Rječnik iz brodogradilišta "3. maj" Rijeka
Ovaj je rječnik nastao s namjerom da ostanu zabilježene barem neke riječi koje su upotrebljavali brodograditelji u 3. maju, ali i u drugim, osobito kvarnerskim brodogradilištima.
Iz tih se riječi može zamijetiti da je u brodograđevnoj terminologiji našega kraja itekako prisutan utjecaj talijanskog jezika. Radeći na rječniku spoznao sam da je mnoštvo riječi već bilo, ali i pristiglo u naš kraj odmah nakon 2. svjetskog rata dolaskom većeg broja takozvanih Monfalconesina, brodogradilišnih radnika iz okolice Monfalconea u Italiji. Jezik kojim su ti ljudi govorili je ustvari dijalekt bisiaco ili bisiacco kojim se govori u Bisiacariji, određenim mjestima talijanske provincije Gorizie. Dijalekt sadrži većinu riječi kojima je korijen u venecijanskom jeziku, ali dosta riječi dolazi iz furlanskog jezika, te ponešto iz slovenskog i njemačkog jezika. Tijekom vremena su se riječi iskrivljeno počele izgovarati, ali je korijen ostao prepoznatljiv.
Ideja da se zabilježe riječi iz trećemajskog miljea, kao i opisi nekih riječi, nastala je na forumu www.lokalpatrioti-rijeka.
Pri izradi ovog rječnika puno mi je pomogao Željko Monjac, a pri ruci su mi uvijek bili Ivan Brajuka, Ivica Salopek, Tomislav Ćulumović te Bogdan Kolundžija. Veliku sam pomoć imao od mojih rođaka iz obitelji Mazzon koji žive u Gradisci d´ Isonzu (Italija) i poznat im je dijalekt bisiacco.
Mauro Kršul i Bernard Šebelja su svojim fotografijama doprinijeli njegovom konačnom izgledu koji je moguće vidjeti na gore navedenom portalu.
U Rijeci, početkom svibnja 2019. godine
autor Miljenko Mrvčić
RJEČNIK
3. maj - ime koje je Vlada FNRJ "Rešenjem o osnivanju državnog privrednog preduzeća" potvrdila brodogradilištu na prijedlog ministra Narodne obrane FNRJ Josipa Broza Tita.
Rješenje je označeno POV. br. 210/48 i datirano 23. siječnja 1948. godine. Do tada je brodogradilište poslovalo pod imenom "Cantieri navali del Quarnaro" odnosno "Kvarnerska brodogradilišta" iako se u Riječkom listu već 16. kolovoza 1947. spominje brodogradilište pod imenom "3. maj". Ime je nastalo u čast dana kad je Rijeka oslobođena od nacifašističke okupacije - 3. svibnja 1945. godine.
I.a - bg - kratica od Prvi a razred, smjer brodogradnja Tehničke škole u Rijeci.
Tako se, naime, nazivao razred u koji sam se upisao u rujnu 1969. tj. školske godine 1969./1970. Učenike su brodograđevnog smjera ostali učenici Tehničke škole pogrdno nazivali bačvarima, strojare se nazivalo kotlarima, a elektro smjer žicarima.
Akord – način ugovaranja određenog posla.
Može se reći da je to rad na pogodbu. Prikupe se sve norme predviđene za završetak tog posla i ugovori krajnji rok. Ukida se ograničenje prebačaja normi tako da se iste mogu prebacivati neograničeno. Obično se dogovarao ovaj model kad je bio ugrožen rok porinuća ili primopredaje tj. očekivani veći priljev novca. Radnici su tada običavali zaraditi puno veću plaću. (Primjerice, brodomonter je mogao u mjesec-dva zaraditi novaca koliko je koštao novi, tada popularni, fićo.)
Ankora – sidro.
Armadura – skela.
Pomoćna konstrukcija koja služi za obavljanje radova na visini. Postavlja se uz vanjsku oplatu i u unutarnjim prostorima broda. Sastoji se od skelarskih cijevi, čeličnih spojnica - Braga i umetaka te drvenih mosnica - tavalona.
Autobus - tunel u prizemlju 1. navoza gdje je 80-ih smještena radiona za održavanje skelarskog materijala (braga). U njoj su radili uglavnom radnici sa smanjenom radnom sposobnošću, a poslovođa im je bio Ivan Ivanković. To je ime nadjenuto u doba prikazivanja popularne engleske televizijske serije "U autobusu" zbog izgleda prostorije koja je, naravno, sličila na autobus.
Bala - oznaka nadvođa na boku broda.
Naziv je dobila zbog kruga koji podsjeća na loptu - balu, kako kažu čakavci ovih krajeva.
Balancin - pomoćna naprava koja se koristi za transport tereta težih nego što je nosivost i dohvat pojedine dizalice.
Balancin se koristi pri zajedničkom radu dviju dizalica na način da se zavjesi sa svake strane s jednom dizalicom, a on sam se priveže za teret. Na taj način nosivost postaje veća nego što je nosivost pojedine dizalice. Koristio se uglavnom na 3. navozu, gdje je nosivost dizalica bila mala, pa bi npr. sekciju tešku 15 tona montirali dizalicama broj 7 i 8 jer nijedna nije, na tom dohvatu, imala tu nosivost.
Prije izgradnje 300-tonske dizalice balancin se koristio i na 1. i 2. navozu.
Banda – strana.
Kad se kaže "Odi na levu bandu" misli se na lijevu stranu broda, okrenut licem prema pramcu. Desna banda je, jasno, na desnoj strani. Ako se ne spomene lijeva ili desna strana onda se pokaže prstom "Odi na onu bandu!" ili se pak opisno objasni npr. "Odi na onu bandu kade je bitva"
Banjašuga - tal. Bagnasciuga.
Teren uz samo more, na granici između suhog i mokrog. Nije stoga precizno definiran jer ovisi o plimi odnosno oseci.
Batić – bravarski čekić težine oko 200 grama.
Kako je to traserima jedan od osnovnih alata, često se druže s njim pa i mogu npr. udarati po bulinu, a da ne gledaju kamo će udariti. I ja sam to mogao. U moje vrijeme, dok sam radio kod trasera, pravi majstor u baratanju čekićem bio je Ivica Pajnić Pajo. Što je taj izvodio s čekićem! I ja sam mogao npr. čekić, držeći za dršku, početno zarotirati i baciti uvis tako da se u zraku okrene tri-četiri puta i opet ga uhvatiti za dršku.
Bazna mast - premaz koji se nanosi na saonik 15-ak dana prije porinuća.
Svrha joj je da prilikom porinuća ne dopusti da saonik dođe u direktan kontakt sa saonicama kako bi se izbjegla pojava velikog trenja koje bi izazvalo zapaljenje saonica i saonika. Nabavljana je iz uvoza i stigla bi u krutom stanju u blokovima težine oko 20 kilograma. Ti blokovi se stavljaju u kade koje se zagrijavaju do određene temperature kako bi se otopili. Pri dnu kade je slavina pomoću kojese mast izlijeva u priručne kante zapremine oko 20 litara. Te se kante prenose na navoz pa se saonik pomoću neobrađene ovčje kože pričvršćene na drvenu dršku premaže tom otopinom. Na vanjskoj se temperaturi mast skrutne tako da na saoniku ostane jednoličan sloj. Debljina sloja je različita. Na krmi je sloj, zbog najvećeg opterećenja, debljine 10 do 12 milimetara te se prema pramcu postupno smanjuje na 4- 6 milimetara, zavisno o veličini broda. Nakon porinuća se mast skidala i slala u riječku Rafineriju na doradu kako bi se još nekoliko puta mogla upotrijebiti. Bila je upotrebljivija ukoliko se u njoj nalazila manja količina klizne masti.
Bekuć – tal. beccuccio sapnica aparata za plinsko rezanje.
Bisiacco ili bisiaco - dijalekt kojim se govori u tzv. Bisiacariji odnosno određenim mjestima talijanske provincije Gorizie.
U 3. maju su i dandanas u upotrebi riječi na tom dijalektu (doduše malo izmijenjene) koje su sobom donijeli Monfalconesini.
Bjaka - kreda u obliku grumena.
Linija (konac) se namaže bjakom tj. kredom tako da u jednu (obično lijevu) ruku primiš kraj linije koja je omotana oko rokela. Drugom rukom držiš rokel i bjaku i palcem pritišćeš liniju uz bjaku dok istovremeno drugom rukom povlačiš liniju. Prolaskom kroz bjaku linija se namaže slojem krede koji se kasnije, prilikom označavanja, otisne na površinu brodskog lima.
Bjanko norma - radni list kojim nisu predviđeni sati za određeni posao.
Takav radni list koristili su traseri, a prebačaj je određen na osnovi prosječnog prebačaja norme u OOUR-u.
Bokaporta - stalni ili privremeni otvor na palubi pokriven poklopcem, poklopac skladišta, pokrov grotla, otvor na palubi.
Bola – libela, livel.
Mjerni instrument za određivanje horizontalne ili vertikalne osi. Traseri su je, sjećam se, koristili prilikom rada sa škvarom cotom – na primjer kad su se postavljali temelji pomoćnih strojeva i slično.
