičan je jer je bio prvi radio koji se deklarirao kao gradski urbani radio. (Izvor: tportal, Karmen Mrkić: Veliki oproštajni koncert svidovaca 3. prosinca na Korzu)
2009. 04. Prosinca događaj koji je potresao Rijeku. Samo 8 mjeseci nako nasilne smrti Vitomira Jovičića - Simkea 08. Travnja 2009., prepirka četvorice mladića, Dušana Cupaća, njegovog bratića Daria Cupaća (njih dvoje na slici desno), Daria Savića i studenta sa Cresa Aleksandra Abramova (23) (slika ljevo) dovela je do još jedne nasilne smrti. Počelo je u redu za pizzu ispred fast fooda "Hambi" na Korzu zbog nesuglasica o tome tko je prije na redu da naruči hranu. Abramov se okrenuo i doviknuo im da ne mogu preko reda te da čekaju kao i ostali. Nakon svađe, naguravanja i jurnjave od Korza do Trga Svete Barbare u Starom gradu Dušan Cupać je nasrnuo na Abramova koji je pokušao pobjeći, udarajući ga šakama i nogama po glavi i tijelu. Nastavio ga je tući kad je pao na tlo zadavši mu višestruke ozljede, napuknuće lubanje i prijelom nosa. Upravo zbog obilnog krvarenja iz nosa Abramov se ugušio i preminuo udišući vlastitu krv. Dario Savić i Dario Cupać, iako su vidjeli bjesomučno udaranje, ostavili su bespomoćnog mladića da leži na trgu, a kad su se sva trojica počela udaljavati, Savić je najprije spriječio Dušana Cupaća, koji je ponavljao “Ubit ću ustašu”, da se vrati do Abramova, a nakon nekog vremena zvao je Hitnu pomoć. Dušan Cupać (25) nepravomoćno je na riječkom Županijskom sudu osuđen u odsutnosti na 12 godina zatvora zbog ubojstva creskog studenta. Naime, pošto je bio rodom iz Srbije i imao dvojno državljanstvo, pobjegao je u Srbiju koja nema zakon koji dozvoljava isporuku svojih državljana. Njegov bratić Dario Cupać (25) i prijatelj Savić (28) proglašeni su krivim za nepružanje pomoći. Dario Cupać dobio je pet mjeseci zatvora, a Savić tri mjeseca. Vještaćenje je pokazalo da bi ga, do dolaska hitne pomoći, spasilo da ga je netko okrenuo na bok. Na mjestu gdje je umro postavljena je spomen ploča “Hrabrost je odabrati nenasilje”. Aleksandar Abramov je pokopan u rodnom Cresu 8. Prosinca 2009. (Izvor: Novi List, Šarlota Brnčić: Aleksandar Abramov umirao je u hropcima...., 26. travanj 2013., Također: Rijeka danas, Dušan Cupać srpskoj policiji: Nisam mogao prestati udarati, Također: Rijeka danas, 12 godina zatvora za ubojstvo Abramova, Također: Jutarnji, Luka Benčić: Studenta s Cresa ubili su iz čiste obijesti, 05.12.2009.)
2009. 10. Prosinca Točno u 21 sat iz Hemingway bara započinje emitiranje lokalnog Radija Korzo (logo na slici ljevo). Plačem tek rođene bebe, a potom riječima: "dobra večer svima s valova Radija Korza". Te riječi je na početku emitiranja izrekla glavna urednica Irena Grdinić, označivši tako i službeno rođenje Radija Korza. Radio emitira na frekvenciji 98,4 MHz. Program Radija Korza emitira se za područje na kojem živi 260 tisuća stanovnika, a stvara ga mladi i kvalitetni novinarski i voditeljski tim koji prepoznaje želje svojih slušatelja, redovito prati svjetska recentna glazbena zbivanja i trendove. Upravo zato mnogi prepoznaju Radio Korzo po kvalitetnoj, urbanoj, glazbi, a mnogobrojne specijalizirane glazbene emisije stekle su gotovo kultni status.
2009. 22. Prosinca svečano je otvoren puni profil riječke zaobilaznice, čemu je nazočila i svečano pustila u promet premijerka RH Jadranka Kosor. (Izvor: Grad Rijeka, PUŠTEN U PROMET PUNI PROFIL RIJEČKE ZAOBILAZNICE, Također: Jutarnji List, Luka Benčić: Otvorena riječka zaobilaznica, Također: Pixsell, Rijeka: Jadranka Kosor pustila u promet puni profil riječke obilaznice)
2009. 22. Prosinca Lučka uprava Rijeka, kao investitor, potpisala je ugovor sa izvođačima radova za radove na produljenju obale na kontejnerskom terminalu Brajdica za 300 metara i proširenju kontejnerskog terminala. Posao je planiran u sklopu Rijeka Gateway projekta, koji provodi riječka Lučka uprava, a obuhvaća produljenje postojeće obale Kostrensko-jug i stvaranje dodatnih 50.000 četvornih metara operativne površine, a vrijedan je 189 milijuna kuna. Radovi bi trebali biti završeni do kraja 2013., do kada će biti nabavljene i u funkciju stavljene dvije nove dizalice. Predviđa se da će dubina mora uz novoizgrađenu obalu biti 14,5 m što će Kontejnerskom terminalu omogućiti prihvat i najvećih kontejnerskih brodova. Izvođači radova su GP Krk, Viadukt i Primorje iz Ajdovščine. (Izvor: Grad Rijeka, POTPISAN UGOVOR O GRADNJI PRODUŽETKA OBALE KONTEJNERSKOG TERMINALA BRAJDICA, Također:Vlada RH, Hina: Potpisan ugovor o proširenju kapaciteta riječkog kontejnerskog terminala, Objavljeno: 22.12.2009.)
2009. 25. Prosinca uslijed obilnih kiša na riječkom području, poplavio je i nogometni stadion Kantrida (slika desno). Cijeli travnjak i atletska staza su bili podvodom, pa je stadion izgledao kao ogromni blatnjavi bazen. Inače, Grad Rijeka je po ljetu iste godine na stadion postavila novu drenažu i travu, na što je potrošeno oko 8 milijuna kuna. Tvrdilo se tada da je nova trava, dopremljena iz Njemačke, otporna i na velike ljetne vrućine i na veliku količinu padalina u kratkom vremenskom razdoblju. Već nakon pola godine priroda je poslala "demantij". (Izvor: Slobodna Dalmacija: Vaterpolo umjesto nogometa: ...., Također: Croportal, FOTO: Stadion Kantrida postao bazen)
2009. Dio doline Rječine između brane Valići i ulaza u kanjon, koji je podložan odronjavanjima i područje je klizišta, odabrano je kao pilot područje u okviru hrvatsko – japanskog bilateralnog projekta "Risk identification and Land-Use Planning for Disaster Mitigation of Landslides and Floods in Croatia". Projekt je trajao 5 godina, do 2013., a tijekom 2011. i 2012. godine ovdje je uz tehničku i stručnu pomoć japanskih srtučnjaka uspostavljen integrirani sustav monitoringa koji se sastoji od geodetskog i geotehničkog monitoringa. Na osnovi rezultata monitoringa uspostavit će se i sustav ranog upozorenja od mogućih pojava klizanja i opasnosti koje iz toga slijede. U projektu su sudjelovali Tehnički fakultet u Rijeci, Fakultet u Splitu i Fakultet u Zagrebu, Niigata University i Disaster Prevention Research Institute Univerziteta u Kyotu u Japanu. (Izvor: Martina Vivoda dipl. ing. građ. i suradnici: Geohazard u dolini Rječine u prošlosti i sadašnjosti, str. 6, Također: Science and Technology Research Partnership for Sustainable Development, Reducing the Danger of Landslides and Floods in Fault Zones on the Adriatic, Također: Rudarsko-geološko-naftni fakultet Zagreb, Risk identification and land–use planning..., Također: ResearchGate, RISK IDENTIFICATION AND LAND-USE PLANNING FOR DISASTER MITIGATION)
2010. 13. Sječnja u 83. godini preminula je u Rijeci Neda Andrić (Fužine, 1927. - Rijeka, 13. Siječnja 2010.). U povijesti Rijeke, sa Sušakom ili bez njega, Neda Andrić je zapamćena kao jedina žena gradonačelnik, odnosno predsjednik narodnog odbora ili skupštine, kako je u određenim razdobljima nazivana ta funkcija. Izbor Nede Andrić za predsjednicu općinske skupštine u Rijeci, jednom od većih i privredno razvijenih središta tadašnje države,

Neda Andrić, jedina žena koja je u povijesti Rijeke vodila naš grad. i jedna od rijetkih u Hrvatskoj i do današnjeg dana

