Kronologija novina koje su izlazile u Rijeci i Sušaku
Novinska i časopisna izdanja (dnevni, tjedni, dvotjedni i drugi tisak, mjesečnici i godišnjaci) koja su izlazila u Rijeci i Sušaku i koja odgovaraju opisu novina prema nekim kriterijima knjižničarstva, tj. prema sadržajnim kriterijima i periodičnosti izlaženja.
Kod nekih su novina podaci nedovoljni da bismo ih sa sigurnošću definirali kao povijesne novine prema broju izlazaka, definiciji i obilježjima. Svi takvi naslovi u tablici obilježeni su žutom bojom.
Ime novina |
Mjesto izdavanja |
Izlazilo od - do |
Komentari |
Notizie del Giorno |
Rijeka |
8. rujan 1813. - listopad 1814. | Prve poznate novine objavljene u Rijeci. Tiskane su u tiskari "Tipografia dei Fratelli Karletzky", a izlazile su utorkom, četvrtkom i subotom. Sastoje se od 3 stranice printane na dva lista (zadnja, četvrta, strana je bila prazna) i donose vijesti s europskih bojišta i informacije vezane uz Rijeku, Zagreb, Berlin i Podgrad. Gase se nakon jedne godine izlaženja, vjerovatno radi zabrane vlasti. Primjerak ovih novina otkriven je slučajno. Prilikom postavljanja izložbe o Rijeci u Padovi u lipnju 1956. godine, iseljenik Armando Dalmin ustupio je za postav svoj primjerak lista. |
Eco del litorale Ungarico |
Rijeka |
5. travanj 1843. - 4. travanj 1846. | Novine su štampane u tiskari "Tipografia dei Fratelli Karletzky" pod vodstvom dr. Giovannia Spagnuola i Vincenza Solitra. Tiskane su u malom formatu na 4 stranice dva puta tjedno: srijedom i subotom na talijanskom jeziku. Uredničku jezgru novina tvorili su uglavnom liječnici i gradski činovnici, Riječani i doseljeni Talijani. Najaktivniju ulogu među njima imao protofizik Ugarskoga primorja, dr. Gerolamo Fabris, koji je tijekom četvorogodišnjega izlaženja lista bio stalni član uredništva. Unatoč izrazitoj političkoj misiji, a bile su lojalne ugarskom guberniju,"Eco del litorale Ungarico" nema eksplicitno politički karakter i sadržajno je usmjeren na informiranje građana o privrednim kretanjima na području tadašnjeg Ugarskog primorja i u inozemstvu, donosile su vijesti iz privrede, trgovine, pomorstva, izvještaje o kretanju brodova i stranaca, burzovne informacije, meteorološke vijesti, domaće i strane novosti, podatke o rođenima i umrlima, gradsku kroniku i pregled kazališnih zbivanja, prikaze knjiga, nekrologe, feljtone i oglase. Uredništvo se nalazilo u Kući Šporer, nedaleko Gradske straže, na današnjem Trgu Republike. Nije poznato zašto je "Eco del Litorale Ungarico", poslije tri pune godine relativno uspješnoga rada, prestao izlaziti. |
Almanacco Fiumano |
Rijeka |
1855. - 1860. | Prvi riječki godišnjak. Počeo se tiskati još 1855. godine u Veneciji, u tipografiji Sebastiana Tondellija. Donosio je kalendare, shematizme i tekstove s povijesnom tematikom. Glavni urednik i pisac najvećega broja priloga prvoga broja bio je Giuseppe Politei. Već je sljedeći broj tiskan u Tiskari austrijskoga Lloyda u Trstu. Urednik je i dalje bio Giuseppe Politei. Treći broj konačno se štampa u Rijeci u "Tipografia Rezza" Ercole Rezze koji je bio i glavni urednik, a Politei piše priloge iz riječke prošlosti. |
Almanacco Fiumano di Gabinetto |
Rijeka |
1858,1859,1860,1861. | Godišnjak koji se bavi riječkim Municipijem. Izlaze u Rijeci, a štampaju se u štampariji "Tipografia Rezza" Ercole Rezze. |
L'Eco di Fiume |
Rijeka |
2. lipanj 1857. - 28. studeni 1860. | Ercole Reza je htio izdati novine koje će postati glasilom grada i služiti potrebama njegova građanstva. Novine izlaze u Rijeci, a štampaju se u štampariji "Tipografia Rezza" Ercole Rezze na 4 stranice. Uredništvo novina nalazilo u Rezzinoj tiskari, a urednik je bio Emilio Treves (Trst, 1834. - Milano, 1916.), a kasnije sam Ercole Reza. "Eco di Fiume" ima izrazito talijansko usmjerenje i za njega pišu dopisnici iz Zagreba, Zadra, Senja, Trsta i Antwerpena. Izlaze tri puta tjedno (utorak, četvrtak, subota) na talijanskom jeziku po cijeni od tri karantana po broju. Preplatnici (Caffe della Dogana, Caffe della Fiumara, Caffe Marittimo-mercantile, Caffe al Porto, Caffe del Commercio, Caffe tedeseo i privatnici) su primali novine na svoju kućnu adresu što je bila novost. Novine su pored oglasa na talijanskom i njemačkom, povremeno objavljivale i oglase na hrvatskome jeziku, a izlazile su utorkom, četvrtkom i subotom, po cijeni od tri karantana za svaki pojedini broj. "L'Eco di Fiume", je prestao izlaziti zbog političkog položaja koji je zauzeo. |
Neven |
Rijeka |
3. travnja 1858. - 25. prosinca 1858. | "Neven", taj "zabavan, poučan i znanstven list" bio je jedini književni časopis tijekom Bachova apsolutizma u hrvata. Pokrenula ga je 1853. Matica ilirska, pod čijim je okriljem izlazio do 1858., kada ga preuzima "Narodna Čitaonica Riečka" i izdaje ga do kraja te iste godine. Izlazio je mjesečno, a uređivali su ga Josip Vranicani Dobrinović, i riječki profesor Vinko Pacel. Tiskao se u tiskari "Tipografia Rezza" nakladnika Ercolea Rezze. Svaki pojedini broj Nevena imao je ukupno šesnaest stranica i izlazio svake subote. Usprkos velikom entuzijazmu njegovih urednika, nove će novčane poteškoće ponovno predstavljati nepremostivu prepreku. Od ukupno tisuću prijavljenih pretplatnika čak ni polovica nije podmirila svoje obveze. Stoga časopis prestaje izlaziti 25. prosinca isle godine. Najzastupljenija je lirika, a procvat je u njemu doživjela proza. Časopis je objavio i početak prvoga hrvatskog romana, prvu humorističku novelu, putopis, prvu opširnu književnu kritiku. |
Jadranske VIle |
Rijeka |
1859. - ?? | Tiskao se u tiskari "Tipografia Rezza" nakladnika Ercolea Rezze. Prestankom izlaženja Nevena, u Rijeci se osjetila velika praznina na književnom i kulturnom planu. Stoga je profesor Pacel pokrenuo riječki godišnjak "Jadranske vile". Izašao je kao"sbirka i izbor zabavnih, poučnih i znanstvenih članaka na ukupno stotinu i trideset stranica. |
Gazzetta di Fiume |
Rijeka |
17. prosinca 1860. - 28. travanj 1862. | Pokreće ih i uređuje Ercole Rezza nakon zabrane lista "Eco di Fiume". Uredništvo "Gazzette" postavilo si je za ciljobranu kulture i talijansku tradiciju grada. Zapravo se u izdanju za 17. siječnja 1861. zalagao za autonomiju grada. Štampaju se u "Tipografia Rezza" Ercole Rezze na 4 stranice. U kolovozu 1861. godine započinje sudski progon Ercola Rezze, a on je i glavni urednik. Gazzeta prestaje izlaziti dva tjedna, da bi nastavila s izlaženjem od 3. veljače do 4. travnja 1862. kada je glavni urednik Francesco Merenigh (1812.-1882.), poslovođa Rezzine tiskare. Urednička koncepcija novina u mnogome je podsječala na prethodni "Eco di Fiume". Izlaze dnevno osim nedjelje i blagdana, na talijanskom jeziku. Nakladnik je bio L. von Suedenhorst. Osim u Rijeci, novine redovito prodavale u knjižarama Trsta, Gorice, Udina, Trevisa, Venecije, Padove, Vicenze, Verone, Kopra, Rovinja, Pule, Zadra, Splita i Dubrovnika. 08. siječnja 1862. naredbom Ministarstva unutrašnjih poslova iz Beča izvršen je strogi pretres uredništva i tiskare novina "Gazzetta di Fiume", nakon čega je Ercole Rezza uhapšen i 16. siječnja iz predostrožnosti sproveden u istražni zatvor. Optužen je pritom radi remećenja javnoga reda i mira, te izdaje i uvrede Njegova Veličanstva. |
Pravnik |
Rijeka |
1862. - ?? | Novine se tiskaju u tiskari "Tipografia Rezza" nakladnika Ercolea Rezze, a bave se pravnim pitanjima. Pokreće ga Marijan Derenčin kojemu je i glavni urednik do rujna 1863. |
Il Giornale di Fiume |
Rijeka |
7. siječnja 1865. - 30. prosinca 1865. | Te prve bogato ilustrirane riječke novine uređuje i tiska u "Stabilimeno tipo-litogragrafico fiumano" Emidio Mohovich koji je bio i odgovorni urednik. Izlaze u malom formatu na 4 stranice jednom tjedno. Najavljene teme su: gradske, trgovačke, pomorske, umjetničke, književne i znanstvene. Izlaze tjedno svake subote na talijanskom jeziku. |
Gazzetta di Fiume - Fiumaner Zeitung |
Rijeka |
2. rujna 1867. - 15. listopada 1867. | Po povratku Rijeke pod mađarsku krunu, vraća se atmosfera slobode za kojom su toliko žudili Riječani. U takvom okruženju rođena je "La Gazzetta di Fiume - Fiumaner Zeitung". 2. rujna izlazi prvi broj "Gazzetta di Fiume - Fiumaner Zeitung" i objavljen je u dva izdanja, jednom na talijanskom i jednom na njemačkom jeziku (svaki na dva lista, četiri stranice), koji su trebali biti objavljivani istovremeno i s identičnim tekstom. Glavni urednik je L. von Suedenhorst, a tiskaju se u tiskari "Stabilimeno tipo-litogragrafico fiumano" Emidia Mohovicha. Izlaze tri puta tjedno (utorak, četvrtak, subota) na talijanskom i njemačkom jeziku. Na prvoj je stranici bilo službeni pregled cijena robe i valuta, pošiljaka, zatim komercijalne vijesti, pomorski promet. Druga je sadržavala članke sa političkim i društvenim aspektima i najnovije vijesti prikupljeni u Unutrašnjem carstvu - Kraljevini Mađarske krune i nasljednim zemljama. Na trećoj su bile najnovije lokalne vijesti objavljene telegrafski. Četvrta i posljednja stranica rezervirana je za obavijesti, oglase i razne najave. Uslijed financijskih poteškoća prestaju izlaziti već nakon svega devetnaest brojeva. |
La bilancia |
Rijeka |
23. prosinac 1867. - 1919. | Ovo je najcitiranija i najraširenija riječka novina, s najdužim životnim vijekom od pedeset godina, mijenjajući svoj ton, politički pravac i format, i sve to kroz različite uredničke krize. Štampaju se u "Stabilimeno tipo-litogragrafico fiumano" Emidia Mohovicha na 4 stranice. Prosječno izdanje je bilo u 3.000 primjeraka s povremenim dodacima. Nakon što je "Giornale di Fiume" zbog policijske zabrane prestao izlaziti u prosincu 1865., 1867. izlazi ogledni broj kojim se najavljuje izlaženje novina "La Bilacia", ali novine izlaze tek od siječnja 1868., umjereno liberalnog tona, suprotstavljale su se bilo kakvom pritisku hrvatske strane. Odgovorni urednik ovih novina je bio Emidio Mohovich, a kasnije su se izmjenjivali Nossau, doktor A. Albertoni, Armando Hodnih, M. Druscovich, Giovanni Marvin. Neki od suradnika su bili i pravnik Nicolo Galletich i liječnik Antonio Felice Giacich koji je pisao medicinsko-zdravstvene članke. Izlazile su subotom do 1870., nakon toga dnevno osim blagdana, na talijanskom jeziku. Koncepcijama, "La Bilacia" je zaslužna za radikalne promjene informacijske kulture u gradu. Na početku je, prema tadašnjim običajima, list bilo ograničen na to da bude puki instrument koji je bilježio ono što se događalotih dana. S vremenom se ovaj aspekt počinje mijenjati i novine počinju objavljivati i izvještavati o izjavama zainteresiranih strana. Tako je rođena riječka praksa suvremenog novinarstva: izravno navođenje izvora i intervjui kao dokazi pouzdanost i objektivnost novinara. Također, uvedena je i praksa izvanrednog izdanja prigodom događaja od posebnog značaja. Također, bili su među prvima koji su prikupljali vijesti iz policijskih stanica, iz sudnica, sa ulica i drugih mjestima gdje se nešto zanimljivo događalo. U posljednjem razdoblju novina, pažnja čitatelja će se skretati na događaj ogromnim naslovima. Tijekom 1884. i 1885. "La Bilancia" je imala četiri dodatka, tj. posebna priloga, no nepoznata je učestalost njihovih izlaženja. Cijena je bila 6 soldina, godišnja pretplata 16 fiorina za Rijeku, 18 za Monarhiju, 24 za inozemstvo. |
Marina e Commercio |
Rijeka |
koncem 1868. - 1874.?? | Nakon što je napustio uređivanje talijanskog časopisa "Archivio Marittimo", kapetan duge plovidbe Iginio Zdravko Mikoč pokreće koncem 1868. godine novi polumjesečnik "Marina e Commercio". Ovaj je časopis do broja 21 izlazio u Trstu, a poslije u Rijeci. Za vrijeme izlaženja u Rijeci kao izdavač i urednik potpisivao se Emidio Mohović. Zna se, da je još 1874. godine ovaj časopis izlazio, a prema nekim podacima (R. F. Barbalić) ovaj je časopis izdavao i svoj prilog na hrvatskom jeziku pod naslovom "Pomorstvo i trgovina". Ovaj je prilog počeo izlaziti 15. srpnja 1870. godine. Zabilježeno je, da je spomenuti kap. Mikoč izdavao u Rijeci 1875. godine i časopis "Nauta". Nije poznato, da li se ovaj časopis uzdržao i koliko vremena. |
