Fabrio, Nedjeljko
Rođen: Split, 14. studenog 1937.
Umro: Rijeka, 04. kolovoza 2018.,
Roditelji: Ivan i Lina
Supruga: Nevenka
Djeca: Ariela
Unuke: Sara, Nora
Hrvatski prevoditelj, romanopisac, prozaik, dramatičar i esejist Nedjeljko Fabrio rođen je u Splitu 14. studenog 1937. od majke Line i oca Ivana koji je bio inženjer brodogradnje. Roditelji njegove majke bili su Talijani koji su u 19. stoljeću brodom iz Puglie došli u Split.
U Rijeku se doselio 1947. kao desetogodišnjak, gdje je otac, stručnjak za vađenje brodova, zajedno sa gotovo tri tisuće stručnjaka, od brodograđevnih inženjera do graditelja luka i pomoraca, bilo dekretom premješteno u Rijeku.
Rođenjem Splićanin, Nedjeljko Fabrio od djetinjstva je bio duboko ukorijenjen u Rijeku čiju je turbulentnu prošlost, kroz prikaz ljudskih i obiteljskih sudbina, obradio u svojim djelima, posebno u romanu "Vježbanje života", zbog kojeg ga se smatra jednim od začetnika manirističkog novopovijesnog romana u Hrvatskoj.
Školovao se u Rijeci gdje je pohađao osmogodišnju školu. Nakon osnovne škole upisao je "Prvu riječku hrvatsku gimnaziju". Završio je Filozofski fakultet u Zagrebu gdje je 1961. godine diplomirao talijanski jezik i književnost i Hrvatski jezik i južnoslavensku književnost. Do svoje 20-te godine živio je u Rijeci, ali je često putovao s ocem koji je imao međunarodnu propusnicu.
U svojoj je mladosti bio svjedokom bijega talijana od komunističkog uređenja što ga je i nagnalo na pisanje - kaotične slike posljeratne Rijeke i egzodus talijanskog stanovništva pred komunistima.
Godine 1970. u Rijeci se je uz "Domete" pojavio još jedan časopis, mjesečnik, novinski koncipiran, pod programskim naslovom "Kamov", kojega je glavni urednik bio Nedjeljko Fabrio, koji je promicao "kulturnu kroatizaciju Hrvatske", što je Fabrio skupo platio. Morao je napustiti Rijeku. Kao što se vidi, rana faza "Dometa" i "Kamova" bile su pojave vezane uz hrvatsko proljeće, pa su oba nestala pod naletom političke sječe 1971.
Isto kao što je i Viktor Car Emin bio prognan od strane Talijana, zbog kojih je prisilno morao živjeti na Sušaku, i Fabrio je zbog hrvatstva na svojoj koži osjetio prognanstvo iz Rijeke. Otišao je u Zagreb. U Zagrebu se zaposlio kao urednik na televiziji i dramaturg na Dramskom programu Televizije gdje je radio od 1971. do 1995., a nakon toga kao dramaturg na Radio-Zagrebu od 1995. do 1996.
Sudjelovao je u studentskom pokretu za vrijeme Hrvatskog proljeća i to razdoblje je smatrao najljepšim danima svoje mladosti.
Autor je brojnih eseja, pripovijesti, romana i drama. U Rijeci su mu postavljene gotovo sve drame, a teatarski vrhunac je doživio 1989. kad je roman "Vježbanje života" postavljen na scenu riječkoga HNK gdje je doživio ovacije. Bio je predavač u Narodnom sveučilištu, dramaturg u HNK "Ivana Zajca" – Rijeka, urednik u Dramskom programu Televizije, profesor na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu do umirovljenja 2004, redovni član HAZU od 1997. i dopredsjednik MH u Zagrebu, predsjednik DHK u periodu od 1989 do 1995., član Društva hrvatskih književnih prevoditelja, kazališnih kritičara i teatrologa. Redovni sudionik Jadranskih književnih susreta. Sebe je smatrao "riječkim piscem u egzilu".