Bracoli - provizorna koljena izrezana od čeličnog lima.
Koristila su se prilikom porinuća broda, a kasnije bi se odrezala, najčešće u doku. Zavarena su na pramcu i krmi broda zbog toga jer je tu oplata toliko savijena da se bez njih ne može postići dobro nalijeganje između saonica i oplate broda.
Braga – priveznica.
Čelično uže kojim se zavješava teret za dizalicu. Sastoji se od ravnog dijela te dva upletka - gaše od kojih se jedan zakvači za kuku na dizalici a drugi za teret pomoću škopca.
Također, braga je čelični zglob kod skele kojim se spajaju cijevi skele. Dok sam radio u Pripremi naručivali smo isključivo uvozne, talijanske marke FIAM jer su bile puno bolje nego one koje je proizvodio IMT iz Rakovice.
Bragada ili virada - općenito teret pripremljen za transport dizalicom.
Skelari su, na primjer, pripremili bragadu skelarskih cijevi tako da su ih posložili u kavaletu napravljenom od skelarskog materijala.Postoje i drugi načini pripreme rastresitog materijala u bragade. Npr. koljena pojedine sekcije smještena su u prijenosni sanduk - baju.
Bragoc - kratka braga ili priveznica obično i manje nosivosti.
Sjećam se da su ih koristili brodotesari stabiliture prilikom postavljanja karega na navoz.
Brener - plamenik, autogeni aparat.
Sastoji se od drške i uloška za rezanje ili pak zavarivanje. Aparat koji se koristi za rezanje limova ima sapnicu (bekuć) koja ima odvojene prolaze za kisik i acetilen. Aparat koji se koristi za zavarivanje ima jednu rupu na sapnici koju nazivamo još i kanel.
Brigada - najmanja skupina radnika koja se sastoji od dvije ili više osoba.
Voditelj se naziva brigadir. Ako se brigada sastoji od dva radnika, onda je pored brigadira u brigadi i njegov pomoćnik, obično početnik ili manje iskusan radnik. Ako je pak sastavljena od više radnika tada svatko - i brigadir- radi svoj posao, ali je brigadir taj koji je odgovoran za npr. određeni prostor.
Brodotesari porinuća - radnici koji pripremaju sve što je potrebno zaoperaciju porinuća broda.
To je pretežno rad na saonicama, saoniku i drugom drvenom materijalu. Namažu i saonik baznom i kliznom mašću prije porinuća. Njihovi poslovi su normirani.
Brodotesari stabiliture - radnici kojima je glavni zadatak da sekcije koje se montiraju na brod budu postavljene u najbolji mogući položaj s obzirom na daljnji tijek gradnje.
Koriste razne naprave i pomagala poput stezalica, viska i slično. Isto tako postavljaju potklade na navozu i za predmontiranje sekcija. Rade na normu.
Broka – zakovica.
Brokador – zakovičar.
Do 2. svjetskog rata svi su brodovi izgrađeni u CNQ-u građeni tehnologijom zakivanja. Sredinom pedesetih sve se više uvodi zavarivanje koje potpuno istiskuje zakivanje, ali se do sredine šezdesetih još zakivalo spoj palube i vanjske oplate te ljuljnu kobilicu.
Zakivanje nisam imao prilike nikad vidjeti, ali starije su mi kolege o tome pričale. Zakovice su se u priručnoj peći, smještenoj uz mjesto rada i grijanoj koksom, zagrijavale do visoke temperature koja se određivala po boji zakovice. Kad bi poprimila željenu temperaturu jedan je radnik hvatao kliještima zakovicu i spretno je bacao uvis. Rukom, na koju je navučena rukavica, drugi bi je radnik - frakador spretno ubacio u odgovarajuću metalnu posudu (padelu) te odmah, pomoću kliješta, uvukao kroz rupe na elementima koji se zakivaju. Odmah bi, uz pomoć kontradora, pristupio zakivanju. Uspješnost se tog spoja kontrolirala tako da je kontrolor udarcima čekića po glavi zakovice izazivao zvuk. Na osnovu tog zvuka, koji je trebao biti zvonak, kontrolor je procijenio je li spoj dobro izveden.
Zadnja uporaba zakovica bila je oko 1970., prisjeća se Slave, pri montaži aluminijske kormilarnice na brod geađen na 2. navozu.
Bulb – podvodno, kruškoliko proširenje za smanjenje otpora valova.
Za smanjenje otpora valova prilikom plovidbe pramac broda ima u novije vrijeme (zadnjih 50-ak godina) podvodno, kruškoliko proširenje (bulb), koje se poput kljuna proteže naprijed. Takav oblik primijenjen je još prije II. svjetskog rata na prekooceanskim putničkim brodovima, kasnije i na brzim teretnim brodovima, a od 1970-ih na gotovo svim trgovačkim brodovima. Kad sam počeo raditi u 3. maju, najistureniji je dio bulba bio lijepo zaobljen i imao završni lim u obliku kalote koju su naši majstori na preši izvodili upravo maestralno. Kasnije su imali i zašiljene oblike, zbog lakše izrade, ali moguće i nekih drugih razloga.
Bulin - točkalo.
Ne znam otkuda ga je naša Nabava nabavljala, ali znam gdje sam ga zaduživao. Bilo je to skladište alata koje je vodio Ivan Majnarić Ive. Vjerojatno je dolazio iz Slovenije, iz tvornice Unior koja je proizvodila odlične alate. Koristili smo ga za označavanje na limu na način da se pjerom romanom označila točka kroz koju se eventualno, pomoću linije i bjake, povukao pravac koji je označavao jedan rub elementa. Isto tako se napravilo s drugim rubom. Te linije se na nekoliko mjesta označilo točkalom odnosno bulinom tj. bulinalo ih se na način da se vrh bulina prislonio na mjesto koje se trebalo označiti. Tada se batićem tj. čekićem snažno udari po bulinu te na limu ostane utisnuta točka u limu promjera 2-3 milimetra, dubine oko 1 milimetar. Te oznake bulinom označile su se pomoću pinela i piture,obično žute, tako da se napravilo dvije paralelne crte dužine približno 5 cm uz oznake ili tako da se tom bojom zaokružila ta oznaka učinjena bulinom.
Bunker - popularni naziv za otvor - tunel koji je ostavljen prilkom gradnje 1. navoza, a u kojima su se smjestili traseri i brodotesari stabiliture.
Bio je pregrađen poprijeko tako da su sa sjeverne strane bili smješteni brodotesari 1. navoza, a sa suprotne traseri te brodotesari 2. navoza. U drugim tunelima navoza bile su radionice i svlačionice.
Bussola - kompas ali stari majstori su i šestar zvali tako.
Bušta - omotnica, platna vrećica u kojoj je bila mjesečna plaća u novčanicama i kovanicama s obračunskom listom.
Dijelila se najčešće dvanaestog u mjesecu na mnogim mjestima u 3. maju. Prvu takvu buštu s plaćom dobio sam u jednoj baraci ispod staze dizalice br. 9 iz ruku poentera Mile Vukića. Uz njega je sjedila i neka žena iz Financija. Obavezno je bilo prebrojati novac radi eventualnih netočnosti i potom se maknuti kako bi i drugi, koji su nestrpljivo čekali, došli na red.
Capa - podloga od čeličnog lima na kojoj je zavaren umetak.
Capa se postavlja ispod najdonje vertikalne cijevi skele kako bi se povećala površina nalijeganja iste.
Cerovica - radna površina nazvana po istoimenom obližnjem potoku koji se nalazi tik uz nju.
(Nikola Stražičić u knjizi Riječki izvori i vodotoci potok naziva Cerovice) Na njoj se izrađuju VT i T sekcije kao i kompletirani paneli. Sekcije su težine do 300 tona. Sastoji se od dvije natkrivene platforme tzv. Cerovica C i Cerovica D. Radove na natkrivanju hala izveden je pretežno radom radnika 3. maja, a radove je vodio Marin Novak. Cerovica C i D je dobila uporabnu dozvolu 18. prosinca 1984. godine.
Cima - konop koji služi za privez broda.
Cok - komad drva (obično hrastovina, borovina ili jelovina) većih dimenzija, recimo 300 x 300 x 500 mm.
Koristili su ga brodotesari stabiliture za podlaganje ispod sekcija broda, pretežno prilikom izrade VTS. Brodotesari porinuća koristili su ga za izradu pakovanja.
Cvikalica - Za mlađe generacije koje vjerojatno ne znaju, to je bio sat u koji su radnici odozgora gurnuli kartelu i zatim na ulasku i izlasku iz tvornice povukli ručicu sa lijeve strane cvikalice. Sat je otisnuo na kartelu točno vrijeme ulaska odnosno izlaska. Ako ste zakasnili ili otišli ranije vrijeme je bilo u crvenoj boji. Ali je bilo i dogovora pa bi drugi cvikao za tebe, kasnije mu vratiš kad zatreba... Kasnije su zamijenjeni elektronskim uređajima.
Cvikati (kartelu) – otisnuti vrijeme ulaska i izlaska na karteli na posebno prilagođenim satovima razmještenima unutar 3. maja.