Indipendente |
Rijeka |
1868. - ? | |
Giornale di Fiume |
Rijeka |
20. prosinca 1870. - 30. prosinca 1871. | Glavni urednik je Carlo Salvadori, a tiska se u "Tipografia patriotico fiumano". Ni sadržaj ni grafika novina se ne približavaju onima iz 1865. godine. List, ustvari, ima veći format od 4 stranice s tri stupca, bez ikakvih ilustracija. Donosi članke i izvještaje iz života ali i iz ekonomskog i političkog života grada i Austrougarskog carstva. Izlaze dnevno na talijanskom jeziku. |
L'aventuroso |
Rijeka |
1872. - ? | |
Studio e lavoro |
Rijeka |
7. listopada 1876. - 27. prosinca 1879. ?? | Započinje izlaženjem u "Tipografia dei Fratelli Karletzky" na 4 stranice, a Francesco Karletzky je i naknadnik, glavni i odgovorni urednik sa Giuseppeom Kovacevichem. Francesco Karletzky je i sam napisao brojne članke. Od objavljivanja časopis s posebnom pažnjom prati ekonomski i kulturni život grada, riječke luke i Primorja. Novine izlaze subotom na talijanskom jeziku. U prvih dvadeset i šest brojeva glavni urednik je Giuseppe Kovacevich. S dvadeset i sedmim brojem uređivanje preuzima Francesco Karletzky. Prate i privredna i kulturna zbivanja. Reizdaju veliki broj članaka iz "Eco del litorale ungarico". "Studio e lavoro" su često bile u otvorenoj polemici s "La Bilanciom" Emidia Mohovicha, glavnim riječkim novinama 19. stoljeća. Suparništva između to dvoje novina vidjelo se u uzajamnim napadima. |
Ficcanaso |
Rijeka |
1877. - ? | Humoristički tjednik štampan u "Stabilimeno tipo-litogragrafico fiumano" Emidia Mohovicha |
Il Diavoletto |
Rijeka |
1877. - ? | Humoristički tjednik štampan u "Stabilimeno tipo-litogragrafico fiumano" Emidia Mohovicha |
Sloboda |
Sušak |
1. rujna 1878. - 30. siječnja 1886. | Pravaški "list za politiku i narodne interese" izlazi tri puta tjedno na hrvatskom jeziku. Odgovorni urednik je Gavro Gruenhut, a nakladnik su "Primorske tiskare". Da "Sloboda" nije imala jasan politički pravac, a posebno ne u smislu Stračevićevih ideja i stajališta, potvrđivali su i članci objavljivani tijekom prvih mjeseci izlaženja. Od broja 4., 8. rujna 1878. do početka 1879. "Sloboda" poprima sve jasniji pravaški smjer. "Slobodu" kao odgovorni urednik potpisuje tipograf Ivan Justić. U lipnju 1879. "Sloboda" konačno rješava i pitanje kvalificirane osobe na mjestu glavnog suradnika koji će list uređivati u duhu pravaških načela. Taj posao preuzima Hinko Hinković, a list kao odgovorni urednik od 20. lipnja 1879. ponovno potpisuje Gavro Grünhut. Tiskaju se u Rijeci u Kraljetinoj tiskari (Primorska tiskara) do 1883; a nakon toga u Tiskari Davida Starčevića u Zagrebu do 1886. Izlazile su svakim danom osim nedjelje. Do 1883. godine, dok su izlazile na Sušaku, izlazile su triput tjedno. Novine su nastavile težnje pravaša začete u "Primorcu" tiskanom u Kraljevici, , a tradiciju tih povijesnih novina nastavit će "Hrvatska sloga" 1898. i "Novi list" od 1900. |
Vragoljan |
Bakar |
1. srpnja 1881. - svibanj 1886. | Prvi pravaški list iz toga razdoblja pokrenut je u Bakru. Počeo izlaziti u Bakru kao polumjesečnik na hrvatskom jeziku. Do svibnja 1886. izdavao ga je u svojoj tiskari Rudolf Desselbrunner, koji je bio i glavni i odgovorni urednik, do 1886., a naslijedio ga je Božidar Verzenasse. Imao je donekle naglašenu protusrpsku notu i propagirao kult Zrinskih i Frankopana koji je stvorila Stranka prava da bi istaknula svoje protubečko stanovište. Bavi se nacionalnim pitanjima, sve većom talijanizacijom Istre, Rijeke i Dalmacije, mađarizacijom Bakra te germanizacijom Zagreba. Listovi bezobzirno plijenili i zabranjivali tijekom banovanja Dragutina Khuen-Héderváryja (1883. – 1903.). Posljednji broj objavljen je 20. srpnja 1886. |
La Varieta |
Rijeka |
1881. - 1896. | Zanimljiv tjednik jer se oko njega okupilo nekoliko zadarskih intelektualaca koji će postati važni protagonisti Riječkog novinarstva u narednim desetljećima. Urednici su bili Luigi Egidio, a nakon toga Giuseppe Eugenio Emili, Adolfo Pellegrini i zadranin Pietro Stupicich-Coloni. Čitatelje su privlačili kolažom zanimljivih vijesti prikupljenih s lokalne, nacionalne i međunarodne scene. Bili su tu i meteorološki izvještaji, red plovidbe lokalnih i međunarodnih brodova i vlakova. Novine se štampaju u štampariji "Stabilimeno tipo-litogragrafico fiumano" Emidia Mohovicha. Prema nekim izvorima najvažnija promjena obilježena je oko 1882. migracijom lista iz tipografije Emidia Mohovicha u štampariju "Tipografia Pietro Battara" zadrana Pietra Battare. Od 1887. to postaje nepolitički dnevnik. Izlaze nedjeljom do 30. kolovoza 1887., nakon toga dnevno, u formatu od 4 lista, 8 stranica. Cijena izdanja je bila 4 soldina, godišnja pretplata 6 fiorina za Rijeku, 10 za područje Monarhije. |
Fiume |
Rijeka |
1882. - 1892. | Trgovačke, pomorske i društvene novine (Giornale commerciale, marittimo e sociale – Kereskedelmi, tengerészeti és tarsadalmi lap). Izlazi svakog 10. i 15. u mjesecu, a zatim tjedno. Novine se štampaju u "Stabilimeno tipo-litogragrafico fiumano" Emidia Mohovicha, a zatim u Štampariji Pietra Battare. Glavni urednik je bio Sigismondo Mòcs. U listu je kao suradnik radio i Vittorio de Gauss pl. de Haanberg (1857. - 1932.), a kasnije, u periodu od 1923 do 1938. godine kao urednik radio i Guido Depoli. Bibliografska istraživanja pokazuju da su članci u listu objavljeni i na talijanskom i na mađarskom jeziku. Nažalost, nije sačuvana niti jedna kopija toga lista. |
Hrvatska vila |
Sušak |
siječanj 1882. - svibanj 1885. | List Hrvatska vila : list za zabavu, pouku, umjetnost i književnost. Pokretač i nakladnik književnog časopisa Hrvatska vila bio je tipograf Gavro Grünhut. Prvi prijedlog imena lista "Hrvatski cvieti" učinio se Gavri Grünhutu isuviše pjesničkim, ali je oduševljeno prihvatio ime "Hrvatska vila". Za urednika je Grünhut angažirao Augusta Harambašića, s kojim je krajem kolovoza 1881. sklopio ugovor za plaću od 50 forinti. "Hrvatska vila" pokrenuta je s ciljem da se iz "hrvatskih kuća istisnu plodovi "njemačke kulture" te da se društvo sačuva od "pogubne tudjinštine". Bogato ilustrirani časopis je donosio izvorne i prevedene pjesme, pripovijetke, poučne članke i humoreske, zatim životopise i nekrologe, kazališne recenzije i glazbene priloge, a imao je i rubriku "Moda". Novine su izlazile na Sušaku u tiskari Slobode, koju je 1881. Grünhut iznajmio, i u Zagrebu na hrvatskom jeziku. Urednici lista su bili: August Harambašić, Eugen Kumičić i Nikola Kokotović. U početku je izlazila kao mjesečnik, a potom kao tjednik. U četvrtom godištu izlaženja, počeo je izlaziti i Oglasnik. |
Avvisatore del movimento comerciale di Fiume |
Rijeka |
1882. - 1892. | Dnevnik koji se bavio financijskim pitanjima. Štampan je u štampariji Emidia Mohovicha koji je bio i glavni urednik. Izlazi dva puta tjedno, a potom tjedno na talijanskom jeziku |
Il Corriere di Fiume |
Rijeka |
1882 - ?? | Ne postoje podaci o novinama, a nije sačuvan niti jedan primjerak. |
L'operaio |
Rijeka |
1884. (1985.?)- 1889. | Časopis za obrazovanje i osposobljavanje radničke klase. Nemoguće je utvrditi karakter novine, od kojih, nažalost, nije sačuvan ni jedan broj. Novine se štampaju u štampariji "Tipografia Pietro Battara" i izlazile su subotom na 4 stranice na talijanskom, mađarskom i hrvatskom. Cijena je bila 4 soldina, a godišnji pretplatnici u Rijeci 2 fiorina. |
Tagblat für Fiume und Abbazia |
Rijeka |
1884. - ? | Novine su štampane u Rijeci u "Stabilimento Tipo-Litografico" Emidia Mohovicha, ali je uredništvo bilo u Opatiji. |
Magyar Tengermellek |
Rijeka |
1884. - 1905.?? | (Mađarsko primorje). Izlaze na mađarskom, talijanskom, njemačkom jeziku, |
L'Artiere |
Rijeka |
1. prosinac 1886. - 1888. | Novine se štampaju u "Stabilimento Tipo-Litografico" Emidia Mohovicha i izlazi prvog i petnaestoga u mjesecu. Odgovorni urednik je bio zadran Giuseppe Lengo. Namjena novina je bila baviti se moralnom i materijalnom dobrobiti obrtnika i radnika. U stvarnosti, novine su predstavljene kao informacijsko tijelo "Udruge obrtnika" iz Rijeke, osnovane 1870. godine, i koji sadrže objavu svih službenih dokumenata. Također, "L 'Artiere" pokušava objasniti kako rješiti neke probleme radnika, poput borbe protiv buržoazije, štrajka, borbe za život, položaj i prosperitet radnika, odnos radnika i šefa i druge teme. |
Nepristrani - L'imparziale |
Sušak |
siječanj 1888. - ?? | List je pokrenut u štampariji na Sušaku i izlazi dva puta mjesečno. Izlazio je na hrvatskom i talijanskom jeziku. U svom programu novine su naglasile da "će hvaliti dobro, a zlo žigosati". Izlazile su dva puta mjesečno. Štampao se u tiskari "Tiskarski zavod" smještenoj u kući riječkog veletrgovca Ante Bačića. 1889. Mate Glavan otkupljuje tiskaru i prenosi je u svoju kuću na Bulevardu 139. |
Tagblatt fur Fiume und Abbazia |
Rijeka |
19. prosinac 1889. - ?? | (Dnevni list za Rijeku i Opatiju) Glavni urednik je Ludwig Brenner. Izlazio je na mađarskom, talijanskom i njemačkom jeziku paralelno. Sadržavao je rubrike o dnevnim događanjima, stranice s značajnim događajima i reklame. Tiskane su u Rijeci, u tiskari Emidia Mohovicha, a uredništvo im je bilo smješteno u Opatiji. Novine su izlazile tjedno. Postoji samo jedan sačuvani broj. |
La voce del popolo |
Rijeka |
3. studeni 1889. - 1921. | List pokrenut u vrijeme "Corpus Separatuma", kad je grad Rijeka bio izravno pod mađarskom krunom unutar Austro-ugarskog carstva. List koji je u početku imao deklariranu politiku u korist pripajanja Rijeke Mađarskoj, ali koja će kasnije postati novina autonomista Rijeke. Novine se štampaju u štampariji "Tiskarski Zavod" Mate Glavana na Sušaku, a zatim od 1890. u Rijeci u "Tipografija Antonija Chiuzzelina & C.". Zatim mijenja štamparije pa ga printaju G.A. Dobrovich, Pietro Battara, G. Fronza, zatim u "Tipografiji Minerva" i na kraju u svojoj vlastitoj. Izlaze dnevno na talijanskom jeziku. U petak, 3. siječnja 1890. godine, "La Voce del Popolo" mijenja mjesto izdavanja. Novine prelaze iz Sušaka u Rijeku. Prelazak u Rijeku u "Tiskaru A. Chiuzzelin and Co." je najavljen čitateljima 8. siječnja 1890., uz upozorenje na promjene u izdanju iz kulturnih novina u političke novine. Tokom 1899. postoje periodi kada list nije izdavan, ali tokom 1904. potpuno je nepostojeći. Najvjerojatnij je to radi činjenice da novine nisu uspjele dobiti licencu kao "političke novine" zbog njezinog stalnog napada na vladu i politiku Mađarske. Zbog te cenzure, godine 1904. list ponovno poprima specifične naznake "dnevnih novina" na taj način ostavljajući po strani politički dio. Ratnom razdoblje obilježava duboka kriza u novinarstvu, kako zbog ograničenja koja je nametnula cenzura ("La Voce del Popolo " je, u tom razdoblju često tiskano s naznakom "Cenzurirano izdanje" iznad zaglavlja), ali i zbog poteškoća u opskrbi popirom. Iz bibliografskih istraživanja pokazalo se da su novine 1919. godine ugašene i ponovo pokrenute 1921.. Iste su godine ponovo ukinute. List je imao imao gradsku kroniku i odjeljak za žensku publiku "I peccati della sartorella", ali i izbor najdirljivijih i najromantičnijih priča tog vremena. Četvrta stranica novina bila je u cijelosti posvećen oglašavanju i raznim najavama. Imao je naknadu od 2.500 primjeraka. |
Il grillo |
Rijeka |
1890. - 1891. | Satirički tjednik koji je štampan u "Tipografia Fiumana" |
Gazzetta di Fiume |