kao i njezine iskazane inicijative i postignuti rezultati u vođenju grada, često su u javnosti toga doba isticani kao dokaz da i žene mogu obavljati složene društvene poslove, koji su najčešće pripadali muškarcima. Ostat će zapamćena po brojnim projektima realiziranim tijekom njezina mandata. U samo pet godina mandata osnovano je Sveučilište u Rijeci, izgrađena četiri velika sportska objekta – Dvorana mladosti, bazen na Kantridi, dvorana na Kozali, rukometno igralište na Zametui, 6000 stanova, Robna kuća "Korzo", 7 dječjih vrtića, 10 osnovnih škola, isto toliko dvorana, što je  i  s današnjeg stanovišta jedva moguće. U njeno doba puštena je u promet prva dionica autoceste u tadašnjoj Jugoslaviji, i to od Orehovice do Kikovice, u dužini od 10 i pol kilometara, puštena je u promet i prva riječka zaobilaznica popularno zvana Petrolejska cesta duga 37 kilometara od Urinja do Rupe, ona je prva na području bivše države uvela i besplatne udžbenike 1973. godine, skoro četrdeset godina prije nego će to postati jedan od izbornih aduta u predsjedničkoj utrci u samostalnoj Hrvatskoj. Bila je i osnivač Hotelijerskog fakulteta u Opatiji i Ekonomskog i Pravnog fakulteta u Rijeci i promicatelju turizma na ovom području. U kolektivnoj memoriji će ostati zapamćena i po velikom zagađivaču, koksari u Bakru, ali taj je projekt uvijek odbijala od sebe govoreći kako se radilo o državnom projektu kojem se opirala, ali ga se nije moglo zaustaviti. Neda Andrić bila je jedna od rijetkih gradonačelnica u bivšoj državi, jedna od rijetkih uopće u to vrijeme. Ostala je zapamćena kao simbol tog doba, doba nevjerojatnog riječkog razvoja, širenja, izgradnje. Nakon njezina mandata u Rijeci moralo se dugo čekati na otvaranje novog investicijskog ciklusa, koji je započeo tek s početkom 21. stoljeća. Komemoracija se je održala 15. Siječnja u 10 sati u Gradskoj vijećnici. (Izvor: Grad Rijeka, RIJEKA SE OPROSTILA OD NEDE ANDRIĆ, Također: wikipedija > Neda Andrić)
2010. 29. - 30. Siječnja u noći s 29. na 30. Siječnja, započelo je emitiranje studentskoga programa "Radio Sova" – jedini studentski medij u gradu, zajednički projekt HRT Radio Rijeke i Sveučilišta u Rijeci. Velikim koncertom na balkonu Radio Rijeke, podršku studentskom programu došli su pružiti riječki bandovi Let 3, Diskurz, One Piece Puzzle, Grad, Quasarr i Morso. Od tada studenti riječkih fakulteta svakodnevno proizvode svoj program. U početku su to bila samo dva sata, a kasnije tri sata govornog i tri sata glazbenog programa. "Radio Sova" se financiran iz proračuna Studentskog zbora Sveučilišta u Rijeci i emitira se svake noći, od ponoći do šest sati ujutro na frekvencijama Radio Rijeke (95.1 MHz, 102.7 MHz i 104.7 MHz). Redakciju čini dvadesetak studenata i studentica s gotovo svih riječkih fakulteta, raspodijeljenih u nekoliko redakcija – informativnu, kulturnu, sportsku i glazbenu. Program realiziraju najmanje tri osobe – glazbeni urednik i voditeljsko -novinarski par. Facebook stranici Radio Sove možete pristupiti ovdje. (Izvor: SZSUR, Radio Sova, Također: Novi List, Danijela Bauk : Glas Radija Sove daleko huče: Studentski program slavi pet godina rada, Objavljeno: 29. Siječanj 2015.,Također: poduckun.net, Radio Sova slavi 5. Rođendan, Objavljeno 28.01.2015.)
2010. 12. Veljače u Chicagu umire Gino Gardassanich (Rijeka, Sušak, 26. studenog 1923. - Chicago, 12. siječnja 2010.), također poznat i kao Gino Gard, američki nogometaš i reprezentativac, jedan od najbolji vratara porjeklom iz Rijeke svih vremena. Vrhunac karijere je imao sa reprezentacijom SAD za koju je nastupio 6 puta i s kojom je nastupio na Svjetkom prvenstvu 1950. Primljen je u američku nogometnu kuću slavnih (Soccer Hall of Fame) 1992. godine (slika desno). U svojoj karijeri nastupao za klubove: Građanski, Orijent, Magazzini Generali, Todt (Rijeka), Silurficio Whitehead, Kvarner, Fiorentina, Marsala, Reggina, Slovak club (Chicago). Uz nogomet se u mladosti bavio još i atletikom i vaterpolom. (Izvor: doloresgardassanich.com, GINO GARDASSANICH (GARD), Također: Wikipedia, Gino Gardassanich, Također: Gino GARD 1946-1952 )
2010. 04. Ožujka osnovana je Udruga roditelja za djecu najteže tjelesne invalide i djecu s posebnim potrebama "Anđeli" – podružnica Rijeka, a na inicijativu roditelja koji većinom imaju iskustva te su bili aktivni u nekoj od postojećih udruga registriranih na području grada Rijeke kao i onih koji sutražeći svoje "mjesto pod suncem" u moru raspoloživih udruga prepoznali rad, ali i rezultate Udruge "Anđeli" Split. (Adresa udruge: Hahlić 21, Rijeka, Telefoni: Jasna Zubović: 091 220 1550, Patricija Selihar: 091 220 1554, e-mail: andjeli.rijeka@andjeli.hr, jasna@andjeli.hr, web: www.andjeli.hr/rijeka) (Izvor: Vodič kroz udruge 2011 - Grad Rijeka)
2010. 10. Ožujak Bura koja na mahove doseže orkansku snagu na širem riječkom području, te je noći uzrokovala velike štete na automobilima i objektima, među kojima najveću na zgradi Osnovne škole na Kozali gdje je otrgnut dio krova. Održavanje nastave je u toj školi otkazano jer je bura noćas počela odizati aluminijski krov je pa su vatrogasci jutros morali odrezati i skinuti oko 37 četvornih metara krova kako ne bi završio na ulici i ozlijedio prolaznike. VAtrogasci su od jučer navečer imali još 20-tak intervencija zbog uklanjanja srušenih stabala i grana po gradu. Ozlijeđenih bije bilo. U Istri je bura prevrtala automobile, rušila prometne znakove, nosila kontejnere. Na krčkom mostu je te srijede izmjeren udar bure od preko 200 km/h, pa je nekoliko sati most bio zatvoren za sav promet. Bura na sjevernom Jadranu i u podvelebitskom području puhala je prosječnom brzinom do 110 km/h, dok su udari dosizali čak 220 km/h. (Izvor: Metro portal, HINA: Bura u Rijeci otkinula dio krova sa škole, objavljeno 10.03.2010., Također: Metro portal, HINA: Snježno nevrijeme u Lici i olujna bura u Primorju)
2010. 12. Ožujka održana svečanost početka radova na izgradnji Islamskog Centra u Rijeci. Centar je otvoren 04. Svibnja 2013. godine. Izvođač radova je "GP Krk". (Izvor: Medžlis islamske zajednice - Rijeka, Hajrudin Mujkanović: Započela izgradnja Islamskog kulturnog centra u Rijeci)
2010. 13. Ožujka U teatru Fenice nastupa Josipa Lisac i održala ekskluzivni gala koncert. To je bio posljednji koncert održan u tom poznatom riječkom teatru/kino dvorani prije njegovog zatvaranja 01. Travnja 2010. Na slici desno, plakat tog koncerta. (Izvor: Filozofski fakultet, Odsjek za povijest umjetnosti, Marina Koprivnikar: TEATRO FENICE – BUDUĆNOST IZ PEPELA)
2010. 01. Travnja Teatro Fenice je zatvoren iz sigurnosnih razloga. Samo petnaestak dana ranije održan je posljednji koncert u Teatru. 13. Ožujka 2010. nastupila je Josipa Lisac na ekskluzivnom gala koncertu. (Izvor: Filozofski fakultet, Odsjek za povijest umjetnosti, Marina Koprivnikar: TEATRO FENICE – BUDUĆNOST IZ PEPELA, Također: Arhitektonski fakultet u Zagrebu, Magistarski rad, Nana Palinić: Teatro Fenice u Rijeci, Zagreb, 1997.)
2010. 29. Travanj Turistička zajednica grada Rijeke je, u konkurenciji 15 zemalja, kao organizator najbolje turističke manifestacije jugoistočne Europe u 2009. godini - Međunarodnog riječkog Karnevala, dobila nagradu koju dodjeljuje stručni ocjenjivački sud Međunarodnog centra za unapređenje ugostiteljstva i turizma "Sacen International". (Izvor: MINT, Riječki karneval najbolja turistička manifestacija Jugoistočne Europe, Također: CroModa, Riječki karneval najbolja turistička manifestacija)
2010. 17. Svibnja u Rijeci umire akademik Lujo Margetić (Donja Stubica, 18. listopada 1920. - Rijeka, 17. svibnja 2010.), (slika ljevo) nestor hrvatske historiografije, profesor, doktor znanosti, professor emeritus Sveučilista u Rijeci. Ukupno znanstveno djelo ovoga iznimnog znanstvenika i autora doseže gotovo 600 bibliografskih jedinica. Član je Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Razreda za društvene znanosti postao 24. Srpnja 1991. godine. Pisao je među ostalim o Bašćanskoj ploči, počecima prošteništa i Franjevačkog samostana na Trsatu, o grobničkim urbarima, povijesti Rijeke, Istre i Kvarnera te o mnogim drugim temama značajnima za pravnu struku i nacionalnu povijest. Lujo Margetić sahranjen je u obiteljskoj grobnici na Trsatu. (Izvor: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, akademik Lujo Margetić, Također: SUŠAČKA REVIJA broj 70/71, AKADEMIK LUJO MARGETIĆ, Također: Hrvatski institut za povijest: Gordan Ravančić: In memoriam Lujo Margetić (1920.-2010.))
2010. 20. Svibnja na Korzu je postavljena je nova skulptura "Hodač", rad priznatog autora, akademika Ivana Kožarića (Slika desno). Riječ je o uvećanom ranijem Kožarićevom radu. Riječ je o uvećanoj skulpturi ranijeg Kožarićevog rada. Originalna skulptura "Hodač" od 2001. godine vlasništvo je Muzeja moderne i suvremene umjetnosti iz Rijeke, a akademik Ivan Kožarić prihvatio je inicijativu i uključio se u projekt te odobrio da se djelo preradi na način da se izradi uvećano djelo u dimenzijama 220 cm, 50 kg, u aluminiju, koju je izveo akademski kipar Marko Gašparić te izlio u ljevaonici LIKUM U Zagrebu. U svečanosti otkrivanja skulpture sudjelovali su Teatar TRAFIK s ulomkom iz predstave Hodač i Kvartet Veljak. (Izvor: rijeka.hr>HODAČ, NOVA SKULPTURA NA RIJEČKOM KORZU, Također: Rijeka danas: Hodač – Nova skulptura na Korzu, Također: Večernji list, Riječanima se na Korzu pridružio i Hodač I. Kožarića)
2010. Svibnja svečano je otvorena Atletska dvorana Kantrida. U prvom je redu namijenjena treningu atletičara i organizaciji dvoranskih sportskih natjecanja u atletici, ali i odvijanju ostalih sportskih i rekreativnih aktivnosti poput rukometa, košarke, malog nogometa, aerobika, plesa, tenisa, badmintona i dr. U sklopu dvorane nalazi se i umjetna penjačka stijena visine 12 metara. Posebnost dvorane je parter prekriven tartanom, koji se proteže i cijelom dužinom spojnog mosta i vanjske terase caffe bara. (Izvor: Doc. dr. sc. Marinko Lazzarich: STOLJETNO IŠČITAVANJE POVIJESTI POD STIJENAMA RIJEČKOGA SPORTSKOG HRAMA)
2010. 01. Srpnja na Krnjevu je položen je kamen temeljac za gradnju Zapadnog trgovačkog centra (ZTC-a). Iza tvrtke "ZTC d.o.o." stoji austrijsko poduzeće "Universale International GMBH" iz Beča, koje je u 100-postotonom vlasništvu "Unicredit bank Austria". Planiran je objekt sa šest etaža, od toga tri trgovačke etaže sa 60 trgovina, te dvije etaže parkirnog prostora za oko 950 vozila. Ukupna brutto razvijena površina građevine iznosi oko 57.000 četvornih metara. Investitori su očekivali da će se u ZTC-u otvoriti 800 novih radnih mjesta. Investicija je bila vrijedna preko 50 milijuna eura a rok završetka radova sredina 2012. godine. (Izvor: Grad Rijeka, POLOŽEN KAMEN TEMELJAC BUDUĆEG...)
2010. 11. Kolovoza Na riječkoj rivi nastupa band "Tesla Coil Orchestra" (slika ljevo), multidisciplinarni projekt grupe inženjera i umjetnika iz SAD-a, entuzijasta i muzičara iz Clevelanda, Ohio, koja za stvaranje muzike koristi 4 metra visoke, 2 megavoltne Tesline zavojnice i izvodi neke od najvećih svjetskih hitova. "Tesla Coil Orchestra" su uz "Arc Attack" iz Austina u Texasu, jedini poznati predstavnici scene koju bi mogli nazvati “Tesla coil music”. Tesla coil, ili Teslin transformator je vrsta transformatora kojeg je Tesla izumio oko 1891., a karakterističan je po tome da zbog specifične konstrukcije na sekundarnoj strani transformatora generira vrlo visoki napon visoke frekvencije. Sam izum do današnjeg dana nema praktičnu primjenu (ideja izumitelja bila je da služe za distribuciju besplatne “wireless” električne energije), a koriste ga uglavnom mađioničari i drugi performeri jer stvara vizualan i zvučni efekt. Prije desetak godina otkriveno je da se može koristiti i za proizvodnju zvuka, tako da se zavojnica počela primjenjivati i u glazbi. Zavojnice u Rijeci su koristile standardni napon od 220 volti, a kontrolna elektronika šalje pulseve zavojnici. Svaka iskra radi mali zvuk, poput munje i kad elektronika naredi zavojnici da stvara 400 iskri u sekundi, dobivamo ton od 400 Herza. U osnovi se modulira frekvencija iskre kako bi se stvarala glazba. (Izvor: JA, bio sam prisutan, Također: Blog, Igor Kostelac: RECENZIJA KONCERTA: TESLA ORCHESTRA U RIJECI)
2010 20. Rujna oko 9 ujutro po lokalnom vremenu planinarska ekspedicija studenata riječkih fakulteta uspješno je okončala uspon na najviši vrh Afrike – Kilimanjaro. Tog su se dana na njen najviši vrh Uhuru (slika desno) popeli šestorica studenata i zaposlenika riječkog Sveučilišta. To su Vitomir Maričić, Zoran Nebić, Ivan Fućak, Siniša Knežević, Nebojša Nikolajev i Sandro Erceg, koji dolaze s Filozofskog, Pomorskog i Tehničkog fakulteta te Fakulteta za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu. Svi članovi stigli su na vrh i oko 13 sati vratili se u bazni Barafu kamp. Sa svojih 5895 metara nadmorske visine, i promjerom od 40 km Kilimanjaro je najviša planina Afrike i geološko čudo: najviša slobodno-stojeća planina na svijetu stvorena djelovanjem vulkana. Kilimanjaro je zapravo vulkan, sa tri kratera: Kibo, Mawenzi i Shira. Relativno mlada planina formirana je uslijed vulkanskog djelovanja prije približno milijun godina. Najniži od tri vulkanska kratera- Shira, visok 3962 metra, urušio se prije 500.000 godina. Najviša točka na Kilimanjaru je 5895 metara visok vrh Uhuru, koji se nalazi na rubu kratera Kibo. Mawenzi i Shira su krateri ugaslih vulkana, dok je Kibo zaspali vulkan. (Izvor: Moja Rijeka, Riječki studenti na krovu Afrike, Također: Metro portal, Riječki studenti idu na Kilimanjaro)
2010. završeni radovi na adaptaci i modernizaciji Stadiona Kantrida. Igralište je dobilo i novi sustav polijevanja travnjaka. Nakon izvedenih radova i provedenih testiranja, igralište je dobilo FIFA Recommended 2 Star certifikat, koji u Hrvatskoj ima još jedino igralište reprezentacije u Rovinju. Tokom adaptacije izvedeni su radovi na svim atletskim borilištima (staza za trčanje, borilišta za skok u dalj i troskok, skok s motkom i skok u vis te bacališta kugle, bacalište koplja i bacalište kladiva i diska) a sve prema propisima IAAF-a (Međunarodnog saveza atletskih federacija). U lipnju 2011. godine atletska staza dobila je Certifikat Hrvatskog atletskog saveza, čime se omogućuje održavanje atletskih natjecanja najvišeg ranga iz kalendara HAS-a. Tijekom radova, na pomoćnom igralištu Stadiona Kantrida postavljena je nova umjetna trava koja udovoljava najvišim FIFA-inim standardima za umjetne travnjake. (Izvor: Doc. dr. sc. Marinko Lazzarich: STOLJETNO IŠČITAVANJE POVIJESTI POD STIJENAMA RIJEČKOGA SPORTSKOG HRAMA)
2010. 13. Listopada Gradsko vijeće Grada Rijeke prihvaća ugovor kojim se obavezuje zamijeniti nekretnine u svom vlasništvu za nekretnine u vlasništvu KBC-a Rijeka i Republike Hrvatske sukladno zaključku povjerenstva Vlade. Time će Grad Rijeka dati u vlasništvo KBC-u nekretnine ukupne površine 8.456 kvadrata i vrijednosti od 11,4 milijuna kuna na lokaciji sušačke bolnice i bivše vojarne za izgradnju Kliničkog bolničkog centra na Trsatu (slika desno). Time se stiču uvjeti za nastavak izgradnje Kliničkog bolničkog centra na jedinstvenoj lokaciji na Sušaku. Planirana bruto površina građevina je 240.000 četvornih metara na kojima će bitioko 1000 bolesničkih kreveta, poliklinički, dijagnostički i terapijski sadržaji.
2010. 21. Listopada slika "Navještenje Marijino i Prijenos nazaretske kućice na Trsat" (slika ljevo), ulje na platnu, lučnog oblika, veličine 724 x 302 centimetra, autora Christofora Tasce, iz 1714. godine, i njezin pozlaćeni ukrasni okvir otpremljena na restauraciju u Hrvatski restauratorski zavod u Zagrebu. Prvi put nakon što je postavljena u svetištu u vrijeme gvardijana Petra Francetića, kao donacija Ignacija Androcha, slika je napustila svetište. Dok je Tascina slika u Zagrebu, na njezinom je mjestu, u luneti iznad trijumfalnog luka, postavljen isprint njezine fotografije. Cjelokupne konzervatorsko-restauratorske radove financirat će s oko 200 tisuća kuna Ministarstvo kulture koje je na prijedlog Hrvatskog restauratorskog zavoda i pod nadzorom riječkog Konzervatorskog odjela ovo djelo uputilo na restauraciju. Na slici "Prijenos nazaretske kućice" prikazana su dva prizora – Navještenje Marijino i Prijenos nazaretske kućice na Trsat, a restauratori su na njoj nabrojili i 41 anđela. (Izvor, djelomično: Forum Croinfo.net, Listopad - značajni događaji, Autor: Ilirija, Također: Novi List, Mirjana Grce: Slika iz 18. stoljeća vraćena u Trsatsko svetište, 19. travanj 2012.)