Čelik-čelo - stari naziv za brodsko čelično uže sastavljeno od strukova čeličnih žica (najčešće 6, ali i više, uvijek parni broj), jednakih svojstava, u jednom ili više slojeva, omotanih oko središnje jezgre u uže. U brodarstvu se najčešće upotrebljava pocinčano valjkasto jednoslojno šestorostručno uže vlaknaste središnje jezgre, ukrižano i použeno desno u desnu stranu, s korakom 17°, prekidne čvrstoće žica od 1400 do 1800 N/mm2.
Dok - prema pripovijedanju Tomislava Pilepića, Zamećani koji su radili u brodogradilištu od samog početka 1906. g. pa do kraja II. svjetskog rata nisu govorili da rade u brodogradilištu već da rade u doku. U opremnom bazenu je bio smješten plovni dok pa su valjda zbog toga radije "šli delat na dok, a ne va Danubius ili CNQ." Ima i mišljenja da je to vjerojatno bio dio nacionalnog prkosa prema tuđinskom vlasniku obzirom na nacionalnu pripadnist stanovnika Zameta.
Dolina gladi - pogrdan naziv za 3. maj.
Naziv dolina mogu još i prihvatiti zbog lokacije gdje je smješteno brodogradilište, ali da je bilo gladi, pogotovo u vrijeme kad sam ja radio tamo, to sigurno ne. Pa i mačke u 3. maju su bile dobro uhranjene. 
Dolina suza - još jedan pogrdan naziv za 3. maj.
Doduše, viđao sam radnike kako im teku suze, ali najviše zato jer nisu nosili zaštitne naočale prilikom radova s brusilicom, recimo. Ima jedan vic na tu temu. Mater plače jer joj je jedan sin blesav, a drugi radi u 3. maju.
DWT - (Deadweight tonnage), kratica za mjeru izraženu u tonama kojom se prikazuje koliko brod može ukrcati tereta.
Taj teret je suma težina samog tereta, goriva, svježe vode, balastne vode, spremljene hrane, putnika i posade.
Džamija - sekcija krme s petom kormila.
Naziv je nastao zbog specifičnog oblika koji sekcija poprima u fazi predmontiranja jer podsjeća na džamiju zbog toga što rog kormila stoji uperen uvis, obratno nego kasnije, kad je montirana na brod.
Elektroda - elektroda se potrošilo i troši u 3. maju u velikim količinama.
Osim elektroda za zavarivanje, koje su količinski gledano sigurno zastupljene 99% od ukupne mase, trošili smo i elektrode za podvodno rezanje kao i elektrode za žlijebljenje. I danas pamtim nazive i nomenklaturne brojeve elektroda. Naši stručnjaci za zavarivanje su bili mišljenja da su najoptimalnije elektrode za naše potrebe one koje je proizvodila Železarna Jesenice. Imale su oznaku EVB 50, a najviše smo trošili one promjera 3,25 kao i one od 4 i 5 milimetara. Kasnije, 90-ih počeli smo raditi s proizvođačem Elektroda Zagreb.
Financije - kolokvijalni naziv za službe koje se bave nabavkom i plasiranjem financija te time omogućavaju odvijanje poslovanja. U sastavu te službe bio je i Ured plaća.
Flekanje - premazivanje bojom manjih i rubnih površina koje se nije moglo premazati redovitim postupkom.
Fondo - dno broda, dno mora
Frakador - radnik koji radi na zakivanju.
On pomoću (zračnog) čekića snažno udara po zakovici kako bi u toj točki spojio dva elementa brodske strukture. Pri tom poslu pomaže mu kontrador koji drži tzv. kontru s druge strane zakovice koja već ima oblikovanu glavu. Uslijed udaranja zakovica i na kraju koju oblikuje frakador poprimi željeni oblik leće pritom spajajući dva elementa strukture.
Gafa - jednostavna pomoćna naprava za međusobnu regulaciju elemenata brodske strukture, vrlo često izrađena u vlastitoj izvedbi.
Napravljena je od komada profila ili debljeg lima. Mnogo ih se trošilo, a kako se pokušavalo sve standardizirati jedan od tih standarda je bio izrada klinova i mostića koji su ustvari gafe.
Gajandra - umetak u pješčanoj potkladi napravljen od čeličnog lima.
Na njega se stavljaju klinovi - kunji na koje se pak postavlja jaca koja je u dodiru s oplatom dna.
Gambet – škopac.
Jednom mi je jedan Talijan objašnjavao da naziv dolazi od gambe (tal. noge), jer nalikuje nogama (on je rekao ženskim). Pa stvarno, ako gambet malo bolje pogledaš vidjet ćeš noge. I to okserice.
Gambuža - pogrdni naziv za prostor u kojem radnici borave u vrijeme kad su bez posla.
To je npr. kakva baraka od lima kojih je nekad bilo i desetak po svakom navozu ili pak neki tunel u navozu i slično.
Gamel(ic)a - metalna posuda za prenošenje hrane.
Naziv je udomaćen od talijanske vojne posude izvornog naziva gamella kojima je ovaj kraj obilovao nakon završetka 2. svjetskog rata. Mnogi, pogotovo oženjeni, su je koristili. Obično bi u njoj donijeli od kuće ono što je ostalo od sinoćnje večere.
Gaša - upletak na kraju užeta, npr. na kraju cime ili brage, kojim se stvori oblik koji je podesan za privez ili pak zavješenje tereta.
Glavni ulaz - ulaz iz ondašnjeg Bulevara Marksa i Engelsa, a današnje Liburnijske ulice.
U stvari, već i u to doba nije bio glavni već sjeverni, a glavni se mogao nazvati onaj od strane Opatije koji smo mi zvali Zapadni ulaz. Tu su bile prostorije, osim za potrebe čuvarske službe, još i ureda za prijem novozaposlenih radnika, ali i soba u kojoj su se obrađivali zahtjevi za potrošačkim kreditima. Kroz taj sam ulaz najčešće ulazio/izlazio jer bih na velikom parkiralištu, koje je udaljeno stotinjak metara, parkirao automobil. A i kad sam išao autobusom na posao bio je najpraktičniji jer je stanica samo preko ceste. Doduše prelazak četverotračne ceste je jako opasan. Bilo je i nekoliko težih stradanja pješaka na ovoj dionici ceste, čak i sa smrtnim ishodima. Zato je bilo planirano izgraditi pješački pothodnik, ali sve je ostalo na planovima.
Grablje - alat koji koriste ravnači kako bi pregrijavanjem limova otklonili unutarnja naprezanja materijala koja nastaju nakon zavarivanja i drugih termičkih postupaka.
Naziv su dobile zbog izgleda koji podsjeća na grablje s 4 zuba.
Grop – uzao, čvor.
Grua - riječ nastala od talijanske riječi gru u značenju dizalica.
Najveća i najvažnija dizalica u 3. maju bila je velika portalna dizalica nosivosti 300tona. Mi, koji smo puno baratali njezinim korištenjem, nazivali smo je Tristotonka ili Dizalica broj petnaest odnosno Petnajstica. Uz 1. i 2. navoz bile su još dvije dizalice nosivosti 45 tona koje smo zvali Desetka i Jedanajstica prema njihovim registarskim oznakama. Uz 1. navoz još je bila dizalica broj 9, a uz 3. navoz bile su dizalice broj 7 i broj 8. Uz 2. navoz bila je i jedna građevinska dizalica broj 13 koja je najviše služila za opsluživanje radnika na krmi i strojarnici novogradnji građenih na 2. navozu. Za rad na navozima je još bila značajna dizalica broj 16 koja se nalazila na predmontaži, a bila je glavna veza između predmontaže i navoza.
Imberlan - uvijen, nije ravan, van centralne linije.
Ukoliko se radi o nekom limu ili profilu lako se vrati u traženu poziciju pomoću termičkog i mehaničkog postupka. Međutim, ako je riječ o imberlanoj sekciji tu je mnogo posla kako bi se ista dovela u takvo stanje da je podesna za montažu. Obično se elementi moraju odvariti od oplate, modificirati te ponovo zavariti. Jako težak i nezahvalan posao.
Ime broda – ime važno za identifikaciju broda.
Brodu ime daruje kuma, odnosno brodovlasnik. Ime se nekad iscrtalo u traserskoj sali pa pomoću kartonskih šablona prenijelo na lim debljine 7-8 milimetara iz kojeg su se izrezali znakovi odnosno slova. U novije su se vrijeme šablone dobivale iz Numerike, na papiru. Sjećam se smrknutih ili pak nasmiješenih lica trasera kad bi saznali ime broda. Izraz lica je ovisio o broju slova koja moraju trasirati na pramcu i krmi.
Pričao mi Slave da je najnesretniji bio kad je morao trasirati ime na jednom tankeru za Petrobras iz Brazila. Ime tog broda je bilo "Presidente Epitacio Pessoa". Jedno od kraćih imena, sjetio se Slave, da je bilo Jugolinijin "Rab". Osim problema s dužinom imena, Slave se prisjetio i ispisa naše kompanije Jugolinije po bokovima broda. Slova su bila, koliko se on sjeća, visine 2,5 metra. Nakon što bi traseri trasirali ime broda na vanjskoj oplati, brodomonteri bi ga montirali, a zavarivači zavarili.