Prvu knjigu, zbirku novela "Partite za prozu" objavljuje 1966. godine, a slijede "Labilni položaj", te 1990. objavljuje zapažene romane "Vježbanje života", "Berenikina kosa" i "Triemeron" koji čine Fabrijevu tzv. "Jadransku trilogiju". Uskoro nakon objave romana "Vježbanje života", Riječko kazalište, u dramatizaciji Darka Gašparovića i u režiji Georgija Para, izvodi dramatizaciju tog djela, podnaslovljenog kao "dramska kronisterija", u kojem Fabrio opisuje zbivanja u Rijeci u vremenskom rasponu od gotovo stotinu i pedeset godina (1800.- 1956.) i hrvatsko-talijanske odnose u Rijeci i Istri. Bila je to jedna od najhvaljenijh i najgledanijih predstava ikada na daskama riječkog HNK ovjenčana brojnim nagradama i priznanjima. Praizvedena je 28. veljače 1990. godine, a do 1996. odigrana je čak 85 puta, uvijek pred punim gledalištem. Poslije nje isti su autori priredili roman "Berenikina kosa".
U riječkom Kazalištu su postavljene i dvije od najvažnijih Fabrijevih drama, "Reformatori" 1968 i "Čujete li svinje kako rokću u ljetnikovcu naših gospara?" 1970. godine.
Od ostalih djela ne treba zaboraviti na: "Magnificat", "Odora Talije", "Ruža vjetrova" i "Labilni položaj".
Adaptirao je sedam epizoda "Lovrakovih Prijatelja", TV dramu A. Cesarca "Sudite me" te deset priča i legendi V. Nazora.
S J. Vrkićem koautor šest nastavaka serija "Svjetionik" (1979), a s D. Jelčićem "Poglavlja iz života" Augusta Šenoe (1981).
Urednik je igranih TV serija "Kiklop" i "Zagrljaj" po djelima R. Marinkovića (obje u režiji A. Vrdoljaka), "Gruntovčani" M. Kerstnera i K. Golika, "Velo misto" M. Smoje i D. Marušića te TV drame "Bijeg" M. Cihlara Nehajeva.
Za TV Zagreb snimljena je TV prilagodba (redatelj B. Ivanda) kazališne adaptacije njegova romana "Vježbanje života".
Napisao je i prvi roman o Domovinskom ratu, "Smrt Vronskog", koji su neki, poput pisca Miljenka Jergovića, dočekali na nož, a drugi ga proglasili kapitalnim djelom.
Posljednje Fabrijevo kazališno djelo je libreto za balet "Maestro", inspiriran životom i djelom kompozitora Borisa Papandopula, a 
praizveden u zagrebačkom HNK 2006. godine.
Uz to, "Jadranska trilogija" mu je prevedena na talijanski njemački i mađarski jezik.
Za svoj rad Nedjeljko Fabrio dobio je mnoge nagrade među kojima su i "Ksaver Šandor Đalski", "Miroslav Krleža", "Vladimir Nazor" i Nagrada za životno djelo grada Rijeke te međunarodne "Bethlen Gábor Alapítvány" u Budimpešti za promicanje suživota u Europi, Herderovu nagradu u Beču i "Stella solidarieta Italiana" u Rimu. Pišući o Rijeci, gradu koji se u 19. i 20. stoljeću nalazio u sedam država i pod utjecajem slavenske, romanske, germanske i ugarske kulture, nudio je temu koju i Europa prepoznaje. Dobitnik je Godišnje nagrade grada Rijeke 1967., 1969. i Nagrada za životno djelo grada Rijeke 2007. za izniman doprinos razvoju i promicanju ugleda i interesa Grada.
Akademik Nedjeljko Fabrio preminuo je u svojem domu u Rijeci, nakon duge bolesti, u 81. godini života. Pokopan je na groblju Kozala, niše 26-1851.
Objavljena djela:
Eseji:
- Odora Talije, Rijeka, 1963.;
- Apeninski eseji, Zagreb, 1969.;
- Štavljenje štiva, Zagreb, 1977.;
- Kazalištarije, Zagreb, 1987.;
- Koncert za pero i život, Zagreb, 1997.;
- Mestro i njegov šegrt, Zagreb, 1997.;
- Ruža vjetrova: sjeverojadranski i drugi eseji, 2003;
Romani:
- Vježbanje života, Zagreb, 1985., 1986, 1990., 1996., Pečuh, 1994.;
- Berenikina kosa, Zagreb, 1989., 1990., Klagenfurt, 1992., Milano, 1995.;
- Smrt Vronskog, Zagreb, 1994., i 1998.;
- Triemeron (2002)
Knjiga glazbene kritike:
- Maestro i njegov šegrt (1997)
- Orfejeva djeca; 65 eseja o 65 opernih naslova; VBZ, Zagreb 2008.