2010. Studeni, započinju radovi na cvojačavanju tunela Kalvarija. Radovi se vrše radi gradnje Garažno-poslovno-stambenog kompleksa "Zagrad B" koji je dijelom izgrađen iznad željezničke pruge i zapadnih tunelskih vrata i na mjestu bivše autobusne garaže "Autotransa", secesijskih betonskih garaža "Zanello", izgrađenih 1909., koje je projektirao i izvodio Artur Hering. To su naime najstarije sačuvane garaže za automobile u Hrvatskoj i druge uopće izgrađene nakon Pariza, no tamo su srušene. (slika desno). Uvjet za gradnju garaže "Zagrad B" i dovršetak nove Ulice Ivana Pavla II bio je ojačanje zapadnog portala željezničkog tunela Kalvarija, izgrađenog 1894. i dugog 451 m. Radovi su na sanaciji tunela, vrijedni 3,5 milijuna kuna, bili završeni sredinom Ožujka 2011. Projekt garažnog kompleksa se radio u Zavodu za konstrukcije Instituta IGH d.d. Glavni je projektant mr. sc. Tomislav Matijević, dipl. ing. građ., a projektant Nikša Štos, dipl. ing. arh.(Izvor: Građevinar 2/2015, Branko Nadilo: Težak zahvat u gusto naseljenom području)
2010. 02. Prosinca na zgradi Pomorskog fakulteta u Rijeci otkrivena je spomen-ploča u spomen na poljske časnike, suosnivače Ratne mornarice Druge Republike Poljske, koji su diplomirali na Vojnoj pomorskoj akademiji u Rijeci u periodu od 1866. do 1918. Spomen-ploču otkrio je veleposlanik Republike Poljske uz zapovjednika Ratne mornarice RH i zapovjednika RM Republike Poljske, a vijenac je položio i riječki gradonačelnik Vojko Obersnel. (Izvor: Grad Rijeka, Otkrivena spomen-ploča poljskim časnicima)
2010. 13. Prosinca U rafineriji na Mlaci, iz sigurnosnih razloga počelo rušenje dimnjaka kotla "G-1" energane koji nije pod zaštitom konzervatora, izrađenog 1907. godine. Rušenju dimnjaka pristupilo iz sigurnosnih razloga, odnosno zbog potencijalne opasnosti za ljude, okolne objekte i okoliš zbog mogučnosti samourušavanja. Dozvolu za rušenje je izdalo Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva 30. Rujna 2010. Najstariji dimnjak koji također nije u uporabi, dimnjak iz 1883., koji je zaštićen, neće biti srušen. Prema riječima Nenada Labusa, rušenje dimnjaka energane trebalo bi završti do kraja tjedna, a njegovo stanje zbilja je kritično. Inače, rafinerijski pogon Mlaka je sa proizvodnjom prestala 2008. godine. (Izvor: Novi List, Nela Valerjev Ogurlić: Rušenje dimnjaka uzbudilo istraživače riječke industrijske baštine, 21. prosinac 2010., Također: Lokalpatrioti, Forum, Rafinerija na Mlaci - dimnjak, Autor: Kobler, Također: Novi List, Ruši se dotrajali dimnjak rafinerijske energane, Objavljeno: 13. prosinac 2010.)
2011. 01. Veljače sutkinja Trgovačkog suda u Rijeci Vera Jelenović donijela  je Rješenje o otvaranju stečajnog postupka nad riječkim "Elektromaterijalom". Za stečajnog upravitelja imenovana je Blaženka Prpić koja je u  predstečajnom postupku napravila analizu stanja u kompaniji. "Elektromaterijal" (osnovan 01. Travnja 1954.), nekadašnja perjanica riječkoga gospodarstva, firma koja je nekoć bila maloprodajni div, nakon 57 godina rada zapela je u velike financijske probleme i proglasila stečaj. Od 218 radnika ostalo ih je svega 92. Jedna od posljednjih jakih riječkih tvrtki koje su stvorene u bivšem sistemu i opstale nakon privatizacijske pljačke devedesetih. Glavni cilj stečajnog postupka je isplata vjerovnika, preživljavanje tvrtke može se staviti na drugo mjesto. Najveći vjerovnici su multinacionalna kompanija ABB, banke, Elektrolux, Gorenje, Ministarstvo financija i radnici. U slučaju "Elektromaterijala" taj cilj je očito teško dostižan jer su dugovi tvrtke bili veći od njezine cjelokupne imovine. Po ispitanim prijavama tražbina dug je iznosio 177.450.430 kuna, čemu trebadodati iznos tražbina prijavljenih nakon prvog ispitnog ročišta koje su iznosile 2.455.210 kuna. Dakle, ukupni dug je iznosio oko 180 milijuna kuna, dok je imovina procijenjena na 155.279.280 milijuna, pri čemu je na nekretnine otpalo 127.886.376, robu24.948.000 a pokretnine 2.444.904 kune.
2011. 31. Siječanj na riječkom Trgovačkom sudu, temeljem Zaključka Trgovačkog suda u Rijeci posl.br. 14 St-160/2010, objavljen je stečaj tvrtke "Elektromaterijal" d.d. zbog prezaduženosti i nesposobnosti isplaćivanja dospjelih obveza. Sutkinja Vera Jelenović donijela je Rješenje o otvaranju stečajnog postupka nad nekadašnjim riječkim divom. Postupak za utvrđivanje uvjeta za otvaranje stečajnog postupka je vodila Blaženka Prpić, od jučer i službena stečajna upraviteljica. Utvrđeno je da je vrijednost imovine tvrtke koja se može unovčiti oko 76 milijuna kuna, a dug 174 milijuna. Vrančić je rekla i da je račun tvrtke blokiran te da su propala sva nastojanja uprave da od banaka dobije 45 milijuna kuna kredita potrebnih za nastavak poslovanja. Radnici, njih 214 koji su zaposleni u sedam poslovnica u Rijeci, Zagrebu, Slatini i Zadru, plaću nisu primili od Kolovoza 2010. Inače, poduzeće je osnovano 1. Travnja 1954 godine kao jedan od pravnih slijednika poduzeća "Željezar". (Izvor: Novi List, Robert Frank: Pokrenut stečaj u Elektromaterijalu, 31. siječanj 2011., Također: Sudačka mreža, Stečaj - PONUDE, Također: Poslovni dnevnik, Objavljen stečaj Elektromaterijala, 1.2.2011.)
2011. 19. Ožujka na Jelačićevom trgu uz fontanu Kawasaki, građani Rijeke i članovi udruge "Torikawa" (logo udruge na slici ljevo) zapalili su svijeće i time su odali počast stradalima u strahovitim potresima i tsunamijima u Japanu. Na desetke svijeća gorilo je uz fontanu na trgu, a organizatori su objesili i japansku zastavu. Rijeka i Kawasaki su gradovi prijatelji još od 1977. kada je potpisan prvi međusobni ugovor, te je Rijeci poklonjena figura djevojčice i dječaka sa pticom, dio fontane. Riječka udruga promicatelja japanske kulture "Torikawa" potekla je od Riječkog anime kluba s originalnim sjedištem u GKR Ogranak ''Stribor''. Njeni članovi pokreću udrugu gdje šire svoje aspekte s animea i mangi na sve aspekte japanske umjetnosti i društvenog života, te interes fokusiraju i na tradicionalnu i na modernu stranu Japana.
2011. 20. Travnja Zahvaljujući akciji "Mladi protiv gladi" franjevačkog svjetovnog reda, u srijedu je u Rijeci, na adresi Brajda 7, na prostoru od 70 m2, otvorena Socijalna samoposluga "Kruh sv. Elizabete" (slika desno) za oko tisuću socijalno ugroženih obitelji u Primorsko-goranskoj županiji. U njoj se se najugroženijim obiteljima, prema popisu Centra za socijalnu skrb, dijeli najosnovnije - hrana i higijenske potrepštine. Otvaranje socijalnog samoposluživanja potaknuli su Franjevački svjetovni red i Franjevačka mladež. To je prvi dućan te vrste u Rijeci i Hrvatskoj. Prostor je dan na korištenje od grada Rijeke.
2011. 10. Svibnja Javna vatrogasna postrojba Rijeka pokrenula je novi sustav automatske dojave požara na štićenim objektima. Vatrogascima je sada potrebno samo 15 do 30 sekundi za podizanje postrojbe i slanje vozila na točnu lokaciju požara sa svim bitnim informacijama za intervenciju. Investiciju vrijednu pola milijuna kuna financirao je Grad Rijeka s 400 tisuća kuna, dok je Kvarner Vienna Insurance Group sufinancirao nabavu opreme sa 100 tisuća kuna.
2011. 30. Svibnja nakon 8 godina gradnje i uloženih 640 milijuna kuna, u promet je puštena kompletna dionica državne ceste D-404. Dužine je 4.3 km, a 60 posto dionice čine objekti – pet vijadukata (Brajdica 216 metara, Bobova 210 metara, Martinšćica 144 metra, Martinšćica 263 metara i Martinšćica 3 174 metra), most Rječina (40 metara) i dva tunela - tunel Pećine dug 1341 metar te tunel Bobova dug 130 metara sa tri trotračne i dvije četverotračne dionice. Prometnicu je pustila u promet tadašnja Predsjednica Vlade Republike Hrvatske Jadranka Kosor. Ova je prometnica vrijedna 640 milijuna kuna, a povezuje središte grada Rijeke, lučki terminal Brajdicu i riječku luku s istočnim dijelom riječke obilaznice i cestom prema Zagrebu, Ljubljani i Dalmaciji. (Izvor: Odjel gradske uprave za razvoj, urbanizam, ekologiju i gospodarenje zemljištem, MATERIJAL za sjednicu Poglavarstva Grada Rijeke zakazanu za ?. 2007. godine,Predmet: Plan aktivnosti - prometni projekti i zahvati za razdoblje 2007. – 2010.g. u svijetlu povezivanja cesta D403 i D404 na gradsku cestovnu mrežu, Također: Wikipedia>D404, Također: MINISTARSTVO POMORSTVA, PROMETA I INFRASTRUKTURE, Rijeka: otvorena državna cesta D 404 od luke do obilaznice, (Hina), 30.05.2011.)
2011. 02. Lipnja svečano otvoren Bazen za skokove u vodu na Kantridi (slika ljevo), čime je obilježen dovršetak izgradnje cijeloga kompleksa Bazena Kantrida. Bazen je, osim za skokove u vodu, namijenjen i drugim vodenim disciplinama kao što su plivanje, sinkronizirano plivanje, vaterpolo te obuci ronioca. Dimenzije bazena za skokove u vodu su 20 x 25 metara. U većem dijelu dubina bazena je 4.80 m te se smanjuje na 3.50 m. Dimenzije bazena, kao i skakačkih mjesta, platformi i dasaka regulirane su i dimenzionirane prema pravilima Međunarodne plivačke federacije (FINA). U svojim obodnim zidovima bazen sadržava otvore za podvodne zvučnike te otvore za promatranje skokova. (Izvor: Rijeka Sport, Izgradnjom bazena za skokove u vodu završen kompleks Bazena Kantrida, Također: Novi List, Iva Vlašimsky: Zaokružen sportski kompleks: Otvoren novi bazen za skokove u vodu na Kantridi)
2011. 24. Lipnja u Bruxellesu Europsko vijeće donosi političku odluku o završetku pregovora o priključenju Hrvatske Evropskoj Uniji. U svojim zaključcima poziva da se pregovori s Hrvatskom završe do kraja Lipnja, a pristupni ugovor potpiše do kraja 2011. 30. Lipnja 2011. Hrvatska zatvara zadnja četiri pregovaračka poglavlja: Tržišno natjecanje, Pravosuđe i temeljna prava, Financijske i proračunske odredbe i Ostala pitanja. Ugovor o pristupanju potpisan je 09. Prosinca 2011.. Toga su dana, neposredno prije početka sastanka Europskog vijeća, Predsjednik RH Ivo Josipović i premijerka Jadranka Kosor potpisali "Ugovor o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji". Hrvatska prvi put sudjeluje na summitu EU-a kao promatrač. Sam ulazak u članstvo Europske unije nastupa 01. Srpnja 2013. Početak pristupnih pregovora otvoren je tek 03. Listopada 2005. jer je dosta vremena izgubljeno zbog blokade Slovenije, koja je pristupne pregovore s Hrvatskom nastojala iskoristiti za nametanje svoga viđenja u rješavanju bilateralnog pitanja razgraničenja na moru. Taj je problem riješen postizanjem dogovora o prepuštanju pitanja razgraničenja međunarodnoj arbitraži. (Izvor: Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, Hrvatska 28. članica Europske unije, Također: Dnevnik HR, Sjećate li se kako je tekao put Hrvatske u Europsku Uniju?, 24. lipnja. 2013 )
2011. 01. Srpnja u Rijeci u Nadbiskupskom domu riječki nadbiskup Ivan Devčić, župan Zlatko Komadina i gradonačelnik Vojko Obersnel potpisali Sporazum o osnivanju ustanove za palijativnu skrb, čime je u zgradi starog sjemeništa na Belvederu započeta gradnja prvog hospicija na području Hrvatske. (Izvor: Hospicij Marija Krucifiksa Kozulić, Također: rijeka.hr > LJ.M.P. : U Rijeci otvoren prvi hrvatski hospicij, Rijeka, objavljeno: 28. Siječnja 2013., Također: Tribina o riječkom hospiciju)
2011. 13. Rujna nekadašnji špediterski div sa upravom na adresi Riva Boduli 1, "Transadria", proglašava stečaj. Za stečajnog suca određena ja Ljiljana Ugrin, a za stečajnog upravitelja Zdravko Čupković. Transadria ima  70 milijuna kuna dugoročnih obaveza, 102 milijuna kuna kratkoročnih obaveza a zaključno s 5. Rujna  blokada glavnog računa tvrtke trajala je 309 dana. Tvrtka je osnovana 1. Rujna 1947. pod nazivom "Transjug", kada je započela obavljati poslove pomorske špedicije. Najstarija međunarodna špedicija u Hrvatskoj početkom devedesetih godina mijenja ime u "Transadria" te od 1992. posluje kao dioničko društvo. Poslovanje u Rijeci firma će nastaviti u vlastitom poslovnom prostoru na Pećinama, a za potrebe filijale Rijeka bit će unajmljen prostor u središtu grada.
2011. 15. Rujna na Jadranskom trgu u Rijeci otvoren i drugi hostel u gradu pod imenom "Lounge hostel Carnevale". Uz hostel na Pećinama, novi hostel nudi 30 kreveta, dnevni boravak za druženje i odmor gostiju, kao i pet zasebnih kupaonica. Gosti mogu koristiti i besplatan bežični internet.
2011. u toj godini KD "Autotrolej" d.o.o je prevezli su ukupno 9.475.007 km. U redovnoj djelatnosti ostvareno je 9.014.672 kilometara, dok je u izvanrednim vožnjama ostvareno 460.335 kilometara. Broj prevezenih putnika je 46.129.480 što je za 12,8% više nego u 2010. Od navedenog broja putnika 45.777.138 prevezeno je u redovnoj djelatnosti, od toga je 14.522.780 putnika korisnika socijalnog programa gradova i općina i korisnika studentskih karata u čijem sufinanciranju učestvuju gradovi i općine.
2011 17. Rujna Riječki “Novi list”, jedini među pet vodećih dnevnika koji ne posluje unutar veće medijske korporacije, zabilježio je pad prihoda od 10 posto, sa 149,7 na 135 milijuna kuna, a nakon što je 2009. završio s gubitkom od 12,9 milijuna kuna, lani je rezultat bio još gori – gubitak od 17,8 milijuna kuna. Prodaja novina pala je devet posto, odnosno sa 82,8 na 75,1 milijun kuna, a oglasa 11 posto, odnosno sa 58,2 na 52 milijuna kuna. Iako je “Novi list” još uvijek tvrtka sa zdravom imovinskom osnovom i regionalnom pozicijom, trenutačno je vjerojatno najugroženija medijska kuća. Poljuljao ga je s jedne strane nedavno propali projekt dnevnika “Sport plus”, na kojem je izgubio gotovo 18 milijuna kuna, a s druge strane ugrožen je slabošću svojeg vlasnika, Dioki grupe Roberta Ježića.
2011. 02. Studenog najuspješniji student u generaciji 2010./11. preddiplomskog sveučilišnog studija građevinarstva, Ivan Žigo, imao je čast simboličnim presijecanjem vrpce otvoriti novu zgradu Građevinskog fakulteta na kampusu na Trsatu. Novu zgradu Građevinskog fakulteta projektirala je mr. sc. Olga Magaš. Vrijednost radova iznosila je 115,3 milijuna kuna s PDV-om. Time je građevinski fakultet dobio na raspolaganje gotovo devet tisuća četvornih metara sa suvremenim predavaonicama, kabinetima, nastavničkim uredima, te pet laboratorija. (Izvor: Novi List, Andrej Petrak: Na sveučilišnom Kampusu na Trsatu otvoren Građevinski fakultet, 2. studeni 2011.)
2011. 09. Studenog u brodogradilištu "Viktor Lenac" završeni su radovi na remontu zapovjednog broda Šeste flote, američke ratne mornarice, USS "Mount Whitney" (na slici ljevo, USS "Mount Whitney" na doku u Lencu). Svečanosti završetka radova i predaje broda prisustvovao je Ministar obrane Davor Božinović, a događaju su prisustvovali i veleposlanik SAD-a u RH James B. Foley, zapovjednik 6. flote američke ratne mornarice viceadmiral Frank Pandolfe, načelnik GS OSRH general pukovnik Drago Lovrić, zamjenik načelnika GS OS RH-a general pukovnik Slavko Barić, zapovjednik HRM-a kontraadmiral Ante Urlić, zapovjednik broda USS "Mount Whitney", kapetan bojnog broda Ted Williams, predsjednik Uprave brodogradilišta "Viktor Lenac" Robert Škifić i ostali visoki vojni i civilni uzvanici. početna Ugovorena cijena bila je 6,5 milijuna eura, ali je zbog naknadnih radova dosegnula 8,5 milijuna eura. USS "Mount Whitney" je u brodogradilištu "Viktor Lenac" od Rujna 2011. On je jedan je od dva zapovjedna broda američke ratne mornarice. Dugačak je 195 metara, širok 33 metra, a razvija brzinu od 16 čvorova. Porinut je 1971., na moru može biti 90 dana i evakuirati 3000 ljudi, a posada se sastoji od 300 mornara i civila. (Izvor: Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Završili radovi na USS "Mount Whitneyu", 9.11.2011 Hrvatski vojnik, Godina VIII, 28. Listopada 2011, Ministar Božinović obišao radove na brodu "USS Mount Whitney", Također: Dnevno.hr, ‘Viktor Lenac’ s ponosom predao remontirani ‘USS Mount Whitney’, Objavljeno: 09. Studeni 2011.)