Informacije - glasilo brodogradilišta koje je, u doba koje opisujem, izlazilo jednom tjedno.
Objavljivane su uglavnom informacije o poslovnim događajima u 3. maju i radu društveno političkih organizacija u njemu. Pod tim su imenom izlazile od 1962. do 1990.
Inoks - nehrđajući čelik.
Koristio se u relativno manjim količinama na brodu, ali je početkom osamdesetih bio jako atraktivan jer su se cijevi, tondini te ostali profili manjih dimenzija vrlo rado koristili na barkama kao rukohvati, stepenice i slično. Stoga su se držali pod ključem.
Istočni ulaz - ulaz/izlaz uz ulicu Jože Vlahovića.
Koristili su ga najviše radnici koji su stanovali na Turniću, a na posao su dolazili pješke, ali i radnici - putnici koji su dolazili vlakom sa zapada poput Matuljaca, Šapjanaca i drugih.
Jaca - drvena (hrastova ili jelova) deblja daska cca 50 x 300 x 500 mm.
Najčešće se postavlja na drvene klinove te je u neposrednom dodiru s oplatom broda ili nekim drugim elementom ako se radi o predmontiranju.
Južna obala - obalno područje uz lukobran.
Odnosi se na teren koji počinje istočno kod granice s bivšim Torpedom i onda se proteže u pravcu zapada do kraja lukobrana gdje je stražarska kućica nad samim morem.
Na tom su terenu smješteni sačmarilica, cinkarna te cjevarija i bravarija. Tu je osamdesetih napravljen i veliki restoran - menza. Dalje prema zapadu su proizvodne hale za izradu i korozivnu zaštitu elemenata opreme broda. Uglavnom, uz Južnu su obalu smješteni pogoni i uprava nekadašnjih OOUR-a 15 i 16.
Kadrovska - služba čiji službenici obavljaju poslove vezane za zasnivanje i prekid radnog odnosa, zdravstvenog i mirovinskog osiguranja, pravne poslove te izobrazbu radnika unutar i van 3.maja.
U vrijeme koje opisujem nalazila se u sastavu RZ Zajednički poslovi.
Kalda - je (nekadašnji) način ravnanja lima na način da se pomoću plamenika lim grije u jednoj točki, a s druge strane se nabija teškim batom, koji je ravan s obje strane (špijana), te se tako lim ravna.
Taj način ravnanja je napušten kad je Bruno Matrljan, kao glavni poslovođa brodomontera i ravnača, uveo grijanje jedne strane lima pomoću grablja i polijevanje vodom s druge strane lima.
Kanela - sapnica (plamenik) aparata za autogeno zavarivanje. Plamenici služe za pravilno miješanje gorivog plina (na primjer acetilena) i kisika koji se nalaze u bocama, te podešavanje njihovog izgaranja odgovarajućim plamenom. Postoje različite veličine kanela za varenje različitih materijala ili različitih debljina materijala. Kanele se učvršćuju na brener na kojem su i regulacioni ventili kojima se regulira količina plina, a time i veličina i temperatura plamena. Na isti se brener pričvršćuje i nosač za bekuć.
Kantunal - uglovnica, čelični "L" profil.
Riječ je nastala od talijanske riječi cantonale. Naziv je nastao zbog presjeka u obliku slova L. Krakovi slova L čine kut - kantun.
Kapo – šef.
Mot je - iz stisnute šake desne ruke ispruženi srednjak i kažiprst kojima se dva-tri puta udara po suprotnom ramenu - što bi značilo kao "onaj koji ima čin". Jedino sam Cancianija doživljavao kao kapa (valjda zato što je bio Talijan), sve ostale kao šefove ili jednostavno kolege na zajedničkom radnom zadatku. Sam se naziv šef sedamdesetih izbjegavalo, više se koristila riječ poslovođa, pogotovo u raznim pravilnicima, sistematizacijama radnih mjesta i sličnim dokumentima.
Karega – potklada.
Čitava težina broda za vrijeme gradnje na navozu se oslanja na potklade. One moraju taj zadatak obavljati sve do momenta kad to preuzme saonik u fazi pripreme za porinuća broda. Pri tome treba paziti da se potklada postavi u dovoljnom broju kao i da sila reakcije sa potklada djeluje na kruti dio strukture broda. To se postiže tako da se potklade postavljaju ispod križanja jakih uzdužnih i poprečnih elemenata broda.
Na trećemajskim navozima su se koristile potklade od čeličnih limova visine 0,3 metra, 0,5 metara, 1 metra i 1,5 metra izrađene u vlastitoj izvedbi. Na njih se postavljaju pješčane potklade koje se sastoje od čelične kutije u kojoj se nalazi kvarcni pijesak te gajandre - umetka. Na pješčanu se potkladu postavlja drvo tako da se najprije postave kunji - klinovi od hrastovine, a na njih dolaze jace - daske. Jace su u direktnom kontaktu s oplatom broda.
Iz više sam usta čuo da su se pješčane potklade u 3. maju počele izrađivati i primjenjivati nakon povratka Simeona Vučinića 1960-ih iz Japana gdje ih je zamijetio te počeo primjenjivati u 3. maju. Ta novina je umnogome olakšala rušenje potklada prilikom pripreme porinuća. Rušenje se obavlja tako da se maljem udari u metalni jezik pješčane potklade koji na sebi ima rupu koja se poklopi s rupom na kutiji pa tada procuri pijesak te se na taj način potklada može srušiti bez rezanja.
U situacijama kad je brod širi od navoza upotrebljavali smo betonske blokove dimenzija 1,5 x 1,5 x 1,5 m ili čelične blokove dimenzija 1,5 x 1,5 x 2 m kao potklade do visine navoza. Sjećam se i betonskih potklada presjeka približno 25 x 25 centimetara i dužine oko 70 centimetara. Na sebi su imale dvije rupe kroz koje su se provukla dva tondina - okrugla čelična profila - pa su njima mogli manipulirati dva radnika bez pomoći dizalice.
Kartabon - kut (različit od 90°) između dva brodska elementa koji se snimi na šablonu (obično kartonsku). Ukoliko je kut pravi (90°) koristi se škvara.
Kartela - kartica od debljeg papira žute ili bijele boje, a dimenzija približno 20 X 9 centimetara namijenjena registraciji radnika pri dolasku i izlasku s posla.
Bilo je kartela i drugih dimenzija, ali sve su imale istu zadaću - da na sebe u za to označenim kućicama prime pečat. Njega se dobilo tako da si kartelu gurnuo u otvor na posebnom satu (cvikalici) napravljenom baš za tu namjenu. Ako je sat bio električni, sam je udario pečat, dok je mehanički to napravio kad si potegnuo jednu ručicu nadolje. Taj je pečat bio u obliku ss-mm tj prikazan je sat i minuta u kojoj si to izveo. Na primjer: 15 00.
Kartela je bila osobni dokument svakog radnika 3. maja, a morali su je posjedovati i kooperanti.
Kasun - sanduk, najčešće za alat.
Bilo ih je posvuda i nerijetko su bili smetnja odvijanju radova. Pokušali smo ih tipizirati, ali bezuspješno. Ubrzo bi niknuli novi i drugačiji. Pokušali smo ih i registrirati na način da se na sanduku bojom napisao broj radione i matični broj korisnika. I to je ubrzo prestalo. Ljudi naprosto ne vole da ih se stavlja u određene dimenzije i kontrolira.
Kavalet - nosač određenog tereta napravljen od skelarskog materijala.
(Npr. kavalet cijevi). Osim što služi kao nosač za materijal, kavalet može služiti i za radove na manjim visinama u nekom prostoru. Drugačijeg (u stvari obrnutog) je izgleda. Na vrhu se postave tavaloni koji služe kao radna površina. Znači, popneš se na vrh gdje su tavaloni da bi dosegnuo poziciju koju inače ne možeš obzirom na svoju visinu. Obično služe za neke radove "na brzinu" kao flekanje, skidanje uški, brušenje itd. Najčešće je visine 120 cm ili 80 cm, ali mogu biti lako improvizirane prema situaciji.
Kavalina - nosač konzolne skele.
Kazan - pogrdan naziv za restoran odnosno menzu u kojoj je dijeljen topli obrok za vrijeme dnevnog odmora - marende.
Keba - prostorna šablona od drva.
Najviše se koristi za kontrolu oblikovanja zakrivljenosti limova vanjske oplate koji imaju zakrivljenost u sve tri osi. Npr. kalota bulba broda.
Klinovi i mostići - su u upotrebi odkada se brodovi grade postupkom zavarivanja.
Koriste se prilikom međusobne regulacije elemenata odnosno pripreme za zavarivanje spojeva dviju sekcija. Nakon prve upotrebe još se mogu koristiti jednom ili dva puta. Puno ih se trošilo pa se čovjek pita, a koliko bi ih se tek potrošilo da nisu bili predviđeni za višekratnu upotrebu. Deficitarni su bili i zbog toga što su na strojnoj obradi obrađivani na škarama - probijaču koji je bio podkapacitiran za ovako velike potrebe.