Drame:
- Reformatori, 1968.;
- Admiral Kristof Kolumbo, 1969.;
- Čujete li svinje kako rokću u ljetnikovcu naših gospara?, 1969.;
- Meštar, 1970.;
- Kralj je pospan, 1971.;
- Magnificat, 1976.;
Novelističke zbirke:
- Partite za prozu (pripovjetke), Rijeka, 1966.;
- Labilni položaj (1969)
- Lavlja usta (pripovjetke), Zagreb, 1978.;
- Nagrada, 1981
- Izabrane pripovijetke, Zagreb, 1990.
Prijevodi s talijanskog jezika:
- Luigi Fiorentino: Drevni Morteti (1964.), Između krasa i talasa (1966.),
- Luigi Pirandello: Gorski divovi (1968.),
- Alberto Moravia: Raj (1971.),
- Pier Paolo Pasolini: Pjesme (1973.),
- Vincenzo Cardarelli: Pjesme (1974.),
- Sandro Penna: Četiri stotine stihova (1977.),
- Carlo Goldoni: Lepeza (1978.),
- Piero Chaira: Biskupova soba (1978.), Posljednji dio puta, I-II (Talijanska pripovijetka 1945. – 1980.),
- Scipio Slataper: Moj kras (1985.),
- Leonardo Pinazuti: Giacomo Puccini (1997.)
Izvedena djela:
- Reformatori, NK "Ivan Zajc", Rijeka, 1968.;
- Čujete li svinje kako rokću u ljetnikovcu naših gospara?, NK, "Ivan Zajc", Rijeka, 1970., ZKM, Zagreb, 1977.;
- Meštar, SEK, Zagreb, 1971.;
- Vježbanje života /dramatizacija D. Gašparović/, NK "Ivan Zajc", Rijeka, 1989.;
- Berenikina kosa, HNK, Zagreb.
Karijera:
- profesor na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.
- redovni član HAZU-a od 1997.
- dopredsjednik Matice hrvatske u Zagrebu
- od 1989. do 1995. redsjednik DHK-a u tri mandata, Fabrio ga je napustio učlanivši se u Hrvatsko društvo pisaca
- član Društva hrvatskih književnih prevoditelja, kazališnih kritičara i teatrologa
Nagrade:
Domaće nagrade:
- Prva nagrada za radiodramski tekst 1970; (Izletnici)
- Nagradu Željezare Sisak za književnost, 1985.
- Književna nagrada Ksaver Šandor Đalski, 1989. (Berenikina kosa)
- Godišnja Nagrada Vladimir Nazor za književni i prevoditeljski rad 1985.
- Nagrada Fonda Miroslav Krleža 1989.
- Književna nagrada Ksaver Šandor Đalski, 2002. (Triemeron)
- Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo 2007.
- Nagrada za životno djelo grada Rijeke 2007.
- Književna nagrada Crikveničko sunce, 2013. (zbog iznimnog doprinosa hrvatskoj književnosti te korištenja povijesnih i zavičajnih motiva u književnom opusu)
Međunarodne nagrade:
- "Bethlen Gábor Alapítvány" u Budimpešti u Budimpešti za promicanje suživota u Europi, 1993.
- Herderova nagrada (Zaklada Alfred Toepfer F. V. S. Hamburg) na bečkom Sveučilištu u Beču za cjelokupni opus, 2002.
- "Stella solidarieta Italiana" u Rimu 2007.
"Jer je sjećanje sve, a godine ne znače ništa…"
-Nedjeljko Fabrio
"Ali tko da se tome čudi kad su godine u životu čovjekovu kao maslačak! Začas ih otpuhneš na desetke! A što među prstima ostane, ožiljci su i opekotine Povijesti."
-Nedjeljko Fabrio
Kreirao: SEAS
Izvor:
- Dokumentarni film "Fabrio", Režija: Bernardin Modrić
- Wikipedia, Nedjeljko Fabrio
- Novi List, Poznati hrvatski književnik i akademik Nedjeljko Fabrio preminuo jutros u Rijeci u 81. godini, 4. kolovoz 2018.
- Hrvatsko društvo pisaca, Fabrio Nedjeljko (1937-2018)
- Problemi sjevernog Jadrana 11 (2011), str. 180-184, Nina Spicijarić Paškvan: NEDJELJKO FABRIO U ČASOPISU MOST/THE BRIDGE
Background picture copyright: 