Rijeka |
29. studeni 1890. - 1891. | Urednik je bio Antonio Usigovich, dok je Pietro Battara, u čijoj je tiskari tiskala novina, bio izdavač. Novine izlaze dnevno osim ponedjeljka, a karakterizira ih satiričan i živahan način na koji su se priopćivale vijesti iz Rijeke, Mađarske, Italije, Hrvatske i ostatka svijeta. Unatoč svom kratkom vijeku moguće je sa sigurnošću ustanoviti da su novine slijedile jednu oprezno progresivnu liniju, koja je podržavala komercijalne interese Rijeke zajedno s vladinim direktivama razvoja Rijeke, odnosno Mađarske. Novine su se sastojale od kratkih, telegrafskih vijesti. Neke su bile kreacije vlastite redakcije, dok su bile druge bile prenesene iz drugih novina sa dodatkom osobnih komentara koje je umetao je novinar koji je sastavio članak. Svaka je prilika bila dobra za potpaljivanje rivalstva među domaćin novinama. "Gazzetta di Fiume" je ponekad žestoko napadala "La Voce del Popolo", "La Bilanciu", a također i "La Varietà". Bilo je i mnogo članaka s kulturnom pozadinom, posebno onih koji su se bavili Slavenskom kulturom. Nepoznati su motivi gašenja novina. |
Vatrogasac |
Rijeka |
1. svibanj 1892 - 5. ožujak 1896 | Službeno ime lista na početku izlaženja bilo je Vatrogasac: prvi hrvatski ilustrovani strukovni časopis za vatrogasna društva i obćine: prvi hrvatski ilustrovani strukovni časopis za vatrogasne sborove, obćine, tvornice, mlinice itd. Ime se je nešto mijenjalo tokom izlaženja, ali dio "Vatrogasac" je bilo konstanta. Časopis je pisan na hrvatskom i slovenskom jeziku. Izlazio je polumjesečno. Odgovorni urednik prvog brija bio je Josip Prigl, a od 1893 Venceslav Mayer. |
Magyar Tenserpart |
Rijeka |
1893. - 1895. | Novine se štampaju u štampariji "Tipografia Battara". Bio je to političko-ekonomsko-pomorski dnevnik koji je 1904. zamijenjen novim naslovom, "Tengerpart". |
La Vita Fiumana |
Rijeka |
1896. - ?? | Revija. Izdavanje časopisa "La Vita fiumana" (Riječki život) povjerena je talijanskom književnom udruženju "Circolo letterario" ("Književni krug"). To društvo utemeljeno je u siječnju 1893. godine, s ciljem da okupi kulturne djelatnike oko talijanskog jezika i kulture. Među utemeljiteljima bili su Isidoro Garofolo, Michele Mayländer, Francesco Vio, Carlo Conighi i Andrea Bellen. Prvi predsjednik postao je odvjetnik Francesco Vio, a potom je tu dužnost preuzeo doktor Isidoro Garofolo. Društvo je bilo najvažnije kulturno udruženje u gradu. Osnovna djelatnost bila su predavanja o talijanskoj književnosti, izdavanje časopisa "La Vita fiumana" i "La Vedetta". Jedan od suradnika je bio i Vittorio Meichsner de Meichsenau. |
La Difeza |
Sušak |
9. veljača 1897. - 25. rujan 1901. 1922. - 1924. |
Bio je to još jedan propagandistički list Riječkih autonomista koji su mađarske vlasti često podvrgavale zabranama i pljenidbama. Ali od svoga pogleda na politiku nisu odustajali. Da spriječiti bilo kakvu optužbu za militarizam, novine se drže principa u ispunjenju domoljubne misije: "Da se udovolji carskoj diplomi Marie Terezije od 23. travnja 1779. i zakonima koje ta diploma potvrđuje, izdvajanje grada Rijeke i njenog okruga, uvijek kao zasebno autonomno tijelo". Dok su izlazile na Sušaku novine se štampaju u "Tipografia Giovanni Rudolf", a izdavač je bio Giovanni Ruddoff (Uffizio della Redazione: Sušak, Casa Ruddoff). Glavni urednici su tokom vremena bili Giovanni Ruddoff, Menotti Superina, Giovanni Dorcich i Dragutin Rebernjak. Rubrike su bile "Rassegna Commerciale", "Cronaca Fiumana", "Corriere di Dalmazia – Nostra corrispondenza" i još neke koje su se povremeno pojavljivale. List će prestati izlaziti 1901. godine, a ponovo će se pojaviti 1922. godine s nazivom "La Difesa: organo del Gruppo radicale del Partito autonomo". U drugom izdanju list je pokrenut u Rijeci, no riječki su tiskari bili prestrašeni i bojali su se osvete Mađarske vlade, pa se novine štampaju u Zagrebu. Nakom prelaska u Rijeku štampaju se u raznim štamparijama. |
Hrvatska sloga |
Sušak |
1898. - 1899. | Gjuro Ružić bio je jedan od pokretača sušačkog lista "Hrvatska sloga", koji je 1898. trebao nastaviti tradicije pravaške "Slobode" lista koji je izlazio na Sušaku od 1878. do 1886., ali bez većeg uspjeha, pa je pozvan Fran Supilo, pravaški političar, novinar i publicista, koji od 1900. izdaje "Novi list". Odgovorni urednik "Hrvatske Sloge" je bio Hinko Cuculić, izlazile su dnevno na hrvatskom jeziku. S posebnim interesom za politiku, gospodarstvo, obrt i trgovinu, ponajviše lokaknih razmjera, prenosile su se vijesti iz svakog kraja pojedinačno. Interesantno je stoga spomenuti kako je svaki prostorni predio imao i svoju zasebnu rubriku. No list je donosio i dosta kulturnih sadržaja i članaka tematike koja je graničila sa znanošću. Nakon što je 1899. "Hrvatsku slogu" koja se tiskala na Sušaku u Kraljetinoj tiskari, na kompleksu zvanom Kortil u današnjoj Strossmayerovoj ulici, preuzeo Frano Supilo, on joj 1900. mijenja ime u "Novi List". |
Avvisatore ufficiale del municipio di Fiume |
Rijeka |
20. lipanj 1899. - 1923. | Do 1905. izlazi dva puta tjedno, a zatim od 1905 do 1917. tjedno. Novine se štampaju u "Stabilimento Tipo-Litografico" Emidia Mohovicha, a kasnije u "Tipografia Battara". Izlaze dva puta tjedno (srijeda, petak), a između 1905. i 1917. samo četvrtkom. Među urednicima koji su radili u listu se ističu Ernesto Brelich i Antonio Vio. Publikacija je uglavnom sadržavala obavijesti i najave iz trgovina i riječke industrije. Pored općih zakonskih propisa koje su se odnosile na industriju trgovinu i gospodarstvo, list je također izviještavao o cijenama pojedinih artikala. U danima kad nije izlazio, izvještaji su objavljivani u "La Billancia"u odjeljku "Službene obavijesti riječkog Municipija". Pored Službenog dijela, postojao je i neslužbeni, koji je sadržavao članke sa kulturno-povijesnim temama koji su se ticale grada. |
Gazzetta del Popolo |
Rijeka |
1899. - ? | Nepolitički tjednik štampan u riječkoj "Tipografia Battara" |
Novi list |
Sušak |
1900. - 1907. | Nakon što je 1899. preuzeo pravaški tjednik "Hrvatska Sloga" koji se tiskao na Sušaku u Strossmayerovoj ulicu u tiskari Gustava Kraljete, na kompleksu zvanom Kortil, Frano Supilo joj 1900. mijenja ime u "Novi List". Dnevnik koji u prekidima izlazi do dana današnjeg i koji postaje najtraženija tiskovina u Rijeci tog doba. Dok su izlazile na Sušaku novine se štampaju u Kraljetinoj tiskari, do 01. Ožujka iste godine, kada se uprava seli u Rijeku (Piazza Urmeny br.6) i novine se štampaju u vlastitoj tiskari. Utemeljitelj i glavni urednik je bio Frano Supilo. List je izlazio svakodnevno, ali je zbog zabrana i drugih okolnosti imao više prekida u izlaženju. |
Il popolo |
Rijeka |
rujan 1900. (1902?) - siječanj 1920. | Prve novine koje su se u Rijeci pojavile u 20. stoljeću. Bavile su se značajnim činjenicama i događajima u gradu. Urednik novina bio je Umberto Corradini koji nije krio vlastita talijanska i protu-ugarska razmišljanja. Novine su tiskane u "Stabilimento Tipo-Litografico" Emidia Mohovicha i izlaze dnevno. Imao je naknadu od 5.500 primjeraka. Novine su sačinjavali brojne rubrike poput "Per telegrafo", "Nota di Cronaca", "La Giustizia", "La collaborazione dei lettori", "In giro per la città", "Teatri", "Concerti e Trattenimenti", "L'albo della poesie" i "Attraverso il mondo". Posebno je bila cijenjena rubrika "La collaborazione dei lettori"("Suradnja čitatelja"), koja je postojala već u prvom izdanju i koja započinje određeni odnos s čitateljem, pozivajući ga da piše uredništvu i izlažući svoje misli o događajima i činjenicama iz grada. |
Il picolo di Fiume |
Sušak |
1902. - ? | Šrampane u sušačkoj štampariji "Tipografia Rudolf" |
Liburnia |
Rijeka |
1902. - 1915. 1920. - 1930. |
Časopis - glasilo riječkog planinarskog kluba "Liburnia". Pokrenut je zahvaljujući Egistu Rossiju i Guidu Depoliju. S tim časopisom počinje otvorena protalijanska politika društva. Nakon spajanja sa kluba "Liburnia" sa "Club Alpino Fiumano" - "CAF" (Riječko planinarsko društvo), list zadržava svoje ime. Izlazio je u Rijeci svaka dva mjeseca od 1902. do 1915., a od 1920. do 1930. u Trstu. Uz članke koji su tretirali planinarsku problematiku, objavljivani su i povijesni tekstovi i recenzije povijesnih publikacija i izvještaji o radu kluba. Dugogodišnji urednik je bio Guido Depoli, a jedan od najvećih suradnika Egisto Rossi. |
Primorski glasnik |
Sušak |
1902. - ? | Na Sušaku je pokrenut "Primorski glasnik", list za narodno gospodarstvo, pouku i zabavu. Uz lokalne vijesti, donosile su i priloge iz Rijeke. Novine se štampaju na Sušaku u štampariji "Narodna tiskara" i izlaze tri puta tjedno. |
Fiumei Szemle |
Rijeka |
1903. - 1906. | Novine se štampaju u Rijeci u "Stabilimento Tipo-Litografico" Emidia Mohovicha i izlaze jednom tjedno na mađarskom i talijanskom jeziku. Glavni urednik lista je Vittorio de Gauss pl. de Haanberg (1857-1932), profesor i novinar, patricijski vijećnik, profesor Više ženske škole i potom Nautičke akademije. |
A Tengerpart |
Rijeka |
1904. - 1918. | Novine se štampaju u Rijeci u štampariji "Tipografo Polimnia" i izlaze dnevno osim ponedjeljka na mađarskom jeziku. Bio je to političko-ekonomsko-pomorski dnevnik, , mađarski vladin list, i štampan 800 primjeraka. |
Magyar Tenger |
Rijeka |
1905. - 1906. | Političko-ekonomsko-pomorski tjednik na mađarskom jeziku. |
Fiumei Hirlap |
Rijeka |
1905. - 1909. | Novine se štampaju u Rijeci u štampariji "Tipografia Lloyd" i izlaze dnevno na mađarskom jeziku. |
Riječki glasnik |
Rijeka |
1905. - 22. travanj 1922. | Novine se štampaju u Rijeci u "Riječkoj združenoj tiskari" i izlaze ponedjeljkom i četvrtkom. Pokrenuo ih je Ivo Grohovac Riečanin. |
Fiumei Naplo |
Rijeka |
1906. - 1907. | Politički dnevnik, tiskan je usporedo na talijanskom i mađarskom jeziku. |
Il Quarnero |
Rijeka |
1906. - 1911. | "Kuća dobre štampe" i "Tiskarski umjetnički zavod Miriam" izdavali su i "Il Quarnero" na hrvatskom i talijanskom jeziku. Bio je to Katolički tjednik sa tiražom od 3.000 primjeraka. |
La Giovine Fiume |
Rijeka |
6. travanj 1907. - 19. veljača 1910. | 27. Kolovoza 1905. kao odgovor na Riječku rezoluciju i ostale aktivnosti riječkih i sušačkih Hrvata, 24 mladića, neki od njih još i maloljetnici, osnivaju riječku iredentističku
organizaciju "Giovine Fiume". 6. Travnja 1907. počinju izdavati i svoj list pod imenom "La Giovine Fiume". Bile su to novine koje su štitile talijanstvo Rijeke od napada mađarske vlade i od pretenzija Hrvatske da pripoji grad Kraljevini Hrvatskoj. S tim novinama počinje razdoblje riječkog iredentizma. Izlaze srijedom i subotom, a zatim tjedno, u malom formatu. Novine se štampaju u Rijeci na tri mjesta, prvo u štampariji Tipografia "Arturo Novak", a zatim u "Tipografia Battara", a zatim u "Stabilimento Tipo-Litografico" Emidia Mohovicha. Glavni urednici su bili R. Ciccutini, zatim Francesco Pilepich, a nakon njega Albino Lenaz. |
Riečki novi list |
Rijeka |
1907. - 19. prosinac 1915. | Novine se štampaju u Rijeci u "Riječkoj dioničkoj tiskari", i izlaze dnevno. Nakon što je F. Supilo pokrenuo "Novi List" na Sušaku, a nakon toga, nakon što su austro-ugarske vlasti konačno uspjele silom ukinuti Supilov list, prešao u Rijeku, ove su novine postale prve dnevne novine koje su samo na hrvatskom jeziku tiskana u Rijeci. Jedan od suradnika bio je i Nikola Polić. "Uslijed sudbene zaustave jamčevine našega lista kao i odluke ravnateljstva Riečke dioničke tiskare glede likvidacije družtva prisiljeni smo obustaviti daljne izlaženje 'Riečkog Novog lista' (…) Zaključujući svoj rad zahvaljujemo se svim našim predplatnicima i prijateljima na njihovom povjerenju koje su nam uviek iskazivali; naročito pak rodoljubnim riečkim i primorskim Hrvatima koji ovaj list prigrliše kao najzavoljeniji svoj glasnik." Riječi su to kojim su "uprava i uredničtvo" 19. prosinca 1915. godine, u listu iznad čije je glave naznačeno da je riječ o "cenzuriranom izdanju", nakon gotovo 16 godina izlaženja, zaključili sudbinu "Riečkog Novog lista". Imao je naknadu od 6.000 primjeraka. |