Klizač - naprava odnosno staza po kojoj klizi nabijač prilikom podbijanja klinova na dan porinuća broda.
Klizna mast - se jednoliko nanosi na saonik, a svrha joj je da smanji trenje kod porinuća.
Nabavljana je, najčešće, iz riječke Rafinerije. Dopremana je u limenim bačvama u želatinoznom stanju i pomoću drvenih lopatica nanašana dan-dva nakon bazne.
Ključ - nema veze s ključem za brave nego sa ključevima za odvijanje i zavijanje vijaka – pr. za spojnice ključ 21/22mm.
Kolomba - plosnata kobilica. Ona zaustavlja bočno kretanje i naginjanje te mu ne dozvoljava prevrtanje ni u najtežim uvjetima.
Kontrador - radnik koji prilikom zakivanja drži tzv. kontru frakadoru.
Kontrapez - protutežina, kontrauteg, drži balans ili ne dozvoljava prevagu. Može se vidjeti na primjer na dizalicama.
Kordela - mjerna traka dugačka obično 50 metara.
Kad sam radio kod trasera, koristili smo je prilikom mjerenja dužine broda. Rijetko je trebala jer se dužine do nekoliko metara mjere dvometrom odnosno metrom, kako smo ga mi nazivali.
Kosa upora - je upora koja se koso postavlja na temelj zavaren za dno broda.
Postavljaju se u paru, lijevo i desno od simetrale broda. Ovisno o dužini, odnosno masi broda, ima ih od jednog do tri para. Nekad su bile od drva, a već u vrijeme kad sam ja došao raditi bile su od čeličnih cijevi. Gornji je dio oslonjen na spomenuti temelj, a donji je ukopan u navoz. Ruše se neposredno prije porinuća broda.
Košara - puni naziv je košara za montažu, a koristi se za odvezivanje sekcije s dizalice nakon montaže.
Koriste je i bojadisari prilikom bojenja vanjske oplate. Prototip je napravljen 1978. godine, a projekt smo realizirali Josip Pino Ercegović i ja.
Krma - stražnji dio broda. Prikladnim oblikom krme postižu se dobra propulzijska i pomorstvena svojstva broda, pa se ovisno o tipu izvode i različiti oblici krme. Duljina broda "preko svega" je duljina između krajnjih točaka trupa odnosno krajnjih točaka na pramcu i krmi.
Krško - Radna površina - platforma koja je jednim dijelom smještena uz južnu stazu tristotonske dizalice.
Izgrađena je početkom sedamdesetih godina 20. st. izravnavanjem površine na kojoj je do tada bio 3. navoz. Ubrzo po dovršenju na nju su s broda iskrcani kotlovi za NE Krško po kojoj je i dobila ovaj popularni naziv.
Kruška - v. Bulb
Kunj – klin.
Poznato je da brodomonteri koriste kunj, ali i svaki drugi klin se naziva kunjem pa su kunjevi i drveni klinovi koji se koriste za podbijanje saonica, zatim oni koji se postavljaju ispod jace koja je u kontaktu s trupom broda, kao i klin koji se zabija u mostić prilikom pripreme spoja za zavarivanje.
Kuverta - paluba.
Kvadrel - dugačka (3-4 metra) letva od drva čiji je presjek približno 3 x 3 centimetra a na koju se, iz linija broda koje su nacrtane u traserskoj sali, prenese tražena udaljenost (Npr. od voja lima do drugog voja.) kako bi se ta udaljenost mogla prenijeti u stvarnosti.
Kvadret - čelični kvadratni šupi profil.
Kvarat kruha – četvrtina štruce kruha od 1 kilograma (nekada je pinka kruha imala težinu od kilograma).
Kad je štruca postala teška oko 700 grama tada se rezala na tri dijela ali nisam nikad čuo da je netko rekao trećina kruha.
Kviki - popularni naziv za automat za autogeno rezanje.
Na kućištu ima kotačić kojim se određuje brzina kretanja odnosno rezanja. Brzina je stupnjevana od 1 do 5 pa se deblji lim reže sporije odnosno kotačić namjestiš na manji broj, a tanji brže tako da kotačić namjestiš na veći broj. Na njemu je pisalo quickie, otkuda i naziv, a proizvođač je bio Felder iz Njemačke.
Kvisko - popularni naziv za statuu Brodograditelj nastao po imenu maskote popularne kviz emisije TV Zagreb Kviskoteka.
Kvisko se dodjeljivao radnicima za neprekinutih 25 godina rada u 3. maju. Statue su se dodjeljivale povodom 3. svibnja Dana oslobođenja Rijeke i Dana brodogradilišta, a uz statuu se dobila i novčana nagrada, obično u iznosu jedne prosječne plaće.Ta statua je umanjeni kip Brodograditelja koji je smješten uz sjeverni ulaz u brodogradilište. Predstavlja snagu radnika koji u svojim rukama nosi brod. Inače, brončani kip Brodograditelj je izradio akademski kipar Vinko Matković, a postavljen je na ovo mjesto 4. svibnja 1965. i otada je tamo.
Lamarin – lim.
Brodogradilište godišnje kupuje i obrađuje veliku količinu čeličnih limova koji se ugrađuju u brod. Potrošnja limova za izgradnju 5 - 6 brodova godišnje je 40-ak tisuća tona, ovisno o karakteristikama brodova. (Maksimalni kapacitet Odjela Obrada CM je 55.000 - 60.000 tona godišnje u 3 smjene). Recimo, u gradnju 555 - brod za prijevoz rasutog tereta "Ludolf Oldendorff" nosivosti 73.974 tone (DWT) ugrađeno je 12.965 tona CM, a u gradnju 628, tanker od 16.341 DWT imena "Moris Bishop" 4.372 tone CM. Od te ukupne težine na profile je otpadalo približno 15 % a na limove ostatak.
Limovi su dimenzijama ograničeni propusnom širinom trećemajske sačmarilice koja iznosi 3 metra, a dužina lima je do 12 metara. Debljine tih limova su, uglavnom, od 6 milimetara do 40 milimetara pa i više. Uglavnom smo ih dopremali iz željezare u Vitkovicama u tadašnjoj ČSSR te iz Skoplja u Makedoniji od Metalskog Zavoda Tito. Kasnije i iz Ukrajine. Limovi povišene kvalitete uvozili smo iz zapadnoeuropskih država Njemačke, Švedske, Engleske i drugih.
Laškat, Laško – popustiti, labavo. Na talijanskom nautičkom jeziku: nije zategnuto, nije čvrsto (za kabel, lim, pokrov ili drugu opremu)
Libela - vidi bola
Linija - tanak dugačak konop pomoću kojeg se obavlja označavanje ravnih linija pojedinih elemenata.
To se postiže tako da se linija namaže bjakom te jako nategne (za to su potrebna dva radnika) između dvije, prije označene, točke. Jedan od dvojice tada nategne liniju čim više (20 - 30 centimetara) od površine te je ispusti. Linija, udarajući o površinu, ostavlja trag krede kojom je premazana. Taj trag je ustvari ravna linija.
Maca - ručni alat s drvenom, valjkastom i dugom drškom na koju je nasađena čelična glava težine oko 1,5 kilograma.
Jedan kraj glave je obično zašiljen, a drugi je odrezan ravno. Njome se može snažno udarati pa ju koriste brodomonteri za razne radove poput skidanja mostića, raznih gafa itd. Koriste je i brodotesari prilikom nabijanja ili izbijanja drvenih klinova.
Majna - gesta rukama kojom se daje nalog dizaličaru da spušta teret.
Signalizira se tako da se desni dlan polako pomiče gore-dolje. Ruka je svinuta u laktu, a dlan usmjeren prema dolje s palcem okrenutim prema tijelu.
Maniga - gumeno crijevo.
Najzastupljenija su crijeva za tlačeni zrak koja su crne boje, zatim za vodu koja su također crne boje te za kisik koja su plave boje i acetilen crvene boje.
Manovra - ulazak broda u luku, pristajanje i isplovljenje broda, ali isto tako namještanje dizalice u položaj koji odgovara trenutnom poslu
Maska - uglavnom se koriste dvije vrste.
Jedna je od kartona, a postavlja se na glavu pomoću nosača tako da je samostojeća. Nazivamo je nadglavna maska. Takvu koriste zavarivači. Brodomonteri koriste masku koja u donjem dijelu ima ručku kojom se pridržava prilikom zavarivanja. Izrađena je od šper ploče (stari model), a noviji modeli su od plastičnih materijala.
Maškareta - komad lima kojim se zatvara prolaz uzdužnjaka na nepropusnim pregradama.
Metar - čelična mjerna traka u okrugloj limenoj kutijici obično dugačka 2 metra.
Kod traseraje stalno u džepu, čak i za vrijeme marende.
Molat – popustiti, otpustiti (konop), otpustiti nešto
Monfalconesini - ljudi, među njima i mnogo trećemajaca, koji su nakon 2. svjetskog rata došli iz okolice Monfalconea u Jugoslaviju
Mot - način bezglasnog komuniciranja.