2011. 14. Studenog Umro je motociklistički as Marijan Kosić. Za sve koji su ga znali jednostavno – Mario (Slika desno, na više od 170 nastupa osvojio je više od 70 prvih mjesta). Rodio se 22. Kolovoza 1941. u malom mjestu Vrh na otoku Krku. Rekorder je po broju osvojenih naslova prvaka Jugoslavije. Osvojio  ih je ukupno 11: sedam u klasi do 250 ccm (1968., 1972., 1973., 1974., 1975., 1976. i 1977.), i četiri u klasi do 175 ccm (1970., 1971., 1972. i 1977.). Bio je prvak Hrvatske i Slovenije 1967. godine u klasi 175 ccm, iste godine u klasi 250 ccm drugi, a peti u klasi 125 ccm. U državnom prvenstvu iste je godine bio treći u 250 i četvrti u 175 ccm. Godinu kasnije treći, a 1969. drugi u klasi 175. Dobitnik je Zlatne značke AMSJ, dobitnik tri „Zlatne kacige AMSJ“ (Auto Moto Saveza Jugoslavije) i AMSH (Auto Moto Saveza Hrvatske), Zlatne plakete Narodne tehnike, Plakete Castrola i Zlatne plakete Općine Rijeka te vlasnik još mnogih drugih vrijednih medalja i priznanja. Sretan sam što sam imao čast upoznati Ga i družiti se sa njime skoro cijeli moj život. Porazgovarao sam sa njime i popio kapučino par tjedana prije njegove smrti. Žalosno je da je zadnje godine života, nakon kobne nesreće na Grobničkoj ljepotici, proveo ostavljen od većine nekadašnjih znanaca, pa i prijatelja, narušena zdravlja. A samo je htio 22. Lipnja 1992. odvoziti svoju posljednju utrku da bi dao svoj obol prvoj utrci na pisti neovisne Hrvatske na Grobničkom polju. Doživio je težak pad u „zagrebačkom zavoju“. Sa teškim ozljedama glave bolnicu je napustio tek poslije tri mjeseca i od tada mu se život naglavačke promijenio. Suočio sa teškim zdravstvenim stanjem i sa očitom besparicom. Svakodnevnicu je upražnjavao u svojoj garaži u Vodovodnoj. Od popravka ponekog automobila zaradio bi za ono malo skromnog života kakvim je oduvijek i živio. I za obveznu cigaretu i kapučino. I upravo je u svojoj garaži proživio posljednje minute s alatom u ruci, popravljajući auto u svojoj radionici - garaži u Vodovodnoj ulici. Cijeli život je posvetio motociklizmu, a ovaj mu ništa nije vratio. Nije mu vratila niti sredina kojoj je bio ponos. Rijeka bi mu se mogla odužiti dajući njegovo ime nekoj ulici (Vodovodnoj?) ili stazi na Grobniku. (Izvor: wikipedija > Marijan Kosić, Također: Novi List, Miroslav Krpan: Slavljen i zaboravljen: preminuo riječki motociklistički as Marijan Kosić, Objavljeno: 15. studeni 2011, Također: MIROSLAV KRPAN:  IN MEMORIAM: MARIJAN KOSIĆ (1941 – 2011),  17. STUDENOGA 2011.)
2011. 15. Studenoga zakazano je prvo ispitno i izvještajno ročište za pokretanje stečaja. 64 od ukupno oko 200 radnika Transadrije podnijelo je zahtjev za pokretanje stečaja, a prošloga tjedna, na ročištu u prethodnom postupku za utvrđivanje uvjeta za otvaranje stečajnog postupka, i uprava te tvrtke suglasila se s pokretanjem stečaja. Radnici devet mjeseci nisu primili plaće, a očekivali su da će stečaj omogućiti oporavak tvrtke. Transadria će nastaviti s poslovanjem u stečaju. Ukupna vrijednost imovine Transadrije je 181 milijun kuna, dok su ukupne obaveze 203 milijuna, od čega za oko 16 milijuna kuna traju sudski sporovi. U Listopadu 2012. godine započinje prodaja nekretnina Transadrije. Osim zgrade na riječkoj rivi prodavat će se nekretnine u riječkom naselju Srdoči, u Goričanima, Varaždinu, Zadru, Poreču, Sisku, Koprivnici i Pločama. (Izvor: Poslovni dnevnik, Riječka Transadrija odlazi u stečaj, 13.9.2011., Također: Poslovni dnevnik, Transadria iduće godine izlazi iz stečaja, Također: Poslovni dnevnik, Počinje prodaja nekretnina Transadrije, 9.10.2012.)
2011. 25. Studenog Nakon što je gradnja osamdesetak metara duge dionice druge faze Ulice Ivana Pavla II. (Zagrad B) trajala punih dvije i pol godine, ulica je konačno puštena u promet. Povezuje Barčićevu s Ciottinom ulicom. Radovi su započeli 2010. godine, a ukupna vrijednost radova iznosila je više od 9,3 mil kuna. Tehnički je pregled novoizgrađene prometnice u središtu Rijeke obavljen prethodnog dana u svega nekoliko sati. Prema riječima pročelnice Odjela gradske uprave za provedbu dokumenata prostornog uređenja i građenje Ljiljane Buljan, tijekom tehničkog pregleda nisu uočeni nikakvi nedostaci tehničke prirode koji bi iziskivali dodatne radove. (Izvor: Novi List, Marinko Glavan: Otvaranje Ulice Ivana Pavla II u petak, 24. studeni 2011, Također: Novi List, Marinko Glavan: Ulica Ivana Pavla II. raskopana pet dana nakon što je puštena u promet, 1. prosinac 2011., Također: Novi List, Marinko Glavan: Odgođeno otvaranje nove Ulica Ivana Pavla II. za dva tjedna, 22. studeni 2011.)
2011. prema popisu stanovništva od te godine, uži prostor grada Rijeke ima 128.624 stanovnika. Od toga je 67.673 žena i 60.951 muškaraca, stopa nataliteta iznosi 7,55, a stopa mortaliteta 11,09. Hrvatsko državljanstvo ima 127.352, hrvatsko i drugo 3.823, strano 1.102, bez državljanstva je 65, a nepoznato 105. Prema vjeroispovjesti u Rijeci je 92.559 katolika, 8.939 pravoslavaca, 341 protestanata, 5.820 islamske vjeroispovijedi, 12 židova, ostalih kršćana 536, istočne religije 168, ostalih religija, pokreta i svjetonazora 158, agnostika i skeptika 2.146, ne izjašnjavaju se 5.786, nepoznato 269. Po narodnosti Rijeka ima Hrvata: 106.136 (82,52%), Srba: 8.446 (6,57%), Bosanaca: 2.650 (2,06%), Italiana: 2.445 (1,90%), Slovenaca: 1.090 (0,85%) i ostalih: 7.857 (3,10%). 93% stanovnika smatra hrvatski jezik svojim materinjim jezikom, 1,91% smatra talijanski, 0,96% slovenski, 0,98% albanski, a 0,79% smatra srpski jezik svojim materinjim.
2011. Luka Rijeka je zabilježila 9,4 milijuna tona tereta prometa (pad 8%), dok je Kopar ostvario 17 milijuna tona i rast od 11%. (Izvor: Novi list, 1. veljače, 2012.)
2011. u riječku luku uplovio na svom posljednjem putovanju putnički brod "MARINA", budući botel (brod-hotel) MARINA. Izgrađen davne 1936. godine kao "Kronprinsessan Ingrid" u vlasništvu kompanije Rederi A/B Goteborg-Frederikshavn Linjen iz Goteborga u brodogradilištu Frederikshavn Vaerft & Flydedok A/S u Fredrikshavnu, 1950. je produljen sa 63,97 na 72,2 metra. 1955. mijenja ime u "Christofer Polhem". 1961. ugrađena je krmena rampa, a 1963. postaje "Marina". 19. kolovoza 1969. ima sudar s brodom "Lucy Essberger" nakon čega je raspremljen. 1969. kupuje ga "Lošinjska plovidba". Zadnja put "Marina" je plovila krajem 2005. godine, u sklopu natjecanja u podvodnom ribolovu u Malom Lošinju. U srpnju 2006. godine kupuje ju "Arhipelag" d.o.o. iz Malog Lošinja. Do 2011. godine "Marina" je smještena u Malom Lošinju, nakon čega seli u Rijeku. Tijekom 2013. godine cijeli brod je detaljno renoviran, uređeni su smještajni kapaciteti i obnovljen restoran. "Marina" je sad čvrsto i sigurno vezana za Adamićev gat u Rijeci.
2012. 22. Sječnja Tijekom župne mise u 10 sati u crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije vraćena je relikvija sv. Marcijana Mučenika (Slika ljevo), gotovo potpuno zaboravljenog sveca, no koji je u riječkoj povijesti imao značajno mjesto. Relikvija je pohranjena u staklenom sarkofagu dužine 1.2 metra otkrivena na oltaru sv. Antuna Padovanskog. I tako je relikvija iz najstarije riječke crkve Uznesenja Marijina, nakon što je prošla pregled i restauraciju u Hrvatskom restauratorskom zavodu u Zagrebu, ponovno izložena u crkvi kod Kosog tornja. Ispod odjeće sv. Marcijana u predjelu utrobe restauratori su pronašli rimsku uljanicu iz 3. ili 4. stoljeća te se na temelju tog nalaza datira starost relikvije. Restauratori su relikviju očistili i pregledali te postavili nova stakla i obnovili sarkofag u kojem je bila smještena. Prema povijesnim zapisima relikvija sv. Marcijana je u Rijeku došla 1662. godine, posredstvom cara Leopolda I., kao poklon pape Aleksandra VII. Mumificirano tijelo dopremljeno je iz rimskih katakombi sv. Kalista i trebalo bi pripadati kršćanskom mučeniku s kraja 3. stoljeća. Legenda kaže da je riječki Marcijan bio rimski senator koji je prešao na kršćanstvo i kojemu je, prema legendi, umro sin Giovanni. Legenda spominje i jednog prezbitera te jednog đakona, Abondia i Abondacia, koji su molitvom navodno oživjeli Marcijanova sina. Nakon ozdravljenja sina, zajedno sa sinom prima kršćanstvo, nakon čega postaju žrtve progona te su im nakon mučenja, jer se nisu htjeli odreći vjere, 304. godine odrubljene glave. Umro je zajedno sa svojim sinom, svećenikom Abbondiom i đakonom Abondancijem na prijelazu iz 3. u 4. stoljeće, u vrijeme Dioklecijanovih progona, kad su mučeništvo podnijeli i, primjerice, sveci Vid, Dujam i Kvirin. Dogodilo se to u mjestu Rignano Flaminia. Pronašla ih je kršćanka Teodora te ih, kao i stradale Abondija i Abondacija, pokopala na svom posjedu. (Izvor: Moja Rijeka, Relikvija sv. Marcijana ponovno izložena u Rijeci, 22.01.2012., Također: Novi List, Mirjana Grce: Sveti Marcijan ponovo u riječkoj crkvi Uznesenja Marijina, Objavljeno: 19. Siječanj 2012.)
2012. Veljače je na Riječkom Karnevalu sudjelovalo 5.200 maškara na Dječjoj karnevalskoj povorci, 8.500 maškara na Međunarodnoj karnevalskoj povorci, a pratilo ih je 120.000 gledatelja dok je sa 7 pozornica program vodilo 14 voditelja. Prijenos Međunarodne karnevalske povorke uživo preko interneta pratilo je 26.317 gledatelja iz 81 zemlje svijeta.
2012. 17. Veljače u sjedištu riječke gradske uprave na Korzu broj 3 potpisan je sporazum o partnerstvu između Nizozemske zaklade "Social Sport Foundation" kojoj je vlasnik Gabriele Volpi (Recco, Italia, 1943.), grada Rijeke (potpisnik je riječki gradonačelnik Vojko Obersnel) i Hrvatskog nogometnog kluba Rijeka (potpisnici su budući predsjednik kluba Damir Mišković i trenutni predsjednik, a budući izvršni dopredsjednik Robert Komen) prema kojemu će "Social Sport Foundation" (logo na slici desno) u klub odmah uložiti dva milijuna eura kojima će sanirati dugove, a sva ulaganja tijekom godina biti će priznata kao buduće vlasništvo u sportskom dioničkom društvu nakon što završi postupak preoblikovanja prema aktualnom Zakonu o sportu. Grad će ostati vlasnik 30 posto dionica kluba, a Volpi, talijanski milijarder, bi u sljedeće tri godine trebao preuzeti 70 posto dionica. Social Sport Foundation u riječki klub namjerava uložiti 7,5 mil. eura, prosječno nešto više od 2 milijuna eura godišnje. Formirat će se novo predsjedništvo kluba od pet članova od kojih će tri imenovati Social Sport. Suština sporazuma je da se u tijekom 3 godine odvija proces preoblikovanja HNK Rijeke iz sportske udruge u sportsko trgovačko društvo. 13. Prosinca 2012. godine u provedenom postupku "HNK Rijeka" s.d.d. Rijeka, upisan je u sudskom regisatru Trgovačkog suda u Rijeci. Talijanski poslovnjak Gabriele Volpi je već vlasnik talijanskog nogometnog kluba "La Spezie", te je bio i vlasnik vaterpolskih klubova " Pro Recco Waterpolo 1913" i riječkog "VK Primorja" (prvaci i doprvaci Europe). (Izvor: Novi list, I. Volarić, Volpi pokrenuo novo doba riječkoga sporta, Rijeka, 18. Veljače 2012., str. 2-3., Također: HoćuRi, Dionica zvana čežnja, Wikipedia, Hrvatski Nogometni Klub Rijeka, Također: HNK RIJEKA, Vlasnička struktura)
2012. 26. Veljače krenuo sa radom forum Forum Croinfo.net, Forum svih riječana!
2012. 22. Ožujka Brodogradilište Kraljevica, najstarije hrvatsko brodogradilište, je proglasilo stečaj. Brodogradilište je osnovano 28. Travnja 1729.ukazom austrijskog cara Karla VI. Habsburškog, u prirodnom zaljevu, sa zaleđem bogatim šumama i građom za gradnju brodova. Zaposleno je bilo 460 radnika i 300 kooperanata. U trenutku gašenja bila je registrirana kao dioničko društvo za izgradnju i popravak brodova.
2012. 29. Ožujka u prepunom riječkom "Art-kinu Croatia" premijerno je prikazan dokumentarni film multimedijalne umjetnice i redateljice Danice Mračević Jurišić "Čitanje grada" (poster filma na slici desno) koji govori o životu i radu Radmile Matejčić, autorici knjige "Kako čitati grad", knjige posvećene Rijeci, njezinim kulturno-povijesnim spomenicima i razvoju. Danica Mračević Jurišić je u film uključila privatne snimke obitelji Matejčić, brojne fotografije te dosad neobjavljen filmski zapis iskapanja antičkih termi kod Kosog tornja 1968. godine koji je snimila sama Radmila Matejčić. (Izvor: Art-kino, filmovi, ČITANJE GRADA, Također: Moja Rijeka, Zoran Krušvar: Premijerno prikazan film "Čitanje grada" ...., 30.03.2012.)
2012. 14. Travnja Ana Jelušić (Rijeka, 28. Prosinca 1986.) riječka skijašica (slika ljevo), i službeno je objavila da prekida skijašku karijeru. Skijati je naučila s dvije godine, natjecati se počela sa šest, a u Svjetskom kupu debitirala je s 15. 2007. godine bila je četvrta slalomašica u utrci za Mali globus. U karijeri je izborila dva postolja u Svjetskom kupu te četvrto mjesto na Svjetskom prvenstvu. 04. Sječnja 2007. Ana osvaja drugo mjesto u slalomu "Snježne kraljice" na zagrebačkom Sljemenu, jedinoj hrvatskoj utrci Svjetskoga skijaškoga kupa, ostvarivši najbolji rezultat u karijeri. Na Zimskim olimpijskim igrama 2002. u Salt Lake Cityju, bila je najmlađa natjecateljica sa 15 godina. Nažalost, Ana nije imala sreće sa zdravljem, dogodila joj se astma s kojom se borila posljednjih 10-ak godina, a koja se ne može izliječiti već samo kontrolirati. Najprije, 20. Travnja 2011. je na vlastiti zahtjev odlučila pauzirati sezonu 2011/2012 radi jakih napadaja astme, pogotovo nakon fizičkih napora što je znalo rezultirati opasnim situacijama nakon svakog natjecanja. Pošto lječenje nije bilo uspješno, Ana Jelušić je odlučila da sa samo 25 godina završi svoju skijašku karijeru. (Izvor: PolitikaPlus, Ana Jelušić zbog problema s astmom prekinula....., Objavljeno: 14.04.2012, Također: jutarnji.hr, Ana Jelušić završila karijeru....., OBJAVLJENO: 14.04.2012)
2012. 17. Travnja u upravnoj zgradi Lučke uprave Rijeka konačno je potpisan ugovor sa konzorcijem talijanskih firmi u kojem su CO.ED.MAR, Grandi Lavori Fincosit, Impresa Construzioni Giuseppe Maltauro i hrvatski Osijek Koteks o početku gradnje Zagrebačke obale koja bi trebala postati novi kontejnerski terminal na zapadnom dijelu grada. Ugovor je vrijedan 70.5 miliona Eura.
2012. 19. Travnja Nakon godinu i pol dana restauracije jučer je u baziliku Trsatskog svetišta vraćena slika "Navještenje i prijenos nazaretske kućice na Trsat", djelo slikara Christofora Tasce (Bergamo, oko 1667. – Venecija 1737.) nastalo 1714. godine, a postavljena u svetištu u vrijeme gvardijana Petra Francetića, kao donacija Ignacija Androcha (slika desno). Slika je dimenzija 724 x 302 centimetra, a prikazana su dva prizora – Navještenje Marijino i Prijenos nazaretske kućice na Trsat, a restauratori su na njoj nabrojili i 41 anđela. Slika je otpremljena na restauraciju u Hrvatski restauratorski zavod u Zagrebu 21. Listopada 2010. Konzervatorsko-restauratorske radove u cijelosti je financiralo Ministarstvo kulture s 95 tisuća kuna. Slika je montirana na svoje mjesto, u trijumfalni luk u crkvi, gdje zajedno s ukrasnim okvirom i uokvirenim natpisom s grbovima donatora – baruna Franza Ignaza d'Androche i njegove supruge Marije Elizabete von Windishgratz – smještenim ispod slike, čini cjelovitu kompoziciju. Nakon uklanjanja potamnjelog laka na lijevoj strani slike još uočljivije se nazire portret donatora D'Androche. Istraživački radovi su pokazali da je njegov portret nastao u prvoj varijanti slike i nije poznato zašto je prekriven slojem boje koju je nanesao sam Tasca (restauracija na slici desno). (Izvor: Novi List, Mirjana Grce: Slika iz 18. stoljeća vraćena u Trsatsko svetište, 19. travanj 2012., Također: Hrvatski restauratorski zavod, Zagreb, Višnja Bralić: Slikar Cristoforo Tasca između središta i periferije)
2012 16. Lipnja Oko 16 sati sa uzletišta za zmajare na brdu Tić u blizini Triblja smrtno je stradao 41-godišnji Goran Premuž iz Opatije inače član kluba "Krila Kvarnera" čiji je bio i tajnik. Do tragedije je došlo prilikom pokušaja uzlijetanja. Nastradali nije sa svojim zmajem uspio poletjeti i survao se na stijene čemu su svjedočili njegovi kolege, zaljubljenici u ovaj adrenalinski sport. Istog se dana na pisti aerodroma Grobnik srušilo i zapalio sportski avion Cesna 172 hrvatskih nacionalnih oznaka u vlasništvu je kluba Krila Kvarnera, a član Kluba Žarko Ljuština potvrdio je da je Cesnom upravljao njihov iskusan pilot. Avion se zapalio prilikom slijetanja. Nitko od nastradalih u avionskoj nesreći na Grobniku nije bio životno ugrožen.
2012. 25. Lipnja Nakon petnaestak dana plovidbe iz ukrajinskog brodogradilišta "Pallada" u Khersonu na obalama Crnog mora, jučer je u riječki akvatorij stigao novi dok "Viktora Lenca" (radnog naziva RI-38), vrijedan blizu sedam milijuna eura. Dužine je 139,5 x 32 m i nosivosti 8500 tona.