Il Corriere |
Rijeka |
5. studeni 1907. - 1909. | Dnevne neovisne demokratske novine koje izlaze svaki dan i nedjeljom. Novine se štampaju u Rijeci u štampariji "Tipografia Antonio Giuseppe Dobrovich" u ulici Via del Fosso. Osnivač je bio Emilio Marcuzzio, a glavni i odgovorni urednici su bili L. Ferri, a zatim Carlo Ronchi. Novine kritički prate događaje u gradu sve do svoga kraja dvije godine kasnije. Bile su to liberalne novine koje su pokazale značajan populistički interes za ekonomska pitanja ali i za umjetnost. Moto novina je bio "u ime demokracije i neovisnosti". Najvažnije rubrike su "Notizie in fascio", "Varietà", "Cronaca del mare" i "Cronaca" koje izmjenjuju političke, gradske, kulturne i vijesti iz Italije. Postojala je i rubrika "Da Pola" koja je donosila vijesti iz Pule i Istre. Prema potrebama, novine posvećuju dvije ili tri stranice lokalnim i međunarodnim vijestima. Obično su dio treće i četvrta stranica rezervirane za klasificirane oglase i kretanja na burzi. List nema bilo kakvih političkih implikacija, bilo da se radi nacionalnim ili iredentističkim, karakterističnim za razdoblje u kojem je izlazio. |
Glasnik Riečki |
Rijeka |
1908. - 22. travanj 1922. | Izlazi dva puta tjedno srijedom i subotom. Tiskao se u riječkoj kapucinskoj tiskari "Tiskarski umjetnički zavod Miriam". |
Glasnik |
Rijeka |
1908. - ?? | Izlazi subotom |
La Tabacchina |
Rijeka |
1908. - 1909. | Popularni tjednik koji je izlazio subotom, a štampao se u Rijeci u štampariji "Unione Tipografica Fiumana". Urednik lista je Elemer Zustovich. |
Fiumei Estilap |
Rijeka |
1908. - 1917. | Novine se štampaju u Rijeci i izlaze dnevno osim ponedjeljka, na mađarskom jeziku, a tiskane su u 300 primjeraka. |
Il Lavoratore |
Rijeka |
1909. - 1913. | U socijalistički časopis "Il Lavoratore" je širio ideje ljevice. Novine su bile službeni organ "Partito socialista internazionale di Fiume e Sušak" ("Riječke internacionalne socijalističke stranke" Rijeke i Sušaka). Njihova je funkcija bila širenje političkog obrazovanja radničke klase kroz širenje socijalističke teorije, zalagale su se za borbu protiv zlostavljanja i nepravednog tretmana koje su radnici trpjeli od šefova, te borba za pravedne plaće i radno vrijeme. Te su novine važan dokument koji opisuje povijest i evoluciju radničkog pokreta u Rijeci. U slučaju štrajkova, "Il Lavoratore" je dijeljen besplatno. Isto valja spomenuti da u "Il Lavoratore" nije postojao etnički problem ili je to bila namjerno zanemarena tema. Štampan je u "Tipografia commerciale Polimnia", a od 1911. u "Stabilimento Tipo–litografico" Emidia Mohovicha. Izlaze tjedno i to subotom. Urednk lista od prvog broja je bio Giovanni Corich, a nakon broja 93 treće godine, urednik postaje Baldassare Duplicar. |
La Bandiera |
Rijeka |
24. studeni 1911 - ?? | Novine koje su izlazile mjesečno u formatu od 4 stranice. Štampane su u Rijeci u "Tipografia Minerva". Čini se da je izašlo samo nekoliko brojeva, ali taj podatak nije utvrđen. Članci se odnose na vijesti iz grada i nekih političkih osvrta. Odgovorni urednik je Pietro Benzan. |
Il Fiumano |
Rijeka |
28. studeni 1911. - ?? | Mjesečnik pripada riječkom razdoblju iredentizma i autonomizma. List se tiska u "Tipografija Minerva" u vlasništvu Riccarda Zanelle, komentira situaciju u Rijeci, sastav i političku orijentaciju riječkog municipija. Jedan od članaka izvještava o organiziranom izletu udruge "Giovine Fiume" na Danteov grob, što se zapravo pokazalo kao neprijateljska demonstracija protiv Mađarskog carstva. Izlazio je na četiri stranice. |
Riječke novine |
Rijeka |
1912. - kolovoz 1914. | Katolički nestranački dnevnik, oponent "Novom listu". Novine se štampaju u Rijeci u štampariji "Tiskarski umjetnički zavod Miriam" koju su držali riječki kapucini. Izlaze dnevno osim nedjelje. Imao je naknadu od 5.000 primjeraka. U njegovu su uredništvu bili katolički seniori, a glavni su urednici bili dr. Petar Rogulja i Petar Grgec. Značajno je da je uoči Božića 1912. upravo u ovom dnevniku izišao "prvi politički programni članak hrvatskog katoličkog pokreta". U njemu je zauzeto stajalište "narodnog jedinstva Slovenaca, Hrvata i Srba". Neki povjesničari zaključuju kako su "Hrvatska straža" i "Riječke novine" biskupa Mahnića vodile politiku ujedinjenja Južnih Slavena, suprotno mišljenjima zagrebačkog nadbiskupa Antuna Bauera i vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera. Zabranjne su u kolovozu 1914. godine, a nasljedile su ih Zagrebačke "Novine" pokrenute su 8. rujna 1914. |
Il Giornale |
Rijeka |
1912. - 1920. | Političke, pomorske i financijske večernje novine. List se može opisati kao periodični časopis koji se bavi političkim, komercijalnim, pomorskim i gospodarskim aspektima grada iz mađarske perspektive. Stav novina prema Talijanima i cijeloj istočnoj obali Jadrana je u početku kritičan i sumnjičav prema trendovima aneksije, ali, posebno nakon Prvog svjetskog rata, sve se više i više prihvaćaju ideološki stavovi u korist aneksije s Italijom. List je u nekoliko izdanja objavio monografiju "Podrijetlo talijanskog karaktera Rijeke" Guida Depolia koji je 1923. bio među osnivačima "Società di Studi Fiumani". Novine se štampaju u Rijeci u štampariji "Tipografia Pietro Battara". Glavni urednik je bio Ettore Battara (sin vlasnika štamparije Pietra Battare) koji je bio i pokretač toga dnevnika. Izlaze dnevno osim nedjelje. Redovito objavljivanje novina obogaćeno je i dodacima u nedjelju ("Il Giornale della Domenica") i ponedijeljak ("Il Giornale del Lunedì"). List je prestao sa izlaženjem zbog ekonomskih poteškoća u kojima se našla "Tipografia Battara". |
Giornale cinema Parigi |
Rijeka |
1913. - 1914. | Štampano u "Stabilimento Tipo–litografico" Emidia Mohovicha |
Il Giorno |
Rijeka |
1913. - ?? | Riječki politički dnevnik koji se štampa u Rijeci u štampariji "Tipografia Battara". Izlaze dnevno osim nedjelje. |
Fiumei Hirado |
Rijeka |
1914. - ? | |
Primorske novine |
Sušak |
1916. - 1922. | Izdavač i urednik od 1916. do 1918. je bio novinar Perislav Ljubić (Virje, 1871. -Beograd, 1937.) jedan od vodećih ličnosti jugoslavenske struje u Rijeci. Preko njih je ta struja snažno pridonjela jačanju jugoslavenske ideje u Hrvatskom primorju. Bilo je to najbolje sušačko glasilo u profesionalnom i novinarskom smislu. Pisale su o stanju i događajima u Rijeci i široj okolici, ali i o politici u Hrvatskoj i šire. U njima je surađivao i Andrija Rački. 12. Listopada 1922. sušačke "Primorske novine" donose članak o očajnim prilikama u Rijeci: "Poznato je da na Rijeci vlada općenita nezaposlenost i da tisuće riječkih porodica živi od toga, hoće li i one biti smatrane pouzdanima i biti uzdržavane (…) Bijeda, strašna bijeda se zacarila u nesrećnom gradu, koji je žrtva političkih spletaka i političkih pustolova. Ni jedna velika radnja, ni jedna tvornica, luka ni željeznica na Rijeci ne rade ili su otvorene tek onako. Ogroman broj namještenika i radnika svih struka otpušten je, a i one radnje i tvornice koje su do danas bile otvorene redom se zatvaraju i otpuštaju se i oni namještenici koji su kao najnužniji do tada održavani". ("Sve teže prilike na Rijeci", Primorske novine (Sušak), br. 770., 12. X. 1922., 2.-3.) Novine se štampaju na Sušaku u vlastitoj štampariji. Izlaze dnevno osim ponedjeljka. List je prestao sa izlaženjem kada su arditi uništili tiskaru. |
Fiumei Ujsag |
Rijeka |
1917. - 1918. | Dnevni politički list, nastao kao derivat "Fiumei Estilapa", koji je 1917. prestao izlaziti. |
La Vedetta d'Italia |
Rijeka |
27. kolovoz 1919. - 2. svibanj 1945. | Dnevne novine tiskane najprije u "Stabilimento Tipo–litografico" Emidia Mohovicha, a kasnije vlastitoj štampariji "Stabilimento tipografico de "La Vedetta d'Italia" na 4, a kasnije na 6 stranica. Bile su službene novine Regenza Italiana del Carnaro. Cijena je po broju bila 10 centesima, a godišnja pretplata 20 lira. Tiraža prvog broja je bila 14.000 komada. Redakcija je bila na adresi Via Ciotta 19b. Direktor je bio Vincenzo Natale. |
La Testa di Ferro |
Rijeka |
veljača 1920. - 1921. | Tjedni list s motom: "Slobodni glas riječkih legionara". Osnovao ga je uspješni futurist i novinar Mario Carli koji je od samog početka sudjelovali u D'Annunzijevoj riječkoj avanturi. Uzeo je vrlo radikalna stajališta ugledavši se na rusku revoluciju i iz nje uzimao radikalne ideje o čistkama u redovima. Usprkos stalnim pohvalama D'Annunzia, zapovjedništvo "Reggenza del Carnaro" pozvalo ga je da prebaci uredništvo časopisa u Milano. To je također dovelo do trenutnog odvajanja od Mussolinijeve linije. Osim toga, novine su bile glasnik "Lege di Fiume" (Riječke Lige), ureda za vanjske poslove, imale rubriku "Pokret potlačenih". Uoči krvavog Božića, Carli je - uz pomoć nekih anarhista - isplanirao je napad na milansku elektranu koji će biti izveden 28. prosinca 1920. Nadalje, sa stranica "La Testa di Ferro" pozivao je građane na oružanu pobunu. Upravo iz tog razloga uhićen je i zadržan u zatvoru. |
YOGA |
Rijeka |
13. Studenog 1920. - ?? (samo jedan broj ?) | Časopis koji je izdala udruga "YOGA, unione di spiriti liberi tendenti alla perfezione" ("Yoga – udruga slobodnih duša koje teže savršenstvu"). Časopis "YOGA" je u svom sadržaju iznosio futuristički obojena mišljenja o kulturnoj, političkoj i umjetničkoj problematici svoga vremena i kao reakcija na opadanje arditsko‐fašističkih odnosno futurističkih aktivnosti u Rijeci. Osnivači su bili pjesnik Giovanni Comisso i i zrakoplovni poručnik, pjesnik, vojnik, umjetnik, homoseksualac i nudista Guido Keller koji je bio i urednik ovoga časopisa. Teorijski ciljevi pokreta "YOGA" bili su razvoj i veličanje individualnosti, razvoj i veličanje osjećaja rase te uzdizanje rase same. Osim njih za časopis pišu Carlo Carrà, Giorgio de Chirico, Filippo De Pisis i Alberto Savinio. Guido Keller je bio D'Anunziev prijatelj, avanturista koji je izveo pokušaj bombardiranja talijanskog parlamenta 14. Studenog 1920. u malenom avionu Ansaldo SVA 5.2 u znak protesta zbog potpisivanja Rapalskog sporazuma između Italije i Jugoslavije. Guido je također bio i jedini D'Anunzijev suradnik koji mu se je mogao obraćati sa "ti". Sačuvana su samo četiri broja časopisa, a nezna se dali ih se je štampalo više (Broj 1 - 13.11.1920., Broj 2 - 20.11.1920., Broj 3 - 27.11.1920., Broj 4 - 04.12.1920.). Izgleda da je časopis "Yoga" vrlo brzo zabranio Filippo Tommaso Marinetti jer se njega i smjer u kojem ide futurizam kritiziralo u 4. broju. Prema povjesničaru Umbertu Carpiu, upravo je D'Annunzio onemogućio daljnje objavljivanje časopisa zbog negativnih reakcija umjerenih snaga prisutnih u Rijeci. |
La Nuova Riscossa |
Rijeka |
1920. - 14 listopad 1921. | Izlazi svaki tjedan, a zatim dva puta tjedno, na 2 stranice. Štanpa se u Rijeci u "Tipografija Mirjam". Odgovorni urednik je Nino Marussi, a neko vrijeme i Ricardo Gigante. |
La Fiumanella |
Rijeka |
1921. | Časopis za književnost i umjetnost s misijom uspostavljanja mostova među susjednim kulturama, izlazio u Rijeci. Pokretač mu je bio Francesco Drenig, pjesnik, prevoditelj, pokretač riječkih časopisa, likovni kritičar i fotograf, a odgovorni urednik Federico Hollaender. Izlazio je samo jednu godinu. |
La Difesa: organo del Gruppo radicale del Partito autonomo |
Rijeka |