Tako se komunicira zbog jake buke u brodogradilištu, ali i zato da to ne čuju nepoželjne uši. Bilo je i "službenih" motova kao što je kod rada s dizalicom (vidi Vira I Majna). Tako se uzdignutom rukom, kojoj je kažiprst ispružen uvis, kruži što je znak dizaličaru da podiže teret koji je zakvačen na dizalicu. Taj znak je tzv. vira. Kad je teret postavljen na poziciju i brage skinute s njega, dizaličaru se rukama, savijenim u laktovima, maše amo-tamo pri čemu se ruke križaju. To je znak da je teret na mjestu i da je otkvačen s dizalice te je dizalica slobodna za sljedeći zadatak.
Musiranje - skošenje (priprema) spoja za zavarivanje pod kutomod 25°, 30° ili 45°.
Nabijač - naprava kojom se udara o čelo klinova prilikom podbijanja na dan porinuća broda.
Nabijač, neki ga nazivaju podbijač, klizi po klizaču koji je provizorno položen na drvene nosače kojima se postiže adekvatna visina kako bi se udaralo ("složno i veselo" kako je s razglasa govorio Ante Šuljić) točno o čelo kunjeva dok mast ne počne curiti ispod saonica, što je znak da je saonica dobro podbijena.
Navoz - dio radne površine brodogradilišta gdje se montiraju brodovi koji se odatle spuštaju u more.
Izgrađen je pod nagibom. Međitim, taj nagib nije ravan, kao što izgleda, već ima određeni, doduše velik i oku neprimjetan, radijus. To zaobljenje je ipak primjetno po visini potklada koje su na sredini broda najniže, a na pramcu i krmi vidljivo više. Ta zaobljenost je najmanje primjetna na 2. navozu gdje njen radijus iznosi 9.599 metara. Na 1. navozu je taj radijus 5.911 metara dok je najprimjetnija bila zaobljenost na 3. navozu i radijus je tu iznosio 3.823 metra.
Kad sam došao 1974. godine u 3 maj postojala su 3 navoza: 1. navoz, 2. navoz i 3. navoz kojega su mnogi još zvali 4. navoz. Zašto? Pa zato jer je on do pred dvije-tri godine i bio 4. navoz sve dok nije na mjestu nekadašnjeg 3. navoza napravljena platforma za izradu sekcija velike težine. Na toj platformi je, ubrzo po izgradnji, iskrcan teret za NE Krško pa je i dandanas nazivaju Krško.
Nivelir - je geodetski instrument koji su koristili traseri prilikom postavljanja u horizontalni položaj potklada za predmontiranje sekcija.
U novije vrijeme i za to se koristi teodolit.
Noć, raditi noć - prekovremeni rad koji traje cijelo popodne, nakon završetka redovnog radnog vremena te cijelu noć do početka novog radnog dana idući dan.
Ukupno je to 15 sati rada jer se odbijalo vrijeme od ručka i noćne marende. Ovaj je oblik rada bio krajnja nužda i primjenjivao se samo u izuzetnim okolnostima poput radova prije porinuća ili primopredaje. A koliko sam čuo, dosta se i zloporabljao. Ta tko može intenzivno raditi 8 sati redovnog radnog vremena pa 15 sati prekovremenog te sutradan, bez spavanja, nastaviti 8 sati redovnog posla?!
Norma - broj sati predviđenih za određeni posao.
Normu je sadržavao radni list – nalog jednom ili grupi radnika koji je, osim opisa radnog zadatka i drugih podataka, sadržavao i taj predviđeni broj sati potrebnih da se posao obavi. Ostvarenjem manjeg broja sati od predviđenih ostvarivao bi se određeni prebačaj norme što je značilo i povećani novčani iznos na plaći.
Odbragat - osloboditi teret sa dizalice na način da se otpusti užad (brage) te tako oslobodi dizalica.
Vrlo je važno imati na umu da je to izuzetno opasan posao jer se kod transporta sekcija velike težine radi na velikim visinama i često na neravnim pa i skliskim površinama.
Pajol - metalna rešetkasta podnica skele ili platforme. Isto tako pod od rebrastih limova u brodskom stroju, makini.
Paket - jelove grede presjeka približno 200 x 200 milimetara i dužine, ovisno o širini saonica, do 2 metra koje spojene svornjakom čine cjelinu dimenzija oko 3,6 metara x 2 metra.
Paket se postavlja na saonice i u direktnom je kontaktu s oplatom broda.
Paleta - priručni alat koji koriste brodomonteri prilikom montaže sekcija kako bi ih točno pozicionirali
Paleta je izrađena od čeličnog šesterokutnog profila (otvor ključa 24) . Duga je 1 m. Jedan kraj palete je šiljast dok je drugi kraj plosnat. Koriste je i na predmontaži za razvlačenje limova. Slična je pajseru.
Parank (parang, paranak) - ručna lančana dizalica.
Pareć - privremeno ukrepljenje izrađeno od jačeg profila koje se koristi prilikom spajanja sekcija broda
Pasada - gusjenica zavara ili špan kod kutnog i sučeljenog zavara prilikom zavarivanja elektrodom.
Pašaman – rukohvat.
Najčešće se stavljaju cijevi ali i drveni obrub kao rukohvati na stepenicama, ali se koriste i kao zaštita na skelama od pada.
Pašteka - koloturnik, koloturnik koji se otvara.
Permeš - dozvola za izlaz.
Riječ je nastala od talijanske permesso. Postojala su dva tipa permeša: službeni i privatni. Izlaz iz brodogradilišta uz službeni permeš se tretirao kao da radiš i nije se trebalo cvikati kartelu, a prilikom izlaza na privatni permeš morala se pokazati cvikana kartela te se u puntaduri za taj dan prikazalo onoliko sati koliko si odradio do izlaza.
Piket - Piketina, čekić koji se koristi za skidanje šljake kod zavarivanja.
Pinca - kliješta za prihvat elektrode, kablom spojena s izvorom električne energije.
U otvor pince se zatakne elektroda te tako omogući električno zavarivanje.
Pinelić - malen kist.
Pitura - boja.
Pjera romana - kamena kreda (kamen rimski u slobodnom prijevodu).
Koristi se za označavanje na limu i ostavlja bijeli trag. Dolazi u pločama debljine oko 1 cm a površine približno formata A5. Potom se pilom za metal pili na dužinu cca 5-6 cm tako da jedan kraj bude oštar. Zelenkaste je boje.
Pjombat – uplesti konop, upletka
Pjombo - visak. Pjombo je u stvari talijansko ime za olovo.
Poenter - evidentičar za registraciju radnog vremena.
Poentaža - upisivanje odrađenih sati u radne listove (norme) i ostalu dokumentaciju od strane poentera.
Predmontaža – radna površina za izradu sekcija broda.
U vrijeme postojanja OUR-a jedan OOUR je bio Predmontaža, a imao je šifru 13 pa smo taj OOUR popularno nazivali Trinaestica.
Pretis - naziv za cijev koja se postavlja s gornje strane tavalona kako bi spriječila pomicanje drvenih mosnica i ublažila vibracije prilikom hoda po njima.
Vrlo bitan element skele koji sprečava nesreće na radu. Ime je nastalo prema loncu za kuhanje pod pritiskom, koji je proizvodila tvornica Pretis.
Previjalište - medicinska služba u brodogradilištu.
Nalazi se u zgradi gdje su i vatrogasci, na trgu kod Starog DMP-a. Obavlja manje složene medicinske usluge.
Profil - čelična traka različite debljine.
Ovdje nije riječ o lijevom niti desnom profilu koje snimaju fotografi, niti o profilu na Facebooku, već je riječ o profilu koji se upotrebljava u brodogradnji. Koriste se kao ukrućenja dna, oplate i palube a izrađuju se u čeličanama valjanjem. Prema obliku presjeka razlikujemo bulb ili holand profil, T profil, L profil, I profil... Od ukupne težine limova i profila ugrađenih u brod udio profila je približno 15 % težine.
Propela - propeler, elisa, vijak.
Brodovi koje je 3. maj gradio u periodu od 1945. - 1996. bili su jednovijčani tj. s jednim propelerom. Koliko se mogu sjetiti, jedino su remorkeri Beli Kamik i Rijavec bili izuzeci. Oni su imali dva propelera u sapnici, koja se okretala za 360°, na sredini trupa.
Prova - pramac broda.
Riječ se udomaćila u našim krajevima od, već arhaične, talijanske riječi prua. Nekad su linije pramca bile oštre, poput šiljka. Danas možemo primijetiti da su te linije sve oblije.
Pumpin - ručna hidraulična dizalica.
Puntadura - V. Poentaža.
Punta ferma - čvrsta točka.
Traseri su običavali na brodu označiti simetralu broda (eng. central line, kratica CL) s točkalom i to bi naglasili bojom. Od te se čvrste točke, odnosno pravca, mjerilo prema boku broda.
Puntirati - mjestimice zavariti, privremeno privariti. Drugo značenje je upisati (od strane poentera) u radnu dokumentaciju odrađeni broj sati
Rašketa – strugač.
Metalna lopatica u obliku kvadrata cca 15 x15 cm s metalnom drškom dužine cca 1m. (Najčešće se koristi nakon porinuća za skidanje bazne i klizne masti sa saonika.)