CONGRATULATIONS! YOU ARE NOW AT UHURU PEAK 5.895m A.M.S.L. TANZANIA AFRIKA'S HIGHEST POINT WORD'S HIGHEST FREE STANDING MAUNTAIN WORLD HERITAGE SITE www.tanzaniaparks.com

Krajem 2011. godine, Brodogradilište Viktor Lenac potpisalo je ugovor s ukrajinskim brodogradilištem Kherson State Plant "Pallada", koje ima dugogodišnje iskustvo u gradnji takvih dokova, za kupovinu novog doka kompozitnog tipa s betonskim pontonima i čeličnim tornjevima. Uvođenjem trećeg doka "Viktor Lenac" povećava svoj kapacitet, a prije svega fleksibilnost u prihvatu manjih brodova, te oslobađa dio kapaciteta većih dokova. (Izvor: Brodogradiliste Viktor Lenac, POVIJEST)
2012. 10. Rujna zahvaljujući Riječaninu Denisu Pešutu, nekadašnjem predsjedniku Liste za Rijeku koji danas živi i radi u Etiopiji, na najvišem vrhu planinskog lanca Kilimanjaro u Africi, Uhuru koji je visok 5.895 m , zavijorila se stara riječka trobojnica (slika ljevo). Kilimanjaro je planina u sjeveroistočnoj Tanzaniji, blizu granice s Kenijom. Ona je, s 4600 m od podnožja do vrha najviša samostojeća uzvisina na svijetu, a ima i najviši vrh Afrike, Uhuru, s kojeg se pruža dramatičan pogled na okolne afričke ravnice. (Izvor: Portal Rijeka Danas, Riječka trobojnica na vrhu Kilimanjara)
2012. 12. Rujna u Rijeci je palo najviše kiše u posljednjih 30-ak godina, a vatrogasci imaju pune ruke posla. Prometni kaos i poplave u mnogim dijelovima grada izazvao je neviđeni pljusak za vrijeme kojeg je palo preko 220.2 mm vode po četvornom metru (slika desno). Na cesti su se stvarale bujice toliko jake da su neke automobile nekontrolirano nosile niz cestu. Vatrogasci su u Rijeci spašavali ljude iz automobila koje je zarobila vodena bujica. Udari groma prouzročili su dva požara. Crometeo piše da je, sudeći prema podacima Ogimeta, Rijeka jutros bila "najkišovitije" mjesto na svijetu. Po tim podacima više od 100 litara kiše u zadnjih 24 sata je palo još samo u Laosu, 117 litara, i u Šri Lanki, 112 litara. Iz DHMZ-a nam kažu da taj podatak ne mogu potvrditi, ali ističu da je od jučer u 14 sati do danas u 14 sati u Rijeci palo 219 litara kiše po četvornom metru. (Izvor: Index.hr,  I.Kri. / Media Servis: Potop u Hrvatskoj: Rijeka je uposljednjih 24 sata vjerojatno najkišovitije mjesto na svijetu, Objavljeno: 13.9.2012., Također: CROMETEO - Motrenje i prognoziranje vremena, Oliva Rijeci donijela najkišovitiji dan u povijesti meteoroloških mjerenja!, Također: Novi List, Pljusak izazvao prometni kaos u Rijeci...., Objavljeno: 12. rujan 2012.)
2012. 17. Rujna Zahvaljujući trogodišnjem zalaganju mlade povjesničarke umjetnosti Petre Abramović, grad Rijeka je raspisao natječaj za realizaciju programa obnove i rekonstrukcije Trsatskih zmajeva (slika ljevo). Postupkom javne nabave izabrana je Ljevaonica umjetnina Ujević d.o.o. iz Zagreba za izvršenje radova. Obnova skulptura provodi se kroz program Radovi na obnovi – konzervatorsko - restauratorski radovi na sanaciji i obnovi skulptura baziliska na Trsatskoj gradini. Skulptura koja se nalazila na gradini se restaurira što uključuje uklanjanje nečistoća, rad na patini, sitne popravke malih ošetećenja te oblikovanje nedostajućih dijelova skulpture kojih ima vrlo malo (pr. vrh repa, povelja koju drži bazilisk itd.). Skulptura koja se u dijelovima godinama čuvala u depou Muzeja grada Rijeke (oko 70 posto fragmenata te skulpture) zahtijeva više obrade što također uključuje restauraciju (čišćenje, rad na patini, popravci malih oštećenja, spajanje razdvojenih dijelova: pr. krilo i trup itd.), ali i rješenje pitanja nedostajući dijelova koji uključuju jedno krilo, rep, atribute, glavu itd. Ti će se dijelovi izraditi prema postojećem predlošku bolje očuvane skulpture iz ovog para s obzirom da su one bile vrlo slične. 24. Listopada 2012. godine skulpture su otpremljene na restauraciju. Dvije skulpture Baziliska izradio je Anton Dominik von Fernkorn (Erfurt, 1813–Beč, 1878) i one su par od 4 koliko ih je ukupno izradio za Lavala Nugenta. Prva dva zmaja visine 140 cm izradio je 1850/1851. za dvorac u Bosiljevu, a druga dva za trsatsku grobnicu 1863/1864. (Izvor: Moja Rijeka, Damir Jevtić: Predstavljeni obnovljeni i restaurirani trsatski zmajevi, Također:  Moja Rijeka, Damir Jevtić: Trsatski zmajevi otpremljeni na rekonstrukciju, Također: Grad Rijeka, TRSATSKI ZMAJEVI OTPREMLJENI NA REKONSTRUKCIJU)
2012. 20. Rujna prigodom proslave 160. obljetnice rođenja Majke Marije Krucifikse Kozulić (Rijeka, 20. Rujna 1852. - Rijeka, 29. Rujna 1922.), velike karitativno-socijalne djelatnice i utemeljiteljica autohtone hrvatske redovničke zajednice Družba sestara Presvetog Srca Isusova (Societas sororum Sanctissimi Cordis Jesu – SCJ), otkrivena spomen-ploča na njezinoj rodnoj kući u ulici Šettalište XIII. divizije 19. 1899. Majka Marija, pod vodstvom  kapucina fra Arkanđela iz Camerina (1821.-1900) osniva "Družbu sestara Presvetog Srca Isusova". Družba je autohtona hrvatska redovnička zajednica i jedina nastala u gradu Rijeci. Uz sestre Družbe Presvetog srca Isusova na svečanosti su se okupili i brojni prijatelji i suradnici, a riječi podrške karitativnom i pedagoškom djelovanju sestara uputili su i riječki nadbiskup Ivan Devčić, a Vojko Obersnel je s vrhovnom glavaricom s. Nives Stubičar otkrio spomen ploču postavljenu uz cestu. (Izvor: sestre­scj, Rijeka ­ Proslava 160. obljetnice rođenja Majke Marije Krucifikse Kozulić, Zakođer: rijeka.hr > SVEČANO OTKRIVENA SPOMEN- PLOČA MARIJI KRUCIFIKSI KOZULIĆ)
2012. 17. Listopada u Državnom arhivu u Rijeci je postavljena izložba "Etelka – riječka čelična dama". Izložbu organiziraju INA – Industrija nafte, d.d. i Državni arhiv u Rijeci. Izložba je trajala do 31. Listopada. "Etelka" (slika ljevo) je prvi i jedini tanker Austro-Ugarske Monarhije, također jedan od prvih brodova te vrste u svjetskim okvirima, koji je životni vijek započeo 1892. prijevozom nafte za Rafineriju nafte Rijeka za čije potrebe je specijalno i napravljena te predstavlja povijesni začetak onoga što će ubrzo prerasti u svjetsku tankersku flotu. U riječku je Petrolejsku luku prvi put doplovila 12. Prosinca 1892. pod zapovjedništvom Franje Šodića, kapetana iz Kostrene. U more je porinuta specijalno za potrebe riječke Rafinerije u britanskom brodogradilištu Low Walker u Newcastleu on Tyne, istom onom u kojem je izgrađen i prvi svjetski tanker, njemački "Glückauf". U Registar brodova riječke Lučke uprave upisana je 18. Studenog 1892. godine, pod brojem 194/5552-1892. Rafinerija nafte Rijeka u to vrijeme je bila najveća europska rafinerija, a "Etelka" jedan od prvih svjetskih tankera te izložba predstavlja zajedničku priču nekoliko europskih zemalja. Autor izložbe te ujedno i autora kataloga je Velid Đekić. Kao kurizitet, brod "Etelka" je dobio ime po Kontesi Etelki (Adelhaid) Szapáry de Szapár (26. Rujna 1798. – 10. Studenog 1876.), mađarskoj plemenitašici, jednoj od članova grofovske obitelji Szapáry. Bila je druga kći grofa Pétera Szapárya i kontese Júlie Csáky. (Izvor: INA-Industrija nafte, INA i Državni arhiv u Rijeci najavili otvorenje izložbe "Etelka – riječka čelična dama",16.10.2012., Također: Moja Rijeka, Velid Đekić : O svijetu, nama i samopoštovanju: 135 godina Rafinerije nafte Rijeka, 23.11.2017., Također: Letak: Etelka, riječka čelična dama)
2012. 13. Prosinca sukladno Zakonu o sportu i obveznom preoblikovanju Hrvatskog nogometnog kluba Rijeka iz "sportskog kluba – udruge za natjecanje" u sportsko dioničko društvo "HNK Rijeka" s.d.d. Rijeka, u provedenom postupku, "HNK Rijeka" s.d.d. Rijeka upisana je u sudskom registru Trgovačkog suda u Rijeci. U trenutku osnovana društva temeljni kapital društva iznosio je 8.000.000,00 kn, podijeljen na 80.000 dionica nominalnog iznosa 100,00 kn svaka, s jedinim dioničarem Gradom Rijeka. 13. Rujna 2013. godine Trgovački sud u Rijeci je svojim rješenjem posl. broj Tt-13/6442 od izvršio upis povećanja temeljnog kapitala HNK Rijeka s.d.d. (Izvor: HNK RIJEKA, Vlasnička struktura)
2013. 28. Sječnja na Belvederu, na adresi Tizianova 15 gdje je prethodno bila zgrada starog sjemeništa, rješenjem Ministarstva zdravlja RH od 13. Prosinca 2012, otvorena je ustanova za palijativnu zdravstvenu skrb, Hospicij „Marija Krucifiksa Kozulić“ (logo na slici desno). Bio je to prvi hospicij u Hrvatskoj, ustanova cjelovite skrbi za one čija bolest više ne reagira na postupke liječenja, koja pruža fizičku, psihološku, duhovnu i socijalnu potporu bolesnicima u terminalnoj fazi bolesti i potporu obiteljima za vrijeme bolesti a potom i nakon smrti, u periodu žalovanja. Ustanova ima 9 soba (5 dvokrevetnih i 4 jednokrevetne) i kapaciteta je 14 - 15 kreveta sa svim pratećim sadržajima: kapelicom, predavaonicom, gostinskom sobom, zajedničkom blagavaonicom, sanitarnim čvorovima, garderobom, praonicom, parkom za šetnju sa bolesnicima itd. Osnivači su Riječka nadbiskupija (koja je uložila oko 8,5 milijuna kuna) i Caritas Riječke nadbiskupije, a suosnivači Grad Rijeka i Primorsko-goranska županija. (Izvor: Hospicij Marija Krucifiksa Kozulić, Također: Grad Rijeka, U RIJECI OTVOREN PRVI HRVATSKI HOSPICIJ, objavljeno: 28. Siječnja 2013., Također: Tribina o riječkom hospiciju)
2013. 27. Veljače Matjaž Kek (slika ljevo) (rođen, Maribor, 9. Rujna 1961.) preuzima trenersku upravljačku palicu HNK "Rijeka", a svoju prvu utakmicu odigrao je u Puli 09. Ožujka protiv NK "Istre 1961". Matjaž je rođen 09. Rujna 1961. godine u slovenskom Mariboru. Svoju igračku karijeru započeo je igrajući za NK Maribor 1979. godine. 1985. godine prelazi u austrijski klub SV "Spittal" iz Spittala na Dravi gdje je ostao do 1988. godine kada je počeo igrati za austrijski klub Grazer AK iz Graza. Igrao je na položaju braniča. 1985. godine počeo je igrati za austrijske klubove, a 1999. godine, u 38. godini, prestaje se aktivno baviti nogometom. Nakon više od godine dana bez trenerskog posla, postaje trenerom HNK Rijeka. Na klupi Rijeke ostati će do 13. Listopada 2018. kada, nakon nekoliko uzostopnih poraza podnosi ostavku. Njegova posljednja utakmica na klupi Rijeke je bila utakmica protiv NK "Gorica" iz Velike Gorice kada je Rijeka izgubila 2:1. (Izvor: wikipedija > Matjaž Kek, Također: HNK RIJEKA, Matjaž Kek)
2013. 19. Ožujka u utorak, na svetkovinu sv. Josipa, u crkvi Sv. Terezije od Djeteta Isusa na riječkoj Podvežici, pokopani su posmrtni ostaci monsignora Adama Muchtina, prvog župnika i graditelja te riječke crkve, preneseni sa trsatskog groblja. Adam Muchtin umro je 21. Kolovoza 1994. u svom stanu na Trsatu, a pokopan je u obiteljskoj grobnici na trsatskom groblju. Nakon punih 40 godina posmrtni ostaci mons. Adama Muchtina stigli su u riječku crkvu koju je sagradio. Misno slavlje i obred pokopa predvodio je župnik Ivan Šarić. )Izvor: Hktv, Informativna Katolicka Agencija, Ukop posmrtnih ostataka mons. Adama Muchtina na riječkoj Podvežici, Također: Teološki fakultet u Rijeci, Msgr. Adam Muchtin – svećenik i graditelj)
2013. 13. Travnja Grad Rijeka i Primorsko-goranska županija i Sveučilište u Rijeci s jedne strane, te Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti s druge strane sklopili su ugovor o osiguravanju uvjeta za rad i financiranje "Zavoda za kliničku i transplantacijsku imunologiju i molekularnu medicinu u Rijeci" (zavod u osnivanju). Člankom 1. tog Ugovora, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti obvezala se da će osnovati "Zavod za kliničku i transplantacijsku imunologiju i molekularnu medicinu u Rijeci", koji bi djelovao kao znanstvenoistraživačka jedinica u sastavu Akademije, bez pravne osobnosti. Predsjedništvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti još je 26. Ožujka 2013. dalo suglasnost za osnivanje Zavoda. Odluku o osnivanju donijelo je Akademijino Predsjedništvo 25. Rujna 2013., a potvrdila ju je Skupština Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti na svojoj sjednici od 19. Prosinca 2013. (Izvor: HAZU, PAVAO RUDAN: LJETOPIS HRVATSKE AKADEMIJE ZNANOSTI I UMJETNOSTI ZA GODINU 2013., KNJIGA 117.)
2013. 17. Travnja U kliničkom bolničkom centru Rijeka izvršena je 1000. transplantacija bubrega u toj bolnici. Upravo je u Rijeci 30. Siječnja 1971. godine izvedena prva transplantacija bubrega na ovimpodručjima, koja je riječko zdravstvo svrstala u sam vrh svjetske medicine.
2013. 27. Lipnja Suzi Quatro po drugi put natupa u Rijeci.
2013. 28. Kolovoza, Na današnjoj Skupštini brodogradilišta "3.maj" izglasana je još jedna u nizu promijena imena ovog brodogradilišta. Iz dosadašnjeg punog imena "Brodograđevna industrija 3. maj" od danas se ono zove "3. maj brodogradilište". Također su izglasani novi članovi Nadzornog odbora Veljko Grbac, Marinko Brkić i Elvis Pahljiina. Povijest imena brodogradilišta "3. maj" je duga. 1906. godine od ranijeg malenog brodogradilišta na tom mjestu, novo i prošireno brodogradilište nazvano je "Danubius". 16. Ožujka 1911. Brodogradilište mijenja ime u ˝GANZ & CO. DANUBIUS". Godine 1920. brodogradilište je preimenovano u "Cantieri navali del Quarnero" ("Kvarnersko brodogradilište"). 1945. ostao je hrvatski naziv "Kvarnersko brodogradilište", a 03. Svibnja 1948., u spomen na oslobođenje Rijeke, 03. Svibnja 1945., preimenovano je u brodogradilište "3. maj". Devedesetih godina 20-tog stoljeća, brodogradilište mijenja ime u "Brodograđevna industrija 3. maj" da bi konačno 28. Kolovoza 2013. bilo preimenovano u "3. maj brodogradilište". (Izvor: Kvarnerski.com, 3.MAJ PROMIJENIO IME!, 28. kolovoza 2013.)
2013. 05. Svibnja u Rijeku stigla umanjena replika (model) dvoglavog orla, originalnog riječkog grba (slika desno sa foruma Lokalpatriota-Rijeka). Po tom modelu biti će izrađena replika koja će biti postavljena na gradski toranj gdje se je nalazila 1949. godine kada su je tadašnje komunističke vlasti označile kao buržoaski i nenarodni simbol te je dale skinuti i rastaliti. Priča o dvoglavom orlu na gradskim vratima počinje 1. Srpnja 1784. kada je kapetansko vijeće odlučilo da se na Gradski toranj postavi lukovičasta kupola, a kuglu i križ koji su krasili stari krov, zamijenila je skulptura jednoglavog orla što ga je izradio Ludovico Ruppani. Godine 1890. skulptura je uklonjena tijekom obnove Gradskog tornja i predana Gradskom muzeju. Početkom 20. stoljeća za vrijeme političkog spora između ugarskih i gradskih vlasti o tome čija bi se zastava trebala vijoriti na Gradskoj uri – mađarska ili riječka. Problem je riješen 1906. godine kada je, zahvaljujući inicijativi riječkih žena, dvoglavi orao vraćen na svoje mjesto. Tadašnji orao je bio visok 2,20 metara, s rasponom krila od 3 metra i težio je 2000 kg. Bila je izljevena u ljevaonici Mattea Skulla, skulpturu je izradio Giovanni Legan, po zamisli mletačkog skulptora Vittoria de Marca. Svečanost inauguracije novog dvoglavog orla na Gradskom tornju je održana na dan Sv. Vida, 15. Lipnja 1906. godine. Orao je u prvotnom obliku preživio sve do 1919. godine i dolaska D’Annunzia u grad. Naime, tada su mu dvojica D’Annunzijevih ardita odrubili jednu glavu, budući da su talijanski fašisti tumačili kako je dvoglavi orao austrijski, a jednoglavi rimski. Ipak, orao je i u takvom krnjem obliku preživio sve do 1949. Nakon što je udruga Virtualna Slobodna Država Rijeka još u Lipnju 2006. godine pokrenula inicijativu za ponovnim postavljanjem riječkog dvoglavog orla na Gradsku uru, izgleda da je sve napokon spremno za taj veliki događaj i ispravljanje povijesne nepravde. (Izvor: Novi List, Povijesni riječki orao vraća se na gradsku uru na proljeće 2017., Autor: Andrej Petrak, Objavljeno: 3. Ožujak 2016., Također: Lokalpatrioti: Dvoglavi orao sletio u Rijeku, Trsatski zmajevi dolaze u ponedjeljak, Objavljeno: 02.05.2013.)
2013. Anton Škrobonja obilježit će 22. godinu obnašanja funkcije Meštra Riječkog karnevala. Funkciju neprekidno obnaša od 1993. godine do danas i peti je Meštar Riječkog karnevala. Funkciju Meštra obavljao je i 1986. godine.
2013. 04. Svibnja u Rijeci je u nazočnosti brojnih vjernika i predstavnika vjerskih zajednica, najviših hrvatskih državnih dužnosnika i brojnih gostiju iz zemlje i svijeta, svečano otvorena riječka đamija i Islamski centar (slika ljevo). Islamski centar, mjesto molitve i okupljanja desetak tisuća građana islamske vjeroispovijesti u Rijeci i Primorsko-goranskoj županij. Zbog svoje arhitektonske, građevinske i kulturne vrijednosti, riječka džamija već je proglašena najljepšom džamijom Europe. Kroz njegovih šest kupola i strukturu prepoznaje se idejni projekt pokojnog kipara Dušana Džamonje, a materijalima i okolišem uklapa se mediteransko podneblje. Džamonjinu ideju su u stvarnost pretočili arhitekti Darko Vlahović i Branko Vučinović. Pored specifičnog arhitektonskog izgleda džamije i minareta visokog 24 metra, u sklopu džamije je izgrađen i Islamski centar, a ukupna vrijednost investicije iznosila je deset milijuna eura. Novoizgrađena džamija u Rijeci značajna je i po tome što je riječ o prvoj džamiji izgrađenoj na hrvatskom Jadranu od povlačenja Osmanskog carstva s ovih prostora. U Rijeci živi i oko 10.000 Bošnjaka koji su se u periodu bivše Jugoslavije doselili u taj grad. Pored džamija u Zagrebu i Gunji, ovo je treća džamija u Hrvatskoj. (Izvor: Novi List, Otvoren Islamski centar u Rijeci, Autori: Ivor Balen , Mirjana Grce, Objavljeno: 4. svibanj 2013., Također: Al Jazeera: Otvoren Islamski centar u Rijeci)
2013. 07. Svibnja Na Trsatskoj gradini održalo se predstavljanje restauriranih i obnovljenih skulptura baziliska – trsatskih zmajeva, ispred mauzoleja Lavala Nugenta "Mir junaka", koji su postavljeni na svoje originalne pozicije. Trsatski Bazilisk je jos jedan simbol Rijeke. Fragmenti razbijene skulpture i druga, manje oštećena skulptura su krajem prošle godine otpremljeni na restauraciju odnosno rekonstrukciju u Ljevaonicu umjetnina Ujević, a Grad Rijeka je u rekonstrukciju i restauraciju skulptura uložio 438.750 kuna. Bazilisk na Trsatskoj gradini, ili Trsatski zmaj, zoomorfno je mitsko biće i heraldički ukras grba obitelji Nugent s kraja 19. stoljeća. Dvije takve skulpture izradio je bečki kipar Anton Dominik von Fernkorn (1813. – 1878.). Bazilisk (grčki βασιλεύς, kralj) se u grčkom i europskom carstvu životinja spominje kao kralj reptila. Govori se da ubija pogledom. (Izvor: Moja Rijeka, Kultura, Predstavljeni obnovljeni i restaurirani trsatski zmajevi, Autor: Damir Jevtić, Objavljeno: 08.05.2013.)
2013. 09 Svibnja u Rijeku stiže 12 novih "Autotrolejevih" autobusa (deset solo autobusa i dva minibusa) marke Iveco Iribus Citelis, pogonjenih stlačenim prirodnim plinom (slika ljevo). Prateći svjeteske trendove očuvanja ekologije Irisbus Iveco dizajnirao je gradski autobus Citelis 12 M CNG. Ovaj Citelis je dugačak 12 m, a snagu mu daje Iveco Cursor 8 CNG (EEV) motor snage 245, 290 ili 330 ks, koji radi na prirodan plin. U sljedećih nekoliko dana u Rijeku će stići još jedan solo autobus i osam minibuseva. Cijena nabavke 21. vozila je 25 milijuna kuna. Riječ je o pravoj maloj revoluciji u riječkom gradskom prometu u ekološkom smislu. Autobusi znatno manje zagađuju, a i velika je ušteda u cijeni goriva (od oko milijun kuna godišnje). Da bi istakli ekološku stranu tog novog modela autobusa, Autotrolej je odlučio da njihova bolja bude svjetlo plava, za razliku od karakteristične narančaste boje voznog parka. Punionica plina koju će upotrebljavati novi autobusi izgrađena je od strane riječkog Energa u ulici Milutina Barača na Mlaki. (Izvor: Novi List, Marinko Glavan: Prvi autobusi Autotroleja na plin danas stižu u Rijeku, Objavljeno: 9. svibanj 2013., Također: Novi List, Marinko Glavan: Stigli novi ekološki autobusi Autotroleja....., Objavljeno: 9. svibanj 2013.)