1922. - siječanj 1924. | Novine "La Difesa" će, nakon dvadesetogodišnje šutnje, ponovno započeti sa izlaženjem 1922. godine s nazivom "La Difesa: organo del Gruppo radicale del Partito autonomo", rođena da zaštiti riječane. Čak će preuzeti i numeriranje izašlih brojeva. Glavni urednici su bili Giovanni Ruddoff, Menotti Superina, Giovanni Dorcich i u Zagrebu Dragutin Rebernjak. No ovaj put se novine štampaju u Zagrebu, ali su nakon nekog vremena ponovo dovedene u Rijeku u "Primorski Štamparski Zavod D.D." Rodolfa Blažara. Zapravo, dok su bile tiskane u Zagrebu, pored naslova časopisa, u rubrici "Štampano u:" kaže: "U inozemstvu, jer general Spreafico negira slobodu tiska autonomne Rijeke". |
Glas pomoraca |
Sušak |
6. 11. 1922. - | Glas pomoraca izlazi prigodno, prvi broj je izašao 6. studenog 1922. Tiskan je u Primorskom štamparskom zavodu na Sušaku. Izdaje ga Savez jugoslavenskih pomoraca, a glavni i odgovorni urednik je Marko Curtini. |
Delta |
Rijeka |
1923. – 1925. | Književni časopis za kulturu koji je izlazio u Rijeci. Pokretač mu je bio Francesco Drenig, pjesnik, prevoditelj, pokretač riječkih časopisa, likovni kritičar i fotograf, a urednici urednici Arturo Marpicati, Bruno Neri (pseudonim Francesca Dreniga) i Antonio Widmar. |
Sušački novi list |
Sušak |
24. lipnja 1924. - 1925. | Počeo je izlaziti na Sušaku u tisku "Primorskog štamparskog zavoda", nakon što su talijanske okupacijske trupe napustile Sušak i okolicu. Publikacija se nastavlja 1925. godine pod imenom "Novi list". Redakcija se nalazila u Strossmayerovoj ulici na Sušaku, na broju 68. List izlazi svaki dan ujutro u 4 sata osim ponedjeljka. Želja im je bila slijediti Supilove "Riječke novine" koje nastavljaju tradiciju Supilovog "Novog lista" koji je započeo s izlaženjem 1900. Novine su u više navrata mijenjale naslov zbog političkih okolnosti. Nakladnik je T. Tomljenović, a novine izlaze dnevno na hrvatskom jeziku. Već 19. lipnja 1924. godine tadašnje su vlasti zabranile list, uz obrazloženje da je "sustavnim pisanjem rečenog dnevnika bila izazivana mržnja protiv države". Dva dana kasnije, izdavači i novinari zabranjenog dnevnika pokušali su primijeniti već ranije oprobani model promjene naziva lista pa su ga jednostavno nazvali "Novi list". Iz tiska je izašao 21. lipnja 1924. godine. Prvi i jedini put. Kada je i taj pokušaj propao, zabranama se ponovo pokušava doskočiti novim imenom. Ovaj puta odabrano je ime – "Sušački novi list". Cilj lista bit će, kako je najavljeno, gospodarsko i političko uzdizanje Primorja. Izdavači će 6. kolovoza 1924. godine iz naziva izbrisati oznaku "sušački" pa će novine opet nositi isti naziv kao i Supilove u početku izlaženja – "Novi list". Prvih 6 brojeva izlazi kao tjednik. Od 23. veljače 1927. radi financijskih problema izlazi kao dvotjednik srijedom i subotom. List je 1929. godine postao službeno glasilo "Saveza za unapređenje turizma na Gornjem Jadranu". Savez je dijelom financirao tiskanje lista, ali prihodi od prodaje i oglasa bili su sve manji, dugovi prema tiskari su rasli pa je taj "novi" "Novi list" morao prijeći najprije na tjedno izlaženje, a kada je bilo više novca, pojavljivao se i dva puta tjedno. Sve dok se nije konačno ugasio 1932. godine. Sljedeći put ime "Novi list" pojavit će se u riječkim tiskovinama tek 1954. godine, a na Supilovo nasljeđe pozvat će se tek krajem 1970., odnosno 1971. godine, i to zaslugom Stanislava Škrbeca. 18. Svibnja 1963. "Novi list" je, nakon 16 godina poslijeratnog postojanja, prešao s poslijepodnevnog na jutarnje izlaženje. 15. Veljače 1964. otvoren je novi neboder "Novog Lista". Osim "Novog lista" u njoj je danas i "EDIT" s listom "La Voce del Popolo" i drugim izdanjima na talijanskom jeziku. Nakon osamostaljenja Hrvatske 90-tih, pozicija "Novog lista" kao jedinog neovisnog dnevnika u Hrvatskoj očvrsnula je otvaranjem dopisništva u Zagrebu 6. travnja 1993. Urednik "Novog Lista " Veljko Vičević je prigrlio i neke kolege koji su u državotvornim medijima ostali bez posla, poput Jelene Lovrić, Dražena Vukova Colića, Dalibora Foretića, Romana Latkovića koji uskoro postaju i zaštitni znak "Novog Lista". Devedesetih pod kapom "Novog lista" izlaze i tjedna izdanja, kao što su politički "Novi Tjednik" i "Tjedni Novi list", revija za žene "Nova" te gradski tjednik "Vid", no svi oni bili su relativno kratka vijeka. Polovicom 90-tih, vladajući HDZ, odnosno predstojnik Ureda predsjednika Hrvoje Šarinić nastoje na sve načine ugasiti "Novi List". Izmišljaju se razne nepostojeće afere, a u redakciju i štampariju konstantno upadaju razne državne inspekcije. Ali sve je bilo uzalud. |
Novi list |
Rijeka |
6. kolovoza 1924. - 1932. 1954. - _______ |
|
Mornar |
Rijeka |
1929. - 1939. | Poučni i zabavni list za pomorski svijet. Prvi urednik bio je sušački inženjer brodogradnje Stanko Šilović (1900.-1984.), a od petog broja pa do njegova gašenja urednik je bio Viktor Car Emin (1870.-1963.) koji je i objavljivao u listu pod pseudonimima Rokac, Barba Šime, Dundo Simo, Lujo Dorčić i Kapitan Jadre. |
Istina |
Sušak |
07. Siječnja 1934. - 30. Ožujka 1941. | 07. Siječnja 1934. na Sušaku izlazi prvi broj lista-tjednika "Istina". Krug oko "Istine" bio na osobit način povezan s Trsatskim svetištem, pa su i lik Gospe Trsatske i obrisi bazilike Majke Milosti bili istaknuti u zaglavlju tjednika, koji je od prvoga do posljednjeg broja tiskan u Primorskom štamparskom zavodu Vladimira Devčića. Pokretač lista bio je dr. Ivan Starčević , biskup senjsko-modruški, glavni urednik lista bio je Josip Blažina, a formalni vlasnik lista bio je svećenik Adam Muhtin. Tjednik za katoličku prosvjetu i socijalnu pravdu, kako je bilo istaknuto u zaglavlju lista, osmišljen je u krilu sušačkoga katoličkog pokreta, pokušao je odgovoriti na izazove vremena šireći ideje katolicizma i socijalne pravde. Postupno je mjenjao uređivačku politiku prema političkom djelovanju. Uprava i uredništvo “Istine” bili su isprva u Samostanu časnih sestara Svetoga Križa, a potom u Starčevićevoj dvorani na Sušaku. Okupacijom grada Sušaka obustavljeno je izlaženje “Istine”, a posljednji broj je Štampan kao dvotjednik 30. Ožujka 1941. |
Primorski Lloyd |
Sušak |
8. lipnja 1935. - 30. studenoga 1935. | Informativni privredni tjednik koji je izlazio na Sušaku. izašlo je samo 26 brojeva. Vlasnik, izdavač i odgovorni urednik je Josip Srećko Vrignanin. Prilozi u listu su važan izvor informacija za povijest, posebno gospodarsku povijest Sušaka, i šire. |
Primorske novine |
Sušak |
1935. - 1941. | Sušački list koji je okarakteriziran kao najbolje sušačko glasilo u profesionalnom i novinarskom smislu. Ovaj je list u uredništvu Kazimira Vidasa i Franje Pavešića i bio je drugi list koji je pod tim nazivom izlazio na Sušaku (prvi je izlazio od 1916.-1922.). |
Stile Fascista |
Rijeka |
studeni 1941. - 1943. | Propagandni tjednik fašističkog "Federazione dei fasci di combattimento del Carnaro". Časopis se štampa u Tiskari "Vedetta d'Italia". Cijena broja je 30 centesimi, a godišnja pretplata 15 Lira. Glavni urednik je Osvaldo Ramous, a urednik Cesare Cis. List je karakterizirala i prisutnost slika savršenog fašiste, s istreniranim tijelom i sa aktivnim i sportskim životom. Druge su slike prikazivale vojnike, muškarce, žene i djecu s rukama uvijek ispruženim naprijed u takozvani "Rimski pozdrav". Ostatak tjednika je pompozan stil s Mussolinijevim citatima, prikazima parada lokalnih fašističkih eskadra, neizbježna polemika protiv "plutokratsko-masonskih sila u monstruoznom sjedinjenju s boljševizmom", članci protiv Židova.... I na dnu svega toga potpis redatelja: Osvaldo Ramous. Svi prilozi sadrže nerazmjernu dozu hvale za fašistički kult. Bili su to čisti propagandni panfleti Fašista Rijeke. |
Liburnia |
Rijeka |
?? - ?? | http://www.corsadelricordo.it/un-museo-non-dimenticare |
Sloboda |
Sušak |
1943. - ?? | Poslije kapitulacije Italije i oslobođenja Hrvatskog primorja tiskopisi se tiskaju u gradskim tiskarskim središtima. Tako je u Sušaku tiskan list "Sloboda" kao glasilo Kotarskog NOO-a Sušak. U Rijeku su već 14. rujna 1943. prodrli Nijemci, a time je odmah bio ugrožen i oslobođeni Sušak, pa je i on ubrzo okupiran i glasilo je prestalo izlaziti. Izašla su dva broja. Štampani su u tiskari Vladimira Kraljete. |
Rijeka |
18. kolovoz 1943. | Novine su pokrenute kao glasilo Narodnooslobodilačke fronte za Istru a utemeljitelji su mu bili Braća Drndić, Ante i Ljubo. Prvi broj Glasa Istre tiskan u okolici Crikvenice. Funkciju glavnog urednika obavljao je Ante Drndić Stipe, sekretar Agitpropa Oblasnog komiteta SKH za Istru. Nakon rata štampao se je u Rijeci pa je zato i na ovoj listi. Prvi broj izašao je u kolovozu 1943., a uredio ga je Ante Drndić Stipe, autor teksta koji je poznat kao proglas "Istarski narode" od 13. rujna 1943., koji se redovito spominje kada se govori o sjedinjenju Istre s Hrvatskom. Oba brata, Ante i Ljubo, autori su većine tekstova u prvom broju. Izlazile su kao mjesečnik, tjednik, dvotjednik, a od 1969. kao dnevnik te postaju glavni tiskani izvor informacija o Istri i najutjecajniji i najprodavaniji dnevni list u hrvatskom dijelu poluotoka. |
|
La Voce del Popolo |
Rijeka |
27. listopad 1944. - ____ | List je 1944. pokrenula Komunistička partija Jugoslavije dok se još vodio partizanski rat protiv fašista i nacista. Počeo je izlaziti 27. listopada 1944. na ciklostilu kao partizanski list na talijanskom jeziku. Nije izlazio redovito sve do svibnja 1945. Jedan od glavnih arhitekata bio je Eros Sequi. U nekoliko brojeva objavljenih tijekom posljednjih mjeseci rata, istaknuo se po svom posebno otrovnom jeziku okrenutom protiv starih riječkih autonomista, koje su se smatrali prijateljima fašista i kolaboratorima. "La Voce del Popolo" postaje je politički organ komunističke vlade Jugoslavije kroz koji je prokazivao one koji nisu bili u skladu s ideologijom SKJ i stoga su se smatrali mogućim "neprijateljima naroda". Danas je "La Voce del Popolo" novina Talijana Istre i Rijeke i izdaje ih "Savez Talijana Slovenije i Hrvatske", kao jedine dnevne novine na talijanskom jeziku, jedan od simbola Talijanske nacionalne zajednice. U vlasništvu je izdavačke kuće "EDIT" u Rijeci. |
Vie Giovanili |
Rijeka |
14. ožujak 1948. - 1951. | Vie Giovanili, u izdanju "Comitato territoriale della Gioventù popolare della Croazia" (Teritorijalnog odbora narodne omladine Hrvatske). Direktor je bio Luciano Giuricin, a izlazio je svaka dva tjedna. Prvi je broj izašao u velikom formatu na 8 stranica. Izlazile su od 1948. do 1951. godine. 1952. godine "Vie Giovanili" se spaja s mjesečnikom "Donne" i nastaje novi dvotjednik "Panorama". |
Il Pioniere |
Rijeka |
siječanj 1948. - rujan 1990. | Pokrenula ga je talijanska zajednica u Rijeci kao dvotjednik - časopis talijanskih pionira Istre i Rijeke. Odgovorni urednici bili su Luciana Mecconi Mecovich (1948), Fedora Susnich-Martincich (1948–81), Valeria Persich-Bradaschia (1981–88), a od 1988. Elisa Zaina. Izlazio je na 8 stranica velikoga formata (28 cm×41cm), a 1951. postao je mjesečnik i izlazio na 20 stranica smanjenoga formata (20 cm×30,5cm). 1952. ga je preuzela izdavačka kuća EDIT i od tada izlazi na 24 str., a od 1965. na 32 str.. U rujnu 1990., nakon natječaja njegovih čitatelja za odabir imena, preimenovan je u "Arcobaleno", mjesečnik za mladež; od 1991. izlazi na 60 strana. |
Pomorac |
Rijeka |