Rekreacija - služba koja je vodila brigu o rekreaciji radnika.
Osim aktivnosti koje su organizirali i pratili na Sportskom parku dogovarali su i aranžmane za godišnje odmore i izlete za vrijeme državnih praznika. Zapamtio sam voditelje Sportskog parka Ferandu i Buvača kao i Kanešića i Petrovića koji su izdavali rekvizite. Šef je bio Vjekoslav Tanodi.
Reper - oznaka fiksne točke na navozu.
Točke su označene na mesinganim pločicama promjera 5 centimetara koje su zabetonirane u navozu. Reperi su postavljeni na svakih 5 metara duž navoza. Pomoću njih se odredi pravac na navozu odnosno koordiniralo se postavljanje sekcije na karege kako bi simetrala dna broda išla po zacrtanom pravcu. Jasno da se nije mogao postići idealan pravac, ali odstupanja do desetak milimetara su bila tolerantna.
Rigeta - čelična traka.
Ripreza - popuna zavara nakon prethodno izvršenog kopanja žlijebljenjem.
Rokel - jednostavna okrugla, obično plastična, naprava s utorom oko kojeg se namata linija (konac).
Roštilj - radna platforma zaizradu sekcija.
Naziv je dobila jer mnogima izgleda poput roštilja a meni više sliči na mrežu.
Sajla - čelično uže.
San Pago - šaljiv naziv za dan kad se dijelila plaća (talijanski - paga) u 3. maju.
Obično je to bilo svakog 12. u mjesecu. Isto i Spasovdan.
Santina - prostor, šupljina između rebara, a ispod podnica ili pajola u koji se slijeva zauljena voda.
Skalon - visoko stepenište kojemu je svrha da radnici preko njega dođu do gornje palube.
Obično se postavlja na krmi, uz strojarnicu. Napravljen je od četiri debele čelične cijevi koje čine okvir između kojih su postavljene čelične stepenice s pašamanima u više katova. Kad se po njemu hoda, pogotovo pri vrhu, nije baš ugodno za onoga koji nije naviknuo na ljuljanje.
Skalop – prolaz napravljen na elementu strukture trupa kako bi se omogućilo neprekinutost zavara.
Skladište alata i ZTZ opreme - Bilo je smješteno, kad sam počeo raditi 1974., u jednoj baraci uz glavnu prometnicu. Oko 1980. je preseljeno nekoliko metara istočnije u najzapadniji dio velike stare zgrade u kojoj je, među ostalim, i uprava brodogradilišta. Organizacijski je skladište spadalo pod RZ Nabava i skladište. Oko 1985. je pripojeno u OOUR Montaža. U njemu su radili Ivan Majnarić kao šef te Josip Trdoslavić, Danica Babuder i Slavica Perušić. Kasnije su još radili Nikola Mrkić, Marijo Zoretić i Nikola Begić. Referent, a kasnije i šef, bio je Rajko Cimera. Još kasnije, odlaskom Cimere u mirovinu, šef postaje Zvonimir Karamarko.
Smus – skošenje ruba lima učinjeno kao priprema zavarivanja.
Sam postupak nazivamo musiranje.
Spojnica - v. Braga
Spasovdan - šaljiv naziv za dan kad se dijelila plaća u 3. maju.
Obično je to bilo svakog 12. u mjesecu. (V. San Pago.)
Stari DMP - zgrada u istočnom dijelu brodogradilišta u kojoj su se, do otvaranja nove zgrade pokraj Zapadnog ulaza, proizvodili motori.
Struk - mehanička hvataljka. Pomagalo koje je s jedne strane opremljeno karikom koja se pomoću brage zavjesi za dizalicu, a s druge strane je hvataljka koja se sastoji od dva nazubljena prsta. Koristi se za transport i okretanje limova, panela ili manjih sekcija.
Šagoma – šablona.
Na talijanskom jeziku sagoma. Napravljena je od papira, kartona, drveta ili drugog materijala. Na nju se prenese određena linija te se šablona obradi. Po njoj se savijaju elementi, reže ili pak montira. Traseri su koristili šagome od kartona ili drveta.
Šjolto materijal - talijanski materiale sciolto u značenju nezavezan, slobodan materijal.
To su pojedinačni elementi strukture sekcije koji se postavljaju nakon montaže iste. Takav materijal se dovozio u ograđeni prostor tzv. Trokut, ispred čela 2. navoza uz glavnu prometnicu.
Škontar - stoper ili zaporni mehanizam.
To je uređaj čiji se vidljiv dio u obliku velikog čeličnog kljuna upire o okov saonica i tako blokira klizanje saonica. Prilikom izvođenja operacije porinuća, u situaciji kad je brod legao na saonice odnosno kad su porušene sve potklade i kose upore, škontri su jedina zapreka koja onemogućuje klizanje saonica po saoniku. Škontri su postavljeni u paru s lijeve i desne strane saonika. Na 1. navozu bila su 3 para, na 2. navozu 4 para a na 3. navozu 2 para. Pomoću elektromagneta škontri se istovremeno spuste te tako omogućuju otpuštanje broda u more.
Škovet - zakrpa.
Lim minimalnih dimenzija 300 x 300 milimetara koji se koristi za krpanje većeg lima na kojem su otkriveni konstruktivni nedostaci.
Škvara - od talijanske riječi squadra, u značenju trokut (pravokutni). U našem govoru riječ je značila pravi kut.
Traseri su posjedovali škvare od lima čiji su krakovi nešto manji od metra, a ako je trebalo konstruirati škvaru, to je rađeno pomoću trokuta čije su dimenzije kateta 3 i 4 metra tako da hipotenuza mora biti 5 metara.
Škvara cota - talijanski squadra zoppa.
Slobodno prevedeno značilo bi šepav pravi kut. Brod se na navozu gradi pod određenim nagibom u odnosu na horizontalnu ravninu. U takvim uvjetima, kako bi se moglo provjeriti je li neki element horizontalan, koristi se škvara cota. To je, ustvari, od daske napravljena letva dugačka približno 1 metar čija je jedna strana skošena pod tim, određenim nagibom. Kraj letve prema pramcu je kraći pa od tuda i naziv jer je letva šepava - cotava. Za škvaru cotu čuo sam da se kaže i škvara falsa.
Škvara falsa - vidi škvara cota
Škver - na talijanskom squero znači malo brodogradilište u kojemu se grade i popravljaju manji, uglavnom drveni, brodovi.
Naziv škver kao sinonim za brodogradilište ostalo je i dandanas premda za velika brodogradilišta postoji u talijanskom jeziku riječ cantiere. Češće smo upotrebljavali riječ brodogradilište nego škver, ali riječ škver je itekako bila u upotrebi.
Špijana - maca čija je glava s obje strane ravna, odrezana.
Najviše su je koristili ravnači za vrijeme ravnanja.
Špinot - talijanski spinotto, umetak.
To je metalni klin koji se umeće u skelarsku cijev kako bi se na njega nataknula sljedeća cijev.
Štiva - brodsko skladište.
Označavana su brojčano pa je tako postojalo skladište broj 1, skladište broj 2... Gledano od kormilarnice najudaljenije je skladište broj 1, skladište broj 2 i tako redom od prove prema krmi i kormilarnici.
Tavalon - talijanski tavolone drvena mosnica, obično od prvoklasne jelovine.
Ima ih različitih dužina, ali najčešće su dužine 4 metra. Ostale dimenzije su 250 x 48 milimetara. Koriste se kao podnice skele.
Tavolac - prikolica za vozilo bez bočnih stranica.
Prednost mu je što se na njega može krcati teret koji je većih dimenzija od gabarita same prikolice. Mana je mogućnost iskliznuća s prikolice pa se teret treba zavezati kako bi se spriječila ta mogućnost.
Skelari također rade tavolce odnosno platforme koji tako postaju radne površine.
Tehnički ured - ima u stvari dva značenja. Prvo značenje je da je to mjesto u kojem se razrađuje tehnička dokumentacija za brod.
Drugo značenje se odnosi na cijelu zgradu u kojoj je smješten tehnički ured, odnosno zgradu u kojoj je bio smješten nekadašnji OOUR Tehnički poslovi, ali je u zgradi, u prizemlju bilo nekoliko skladišta i odjel tranzita. I na 1. katu smještena su skladišta.
Na drugom katu je bio smješten ured CAD/CAM-a, a iznad, na trećem, Projektni, Struktura, Numerika, Standardizacija te Tehnološki i biblioteka koji nisu spadali u OOUR Tehnički poslovi.
Na zadnjem katu bili su uredi opreme, strojarski, cjevarski, elektro i arhiva kao i uprava OOUR-a. Iznad arhive još je, kao djelomični peti kat, bio ured mikrofilma u koji su kasnije uselili programeri.
Teleskopska platforma (Teleskop) - radna površina za izradu sekcija kod kojih je vanjska oplata jako zakrivljena (krma i pramac).