2013. 11. Svibnja u promet su svečano pušteni novi autobusi koji kao pogonsko gorivo koriste stlačeni prirodni plin, te je otvorena i plinska stanica. U promet je pušteno ukupno 12 autobusa, 10 solo i 2 minibusa, a donirano je i javnosti predstavljeno kombi vozilo za prijevoz osoba s invaliditetom. Dva nova mini-busa voze na novoj gradskoj liniji broj 100, koja je nazvana "zelena linija". Nova linija prolazi središtem Rijeke, od Šetališta Andrije Kačića Miošića do riječke bolnice, a na toj liniji je uvedeno i pet novih autobusnih stajališta u ulicama kojima autobusi do sada nisu prometovali. Vožnja "zelenom linijom" je prvih tjedan dana bila besplatna je za sve građane. (Izvor: Wikipedia, Autotrolej, Također: Moja Rijeka, Marta Ožanić:Otvorena punionica stlačenog prirodnog plina i predstavljeni novi autobusi koji kao gorivo koriste plin, 14.05.2013.)
2013. 13. Svibnja godine, u Baračevoj ulici otvorena je punionica stlačenog prirodnog plina koju će koristiti novi autobusi "Autotroleja" koji kao pogonsko gorivo koriste stlačeni prirodni plin. Autobusi koje je Autotrolej predstavio, prva su vozila javnog gradskog prometa u Rijeci koji koriste ekološki prihvatljivo gorivo. (Izvor: Moja Rijeka, Marta Ožanić:Otvorena punionica stlačenog prirodnog plina i predstavljeni novi autobusi koji kao gorivo koriste plin, 14.05.2013.)
2013. 20. Svibanj Na kontejnerski terminal na Brajdici (slika desno) uplovio je specijalni teretni brod "Zhen Hua" koji je iz Šangaja dovezao opremu vrijednu 23 milijuna eura koja uključuje dvije Panamax obalne dizalice velike nosivosti, 6 kontejnerskih mostova za manipulaciju kontejnera po lučkoj obali i dva kontejnerska mosta za željeznicu, čime kontejnerski terminal na Brajdici postaje u potpunosti opremljen u skladu sa svim svjetskim standardima. Isporukom ovih dizalica ukupna ulaganja tvrtka Adriatic Gate Container Terminal (AGCT) na terminal Brajdica od 2011. godine dosegla su 30 milijuna eura. Završetak instalacije nove opreme za terminal očekuje se tijekom Srpnja. (Izvor: Kvarnernernews, AGCT ukrasio riječku obalu novom opremom, Također: ICTS, Na terminal Brajdica uplovio brod s opremom...., 02 Srpanj 2013.)
2013. 21. Svibnja u 12 sati, na inicijativu unuka Alberta Heimlera, a u spomen na njegove baku Gianettu i djeda Eugenia Lipschitza koji su stradali u Auschwitzu, u pločnik ispred kuće u Starčevićevoj ulici 5, gdje su do 1944. godine živjeli, postavljen je "Kamen spoticanja" (Stolpersteine) – spomen obilježje Židovima stradalim u holokaustu (slika ljevo). Svečanosti su prisustvovali unuk stradale obitelji Lipschitz Alberto Heimler koji je rođen u Firenci, a živi u Rimu, gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel i v.d. predsjednik Židovske općine Rijeka Irena Deže Starčević. Riječ je o kamenoj kocki u četiri dijela s ispisanim spomenom na Eugenija Lipschitza te njegovu suprugu Gianettu, rođenu Zipszer, napisane na hrvatskom i talijanskom jeziku. Kamenu ploču je u pločnik ugradio njemački umjetnik Günter Demnig, jedan od pokretača europskog projekta "Kamen spoticanja". (Izvor: ŽIDOVSKA OPĆINA RIJEKA, Postavljanje Stolpersteine – kamena spoticanja u Rijeci, Također: HRVATSKI RADIO, Radio Rijeka, Kamen spoticanja u spomen na žrtve holokausta - fotogalerija)
2013. 02. Lipnja U Rijeci je, nakon glasanja za gradonačelnika, Vojko Obersnel (SDP) u drugom krugu glasovanja skupio 67,7 posto glasova, a protukandidat Burić (HDZ) 30 posto glasova. Time naš Obi, kandidat sedmeročlane Koalicije 2020, postaje gradonačelnik Rijeke u još jednom, petom mandatu. Izlaznost na izbore je sa 18,7% od ukupno 113.355 birača bila najniža u Hrvatskoj. U prvom krugu lokalnih izbora SVojko Obersnel osvojio je 48,06 posto, a Hrvoje Burić 16,09 posto glasova. (Izbori: Grad Rijeka, LOKALNI IZBORI 19. SVIBNJA I 2. LIPNJA 2013.)
2013. 28. Lipnja Ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak uime Vlade RH i predsjednik uprave Uljanika Gianni Rossanda potpisali su, doslovce u posljednji trenutak prije ulaska Hrvatske u Europsku uniju, ugovor o prodaji riječkog brodogradilišta "3. maj" pulskom brodogradilištu "Uljanik". "3. maj" posljednje je državno brodogradilište u Hrvatskoj koje odlazi u privatno vlasništvo. Pulski "Uljanik" tako je za jednu kunu postalo vlasnik 83 posto dionica u temeljnome kapitalu "3. maja", uz obvezu da kasnije i radnicima ponudi upis dionica pod jednakim uvjetima kao i uljanikovcima. "3. maj" jer je jedino na taj način izbjegao likvidaciju koja mu je prijetila ulaskom Hrvatske u EU, čiji je uvjet bio restrukturiranje kroz privatizaciju. U pet godina "Uljanik" će za troškove restrukturiranja Uljanik uložiti 842 milijuna, a država 847 milijuna kuna. Međutim to baš i nije tako završilo. Točno na dan, nakon 5 godina, 28. Lipnja 2018., održana je zajedničke sjednice riječkih i županijskih vijećnika sa predstavnicima vlade na kojoj se raspravljalo o pitanju opstanka "3. maja". (Izvor: Glas Istre, J. M. : Uljanik sutra kupuje 3. maj za 1 kunu, objavljeno 27.Lipnja 2013., Također: Novi List, HINA , Orjana Antešić : "Uljanik" ulazi u "3. maj": uskoro iz Pule stiže pismo namjere u Banske dvore, Objavljeno: 30. studeni 2012., Također: Moja Rijeka, , Vlada: Uljanik kupuje brodogradilište 3. Maj, Objavljeno: 20.Lipnja 2012.Također: Novi List, Orjana Antešić: Na petu godišnjicu ulaska "3. maja" u Uljanik grupu rasprava o opstanku riječkog škvera, 28. lipanj 2018.)
2013. Lipanj jedinstvena sportska arena, Nogometni stadion Kantrida, navršila je sto godina, što služi na ponos svim žiteljima Kvarnera (slika ljevo, 30-tih godina). Nekadašnji kamenolom bio je mjesto sportskih susreta koji su značili više od igre, pa tako i potvrdu nacionalne i političke moći. Na njegovu su travnjaku igrana tri nacionalna prvenstva: talijanska Serija A, jugoslavenska Savezna liga i hrvatska Prva HNL te susreti pod UEFA-inom ingerencijom. Na Kantridi su nastupali nogometaši nekoliko klubova – Olympije (Slobodna Država Rijeka), Fiumane (Kraljevina Italija), Kvarnera (Jugoslavija) i Rijeke (Jugoslavija, Hrvatska). Na lokaciji te povijesne riječke ljepotice, znamenitosti i arhitektonske atrakcije planira se gradnja novoga stadiona koji bi gradu Rijeci trebao dati novi vizualni pečat. Sudbina sadašnjega zdanja, velikoga dijela gradskoga identiteta, Riječanima je iznimno važna. Bez obzira na to hoće li se adaptirati postojeći objekt ili graditi novi, najvažnije je uskladiti i usuglasiti želje njegovih vlasnika i korisnika. (Izvor: Doc. dr. sc. Marinko Lazzarich STOLJETNO IŠČITAVANJE POVIJESTI POD STIJENAMA RIJEČKOGA SPORTSKOG HRAMA, Također: croinfo.net:Kako je rođena Kantrida?)
2013. 30. Lipnja Rijeka napokon dobiva kompletnu zaobilaznicu. Zaobilaznica se gradila 36 godina. 1974. godine je usvojen GUP Rijeke s definiranim koridorom i čvorištima planirane riječke obilaznice. Tri godine kasnije, 1977., počinje 11 godina duga izgradnja prve faze: dionica Orehovica – Diračje dužine 8,3 kilometra, s čvorištima Orehovica, Škurinje i Diračje, puštena je u promet u ljeto 1988. godine, ali samo sjevernim kolnikom. U Rujnu 1990. puštena je u promet četverotračna dionica Diračje – Matulji dužine četiri kilometra. U Studenom 1991. godine, za promet je otvorena dionica Matulji – Jušići. U Rujnu 2003. godine započinje izgradnja dionice Orehovica – Sv. Kuzam. Samo godinu kasnije u promet se pušta dionica Jušići – Jurdani. Godine 2005. otvorena je dionice Jurdani – Rupa. Nakon dvije i pol godine gradnje, u Svibnju 2006., otvorena je i dionica Orehovica – Sv. Kuzam. U sklopu s tom dionicom otvoren je dio spojne ceste D-404 od čvora Draga do čvora Vežica. Posljednje otvorenje na riječkoj zaobilaznici bilo je puštanje u promet druge trake na dionici Diračje – Orehovica. Krajem Lipnja 2013. u promet se pušta deset kilometara duga dionica Sv. Kuzam – Križišće, čime će se napokon staviti točka na gradnju riječke zaobilaznice. Na kraju je dionica Orehovica – Diračje duga 8,3 kilometra zgotovljena nakon 11 godina. Dakle, kilometar zaobilaznice se gradio oko 15 mjeseci. Na dionici od Matulja do Sv. Kuzma dugoj 15,5 kilometara smjestilo se šest tunela, dva vijadukta i most Rječina duljine 208 metara, ukupno dva i pol kilometara tunela, mostova i vijadukata. (Izvor: Žmigavac, vjesnik Autokluba »Rijeka«, Broj 55/15. svibnja 2013, str: 3, JOŠ MJESEC I POL DANA DO DANA KOJI SE ČEKAO DESETLJEĆIMA, Također: Novi List, : Darko Pajić: Riječka obilaznica stiže do Križišća 30. lipnja 2013., 24. kolovoz 2012 16:48 )
2013. 01. Srpnja Hrvatska je postala punopravna članica Europske unije sa svim pravima i obvezama koje iz tog članstva proizlaze, a pojedine su ovlasti prenesene institucijama Europske unije slijedom uredbi Ugovora o Europskoj uniji te Ugovora o funkcioniranju Europske unije kao i odredbi Ustava Republike Hrvatske iz glave VIII. (Izvor: wikipedija > Pristupanje Hrvatske Europskoj uniji, Također: Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, Hrvatska i Europska unija, Također: Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, Hrvatska 28. članica Europske unije)
2013. 22. Kolovoza u 19:00 h u Baštijanovoj ulici u Rijeci otkriven je mural posvećen braći Venucci. Oslikao ga je Edi Gustin, magistar likovne pedagogije. Mural posvećen Remu i Romolu Venucciju deveti je iz serijala „REFaj se" grafita "Riječke Enciklopedije Fluminensije", posvećene zapostavljenim riječkim ljudima i događajima kojeg su financirali članovi ove grupe. Grafitom koji prikazuje portrete braće Venucci iz djetinjstva, simbole njihovih djelovanja te središnji portret, spoj fotografije zrelog Rema i autoportreta Romola Venuccija, autentični riječki muzej ulice obogaćen je još jednim muralom posvećenom značajnim momentima, dostignućima i ljudima iz povijesne sjene i obilježava na svojstven način još dva značajna imena riječke povijesti. Romolo u Rijeci pohađa mađarske škole i studira na Likovnoj akademiji u Budimpešti. Prihaćajući nova umjetničkih strujanja, Romolo postaje jedan od vodećih umjetnika riječke avangardne grupe svojim kubo-konstruktivističkim ekspresivnim opusom. Ostvaruje javne radove, freske u Kapucinskoj crkvi 1927. - 1928. te skulpture anđela za pročelje crkve na Kozali 1933. - 1934. Nakon rata Romolo (Rijeka, 4. Veljače 1903. - Rijeka, 2. Kolovoza 1976.) i Remo (Rijeka, 4. Veljače 1903. - Rijeka, 1987.), pokazuju duboku povezanost s Rijekom od koje se, ni u najtežim uvjetima poratnog života nisu mogli ni željeli odvojiti. Romolo, kao pripadnik talijanske manjine zapošljava se u talijanskim osnovnim školama  te kao pedagog osniva vrlo popularne tečajeve slikanja u Circolo Italiano, koje su pohađali mnogobrojni riječki umjetnici. Tek je nekoliko desetljeća nakon smrti priznat kao najveći riječki likovni umjetnik 20. stoljeća. Remo Venucci, kao i njegov brat Romolo bili su i vrsni glazbenici. Remo Venucci se posvetio sviranju orgulja, a bio je orguljaš i zborovođa u svim glavnim riječkim crkvama.  Romolo je svirao tri instrumenta, a posebice je volio violinu. (Izvor:  Moja Rijeka, Marta Ožanić: Predstavljanje murala Remo & Romolo Venucci, 24.08.2013, Također: Radio Rijeka, Larissa Smokvina / Tajana Petrović: Novi gradski mural posvećen braći Venucci, 22.08.2013)
2013. 25. Rujna Predsjedništvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti donijelo je Odluku o osnivanju "Zavoda za kliničku i transplantacijsku imunologiju i molekularnu medicinu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Rijeci", a potvrdila ju je Skupština Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti na svojoj sjednici od 19. Prosinca 2013. Suglasnost za osnivanje dalo je Predsjedništvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti 26. Ožujka 2013. Zavod je smješten u zgradi Sveučilišnih odjela u Kampusu na Trsatu i na raspolaganju ima dva kabineta i dvoranu za manje skupove. Osnovni je cilj Zavoda okupljati i poticati znanstveni potencijal Sveučilišta, Grada Rijeke i Primorsko-goranske županije u području biomedicinskih znanosti, te poticati i koordinirati interdisciplinarnu suradnju temeljnih i kliničkih medicinskih znanosti, kao i osmišljavanje zajedničkih projekata te općenito unaprjeđivanje kliničkih istraživanja.(Izvor: HAZU, PAVAO RUDAN: LJETOPIS HRVATSKE AKADEMIJE ZNANOSTI I UMJETNOSTI, KNJIGA 117.)
2013. 29. Rujna Zbog približavanja ciklonalnog centra iz zapadnog Sredozemlja, pad tlaka tijekom nedjelje u čitavoj zemlji je u padu. Ciklonu je Crometeo tim nazvao Oliva. Na DHMZ-ovoj postaji Rijeka Kozala do 20 sati pako je 249,5 litara kiše po kvadratnom metru. Time je Rijeka postavila novi dnevni oborinski rekord, naime, od početka službenih meteoroloških mjerenja na ovoj mjernoj postaji (od 1948.), u jednom danu nikada nije palo više kiše! Dosadašnji rekord postavljen je 13. Rujna prošle godine, kada je u jednom danu palo 249.5 mm. U Rijeci su najveće količine kiše pale upravo u vremenu od 12 do 14 sati, a velike bujice vode uzrokovale su začepljenja šahti, poplave na prometnicama, te zastoje u prometu. Prema podacima mreže automatskih meteoroloških postaja Pljusak.com, do 17 sati najviše kiše je palo na mjernoj postaji Cernik kod Grobnika, čak 271 litra po metru kvadratnome. Slijede Čavle 221, Rijeka Kampus 183, Kukuljanovo 163, Rijeka Vežica 135, Poljane 81, Opatija 75. Rijeka je tijekom nedjelje bila uvjerljivo najkišovitije područje na svijetu (slika desno). Sa 249,5 litara kiše po kvadratnom metru, postaja Rijeka Kozala uvjerljivo “vodi” iza drugoplasiranog Sanhu Daoa u Kinu (141 litra) i zračne luke Shreveport u SAD-u (106 litara). (Izvor: CROMETEO - Motrenje i prognoziranje vremena, Oliva Rijeci donijela najkišovitiji dan u povijesti meteoroloških mjerenja!)
2013. 18. Listopada u Rijeci se otvara "Muzej djetinjstva", mlađi brat informatičkog muzeja PEEK&POKE i odmah postaje omiljen kako kod djece, tako i kod odraslih koji se s nostalgijom sjećaju lijepih trenutaka iz djetinjstva. Osnivanje muzeja započelo je akcijom prikupljanja igračaka Igračke naše ondašnje svagdašnje... koja je u međuvremenu proširena na prikupljane svekolikog inventara iz perioda djetinjstva (dječja oprema, namještaj, odjeća, predmeti vezani uz školu, dječje knjige i slikovnice, fotografije, umjetnički predmeti namijenjeni djeci...). Tematski je podijeljen na rano djetinjstvo, društvene igre, kuću lutaka, školu i knjižnicu, konstrukcijske igre i igre na ulici. Medvjedići, lutke, rošule, bicikle, školski udžbenici, društvene igre, plastični vojnici, plišane igračke, špigule, divovsko čudo od lego-kockica – čine samo dio predmeta izloženih na 240 četvornih metara, na adresi Ivana Grohovca 2. (Izvor: Novi List, Ivana Kocijan: U Rijeci otvoren Muzej djetinjstva, Objavljeno: 15. listopad 2013., Također: Novi List: Ivana Kocijan: Svečano otvoren Muzej djetinjstva ....., Objavljeno: 20. listopad 2013.)
2013. 11. Studenog Rijeku i okolicu pogodila je orkanska ciklonska bura rekordne snage nazvana Teodor. Najjači udar bure u Hrvatskoj toga dana je izmjeren na Krčkom mostu, čak 65,7m/s ili 236,52km/h, što je ujedno rekordna brzina vjetra za tu lokaciju. U ranim poslijepodnevnim satima na DHMZ postaji Rijeka Kozala je izmjeren udar bure od 126 km/h, što je novi rekordni udar vjetra za tu postaju. Na području Rijeke zaprimljene su dojave o oštećenjima na 267 vozila, u osiguravajućoj kući Croatia Osiguranje prijavljeno je oko 700 imovinskih šteta, oko 600 stabala je srušeno te je bilo desetak ozljeđenih. U Rijeci nema nastave u većini škola i fakulteta. Oštećen je limeni krov sportske dvorane osnovne škole na Kozali, vjetar je odnio i dio krova dječjeg vrtića na Zametu, srušen je balon bazena na Kantridi, u središtu grada, na rivi je teško oštećen šator. U riječkoj luci potopljena je koća, a dramatično je bilo i u brodogradilištu Viktor Lenac gdje su popucali krmeni konopi kojima je brod "Clipper Mars" bio privezan te se on naslonio na drugi brod (slika ljevo). Osobito je bilo dramatično na Trsatu. (Izvor: Večernji list, Bura digla vatrogasca u zrak!, Objava: 11.11.2013., Također: Index.hr, Nezapamćeno nevrijeme u Hrvatskoj...., 11. Studenog 2013., Također: Crometeo, Autor: Ned: Prisjetimo se meteorološke 2013. godine u Hrvatskoj ....., 30.12.2013)
2013. 11. Studenog orkanska bura ruši i uništava presostatski balon kojim je natkriven otvoreni bazen na Kantridi. S obzirom na to da su oštećenja na balonu bila velika, kupljen je i 11. Ožujka 2014. postavljen novi presostatski balon. Vrijednost radova je 749.333,57 kuna, a od toga iznosa 275.000kuna je priznala osiguravajuća kuća. Novi balon ima dvostruku membranu, dug je 56,96 m, širok 31,11 m i visok 9,50 m, a konstrukcija je napravljena tako da može izdržati vjetar do 150 km. (Izvor: Grad Rijeka, NOVI PRESOSTATSKI BALON NA OTVORENOM BAZENU KOMPLEKSA BAZENI KANTRIDA, 11. ožujka 2014., Također:  Moja Rijeka, Ivica Nikolac: Orkanska bura u Rijeci)
2013. 29. Studenog Riječka rock skupina Grč (Slika desno) proslavila je svoju 31. godinu postojanja te je tom prilikom u Art kinu prikazan dokumentarni film Zoffski Grč. Film Zorana Kreme prati dogodovštine kultne riječke rock-skupine na njihovim koncertima i putovanjima, dok se frontmen Zoran Štajdohar Zoff i ostali članovi benda prisjećaju priča od osnivanja benda do danas. Zoff je poznat kao "najsuroviji" među našim rock pjesnicima, a njegov osebujan scenski nastup unikat je i u svjetskim razmjerima.
2013. KD "Autotrolej" d.o.o drži pruge do 12 gradova i općina te ih povezuje sa županijskih središtem. Trenutno raspolaže sa 174 vozila, 103 solo autobusa, 55 zglobnih, 18 minibusa, 2 kombi vozila i 1 turistički double decker. Riječ je o autobusima marke Mercedes, MAN i Iveco, te kombi vozilima marke Renault. Kapacitet putnika solo vozila je u prosjeku je 90 putnika, za zglobna vozila oko 160 putnika, te minibusa 35 putnika.
2013. 05. Prosinca Promocija knjige Velida Đekića "Red! River! Rock!", bogato opremljene monografije koja govori o riječkoj sceni u šezdesetim godinama prošlog stoljeća. . Čitava jedna generacija Riječana dobila se priliku vratiti u mladost, u 1957. godinu kad je u Rijeci otvoren "Husar", prvi disko-klub tadašnje države. Klub je djelovao od 1957. do 1964. godine, a iako izraz "disko-klub" tada još nije bio korišten, "Husar" je po svim značajkama bio prvi takav klub na području bivše Jugoslavije i moguće prvi, ili svakako jedan od prvih, na europskom kontinentu. Knjiga ima 384 stranice, s oko 400 probranih, mahom nepoznatih fotografija, na kojima će mnogi današnji Riječani prepoznati lica iz vlastite mladosti. Tim povodom na zgradi u kojoj je radio "Husar" u Rjeci na adresi Dežmanova 3, otkrivena je spomen ploča, a u nekadašnjem klubu održan je i prigodni koncert na kojem su sudjelovali neki od glazbenika koji su obilježili riječke šezdesete.
2013. 07. Prosinca nakon teške i zloćudne bolesti, u 73. godini života umro je fra Zvjezdan Linić (Slika ljevo), jedan od naših najpopularnijih i najpoznatijih franjevaca. Voditelj duhovnih seminara, propovjednik, autor više knjiga Zvjezdan Vjekoslav Linić rodio se 1. Ožujka 1941. u Svilnom, u blizini Gospinog svetišta Majke Milosti na Trsatu. Svoj pastoralni svećenički život posvetio je najviše mladima i Franjevačkom svjetovnom redu. Utemeljitelj je Kuće susreta Tabor u Samoboru, koja je postala središte duhovnih obnova i seminara koje je on vodio. Kroz Tabor godišnje bi prolazilo oko 25.000 vjernika iz cijele Hrvatske. Iza njega je bilo  56. godina redovništva i 47. svećeništva. 