26. srpnja 1949. - 12. svibnja 1951. | Ministarstvo pomorstva i Sindikat pomoraca, lučkih i brodogra- dilišnih radnika pokreću dvomjesečnik namijenjen pomorcima i radnicima zaposlenim na brodu. List je izlazio je u Rijeci. Prvi broj je izišao 26. srpnja 1949. godine. List je do 8. ožujka 1950. izlazio svako petnaest dana, a kasnije svako osam dana. S brojem 75. od 12. svibnja 1951. list je prestao sa izlaženjem. Prvi urednik do 4. studenog 1950. bio je kap. Vladimir Prosenica. 6. siječnja 1951. zamijeno ga je kap. Dušan Petrinović. Zadnji urednik bio je kap. Branimir Velkaverh. List je tiskan na novinskom papiru, najprije formata A2, a kasnije A4, donosio je vijesti iz pomorske privrede i sindikata. Veoma živo i pristupačno pisan, nailazio je na dobro primanje kod pomoraca. |
Donne |
Rijeka |
1950. - 1951. | "Donne", mjesečni časopis koji je izlazio u Rijeci na talijanskom jeziku i donosio mjesečne vijesti o modi i kulturi. Mjesečnik je najviše bio namjenjen ženama, ali rado su ga pročitali i muškarci. Glavna urednica je Etta Sanzin. Časopis se 1952. spaja sa časopisom za djecu "Vie Giovanili" i tako nastaje dvotjednik "Panorama". |
Panorama |
Rijeka |
veljače 1952. - | Ilustrirani dvotjednik koji izlazi u Rijeci od veljače 1952. Na talijanskon jeziku. Novi ilustrirani časopis koji je nastao spajanjem dvotjednika "Vie Giovanili" i mjesečnika "Donne". Panorami je 1953. pridružen i mjesečnik "Tecnica per Tutti", koji je počeo izlaziti 1951. kao povremenik "Tecnica e Sport", pa je s početne 24 stranice formata 20cm×28cm narasla na 32, a 1984. povećao je broj stranica s 40 na 56. Odgovorni i glavni urednici bili su: Giacomo Raunich i Sergio Turconi (1952-59), Paolo Lettis (1959-62), Valerio Zappia (1962-64), Lorenzo Vidotto (1964-68), Lucifero Martini (1968-75), Luciano Giuricin (1975-79), Ezio Mestrovich (1979-85), Aldo Bressan (1985-87), Errol Superina (1987-99), vršitelji dužnosti Ivo Vidotto i Irene Mestrovich (1999-2002), Mario Simonovich (2002-2014) te Ilaria Rocchi (od 2014). |
Riječka revija |
Rijeka |
1952. - 1968. | Vinko Antić, Zvane Črnja, Ljubo Pavešić i Kazimir Urem pokreću "Riječku reviju", časopis okrenut lokalnim temama s namjerom da se bave s onim što je autentično hrvatsko u prostoru Rijeke, tek pripojene Hrvatskoj, odnosno Jugoslaviji. Prvi je izdavač bilo Narodno sveučilište Rijeka i Pula, potom Matica Hrvatska – ogranak Rijeka, a posljednji Riječko književno i naučno društvo. Časopis se štampa u tiskari "Novog Lista". 1968. časopis se gasi najviše radi svojevrsne političke tendencioznosti i staromodnog izgleda potisnut časopisom “Dometi” kojega pokreće Žvane Črnja. |
Obavještenja |
Rijeka |
1958. - 1964. | Stručni medicinski časopis koji je počo izlaziti 1958. godine. S podnaslovom "Higijena, epidemiologija, zdravstveno prosvjećivanje" kojim se željela istaknuti preventivno-medicinska usmjerenost ovoga časopisa. Obavještenja su bila stručno glasilo Higijenskog zavoda, Sanitarnog inspektorata Kotara i Zdravstveno-prosvjetnog centra Crvenog križa Rijeka. Časopis formata 20 × 14 cm bio je tiskan u obliku broširane knjige, s prosječno 80-ak stranica po broju. Izlazio je kao dvomjesečnik, a u prvoj je godini objavljeno šest brojeva. Glavni i odgovorni urednik časopisa bio je prim. Ante Švalba, a članovi uredništva bili su liječnici Miroslav Gradišnik i Vinko Uravić. Obavještenja počinju izlaziti bez naučnih pretenzija. Obavještenja su redovito izlazila šest godina. Od 1964. časopis nastavlja izlaziti pod naslovom "Preventivna medicina" u istom formatu i obliku. U podnaslovu bilo je istaknuto: obavještenja iz epidemiologije, higijene, infektologije, kliničke prakse, zdravstvenog nadzora i zdravstvenog prosvjećivanja. Bilo je to stručno glasilo Terenskih zdravstvenih radnika Jugoslavije – izdanje Republičkoga sanitarnog inspektorata SR Hrvatske, Sanitarne inspekcije Kotara i Zdravstveno-prosvjetnog centra Crvenog križa Rijeka. Glavni i odgovorni urednik bio je i dalje prim. Ante Švalba. Svaki je broj imao više od 100 stranica, a naklada je bila 1 500 primjeraka. |
La Battana |
Rijeka |
Listopad 1964. - | Književni tromjesečni časopis na talijanskom jeziku "La battana", osnovan 1964. godine, jedan je od najdugovječnijih te vrste. Od svog osnutka, pod kormilom Erosa Sequija i Sergia Turconija, "La battana" se usredotočila na izvrsnu kvalitetu. Dokaz tome je da su njegove stranice ugostile velik autor među kojima su: Salvatore Quasimodo (Nobelova nagrada za književnost, 1959.), Ivo Andrić (Nobelova nagrada za književnost, 1961.), Italo Calvino, Alberto Moravia, Claudio Magris, Andrea Zanzotto, Edoardo Sanguineti, Ugo Casiraghi, Guido Aristarco, Bruno Maier, Ciril Zlobec, Tonko Maroević, Predrag Matvejević, Nedeljko Fabrio, Žarko Puhovski i Igor Mrduljaš. SEAS: Časopis u osnovi ne spada u novine, ali zbog njegove važnosti sam ga uvrstio u ovaj spisak. |
Medicina Fluminensis |
Rijeka |
svibanj 1964. - 2010. časopis se zvao "Medicina" od lipnja 2010. mijenja ime u "Medicina Fluminensis" - _____ |
1964. godine je Zdravstveni centar (ZC) Rijeka donio odluku o pokretanju stručnoga medicinskog časopisa "Medicina". U podnaslovu je stajalo Stručni časopis liječnika Zdravstvenog centra Rijeka. Vlasnik i izdavač je bio ZC Rijeka. Glavni i odgovorni urednik časopisa je bio prof. dr. sc. Mladen Cezner, a Časopis će izlaziti četiri puta godišnje. "Medicina" je bila tiskana u formatu 24,5 × 17,5 cm, broširano izdanje u obliku knjige. Pojedini je broj imao između 100 i 120 stranica. Suradnici su bili gotovo u pravilu medicinski stručnjaci iz Rijeke i sa širega riječkog područja, ali je bilo i članaka autora iz drugih medicinskih središta. Bio je financiran sredstvima svih zdravstvenih ustanova, zdravstvenog osiguranja i Kotara Rijeka. Krajem 1970. godine prestao je djelovati ZC Rijeka čime je, nakon 7 godina onemogućeno izlaženje lista. Na sreću izdavanje i sva vlasnička prava preuzela je Podružnica ZLH Rijeka (Zbora liječnika Hrvatske), a budućnost "Medicine" time je bila spašena. 1993. godine započela je objavljivanje svih tekstova na engleskom jeziku i sažetaka na hrvatskom. |
Dometi |
Rijeka |
1968. - ____ | Godine 1968. gasi se "Riječka revija" koja je odigrala svoju ulogu ponovnog otkrivanja hrvatskih potencijala na riječkom području, a Zvane Črnja pokreće časopis "Dometi" s vrlo ambiciozno zamišljenim programom i s naglaskom na hrvatstvu nasuprot Beogradu. "Dometi" je bio časopis koji se je početkom 70-tih vezao uz hrvatsko proljeće, pa je tokom političke sječe 1971. nakratko prestao sa izlaženjem da bi uskoro bio ponovo pokrenut ali njegova je tematska orijentacija bila sve više okrenuta prema temama koje nisu imale veze s Rijekom, a s time je počeo i padati njihov utjecaj, a što je dovelo i do njihovog gašenja. |
Kamov |
Rijeka |
1970 - 1971. | Novinski koncipiran časopis, pod programskim naslovom "Kamov", kojega je glavni urednik bio Nedjeljko Fabrio. "Kamov" je bio časopis vezan uz hrvatsko proljeće, pa je nestao tokom političke sječe 1971. |
Val |
Rijeka |
1975. - 14. Travnja 1990. | Omladinski list "Val", "Glasilo Općinske konferencije Saveza socijalističke omladine Hrvatske Rijeka", počinje izlaziti pod uredničkom palicom Miše Cvijanovića Cvije, legendarnog riječkog novinara, i bio je jedno od ishodišnjih mjesta riječke omladinske subkulturne krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća. U Rijeci je redovno izlazio punih 16 godina, od 1975. do 1990. godine, a pokrenut je u okviru i u štampariji "Novog lista". Izlazio je dva puta mjesečno. Ugasio se 90-tih s promjenom političkog sistema, i sustava financiranja, zajedno s kompletnom omladinskom štampom u Hrvatskoj, s brojem 288. "Val" je na dvadesetak stranica velikog formata u određenim razdobljima bio jedan od najutjecajnijih i najcitiranijih listova bivše Jugoslavije. Spoj političke konstruktivnosti i pop ležernosti pokazao se kao jedna od dobitnih kombinacija u tzv. omladinskom tisku, financiranom uglavnom od političkih struktura. Uz zagrebačke listove "Polet" i "Studentski list" te splitsku "Omladinsku iskru" bio je jedini alternativni izvor informiranja u vrijeme jednostranačkog sustava. "Val" je otvorio prostor za razvoj poznate riječke rock scene i buđenje kulturnog identiteta u 80-im godinama prošlog stoljeća. Jedna od najboljih stvari "Vala" je bila njegova redakcija i novinari. Redakcija je bila svedena na jednu jedinu prostoriju veličine tri sa tri metra na prvom katu Korza 2a, a u početku nisu imali niti telefon. Prije toga, od početaka 1975. do 1981. redakcija je dijelila prostor sa službom za osmrtnice u neboderu Novog lista. Časopis je u prvom razdoblju bio ozbiljno glasilo "Saveza socijalističke omladine" i izvještavao je mlade o idejama samoupravljanja i tekovinama revolucije. U drugom razdoblju pisalo se o filmu i glazbi, upućivalo čitatelje na kvalitetne ploče, grupe, kazališne predstave. "Val" je, još 1977., prvi u tadašnjoj državi pisao o punku i snažno podržavao novu riječku rock scenu, na kojoj su grupe kroz tekstove donosile kritiku društva. Ukupno je izašlo 288 brojeva, a jedno izdanje "Vala" je zabranjeno 14. Travnja 1989. godine. U 268. broju riječkoga omladinskog lista sporna su bila čak tri članka. Prvi je bio intervju s Hasanom Hotijem, odvjetnikom Azema Vllasija. Druga je bila reportaža s Kosova - autor oba priloga bio je Srđan Vrančić - dok je treći krimen bio pismo Ante Rokova Jadrijevića iz Sinja (autor je kompilaciju svojih pisama novinama poslije objavio u knjizi) čija je poanta bila da ne želimo "ni etnički ni četnički čisto Kosovo". Riječki javni tužilac dao je nalog za privremenu zabranu raspačavanja lista, no prvostupanjski sud tu je odluku poništio. Ipak, Vrhovni je sud potvrdio zabranu i donio nalog da se cijela naklada uništi. "Val" je zanimljiv i kao rasadnik kadrova jer su njegovi glavni urednici kasnije postali glavni urednici vodećih hrvatskih dnevnih listova poput Večernjeg lista, Jutarnjeg lista i Novog lista. |
Kult |
Rijeka |
rujan 1981. – lipanj 1982. 2017. - _____ |
Zanimljiv izdavački pokušaj, fanzine, omladinske list, čiji osnivači i glavni urednici su Edi Jurković i Dragan Ogurlić. Započelo je kao glasilo omladine "Prve riječke hrvatske gimnazije". Tiskan u tisuću i više primjeraka. Tiskan je u maloj tiskari koju je vodio Nenad Cek na Piramidi. Dogovor je bio da u fotokopirnoj tehnici otisnu prvih 550 primjeraka, a da plate nakon što list prodaju. Veliki broj primjeraka svakog broja prodavao se i u knjižari "Mladost" na Korzu, tada najvećoj i najbolje opskrbljenoj knjižari u gradu, a naklada nekih brojeva dostizala je nevjerojatnih 1300 primjeraka. Naime, u to vrijeme gotovo svaka škola je imala svoj list. A "Kult" je prednjačio. Dizajnom, temama, otvorenošću, stekao je svoju poziciju i omogućio da bezobrazno prodaju svoj list i u drugim školama. "Kult" je kao školski list specifičan i po tome što je uredništvo uvijek bilo dostupno. 2017. godine "Kult" ponovo počimlje izlaziti u izdanju "Prve riječke hrvatske gimnazije". |
Rival |
Rijeka |
1988. - 2000. | Urednik mu je bio Mladen Urem. Bio je to omladinski književni časopis iznikao iz temeljnih ideja koje je pokrenuo časopisa "Val". U dvanaest godina izlaženja časopis se nije približio nekom postojećem poetičkom diskursu, nego je ostao vjeran načelu heterogenosti ili otvorenosti prema svima pa i mlađim i neiskusnim autorima koji su ravnopravno stajali uz bok provjerenim imenima. Autori okupljeni oko "Rivala" su bili Nikica Petković, Damir Miloš, Branko Čegec, Krešimir Mićanović, Dragan Ogurlić, Edi Jurković, a demokratični moment "Rivala" pokazao se u tome da su na popisu njegovih suradnika neki od najeminentnijih književnih i kulturnih djelatnika hrvatske scene: Darko Gašparović, Zvonko Maković, Goran Rem, Branko Čegec, Nikola Petković, Milorad Stojević, Igor Žic, Delimir Rešicki, Berislav Valušek, Aldo Paquola, Irena Lukšić, Jadranka Pintarić, Branko Maleš, Giacomo Scotti, Dubravka Oraić-Tolić, Nikica Talan, Miro Gavran, Sanja Nikčević, Duško Kečkemet, Mladen i Višnja Machiedo...