Opremljena je mnoštvom cijevi učvršćenih za pod. Cijevi su promjera oko 150 milimetara. U njih su uvučene cijevi koje imaju rupe i čiji je kraj zatvoren okruglom, čeličnom glavom koja se može, pomoću pužnog navoja, pomicati gore-dolje približno 5 centimetara. Unutarnja cijev se izvuče na određenu visinu te se kroz rupe na vanjskoj i unutarnjoj cijevi provuče klin koji tako blokira unutarnjucijev na toj visini. Ta visina se nekad izmjerila u traserskoj sali, a danas se dobije iz Numerike. Na vrh tako izvučenih cijevi postave se limovi vanjske oplate. Jedna platforma je bila smještena između 3. navoza i platforme Krško, ispod dizalice broj 8. U radu na njoj najviše su se isticali vrhunski brodomonteri Ivan Marat, Viktor Tomić, Anton Arbanas i drugi. Druga je bila "Kod vode" na gornjoj platformi E Predmontaže.
Teodolit - geodetski instrument koji koriste traseri prilikom montaže sekcija broda na navozu, a kako bi se ista postavila u najbolji mogući položaj.
U novije vrijeme koristi se i za postavljanje potklada koje služe za predmontiranje sekcija u horizontalni položaj. Za tu smo radnju prije koristili nivelir.
Timun - kormilo, služi usmjeravanju broda, a bez obzira na tip (balastno, s perajom, vanjsko...) ima list, struk (osovina kormila) i rudo (argolu).
Tiramola (Tirfor) - Ručna dizalica na sajlu (germanizam: tirfor sajlcug).
Naziv tiramola je očigledno talijanskog porijekla, ali je tirfor sajlcug njemačkog. Tiramola je također, u našim krajevima i špaga koja se proteže između dva nasuprotna prozora na kojima se suši oprana roba, tipična u kalama starogradskih jezgri mediteranskih gradova. Ali u našem slučaju to je ručna dizalica za povlačenje, dizanje, spuštanje i napinjanje. Uobičajene nosivosti su od 500 pa do 5000 kilograma. Obično se koristi za navlačenje elemenata na odgovarajuću poziciju prije varenja.
Tirant - alat brodotesara stabiliture kojim su stabilizirali sekcije kod montaže poput bočnih tankova, uzdužnih i poprečnih pregrada.
Sastoji se od vijčane stezalice na koju se nastavlja dugačka čelična šipka promjera oko 20 milimetra koja na oba kraja završava uškama.
Toblerone - građevina iznad riječkog brodogradilišta, Kompleks samačkog hotela.
Zbog svojeg izgleda oblika i boje sličnih omotu popularne švicarske čokolade, zgrada je dobila naziv "Toblerone". Ima 8 katova i 144 soba, 54 dvokrevetne i 90 trokrevetne. Sve su sobe s kupaonicom i telefonom. Izgrađena je 1988. godine, a jedan jedan od projektanata je opatijski arhitekt Zdeslav Surina. Samački hotel Kantrida zapravo nikada nije dovršeno jer je uz postojeći toranj trebao biti izgrađen još jedan identičan, za koji su već bili izgrađeni i temelji. Zbog nedostatka novca njegova izgradnja odgođena je na neodređeno vrijeme.
Tondin - od talijanske riječi tondino.
Okrugla čelična šipka.
Tragvard - šablona, najčešće od drva, na koju se iz linija broda ucrtanih u traserskoj sali, prenese zakrivljenost određenog dijela broda kako bi se to isto zakrivljenje, pomoću te šablone, strojnom obradom postiglo i na adekvatnom brodskom limu.
Transporter - vozilo nosivosti 300 tona za prijevoz sekcija s jednog mjesta na drugo.
Trapulat - raditi nešto na granici pravila, zakona ili čak prijeći tu granicu.
Traserska sala - je velika prostorija iznad brodograđevne radione (Traseri radionu zovu - traserskom) u kojoj su linije broda crtane u naravnoj veličini.
Dimenzije su joj približno 85 x 25 metara. Po tlu je postavljen brodski pod koji je dobro zaglađen kitom te potom obojen svijetlozelenom bojom. Po takvom podu se ucrtavaju brodske linije crne i crvene boje posebnim perom. Na temelju linija broda nekad su se obavljali skoro svi radovi vezani za formiranje trupa broda. Značaj traserske sale počinje opadati početkom sedamdesetih godina prošloga stoljeća da bi, zbog crtanja linija broda pomoću modernih računalnih sustava nestao početkom ovoga stoljeća. Šef sale je bio Arrigo Arrigoni koga je naslijedio Tomislav Katić, a njega Boris Merle.
T(v)rdo - mjesto gdje su spojeni limovi ili lim i pojačanje (obično profil).
Također treba voditi računa o tome da se potklade rasporede tako da sila reakcije djeluje na kruti dio strukture. To se radi tako da se potklade postavljaju ispod križanja jakih uzdužnih nosača i rebrenica te ispod poprečnih pregrada broda.
Tremađo - tal. tre maggio je ustvari ime brodogradilišta 3. maj.
Trinkarin - spoj palube i vanjske oplate koji je izveden pomoću uglovnice i zakovica.
Ovakav se način spajanja primjenjivao do sredine šezdesetih 20. stoljeća.
Tresa - spoj dva lima ili dviju sekcija spremnih za zavarivanje.
Trliš - vrsta platna i radno odijelo.
Radno odijelo je bilo obično plave boje i dvodijelno. Međutim, već su sedamdesetih godina neki radnici nosili jednodijelna radna odijela - kombinezone. I oni su bili pretežno plave boje, ali je u mojoj sredini bilo i narančastih, koje su nosili rendgen kontrolori zavara. Zamjetni su bili i kombinezoni bijele boje koje su nosili inspektori brodovlasnika i klasifikacijskih društava. Na lijevoj strani trećemajskih odijela, u visini prsa, prišiveni su džepići na kojima je bio otisnut meni tako drag amblem 3. maja. Odijela su besplatno prana u praoni koja se nalazila u prostorima Sportskog parka.
Trup broda - nepropusni dio broda koji se sastoji od osnovnih prostora (krma, pramac, strojarnica, teretni prostor i nadgrađe.)
Uška - naprava od debljeg ili tanjeg lima (ovisno o svrsi) koja služi za transport dizalicom, kao nosač (skele) ili pak pomoćna naprava.
Bile su standardizirane SB standardima. Za transport sekcija koriste se uške tipa A, B, C i D, a ako se sekcije dižu 300-tonskom dizalicom koriste se uške U-25 i U-50.
Var - mjesto zavarivanja.
Službeno smo to nazivali zavar, a danas čujem da je to zavarak. Radnici koji su to radili bili su zavarivači, ali skoro svi su ih nazivali varioci ili varijoci. U OOUR-u 14 Montaža postojala je najbrojnija radna jedinica 143 Zavarivači, koja je zapošljavala oko 300 zavarivača. Glavni poslovođa RJ 143 je bio Slobodan Jovanović, a kasnije Ljubo Cvjetanović.
Varioc - Radnici koji zavaruju su zavarivači, ali skoro svi su ih nazivali varioci ili varijoci. U OOUR-u 14 Montaža postojala je najbrojnija radna jedinica 143 Zavarivači, koja je zapošljavala oko 300 zavarivača. Glavni poslovođa RJ 143 je bio Slobodan Jovanović, a kasnije Ljubo Cvjetanović.
Vida - vijak.
Vira - nalog dizaličaru da diže teret.
Signalizira se uzdignutom rukom i dlanom okrenutim naprijed, u odnosu na lice, s ispruženim kažiprstom kojim se lagano kruži.
Virada - V. bragada
Zabragat - pripremiti teret za transport dizalicom pomoću braga.
Zadužiti - alat ili ZTZ opremu.
Alat se zaduži u skladištu uz potpis primitka na kartonu koji se vodi za svakog radnika. Alat se u slučaju kvara jednostavno zamijeni, pogotovo ako je manje vrijedan. Za vrjednije se alate poput motorne pile, lančane dizalice i slično vodila posebna evidencija i obavezna godišnja inventura stanja. Ukoliko se alat u vrijeme inventure nije pronašao, naplatio se od radnika koji ga je zadužio.
ZTZ oprema (odijelo, kožni prsluk, cipele, rukavice, kabanica. čizme, ručnici, sapuni... ) dodijeljuju se u određenom vremenskon razmaku, ovisno o poslu koji obavljaš. Recimo, radnik na brodu ima pravo na cipele jednom godišnje, a onaj koji ne radi na brodu, poput transportnog radnika, jednom u dvije godine. ZTZ oprema se također zadužila potpisom u karton koji se vodio u skladištu za svakog radnika.
Zapadni ulaz - je ustvari bio glavni ulaz jer su kroz njega ulazili/izlazili kamioni s teretom kao i gosti za koje je posebno uređen Prijemni ured.
Mi smo i dalje Glavnim ulazom nazivali onaj iz bivšeg Bulevara Marksa i Engelsa, koji je ustvari bio Sjeverni ulaz.
Zmaj – šaljiv, ali i podrugljiv naziv za 3. maj zbog brojke 3 koja je ćirilično slovo Z.
Žabica – stezač za (čeličnu) užad.
Kreirao: Miljenko Mrvčić
Background picture copyright: 