2013. 17. Prosinca u gradskoj je vječnici predstavljena knjiga - monografija "100 godina Stadiona Kantrida" o jedinstvenom riječkom stadionu, koji je uvršten na CNN-ovu listu najposebnijih. Monografiju je izdala Izdavačka kuća Adamić u suradnji s Gradom Rijeka. Autori tekstova su Marinko Lazzarich, Ivo Paškvan, Ferrucco Burburan i ostali, a monografija prikazuje i promovira sportsko-povijesnu baštinu Stadiona Kantrida. 
2013. 17. Prosinca Potpisan je ugovor o realizaciji projekta javno-privatnog partnerstva „Klinički bolnički centar Rijeka". Time bi Rijeka do 2020. trebala konačno dobiti novi Klinički bolnički centar na Trsatu koji će biti izgrađen putem Javno-privatnog partnerstva . To su potpisom Ugovora potvrdili Vojko Obersnel, gradonačelnik Rijeke, Rajko Ostojić, ministar zdravlja, Herman Haller, sanacijski upravitelj riječkog Kliničkog bolničkog centra i Josip Borak predsjednik Upravnog odbora Centra za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija. Ugovorom je definirano da Grad Rijeka i KBC Rijeka ovlašćuju Ministarstvo zdravlja da za potrebe realizacije Javno privatnog partnerstva (JPP) projekta novog KBC-a, sukladno zakonu, ima ovlasti javnog partnera. Ministarstvo kao javni partner pak ovlašćuje Centar za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija da za Ministarstvo koordinira sve aktivnosti vezane uz ovaj JPP projekt. Privatni partner koji će biti izabran na javnom nadmetanju dobit će pravo građenja na rok od 30 do 35 godina, bez naknade. Ministarstvo se Ugovorom obvezuje da se puni iznos JPP naknade za JPP projekt financira iz državnog proračuna. Idejni projekt Kliničkog bolničkog centra Rijeka izradila je Tvrtka ZO INVEST tijekom 2005. i 2006. godine.
2013. Prosinac, U 284 godine starom brodogradilištu u Kraljevici osnovanom 1729. godine traje demontaža sve pokretne imovine koja se trajektima prevozi u Brodogradilište Trogir koje je kupilo propalo kraljevičko brodogradilište za 17 milijuna kuna i time postalo vlasnik dva doka i 20-ak dizalica te plovnih objekata, pristupnog mosta voznog parka i ostale pokretne imovine kraljevičkog škvera i preseliti ih u trogirsko brodogradilište. Ovih dana počinje i priprema za transport dva doka i vanjskih dizalica koje su bile samo srce brodogradilišta. Plan je otegliti dokove prije Nove godine. Time je udaren i posljednji čavao u ljesu nekada slavnog brodogradilišta (slika ljevo).
2014. početkom osnovana je Udruga 051 (logo na slici desno) s ciljem da svojim radom okupi ljude našeg kraja sa sličnim interesima u pozitivnom okruženju baveći se proučavanjem povijesti, sadašnjosti i budućnosti prostora Primorsko-goranske, Ličko-senjske i Istarske županije, kao i cjelokupne Republike Hrvatske. Bavimo se promicanjem, razvijanjem i unapređenjem kulturno-povijesnih vrijednosti i posebnosti Hrvatskog primorja, Istre, Like i Gorskog kotara kao i posebnosti čitave Republike Hrvatske; proučavanjem i istraživanjem starih predmeta i lokacija te upoznavanjem javnosti o tome.
2014. 20. Sječnja  započelo je uređenje Trga Ivana Koblera u Rijeci (slika ljevo). Posljednja rekonstrukcija Koblerova trga bila je sedamdesetih godina, prije više od 40 godina. Izvršitelji radova su "GP Krk" d.d. i "Fidal" d.o.o. Rijeka, a ukupna vrijednost izvedbe radova iznosi 6.948.970,00, a usluga nadzora iznosi 81.875,00 kuna. Uredit će se 1300 m2 između robne kuće Korzo, Varteksa, zgrade Delte, Zajčeve kuće, gradskog tornja i Jadroagenta. Prijašnja rekonstrukcija nije obuhvatila primjerenu zaštitu rimskih nalaza, pa su Rješenjem Konzervatorskog odjela u Rijeci radovi na obnovi zaustavljeni na sjevernom dijelu trga. Naloženo je Gradu da provede radove zaštitnih arheoloških istraživanja na površini od 250 m2, a potom i istraživanje nedestruktivnom metodom georadarom te dodatna arheološka istraživanja sondiranjem na četiri razne lokacije na prostoru trga. Arheološki nalazi su snimljeni, zaštićeni i evidentirani, pa prekriveni jer nisu toliko značajni da bi morali ostati vidlljivi, utvrdili su konzervatori. Sve naložene radove financirao je Grad. Postojeće opločenje će se zamijeniti granitom i kastavskim sivcem. Kamen će se polagati na armiranobetonsku ploču u obliku rastera vapnenca i  granita. Područje ispod Ure izvest će se od kamena kastavskog sivca kao fragmenta povijesnog opločenja. U sklopu uređenja izvest će se i sanacija fontane, odnosno zamijeniti svi kameni vanjski elementi i rasvjeta kako bi se dobila izvorna vizualizacija. Na kraju, umjesto planiranih 160 radnih dana, radovi su se otegnuli na 365, a i cijena je puno veća od ugovorenih 7 milijuna kuna radi dodarnih arheoloških istraživanja, a kasnije i radi dugotrajne kiše. Raadovi su završeni u Travnju 2015.
2014. 30. Sječnja - 06. Veljače elementarna nepogoda u obliku ledene kiše, ono što struka naziva – ledolom, u nekoliko je dana okovala u led cijeli Gorski kotar, a posljedice će Gorani osjećati još godinama (slika ljevo). Sve je bilo blokirano, nastava se u školama nije održavala, poduzeća nisu radila, a cestovni i željeznički je promet bio u prekidu. Skoro je cijeli Gorski kotarostao bez električne energije radi rušenja električnih stupova i dalekovoda pod težinom leda. Najteže su bila pogođena područja Fužina, Lokava i Čabra. Neka su čabarska naselja čekala tri tjedna na struju. Pod težinom leda lomila su se stabla i većina fonda bjelogorične šume je uništen. U četiri dana uništeno je 400.000 kubika drvne mase, odnosno cijeli jedan godišnji etat delničke podružnice Hrvatskih šuma. Dakle, u četiri dana ledena kiša "posjekla" je onoliko šume koliko u cijeloj godini sruše svi sjekači Gorskog kotara i Hrvatskog primorja! Štete su procjenjene na preko 240 milijuna eura, a od toga su samo šume pretrpjele procjenjenu štetu od oko 241 milijun kuna. Uništena su mahom najkvalitetnija stabla pa će goranski šumari sljedećih tridesetak godina imati problema sa dugotrajnim gospodarenjem. HEP je pretrpio štete u iznosu od skoro 100 milijuna kuna, najveće štete u mirnodopskim uvjetima u Hrvatskoj. Došlo je i do potpunog prekida željezničkog prometa na pruzi Rijeka – Zagreb te su putnici iz zastalih vlakova noć proveli na kolodvorima u Vratima i Delnicama. Do Gorskog kotara se iz priobalja u nedjeljno jutro nije moglo ni autocestom, jer se na kolnik kod čvorišta Vrata srušio kabel dalekovoda. Goransko je područje, prvi i jedini put nakon 90 godina i početaka elektrifikacije u potpunosti ostao bez struje!
2014. 21. Sječnja Riječko komunalno društvo za gradski prijevoz "Autotrolej" predstavilo je autobuse koji prvi u Hrvatskoj kao pogonsko gorivo rabe smjesu ukapljenog naftnog plina i dizelskoga goriva. Preinačenje 10 autobusa javnoga gradskog prijevoza s pogona na dizelsko gorivo na pogon smjesom dizelskoga goriva i ukapljenoga naftnog plina stajalo je 285.000 kuna, a 40 posto tog iznosa financirao je Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Korištenjem ukapljenoga naftnog plina kao pogonskoga goriva smanjuju se troškovi goriva za 20 posto te emisije štetnih ispušnih plinova za 35 posto, tako da se na godinu smanjuje emisija ugljičnog dioksida u Rijeci za 51 tonu.Radove je izvela zajednica ponuditelja, tvrtke B.I.L. iz Fažane i Eko-dizel iz Kutine, koji su Autotroleju besplatno preinačili jedan autobus te je tako, umjesto 10 planiranih, preinačeno 11 autobusa. Danas je predstavljeno i 10 novih minibuseva na stlačeni prirodni plin. Direktor Autotroleja Željko Smojver rekao je da su taj projekt poduprli grad Rijeka i Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.
2014. 09. Veljače Svečanim euharistijskim slavljem i sjednicom u crkvi Gospe Lurdske u Rijeci je svečano završen dijecezanski proces za proglašenje blaženim sluge Božjega fra Ante Josipa Tomičića, kapucinskog časnog brata. Svečano misno slavlje predvodio je riječki nadbiskup Ivan Devčić, a u koncelebraciju su bili gospićko-senjski biskup Mile Bogović i krčki biskup Valter Župan te tridesetak svećenika. (Izvor: Hrvatska kapucinska provincija sv. Leopolda Bogdana Mandića, Završen nadbiskupijski postupak za proglašenje blaženim fra Ante Josipa Tomičića)
2014. 20. Veljače u Starom gradu na Trgu Jurja Klovića svečano je otvoren riječki Arheološki park s ostacima tarsatičkog principija, kasnoantičkogvojnog zapovjedništva iz 3. stoljeća (slika desno). U taj je projekt grad Rijeka, od arheoloških istraživanja do njegovog uređenja i realizacije uložio oko 15,1 milijuna kuna. Uređen je prema rješenju arhitekta Nenada Fabijanića. Riječ je o prostoru na kojem se otkriva često zaboravljen sloj rimske povijesti Rijeke, a desetljećima je stajao zapušten i zanemaren. Principij je kompleks zgrada kasnoantičkog vojnog zapovjedništva južnog sektora obrambenog sustava poznatog pod imenom Claustra Alpia Iuliarum i standardni dio svih rimskih kastruma (kastrum - vojni logor u kojemu je smještena određena vojna postrojba), kao njihovo upravno i religijsko središte i obično nalazi u njegovom središtu. Središnji dio principija zauzimalo je otvoreno dvorište koje je s tri strane bilo okruženo prostorijama. Bila su to skladišta i spremišta oružja. Nasuprot ulazu u principij nalazila se monumentalna zgrada, u antici poznata pod imenom basilica. Iza ove zgrade, na stražnjoj strani principija nalazio se niz prostorija u kojima su bile smještene blagajna, svetište zastava, časnički uredi, pisarnica i ostali slični sadržaji. Sagrađen je u drugoj polovici III. stoljeća kao zadnja crta obrane središta Rimskog Carstva, a srušen početkom V. stoljeća. Upravo gradnja principija predstavlja prekretnicu u razvoju Tarsatice i početak snažnog urbanističkog i društvenog razvoja grada. Iako je za Rimsko carstvo to bilo iznimno nestabilno vrijeme, za Tarsaticu je ono značilo početak najprosperitetnijeg razdoblja u njezinoj povijesti. Razlog tome možemo tražiti u činjenici da je kao jedina pomorska luka i vojno zapovjedništvo u sustavu Claustrae postala mjesto prihvata i razmještaja vojnih postrojbi i svih njihovih potrepština. Pronađen je i listić iz 3. stoljeća, za kojeg se misli da je dio brončanoga lovorovog vijenca koji se tada običavao polagati na glave kipova. (Izvor: Novi List, Nela Valerjev Ogurlić: Svečano otvoren Arheološki park: Zablistao zanemareni sloj rimske povijesti Rijeke, Objavljeno: 21. veljača 2014., Također: Nikolina Radić Štivić, mr.sc. Luka Bekić: TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO, Rijeka, 2009.)
2014. 27. Ožujka riječko Gradsko vijeće glasovima vladajuće koalicije predvođene SDP-om prihvatiloje Odluku o komunalnom redu prema kojoj je ispijanje alkoholnih pića na javnim površinama (Slika ljevo), slika pred Kontom, sa www.lokalpatrioti-rijeka.com) prekršaj koji će se novčano kažnjavati s 500 kuna. Svrha zabrane je smanjenje materijalne štete od vandalskih ispada alkoholiziranihgrađana nevezano za dob, kao i pozitivan utjecaj na remećenje javnog reda i mira. Komunalni redari i policija neće odmah početi kažnjavat nego tek kad se novi zakon uhoda.
2014. 02. - 08. Ožujka Rijeku pogodila serija potresa. Nisu to bili neki značajniji potresi,ali su dovoljan znak da se nešto ispod nas događalo. Potresi su se desili: 02. Ožujka (u 00:51, 1.4 stupanj po Richteru, epicentar je bio 11 km sjeverno od Rijeke), 05. Ožujka: (u 00:23h, 2.9 stupnjeva po Richteru, epicentar kod sjevernog dijela otoka Krka, 14 km jugoistočno od Rijeke), 06. Ožujka: (u 14:00 sati, 1.7 prema Richteru, epicentar 21 km južno-jugoistočno od Rijeke u moru) i 08. Ožujka: (u 16.45, 1.9 prema Richteru, epicentar 15 km sjeverno-sjeverozapadno od Rijeke blizu Klane).
2014. 16. Travnja građanima su predstavljene dvije novouređene stare lučke dizalice na riječkom lukobranu (Molo Longo), koje su obnovljene kao spomenik lučkoj djelatnosti. Projekt obnove starih lučkih dizalica pokrenut je i ostvaren na inicijativu Grada Rijeke, u suradnji s Lučkom upravom Rijeka i mjerodavnim Konzervatorskim odjelom. Svečano predstavljanje posebne rasvjete čiji je autor Dejan Skira privuklo je u večernjim satima stotinjak Riječana što daje sasvim novi izgled lukobranu u večernjim satima, ujedno ih čineći neizostavnim dijelom vizure grada noću. Rasvjeta na dizalicama izvedena je LED tehnologijom, uz mogućnost osvjetljenja različitog intenziteta i boja koje su za blagdane, vjerske praznike i dane koji se posebno obilježavaju u Rijeci posebno unaprijed određene (desno), dok će se ostalim danima boje i intenzitet svjetla izmjenjivati. Obnova lučkih dizalica na riječkom lukobranu započela je još 2010. godine, a ukupno je investirano tri milijuna i 600 tisuća kuna iz proračuna Grada Rijeke i Lučke uprave Rijeka.
2014. 22. Travnja potres jačine 4.7 po Rihteru zatresao je Rijeku. Epicentar je bio u Sloveniji na dubini od dva kilometra, u okolici sela Knežak tri kilometra od Pivke u Sloveniji. Potres se osjetio i u Rijeci, Puli i Zagrebu. Podataka o štetama nema. Potres slične jačine poput ovog posljednji put se na ovom području dogodio 2005. godine, magnitude 4.5 stupnja po Richteru i s epicentrom na granici između Hrvatske i Slovenije. Potres gotovo istovjetne jačine dogodio se i 2004. godine s epicentrom kod Fužina, a koji se osjetio po cijelom Kvarneru. Njegova magnituda je također iznosila 4.5 stupnja prema Richteru.
2014. 29. Svibnja u 3 sata, na kontejnerski terminal na Brajdici uplovio je kontejnerski brod CMA CGM CENDRILLON, u vlasništvu francuskog brodarskog giganta CMA CGM, koji je sa svojih 334 metra dužine i kapaciteta 8 469 TEU jedinica najveći kontejnerski brod koji je uplovio u riječku luku. Zapovjednik broda je 35 godišnji Ivan Škoda rođen u Malom Lošinju, a i većina ostalih časnika na brodu je upravo iz ove regije, što još jednom dokazuje kvalitetu i priznatost naših stručnjaka u svijetu.
2014. 6. - 7. Lipnja u organizaciji Tehničke škole Sisak u Sisku je održana druga utrka solarnih automobila. Riječ je o nastavku projekta SOELA u kojem su učenici pet hrvatskih strukovnih škola zajedno s mentorima izradili solarne električne automobile koji su potom isprobani na utrci u Sisku. Kao šesta i van konkurencija učestvovala je i Elektroindustrijska i obrtnička škola iz Rijeke. Učenici Igor Pomazan, Franco Peršić i Toni Grgurina uz pomoć mentora Borisa Caputa svoj su solarni automobil izradili po principu 'snađi se druže', što znači da nisu imali na raspolaganju sredstva predpristupnih EU fondova,kao što je to bio slučaj s ostalim natjecateljima u Sisku. Za njih je samo sudjelovanje na utrci velik uspjeh. Cijelu stazu koja ima šest i pol kilometara uspjeli su proći za 7 minuta. Iznimno su zahvalni IN Klubu inovatora Rijeka, koji je maturantima osigurao solarni panel i regulator punjenja. Inače sama izrada ovakvog solarnog automobila stoji i nekoliko tisuća eura. Učenici su sami izradili cijelu konstrukciju, a na automobilu su radili četiri mjeseca.
2014. 5. Lipnja u u 8 sati i 40 minuta pristigla je samo jedna ponuda na javni natječaj koji je Komisija za raspolaganje zemljištem Grada Rijeke raspisala 29. svibnja 2014. godine, za pravo građenja radirekonstrukcije postojećeg stadiona na Kantridi s pratećim sadržajima i uređenjem pripadajućih površina, te pravo građenja radi rekonstrukcije/izgradnje/uređenja nogometnih igrališta i pratećih sadržaja. Tvrtka Stadion Kantrida kojoj je direktor Dean Šćulac , a osnivač Stichting Social sport, jedina je poslala ponudu na natječaj Grada Rijeke. Tvrtku Stadion Kantrida d.o.o. osnovala je zaklada Stichting Social sport, većinski vlasnik nogometnog kluba Rijeke.
2014. 7. Lipnja Slavko Linić je isklučen iz SDP-a zbog sukoba sa predsjednikom stranke i premjerom, Zoranom Milanovićem (slika desno). O prijedlogu Predsjedništva SDP-a da se bivšeg ministra financija Linića isključi iz stranke Glavni je odbor stranke, na prijedlog premijera Zorana Milanovića, glasovao tajno. U 22:31 tog dana završeno je glasanje i počelo prebrojavanje glasova, a u 22:51, nakon prebrojavanja glasova, objavljeno je da je Slavko Linić isključen iz SDP-a. Na sjednici se pojavilo čak 97 od 101 članova Glavnog odbora, od kojih je 50 glasalo za isključenje bivšeg ministra financija, a 47 protiv, što je pokazalo duboku podjelu u stranci. Nakon smjene s ministarske pozicije, Slavko Linić odlučno je krenuo u obračun sa šefom. Slavko je bio žestok u govoru i rekao je da je za ovu gospodarsku katastrofu isključivo krivo pomanjkanje sluha premijera i neznanja po pitanju gospodarstva i ekonomije u koju se premijer cijelo vrijeme uplitao a da se u to uopće ne razumije. Bivši ministar financija, koji ne krije da je odahnuo otkako ne vodi tako odgovoran resor bio je pun gnjeva.
2014. 4. Srpnja u Škurinjskoj dragi u Ulici Petra Kobeka uređen je prvi park za pse na području grada Rijeke. Park je travnata površina ograđena mrežastom ogradom, a na ulaznim vratima je postavlja natpisna tabla s pravilima ponašanja namijenjena vlasnicima pasa. Pravila ponašanja kreirana su prema uputama udruga za zaštitu životinja i prema prijedlozima koje su građani uputili u okviru e-konzultacije o kućnim ljubimcima tijekom svibnja. Park je opremljen klupama za vlasnike pasa, parkovnim košaricama i kutijama s vrećicama za pseći izmet, obzirom da su vlasnici dužni pokupiti izmet iza svog psa. Troškovi uređenja ovog parka za pse iznose 80.000,00 kuna.
2014. 6. - 12. Srpnja Rijeka je bila domaćin 10. kongresa Europske esperantske unije, čiji je pokrovitelj dr. Ivo Josipović, predsjednik RH. Glavna kongresna tema bila je: "Pravedna Europa s pravednim jezičnim odnosima kao preduvjet za demokratske komunikacije". Imali smo priliku čuti predavanja istaknutih esperantista kao: dr. Sean O Riaina (Irska), Nikolu Rašića (Hrvatska), Zlatka Tišljara (Slovenija), Jozefa Reinvarta i Michaela Cwika (Belgija), Petra Balaža (Slovačka), Thiery Saladina (Francuska), te Vjekoslava Morankića, prof. Spomenku Štimec, dr. sc. Emila Heržaka (Hrvatska) i hrvatske sveučilišne profesore Milorada Pupovca i Jagodu Granić (Filozofski fakultet – Split). Dobre želje članovima Europskog esperantskog kongresa uputili su i gradonačelnik Rijeke, mr. Vojko Obersnel i župan Zlatko Komadina koji su također bili supokrovitelji kongresa kao i Boris Di Costanzo, predsjednik Organizacijskog komiteta.
2014. 11. Srpnja Nogometaši Rijeke pobijedili su Dinamo u Superkupu Hrvatske i prvi put u klupskoj povijesti, u svom trećem pokušaju, osvojili ovaj trofej. Već u trećoj minuti Krstanović je promašio 'stopostotnu' priliku nakon velike pogreške Šimunića, što je bila uvertira u ono što slijedi. Već u 11. minuti debitant za Rijeku Samardžić je postigao premjerni pogodak za vodstvo i Dinamo se nakon toga 'izgubio'. Dinamo je uspio izjednačiti nakon jedne neopreznosti Riječana u 39. minuti golom Sigalija. Već u 70. minuti isplatilo se vraćanje dominacije Rijeke na sredinu terena i Krstanović nakon novih promašaja u drugom dijelu dokazuje da mu nije bilo suđeno zabiti, bolje se snašao kao asistent. Lažnjakom je izbacio Ademija, a potom sjajno prebacio obranu Dinama, Moises njegovu loptu smiruje na prsa i sam ispred Eduarda postiže pogodak za Riječkih 2 : 1.