Zanimljivo, do samog finiša, glavna opcija za ime časopisa bila je "Torpedo". "Rival" je, u kronološkom smislu riječi, nasljednik "Riječke revije", "Dometa" i "Kamova", i uvijek je ostao dosljedan svojem autsajderstvu, što mu je, uz stalnu financijsku nesigurnost, donijelo i neovisnost u smislu izbora tema i autora, tako i u smislu njihova tretiranja. Posljednji glavni urednik u nizu bio je Milan Zagorac. Rastrgan iznutra, s neizvjesnim financijskim stanjem list prestaje izlaziti 2000. godine |
Arcobaleno |
Rijeka |
rujan 1990 - ?? | Dječji časopis, mjesečnik. 1990. nastaje iz dječjeg mjesečnika "Il Pioniere". Nakon pada berlinskog zida mjesečnik mijenja ime iz "Il Pioniere" u "Arcobaleno". Tiska se u Riječkom "EDIT"-u. Časopis ostaje mjesečni i od 1990. godine urednici su Elisa Zaina, a od 2006. Tiziana Dabović. Osnivač je Unione Italiana, Fiume, direktor Silvio Forza, a redakcija u Kralja Zvonimira 20a. "Arcobaleno" prati aktivnosti talijanskih škola Istre i Rijeke, a posljednjih godina objavljuje prema ukusu mladih ljudi, prema njihovim svakodnevnim temama i njihovi interesa: internet, kino, televizija, putovanja, igre, moda. |
Sušačka revija |
Sušak |
travanj 1993. - _______ | Jedan od uspješnijih riječkih časopisa. Sadržajno je orijentiran isključivo lokalnim i nostalgičnim temama s tek ponekim iskorakom iz uvriježene uređivačke politike. Osnivač i nakladnik je"Klub Sušačana", koga predstavlja predsjednik kluba Zdravko Ćiro Kovačić. Glavni i odgovorni urednik prve dvije godine bio je Danko Pavešić, a potom se razdvajaju dužnosti glavnog i odgovornog urednika, tako da dužnost odgovornog urednika preuzima Danko Pavešić, a glavnog Mladen Urem. Još je važno napomenuti da je prve tri godine časopis bio glasilo "Kluba Sušačana", a od dvanaestog broja izlazi kao “Glasilo za kulturu i društvena zbivanja Hrvatskog primorja, kvarnerskih otoka i Gorskog kotara”. “Sušačka revija” izlazi redovito od svog osnutka, četiri broja godišnje u nakladi od 1300 do 2000 primjeraka, te tako postaje najtiražniji i najprodavaniji časopis te vrste posljednjih pedesetak godina u Rijeci. Osnivači Kluba su bili: Arsen Celigoj, Arsen Čabrijan, Viktor Hreljanović, Raul Komen, Igor Koprivnikar, Mladen Lenac, Boris Lukić, Milivoj Perović, Andrija Randić, Viktor Stipčić i Danko Pavešić. Članovi prvog Izvršnog odbora su bili: Arsen Celigoj, Arsen Čabrijan, Maja Despot, Mirko Košir, Igor Koprivnikar, Raul Komen, Mladen Lenac, Boris Lukić, Danko Pavešić, Oskar Pavešić, Milivoj Perović, Andrija Randić, Igor Ružić, Vlasta Linić-Vlahović. |
List Bijele pčele |
Rijeka |
1995 - |
List je jedini dječji list srpske nacionalne zajednice u Hrvatskoj, nastao iz potrebe da se očuvaju jezik, pismo i nacionalni identitet Srba u Hrvatskoj. Sadrûaj je vezan za ökolske programe knjiûevnosti, povijesti, zemljopisa, vjeronauka i likovne umjetnosti. Ministarstvo prosvjete i öporta republike Hrvatske, 1995. godine uvrstilo ga je u pomoćnu literaturu za polaznike dodatne nastave za djecu srpske nacionalnosti iz nacionalne grupe predmeta. Namijenjen je uzrastu od öest do öesnaest godina. Od prvog broja list pronosi duh mira i tolerancije, prijateljstva i suradnje. |
Primorsko-goranski dnevnik |
Rijeka |
1996. - 1998. | List pod patronatom vladajućeg HDZ-a, odnosno predstojnika Ureda predsjednika Hrvoja Šarinića. Franjo Tuđman je 1995. pokrenuo kampanju kako bi srušio SDP na gradskim izborima u Rijeci. Angažirao je svog riječkog igrača Hrvoja Šarinića koji je počeo pripremati teren za HDZ-ov trijumf. Šarinićev pokušaj u Rijeci bilo je pokretanje "Primorsko-goranskog Dnevnika". Šarinić je vjerovao da HDZ ne može pobijediti na izborima u Rijeci zato što iza sebe nema medije. Odlučio je neposredno prije izbora pokrenuti dnevnu novinu, opremivši u rekordnom roku redakciju potrebnom opremom i kadrovima. Ali pokretanje novina nije jednostavna stvar, ni Šarinićeva ideja o HDZ-ovom osvajanju medijskog prostora u Rijeci prošla. Građani su svoje mišljenje o tim novinama pokazali već izlaskom prvog broja - Korzo i dobar dio grada bili su prekriveni rasparanim Šarinićevim novinama. "Primorsko-goranski Dnevnik" financirao se iz džepova HDZ-ovih poduzetnika i iz blagajni državnih poduzeća sve dotle dok se prodaja nije potpuno ugasila i dnevni gubitak dostigao 20 tisuća DEM. Je li "Dnevnik" podmirio svoje ogromne dugove i kako je to izveo, ostat će do danas tajna. Jedino što se zna jest da su ceh, ukoliko je uopće plaćen, platili porezni obveznici. List su osnovali novinari Igor Violić i Damir Pavšić, a za glavnog urednika postavljen je Vladimir Rončević iz riječkoga centra HRT-a. Isprva se tiskao u Ljubljani a potom u Trstu. |
Novi Tjednik |
Rijeka
|
1990. - tih - ??? | Devedesetih godina prošlog stoljeća "Novi List" izdaje i neka tjedna izdanja. Bio je to politički tjednik "Novi Tjednik", "Tjedni Novi list" koji se bavio događanjima u riječkoj regiji tokom prošlog tjedna, revija za žene "Nova" te gradski tjednik "Vid". Svi su bili relativno kratka vijeka. Štampani su u tiskari "Novog Lista". |
Tjedni Novi list |
|||
Vid |
|||
Nova |
|||
RI Telefax |
Rijeka |
29. listopad 1990. - 10. srpnja 1991. | Počimlje s izlaženjem "RI Telefax", prvi privatni dnevnik u neovisnoj Hrvatskoj. List pokreću bivši novinari "Novog lista" Josip Povrženić i Igor Violić, a osnovu mu čine novinari ugaslog "Vala". List se tiskao u Ljubljani, a to je, nakon raspada Jugoslavije bio i uzrok njegovog gašenja. Tiskan u nakladi od pet do deset tisuća dnevno, kao gradski list za Rijeku i Opatiju. Posljednji 207. broj tiskan je 10. srpnja 1991. |
Dnevnik |
Rijeka |
?? - 27. ožujka 1998. | Isprva se tiskao u Ljubljani a potom u Trstu. Okupio je novinarsku ekipu iz propalog dnevnog lista "RI Telefax". Namjeravao je ponajprije biti lokalni list, "otvoreno demokratsko glasilo koje neće servisirati aktualnu vlast, ali ni one koji su protiv te vlasti", ali su to zapravo bile novine vladajućeg HDZ-a. List je promijenio tri glavna urednika. Ukupno je izašlo 550 brojeva. Kraj Dnevnika naslutila je i prerana smrt njegova pokretača i suvlasnika Igora Violića, 3. svibnja 1997. |
SportPlusa |
Rijeka |
3. prosinca 2009. - 25. ožujak 2011 | Prvi broj SportPlusa pojavio se na kioscima 3. prosinca 2009. godine i prodavao se po cijeni od pet kuna. Izlazio je u nakladi Nove revije, tvrtke u stopostotnom vlasništvu Novoga lista. Rotaciju su pokrenuli u 19.06 sati najbolja hrvatska skijašica Ana Jelušić, tenisač Ivan Ljubičić i jedina Riječanka s Olimpijskom medaljom Snježana Pejčić, a prvi broj Sportplusa izišao je u točno u 19.09 sati. Tiskaju se u tri hrvatska grada – Rijeci, Splitu i Osijeku. Jedan od novinara je bio i Orlando Rivetti. Bile su to dnevne novine koje se u godinu i četiri mjeseca pokušale nametnuti na medijskom tržištu. U relativno kratkom razdoblju postale su prepoznatljive u medijskom prostoru, ali nisu bili dovoljno bogati da izdrže tržišnu utakmicu. Izašlo je 460 brojeva. Uskoro se ova tiskovina počela pojavljivati kao prilog matičnom Novom listu. |
Tipografia dei Fratelli Karletzky
Od 1779. do 1889. godine u Rijeci je djelovala tiskara češke obitelji Karletzky, u kojoj je tiskan niz tiskovina različita tipa na talijanskome, latinskome, mađarskome, njemačkome i hrvatskom, premda se često radi o tiskovinama s malim brojem stranica. Djelovanje "Privilegirane gubernijske tiskare braće Karletzky" je u kulturnoj povijesti grada Rijeke iznimno važno, a njezina izdanja vrijedan izvor za istraživanja različitih aspekata povijesti Rijeke i njezine okolice. Od svoga osnutka pa do polovice 19. stoljeća to je, koliko je poznato, bila jedina tiskara u Rijeci, ujedno i jedina koja je tada tiskala na hrvatskome jeziku, stoga je iznimno važna i njezina uloga u očuvanju hrvatskoga jezika i hrvatske pisane riječi u Rijeci, posebice u kontekstu talijanizacije, germanizacije i mađarizacije toga grada tijekom 19. stoljeća. U dosadašnjoj je literaturi zabilježeno sedamdesetak tiskovina na hrvatskome jeziku otisnutih u tiskari Karletzky tijekom njezina stogodišnjega rada.
U povijesti riječkoga tiskarstva, knjižarstva, nakladništva i novinarstva sredine devetnaestoga stoljeća značajno mjesto pripada Ercolu Rezzi (1813.-?). Ovaj Pijemontez, rodom iz Genove, u Rijeci je živio petnaestak godina. Iz Trsta se Ercole Rezza preselio u Rijeku, gdje djeluje punih petnaest godina. Bilo je to 11. ožujka 1848. godine. U razdoblju od 1856. do 1862. razvio je mnogostruku tiskarsko-nakladničku djelatnost, objavljujući brojne literarne časopise, beletrističke i školske knjige, brošure i druge publikacije na talijanskom, hrvatskom i njemačkom jeziku. U razvoju hrvatske književne periodike osobito je vrijedno i značajno u svoje doba bilo izdavanje časopisa "Neven" 1858.. Pokretanjem i tisikanjem riječkih novina na talijanskom jeziku "Eco di Fiume" (1857.-1860.) i "Gazzetta di Fiume" (1860.- 1862.) popunjena je pak velika praznina koja nastaje u privrednom, kulturnom i političkom životu grada nestale obustavljanjem glasila "Eco del litorale hungarico", odnosno, prije pojave Mohovicheve "La Bilancie". "Tipografia Rezza" bila je smještena u prizemlju kuće Persich na Korzu. Po tadašnjoj numeraciji bila je to zgrada kbr. 565-566 (Contrada del Governo) u vlasništvu Giovanne Persich de Kostenheim iz Gradiške kod Gorice. Pogon se nalazio u dva velika skladišta iste kuće. U kolovozu 1861. Rezza je "radi smetanja javnog mira" prvi puta uhapšen i priveden u istražni zatvor. Razlog za privodenje bio je članak pod naslovom "Siamo pregati", objavljen u Gazzetti di Fiume (br. 142, od 11.lipnja). Rezza je u Rijeci posjedovao jednu tiskaru, litografsku radnju i knjigovežnicu, odvojenu trgovinu knjigama, papirom i uredskim priborom, a zapošljavao je ukupno dvadeset i dvojicu namještenika.
Godine 1862. Rezzinu tiskaru preuzima njegov nekadašnji tajnik Carlo Huber koji, udruživši se s Emidiom Mohovichem, osniva "Stabilimento tipografico Fiumano" (Riječki tiskarski zavod). Nakon toga u Rijeci se Ercolu Rezzi gubi svaki trag.
Stabilimento Tipo-litografico Fiumano (Riječki tiskarski zavod) Emidio Mohovich
Godine 1862. Rezzinu tiskaru preuzima njegov nekadašnji tajnik Carlo Huber koji, udruživši se s Emidiom Mohovichem, osniva tiskaru "Huber i Mohovich". U ožujku 1864. Mohovich otkupljuje i Huberovu polovicu i postaje potpuni vlasnik dotadašnje "Huber i Mohovich" i preimenuje ju u "Stabilimento Tipo-litografico Fiumano" (Riječki tiskarski zavod), najjaču tiskaru u Rijeci u XIX. st., nagrađivanu na izložbama u Trstu (1871), Parizu (1878) i Budimpešti (1883). Godine 1868. prvi u gradu počeo je koristiti tipografski stroj za brzotisak, a 1883. uveo je i prvi litografski stroj za brzotisak.
U siječnju 1865. pokrenuo je dnevnik na talijanskom Giornale di Fiume.
1867. pokrenuo je znatno uspješniji projekt, list La Bilancia.
Car Franjo Josip I. von Habsburg odlikovao ga je 1896. viteškom titulom i Ordenom Željezne krune III. reda.
Pietro Batara (Zadar. 1841. - Rijeka, 1924.) je započeo naukovanje za tiskara u tiskari kojom su upravljali njegovi roditelji. Zatim naukovanje nastavlja u Rijeci u "Stabilimento tipografico Fiumano" (Riječki tiskarski zavod) Emidia Mohovicha. Kada je stekao potrebno iskustvo, mladi zadranin samostalno je otvorio "Officio za radove litografskog tipa" gdje je objavio brojne knjige, brošure, novine i časopise na talijanskom, hrvatskom i mađarskom jeziku. Od 1882. do 1918. objavio je pedeset i četiri knjiga i drugih publikacija na talijanskom jeziku. Zahvaljujući njegovoj tipografiji, objavljeno je nekoliko književnih djela domaćih i stranih autora. U svojim publikacijama prikazivao je kulturno, književnu, pa čak i političku orijentaciju riječana na talijanskom, mađarskom i hrvatskom jeziku. U njegovoj je štampariji tiskana i povijesne drama "La Vergine liburna" autora Maria Schittara, poznatijeg po pseudonimu Zuane de la Marsecia.
Nakon Prvog svjetskog rata obiteljska tiskara prestala je s radom zbog nepovoljnih financijskih uvjeta i politike.
Umro je u Rijeci u travnju 1924. Osmrtnica se pojavila na stranicama lista"La Vedetta d'Italia", iopisala ga kao jednostavnu, marljivu osobu koja je voljela svoju obitelji i koji su u gradu poštovanje. Pietro je umro u Rijeci i pokopan na kroblju Kozala, polje A-VII-54.
Kraljetina tiskara - (Primorska tiskara)
Gustav Kraljeta (1864.-1935.), sušački i riječki tiskar, vlasnik "Narodne tiskare" (1890.), kasnije Trgovačka tiskara i Tiskare Kraljeta.
1878. na Sušaku pokrenuta prva tiskara pod imenom "Primorska tiskara". Nalazila se u zgradi starog Kortila, na mjestu današnjeg Sušačkog nebodera. Opremljena je strojevima koji su1870-tih je iz Kraljevice prebačeni na Sušak u zgradu nazvanu "Kortil".
Tijekom godina rada u "Primorskoj tiskari", tada Kraljetina tiskara, izašlo je dvadesetak knjiga hrvatskih i stranih autora, i to prijevodi romana sa stranih jezika, stručnih publikacija, udžbenika, zbirki narodnih pjesama i pripovjedaka, molitvenika, kalendara i ljetopisa. To je bilo sjedište i mjesto tiskanja "Hrvatske sloge".
Kada je na molbu stečajnog upravitelja "Primorske štedionice" radi duga od 5 000 forinti koje je "Primorska tiskara" dugovala štedionici, poduzeta procjena imetka tiskare s namjerom da se stvari prodaju ovršnim putem na jednoj dražbi ispod cijene, Reizner (?) je smatrao da tu priliku treba iskoristiti da tiskara dođe "u obstojećem sustavu odane ruke". Na javnoj dražbi 10. siječnja 1881. tiskara "Narodnih novina" koja je ranije pokazala interes, nije ni dala ponudu, budući da je glavnicu kojom je raspolagala potrošila na obnovu svoje potresom oštećene zgrade u Zagrebu, pa je "Primorsku tiskaru" kupio Milan Kerdić koji je tada kao odgovorni urednik potpisivao "Slobodu".
"Tipografia patriotico fiumano"
"Stabilimento Tipografico Urania"
U vlasništvu Wadasza i Caravanicha radila je na adresi Via Milano 3. U njoj su, prema nalogu Talijanskog nacionalnog vijeća, koje pod Savezničkom upravom preuzima svu vlast u Rijeci od 18. studenoga 1918. godine, pretiskivane su mađarske poštanske marke crnim pretiskom FIUME od 3. do 23. prosinca 1918. godine. Kompletni arci su pretiskivani strojnim pretiskom od 3. do 5. prosinca 1918. godine.
"Tiskarski zavod" - Sušak" ("Tiskarski Zavod" Mate Glavana")
"Tiskarski zavod" je smješten u kući riječkog veletrgovca Ante Bačića. 1889. Mate Glavan otkupljuje tiskaru i prenosi je u svoju kuću na Bulevardu 139.
Antonio Chiuzzelin, nakon stjecanja potrebnog radnog iskustva i određenog kapitala, osnovao je vlastita izdavačku kuću pod nazivom "Stabilimento Tipografico A. Chiuzzelin e Co.", kojoj je 15 godina ostao na čelu.
Ugovorom od 6. studenoga 1889. Chiuzzelin se udružio s riječkim poduzetnikom Stafanom Aranyosom koji je bio zaposlen u Mohovichevoj tiskari od 1867. godine. Dvojica partnera kupila su strojeve iz "Tiskarskog zavoda" Mate Glavana koji je objaviljivao i "La Voce del Popolo". U siječnju 1890. prenose sve strojeve i opremu u Rijeku. Uz opremu i strojeve poduzetnici su kupili i novine "La Voce del Popolo" koje od petka, 3. siječnja 1890.izlaze u Rijeci.
Tipografija Minerva
Jedino što sam našao u izvorima je da su listovi "La Bandiera", "La Voce del Popolo" i "Il Fiumano" tiskan u "Tipografija Minerva" koja je u vlasništvu Riccarda Zanelle. (GIANFRANCO MIKSA: I GIORNALI ITALIANI A FIUME DAL 1813 AL 1945. ANALISI E LINEE DI SVILUPPO, str:60)
"Stabilimento Tipografico Antonio Chiuzzelin e Co."
Antonio Chiuzzelin je rođen u Zadru 1839. godine. Stigao je kao vrlo mlad u Rijeku gdje se je zaposlio kao "štampar slagač" u "Stabilimento tipografico Fiumano" (Riječki tiskarski zavod) Emidia Mohovicha. Nakon što je stekao znanje i potreban radni staž i nakon što je stekao dovoljan kapital, osnovao je vlastitu izdavačku kuću pod nazivom "Stabilimento Tipografico A. Chiuzzelin e Co.", u kojoj je ostao 15 godina kao vlasnik i direktor.
Ugovorom od 6. studenoga 1889. Chiuzzelin se udružuje s riječkim poduzetnikom Stafanom Aranyosom koji je u tiskari Emidia Mohovicha bio zaposlen od 1867. godine. Njih dvojica, kao partneri kupuju strojeve "Tiskarskog zavoda" Mate Glavana. Sa strojevima otkupluju i "La Voce del Popolo" i nastavljaju sa štampanjem istih, prenoseći ih već u siječnju 1890. u Rijeku.
Osim što je u svojoj tiskari izdavao "La Voce del Popolo", Antonio Chiuzzelin je tiskao i časopis "Vita Fiumana" (1896-?) i propagandne novine riječkih autonomista "La Difesa" (1900.-1903.). Objavio je i nekoliko svezaka na talijanskom jezik uključujući "L'insegnamento del conteggio elementare" (1890) Cosima Battestinija, "Vittiime dell'Amore" (1890.) Carlo Schlemmer i "Discorso-programma del conte B. candidato deputato al Parlamento Ungarico tenuto nella sala dell'Hotel Deak il giorno di domenica 24 gennajo 1892" (1892) Teodora Batthànya.
Antonio Chiuzzelin je umro u Rijeci 1904. godine.
"Stabilimento tipografico di "La Vedetta d'Italia""
"Stabilimento tipografico de "La Vedetta d'Italia" postaje ključno mjesto novinarske produkcije u Rijeci između 1919. i 1945. gdje se izdaju i glavne novine ovog razdoblja, "La Vedetta d'Italia", koje su postale glavno i službeno informacijsko sredstvo grada.
Novine "La Vedetta d'Italia" ("Talijanski pogled ili Talijanska straža") su osnovane sa značajnim, sažetim i jezgrovitim naslovom, kojega se sjetio Armando Odenigo (Hodnig), koji je ujedno bio, sa Iti Baccichem, njihov glavni urednik. Zaključili su da su za postizanje pravog uspjeha sa vlastitim novinama trebali vlastitu štampariju.
U takvoj je situaciji 9. studenoga 1919. održana je konstituirajuća sjednica dioničkog društva štamparije "Stabilimento tipografico di "La Vedetta d'Italia" S.A. (Società anonima).
Tiskara je upisana u registar dana dana 2. prosinca iste godine s adresom u Via XXX Ottobre. Početni kapital je iznosio dvjesto tisuća lira, a također je postojao i izravan doprinos talijanske države putem donacija.
Upravu su sačinjavali Silvino Gigante (predsjednik), Attilio Prodan (potpredsjednik), Iti Baccich, Umberto Gaglione, Riccardo Gigante, Arturo Chiopris, Armando Odenigo, Nino Host Venturi, Antonio Mattessich, Edoardo Susmel i Armando Serdoz.
Nakon toga, štamparija i uredništvo časopisa "La Vedetta" premješteni su u Via Ciotta 19.
1942. godine kapital tiskare iznosio je osam stotina tisuća lira.
U toj se tiskari, osim dnevnika "La Vedetta d'Italia" (1919.-1945.), tiskala i povijesna revija "Fiume" (1923.-1940.), "La fiumanella" (1921.), književni časopis "Termini" (1936.-1943.), "Stile fascista" (1941.).
"Stabilimento tipografico de "La Vedetta d'Italia" je završio svoje aktivnosti do lipnja 1944. Postrojenja i strojevi su bili zaplijenjeni 3. Svibnja 1945. od strane nove vlasti, koji su naziv promijenili u "Narodna Štamparija – Tipografia del Popolo".
Riječka dionička tiskara
26. veljače 1901. u sudski registar upisana je "Riječka dionička tiskara", sa sedam tiskarskih strojeva na kojima se tiskao "Riečki Novi list". Godine 1916., nakon gašenja "Riečkog Novog lista" strojevi su bili prebačeni na Sušak, u Strossmayerovu ulicu gdje se nalazila i tiskara Gustava Kraljete u kojoj je tiskan prvi broj Supilovog "Novog lista". Tiskara je nastavila djelovati kao "Primorski štamparski zavod". Na tim se strojevima od 1916. do 1922. tiskao i dnevnik "Primorske novine", nacionalno, nestranačko glasilo koje je željelo biti "izvan svakog strančarstva", a čiji su urednici bili Pero Ljubić, Franjo Kučinić i Milan Banić.
Prisutna je raznovrsnost objavljenog sadržaja, ali intonaciju daju politička razmatranja (Franjo Rački, Frano Supilo, Hinko Hinković i dr.). O značenju i mjestu u povijesti "Novog lista" i "Riječkog lista" i onodobnom političkom rivalstvu ne treba posebno govoriti.
"Tiskarski umjetnički zavod Miriam" nakladnog zavoda "Kuća dobre štampe"
U zapadnom dijelu samostanskog dvorišta 1910. godine podignut je objekt u kojem je djelovala produktivna i ugledna kapucinska tiskara "Miriam" ("Tiskarski umjetnički zavod Miriam" nakladnog zavoda "Kuća dobre štampe").
25. lipnja 1910. Blagoslovljen je "Tiskarski umjetnički zavod Miriam" kao ključni dio "Kuće dobre štampe". Utemeljio ju je Bernardin Škrivanić, gvardijan kapucinskog samostana u Rijeci. Djelovao je u jednostavnoj zgradi staklenog krova koju je projektirao Giovanni Maria Curet, između kripte i željezničke pruge, u kući u kojoj je danas "ART kino Croatia". U "Tiskarskom umjetničkom zavodu Miriam" će biti tiskan niz knjiga na hrvatskom jeziku, ali i "Riječke novine" - jedan od najprodavanijih dnevnih riječkih listova i glavna konkurencija Supilovog "Riečkog novog lista". Kolika je bila snaga kapucina i "Kuće dobre štampe" svjedoči činjenica da je knjižnica "Jesu li katolici natražnjaci i mračnjaci" tiskana u čak 20.000 primjeraka! "Kuća dobre štampe" izdavala je i "Il Quarnero" na hrvatskom i talijanskom jeziku (tjednik, tiraža 3.000 primjeraka), mjesečnik "Naša Gospa Lurdska" (23.000 primjeraka) i list "Obitelj", kasnije preimenovan u "Hrvatska obitelj". "Kuća dobre štampe" bila je po broju izdanja i po tiražama (i po 100.000 primjeraka!) daleko najjači riječki izdavač uoči Prvog svjetskog rata. 1911. je čak i krčki biskup Mahnič prebacio tiskanje svoje "Hrvatske straže" u tiskaru "Miriam".
D'Annunzio je sastavio i svoj poznati koorporativni ustav "Talijansko regenstvo Kvarnera. Nacrt novog uređenja Slobodne Riečke Države", jedan od prvih europskih fašističkih dokumenata, te je on tiskan upravo u tiskari "Miriam".
Nakon pada Austro-Ugarske i priključivanja grada Italiji, 1918. hrvatski kapucini su, zajedno sa Škrivanićem, protjerani, a njihove knjige na Žabici spaljene. U Rijeku su ušli talijanski kapucini Venecijanske provincije. Zavod "Miriam" je nestao, a njegov prostor prenamijenjen u dvoranu za predavanja i slično, a dvorana je dobila naziv "Teatrino Cappuccini" (kasnije: Cine San Giorgio (1928.), kino-teatar San Giorgio (2. listopada 1937.), kinio "Beograd" (1947.), kino "Croatia" (1991.), Art-kino "Croatia" (19. prosinac 2008.))
"Tipografia Giovanni Rudolf"
U toj je štampariji od 9. veljače 1897. do 25 Rujna 1903. godine tiskana "La Difesa – giornale politico, commerciale, letterario"
"Tipografia commerciale "Polimnia""
U toj štampariji su tiskani listovi "A Tengerpart" i "Il Lavoratore".
"Riječka združena tiskara"
"Tipografia artistica di Arturo Novak"
U toj je štampariji tiskan list "La Giovine Fiume"
"Tipografia di Giuseppe Antonio Dobrovich"
U toj je štampariji tiskan list "Il Corriere". Štamparija se nalazila u ulici Via del Fosso.
"Tiskara Novi list"
15. Veljače 1964. otvoren je novi neboder "Novog Lista". Osim "Novog lista" u njoj je danas i "EDIT" s listom "La Voce del Popolo" i drugim izdanjima na talijanskom jeziku. Kada su prelazili u novu zgradu valjalo je nabaviti novu rotaciju. 1963. godine bilo je dogovoreno da svi riječki privredni čimbenici daju novce za kupnju te rotacije. Ali zbog nekih političkih problema moralo se ići u kredit. To je izazvalo i nerazumijevanja kod jednog dijela radnika pa je bilo i štrajka jer je bilo problema s plaćama za što se okrivljavala nova rotacija koju se jednostavno moralo nabaviti.
Novi list se sve do 1990. tiskao na olovnom slogu, i u tome je riječki izdavač znatno zaostajao za Zagrebom, Splitom i Osijekom. Stara je rotacija bila na izdisaju, i od 1990. postupno se prelazi na offset tisak.
Nakon višegodišnjih priprema, 20. prosinca 1994. u tiskri "Novog lista" je počela probna proizvodnja na novoj američkoj offsetnoj rotaciji "Rockwell Goss Community". U periodu do 1994. godine i izrada fotografije s klasične repro-kamere prelazi na scaner, a paralelno s time, dolazi do uvođenja osobnih računala u Redakciju. Od 11. veljače 1997. započinje elektronski prijelom novinskih stranica.
Kreirao: SEAS
Izvori:
- Fluminensia, Ines Srdoč-Konestra: SUL PRIMO GIORNALE FIUMANO DELL'INIZIO DEL 19. SECOLO, Pedagoški fakultet, Rijeka
- SUŠAČKA REVIJA broj 69, Saša Dmitrović: OD NEVENA DO GOOGLEA
- DEUTSCHSPRACHIGE PRESSE IN UNGARN 1850–1920
- Lea Lazzarich: Izvori o riječkim povijesnim novinama 1813. - 1918., Sveučilišna knjižnica Rijeka
- Irvin Lukežić: RIJEČKI KNJIŽAR, TISKAR, NOVINSKI UREDNIK I NAKLADNIK ERCOLE REZZA
- UNIVERSITÀ DEGLI STUDI DI TRIESTE, GIANFRANCO MIKSA: I GIORNALI ITALIANI A FIUME DAL 1813 AL 1945. ANALISI E LINEE DI SVILUPPO
- PETRA MAJDAK: Konstrukcija ženskog identiteta u pravaškim humorističko-satiričkim listovima druge polovine 19. stoljeća
- JASNA TURKALJ: Gavro Grünhut - pravaški nakladnik, publicist i agitator, Hrvatski institut za povijest, Zagreb
- MARINA RONČEVIĆ: JEZIČNI KRAJOLIK GRADA RIJEKE IZMEĐU PROŠLOSTI I SADAŠNJOSTI, FILOZOFSKI FAKULTET, DOKTORSKI RAD Zagreb, 2019
- Novi List, Novi list na Sušaku nije uništila državna cenzura, nego – besparica, 03. siječanj 2020
- Milou van Hout: In search of the nation in Fiume: Irredentism, cultural nationalism, borderlands, 13. prosinac 2019
- Kristijan Benić: Iz bogate povijesti prostora Art-kina Croatia
- Velid Đekić: Stogodišnjica Riječkih Novina (1912.-1914.)
- Istarska enciklopedija, Voce del popolo, La
- Ivan Lenić: HRVATSKI POGLED NA TALIJANSKO PITANJE: TALIJANSKA NACIONALNA MANJINA U RIJECI I SLOBODNI TERITORIJ TRSTA PREMA RIJEČKOM LISTU (1948.-1954.). Rijeka, 2016.
- Sabrina Žigo: IMAMO KINO! Obnova kontinuiteta
- VINKO ANTIĆ: SENJSKE TISKARE U NOB-u
- Matica hrvatska, Vijenac 175, Mediji u devedesetima, Dragan Ogurlić: Burne godine
- Naklada Val, GODINE NAŠIH VALOVA (Omladinski list Val 1975.-1990.)
- Matica hrvatska, Vijenac 175, Riječki časopisni niz od 1950. do danas, Milan Zagorac: Zašto se gasi »Rival«?
- Hrvatsko društvo sudskih vještaka i procjenitelja
- Le parole rimaste Storia della letteratura italiana dell'Istria e del Quarnero nel secondo Novecento
- OLIVER FIJO, PRILOG BIBLIOGRAFIJI NAŠIH POMORSKIH NOVINA I ČASOPISA 1853. — 1956.
Background picture copyright: 