Slika 1, Slika 2, Slika 3, Slika 4, Slika 5

2014. 11. Srpnja nakon odigravanja Super kupa u kojem su se na Stadionu Kantrida susreli Rijeka i Dinamo (2:1) premijerno je emitiran videospot idejnog rješenja projekta novog stadiona (slika ljevo), dok će u ponedjeljak, 14. Srpnja u prostoru Narodne čitaonice Rijeka biti otvorena izložba kojom će građanima biti predstavljeno uređenje novog stadiona HNK Rijeke. Predsjednik kluba Damir Mišković i kao i vlasnik kluba Gabriele Volpi najavili su gradnju modernog stadiona na mjestu sadašnjeg stadiona pod stjenama Kantride. Gradnja kreće u Svibnju 2014. godine, a trajat će između 12 i 13 mjeseci, a u tom razdoblju Rijeka će igrati u Puli. Stijene su dio tradicije, dio navike gledatelja na sadašnjem stadionu tako da ih se pod svaku cijenu željelo zadržati i unutar novog zdanja. Budući da će krov stadiona biti proziran, stijene će svakako biti vidljive sa svih strana. Travnjak će biti podignut za četiri metra zbog podzemnih voda. Sve skupa će biti zahtjevno i skupo, ali će stadion biti kompletno natkriven. Po završetku prve faze kapacitet će biti 12 tisuća (11.000 za domaće i 1.000 za gostujuće navijače, a moći će se nadograditi do 18.000 mjesta u nekoj kasnijoj fazi. Na prostoru sadašnjeg pomoćnog terena i parkirališta napravit će se kućice s restoranima i dućanima, kao malo 'riječko selo' na Kantridi, za zabavu ljudi prije i poslije utakmice, ali i u ostale dane. U planu je i muzej HNK Rijeka i mnogo veći fan shop. Glavni projektant je italijan Gino Zavanella, poznati talijanski arhitekt čiji je studio GAU Arena autor idejnog rješenja novog stadiona, te arhitekt Siniša Zdjelar, član "ZDL Arhitekti" koautor projekta s hrvatske strane. Gino Zavanella projektirao je i stadion Juventusa.

Sadašnje stanje (staro igralište Kantrida): Godina izgradnje: 1913. Važnije rekonstrukcije: 1925. (izgrađena centralna tribina) 1935. (napravljena drenaža terena, kružna staza i pristupne ceste) 1958. (postavljena trava na teren) 1975. (postavljeni reflektori) 1999. (postavljene sjedalice na sve tribine) Vlasnik: Grad Rijeka  Kapacitet: 10.000

Buduće stanje (novo igralište Kantrida): web: http://www.stadionkantrida.hr/ Arhitekti: Gino Zavanella i Siniša Zdjelar www.gauarena.com Planirani početak izgradnje: kraj 2014. Planirano otvaranje: sezona 2016./2017. Vlasnik: Grad Rijeka i Stichting Social Sport Kapacitet: 14.600 Cijena: 25.000.000 eura Dodatni sadržaji: Dnevni hotel za igrače Outlet selo Muzej i Fan shop HNK Rijeke Garaža

2014. 18. Srpnja Nakon pet godina provedenih na "privremenoj" lokaciji, brod "Uragan", koji je nakon obnove i restauracije bio smješten uz bunker neposredno uz zgradu Lučke uprave i koji je javnosti bio dostupan samo kroz žičanu ogradu, danas je, zbog radova na području na kojem je bio postavljen, odnosno radova na bunkeru i oko bunkera na obali, preseljen na riječki lukobran, kod zgrade Dezinsekcije (slika ljevo). Ovaj povijesno vrijedan i zanimljiv brod, sagrađen je prije gotovo 150 godina u Hamburgu u Njemačkoj. U Rijeku je stigao nakon Drugog svjetskog rata, kao dio ratne odštete. U godinama nakon rata korišten je za obnovu teško stradale riječke luke, u kojoj gotovo da i nema rive u čijoj rekonstrukciji nije sudjelovao prevozeći građevinski materijal. Kasnije je korišten za razne namjene, od istraživanja podmorja do "statiranja" u filmu "Vjetrovi rata". Nakon godina na mrtvom vezu potonuo je u sušačkoj luci 1999. godine. Potpuno je obnovljen u brodogradilištu »3. maj« 2004. Bio je smješten na riječkoj obali gdje je služio kao svojevrsni spomenik pomorskoj tradiciji.
2014. 17. Kolovoza oko 22,30 u postrojenju za obradu nafte u Ininoj rafineriji nafte u Urinju planuo je požar, u kojemu su lakše ozlijeđena dva Inina vatrogasca, a požar je nakon sat i pol ugašen. U priopćenju se navodi da je do požara došlo na Postrojenju za primarnu destilaciju, uzrokovanog propuštanjem atmosferskog ostatka na pumpi na dnu kolone za destilaciju spomenutog postrojenja. Požar su gasili vatrogasci Ine i riječke Javne vatrogasne postrojbe.
2014. 22. Kolovoza izdana je i postala je pravomoćna građevinska dozvola za prvu fazu izgradnje nogometnog kampa i pomoćnog igrališta na Rujevici. To znači da se može krenuti s prvom fazom radova. U idućih šest mjeseci trebao bi biti završen zamjenski stadion na kojem će nogometaši HNK "Rijeke" igrati svoje prvenstvene i europske utakmice dok ne bude izgrađen novi stadion na Kantridi. Zahvaljujući ulaganjima "Social sporta", na prostoru od 30-aktisuća kvadrata u vlasništvu grada Rijeke niknut će pomoćno igralište, te iznad toga stadion (okomito sa sadašnjim igralištima "Lučkog radnika"), s fiksnom tribinom u kojoj će biti svlačionice i klupske prostorije. Privremeno bi se trebale izgraditi i montažne tribine, a kasnije bi na njihovu mjestu trebao niknuti klupski motel. 16. Rujna 2014 građevinski strojevi "Građevinskog poduzeća Krk" su osvanuli kraj igrališta "Lučkog radnika" na Rujevici i započinju sa zemljanim radovima.
2014. 01. Rujna grad Rijeka uvodi gradsku beskontaktna karticu "Rijeka City Card" (slika desno) koja građanima Rijeke omogućuje jednostavnije, brže i jeftinije korištenje više gradskih usluga: kao pokazna karta će zamijeniti dosadašnju papirnatu pokaznu autobusnu kartu u autobusima Autotroleja, uz dosadašnje plaćanje SMS-om ili gotovinom može se koristiti za plaćanje parkiranja na otvorenim parkiralištima Rijeka Prometa, za posuđivanje knjiga u Gradskoj knjižnici kao i za kupovinu tj. plaćanje na Diners Club prodajnim mjestima kao normalna Diners kartica. "Rijeka City Card" Gradska kartica jedinstveni je proizvod u Republici Hrvatskoj, ali i široj regiji. (Izvor: Radio Rijeka, Rijeka City Card za plaćanje autobusa, parkinga, knjižnice, Također: erstesvijet > Rijeka uvela prvu višenamjensku gradsku karticu Rijeka City Card, Također: Grad Rijeka, Gradska kartica Rijeka City Card – RCC)
2014. 09 . Rujna na Trgu riječkih olimpijaca, ispred Sportskog Centra Zamet, održano je svečano otkrivanje ploče s imenima riječkih olimpijaca i paraolimpijaca, osvajača olimpijskih odličja (slika ljevo). Ploču su otkrili Luka Wagner, član Boćarskog kluba osoba s invaliditetom, gimnastičarka Jana Vrsalović te najstariji olimpijac Zdravko Ćiro Kovačić. Svečanosti su prisustvovali i gradonačelnik Grada Rijeke Vojko Obersnel, predsjednik Kluba olimpijaca Aramis Naglić te ostali riječki olimpijci. (Izvor: Novi List, Kim Cuculić: Riječki olimpijci, Objavljeno: 9. rujan 2012., Također: Rijekasport.hr, Otkrivanje ploče s imenima riječkih olimpijaca i paraolimpijaca.....)
2014. 19. Rujna počinju prve utakmice grupne faze natjecanja po skupinama u nogometnoj Evropskoj lizi. Nakon mnogo godina HNK Rijeka je prošla predkvalifikacije i nakon izvlačenja parova u Monacu, Rijeka je u atraktivnoj skupini „G“, u kojoj će joj protivnici biti belgijski Standard iz Liegea, nizozemski Feyenoord te španjolska Sevilla, aktualni osvajač Europske lige. Zanimljivo, Riječani će drugu godinu zaredom putovati u Sevillu. Prošle godine protivnik Bijelima bio je Betis, koji je od ove sezone drugoligaš. Zanimljiva skupina s uglednim protivnicima.
2014. 22 Rujna Komunalno društvo Čistoća predstavilo je svoje prvo komunalno vozilo na električni pogon (slika desno). Riječ je o vozilu prvenstveno namijenjenom prikupljanju papira na području centra grada. Vozilo ne zagađuje okolinu i ne stvara buku. Vozilo je iz serije Mega Multitruck Kiper i može se koristiti za raznovrsne namjene. Maksimalna brzina vozila je 40 km/h, autonomija baterija je 110 km, a snaga vozila 10KW. Vrijeme punjenja baterije vozila iznosi 8-10 sati, a punjenje će se obavljati u bazi KD Čistoća. Nabavu je sufinancirao Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.
2014. 01. Listopada osnovan Fakultet zdravstvenih studija. Smjestio se u zgradi na adresi ulica Viktora Cara Emina 5. 1947.,u zgradi je bila Škola za medicinske sestre s internatom, s Pavicom Defilipis kao prvom ravnateljicom. Škola će, povremenomijenjajući ime i organizaciju, ostati u zgradi sve do 1987., kada će ovamo useliti Građevinski fakultet, preseljen krajem 2011. na Kampus na Trsatu. Tijekom 2013. u zgradi se već dijelom počela izvoditi nastava za studente Medicinskog fakulteta, da bi, od 1. Listopada 2014., u njoj sjedište pronašao novoosnovani Fakultet zdravstvenih studija. (Izvor: Kratka povijest zgrade i Fakulteta zdravstvenih studija)
2014. 15. Listopada HNK "Rijeka" je predstavio novi vizualni identitet koji će krasiti navijačke rekvizite kluba. Dizajnerska rješenja razvijala je Riječka dizajnerica Anja Zambelli Čolak iz "Zambelli brand design" studija, u suradnji s klubom. Simbol orla iz grba grada Rijeke koji predstavlja snagu, pobjedu i prosperitet postavljen je u ulogu čuvara grba nogometnog kluba (slika ljevo). Izreka "IDENTIFICENTER" u ovom slučaju simbolizirala nepresušnu vjernost navijača prema klubu. Tu je i prepoznatljiv simbol križa koji je sastavni dio dresa, kao i slogan Zajedno smo Rijeka.
2014. 20. Studenog nakon više od 90 godina, u riječku je luku sletio i iz nje poletio hidroavion. Tog je dana održan prezentacijski let hidroavionom tvrtke "European Coastal Airlines" (ECA) (slika desno) na relaciji Mali Lošinj – Rijeka – Mali Lošinj kojim se otvaraju nove mogućnosti povezivanja otoka i gradova Kvarnera hidroavionskim vezama u komercijalnom putničkom prijevozu. Nakon poljetanja iz Malog Lošinja i samodvadeset minuta leta na visini od 500 metara, sletio je ispred riječkeluke. Poletio je s Adamićevog gata u riječkoj luci u 12.30 sati prema Malom Lošinju.  
2014. 14. Prosinca u 78. godini preminula je Miroslava Golubović, građanima Rijeke, a i šire, poznata kao "Baba Kuna" (slika ljevo), svojevrsna riječka ikona i legenda poznata po svojem motu “Daj babi kunu!”. Pokopana je na Drenovskom groblju, a nas dvadesetak koji smo odlučili pozdraviti taj simbol Rijeke, oprostili su se od nje grumenom zemlje, ružom ili s pokojom kovanicom, kako je tko izabrao. O popularnosti babe govori i to da joj je posvećena čak i grupa na Facebooku. Njezin sin, Golub, kratko je kazao:"Majko, bog, laka ti zemlja". Rođena je još prije 2. svjetskog rata, točnije 1936. godine i otkad zna za sebe bavila se najstarijim ženskim zanatom po kojem je Rijeka u prošlosti, s desetak bordela, bila naročito poznata. Ostavila je neizbrisiv trag u našem gradu  jer je jednostavno – živjela. Legendaran je jedan događaj o kojem se priča:

Jednom prilikom dok je hodala po gradu, spotakla se i pala. Neki dečki koji su bili oko nje počeli su se smijati. Ona je ustala, otresla prljavštinu i rekla: "Sreća što ovdje nema niti jednog muškarca, inače bi me bilo sramota."

Svakoga dana za svaki novi dan, vedra i otvorena prema svim ljudima bez obzira na svu težinu njenih osobnih nedaća. Ovom prilikom, obitelji Miroslave Golubović, izražavam iskrenu sućut. RIP Baba kuna, legendo!

- Riječka groblja - Imenik riječkih posljednjih počivališta - Riječka povijest općenito - Povijest Rijeke od Prapovijesti do 1400 - Povijest Rijeke od 1500 do 1600 - Povijest Rijeke od 1625 do 1650 - Povijest Rijeke od 1675 do 1700 - Povijest Rijeke od 1725 do 1750 - Povijest Rijeke od 1775 do 1800 - Povijest Rijeke od 1825 do 1850 - Povijest Rijeke od 1875 do 1900 - Povijest Rijeke od 1925 do 1950 - Povijest Rijeke od 1975 do 2000 - Povijest Rijeke od 2015 do Danas - Rijeka, razni događaji i ostalo - O Rijeci na engleskom jeziku

- Riječke Biografije - Riječka vlast kroz stoljeća - Povijest Rijeke od 1400 do 1500 - Povijest Rijeke od 1600 do 1625 - Povijest Rijeke od 1650 do 1675 - Povijest Rijeke od 1700 do 1725 - Povijest Rijeke od 1750 do 1775 - Povijest Rijeke od 1800 do 1825 - Povijest Rijeke od 1850 do 1875 - Povijest Rijeke od 1900 do 1925 - Povijest Rijeke od 1950 do 1975 - Povijest Rijeke od 2000 do 2015 - History of Racing, Preluk - Rijeka - Riječki grbovi i zastave (heraldika)

 

Natrag na vrh stranice