Rijeka, Croatia
Loading





riječki dvoglavi orao


Ambigram Rijeka

Udruga 051 Rijeka

RiRock, glazbeni internetski magazin

Riječanin, pomorski vremeplov

 

Vio Francesco

Rođen: Rijeka, 19. siječanj 1863.
Umro: Milano, 29. travanj 1954.

Roditelji: Antonio Vio stariji (1812. -1883.) i Maria rođena Medanich (1815. - 1905.)
Polubrat: Antonio Vio mlađi (1849. - 1947.)

Supruga: Ortensia rođena Baccarcich (1868. - 1952.)
Djeca: - Odinea (Rijeka 1891. - 1932.) slikarica, udata za Ewalda von Massowa
          - Mila (Rijeka 1892. - 1976.), udata za Romea Mariu Via, imali troje djece.
          - Ferruccio Maria (Rijeka 1898. - 20. rujan 1917.) A-U vojni plot, nagrađen posmrtno Zlatnom kolajnom za hrabrost.
          - Chloris Annamaria (Rijeka 1899. - 1925.), udata za Orestea Piccardia.

Odvjetnik, riječki gradonačelnik.

U doba oštre mađarizacije, a u skladu s mađarskom antroponomastikom, imena su pisana na mađarski načim (obiteljsko ime na početku, osobno ime na kraju), pa tako, Francesco Vio postao je Vio Ferenc.

10. Sječnja 1901. gradonačelnik Rijeke Michele Maylender, član Autonomne stranke, se zbog frakcijskih razlika povukao iz politike i s položaja predsjednika stranke i zamijenjen je umjerenim autonomistom Francescom Viom na mjestu gradonačelnika i čelnika stranke. Potpresjednici su Donato Mohovich i Andrea Ossoinack. Ali nakon nekog vremena Francesco Vio daje ostavku zbog zdravlja. Nakon oporavka zastupništvo (Rappresentanza civica) bira, 26. lipnja 1910., Francesca Via za gradonačelnika s 45 od 52 glasa. Tu je dužnost obavljao do 13 Lipnja 1913. kada daje konačnu ostavku.

Riječki su Hrvati često Erazma Barčića nastojali kandidirati za gradskoga vijećnika, ali su to riječki autonomaši i talijanaši u pravilu onemogućavali. 1903. ipak je pošlo za rukom Hrvatskoj stranci u Rijeci da na naknadnim gradskim izborima pobijedi s Barčićem kao svojim kandidatom. Tako je 1. svibnja te godine prvi, i jedini put, sjedio u riječkoj vijećnici. Tadašnji gradonačelnik dr. Francesco Vio na dnevni je red sjednice postavio samo jednu točku – poništenje Barčićeva mandata. Barčić je protestirao u svom prvom i posljednjem govoru u gradskome vijeću nadglasavan vikom mađarofila i naručene galerije. Mandat mu je tada poništen a on svečano ispraćen od riječkih Hrvata od vijećnice do svoje kuće.

Sudjelovao je u kulturnim događanjima, pa je tako bio i tajnik "Književnog kruga" ("Circolo letterario"). To društvo utemeljeno je u siječnju 1893. godine, s ciljem da okupi kulturne djelatnike oko talijanskog jezika i kulture. Među utemeljiteljima bili su Isidoro Garofolo, Michele Mayländer, Francesco Vio, Carlo Conighi i Andrea Bellen. Prvi predsjednik postao je odvjetnik Francesco Vio, a potom je tu dužnost preuzeo doktor Isidoro Garofolo. Društvo je bilo najvažnije kulturno udruženje u gradu. Osnovna djelatnost bila su predavanja o talijanskoj književnosti, izdavanje časopisa "La Vita fiumana" ("Riječki život") i "La Vedetta" ("Straža"), te organizacija festivala riječkih pjesama u kazalištu. Udruženje je imalo ukupno 151 člana i djelovalo do 1914. godine.

Francesco Vio umro je u Rijeci i pokopan je na groblju Kozala, polje D-III-3 u mauzoleju Bakarčić-Vio.
Mauzolej Bakarčić-Vio (slika dolje) spomenik je od iznimne važnosti za grad Rijeku kao dio gradske povijesne i kulturne baštine. U njemu su posmrtni ostaci Francesca Via, Isidora Garofalo-Via (1863-1945), koji je bio liječnik od povjerenja Gabriela D'Annunziozia, Ive Via (1926-1998), specijalista u medicini rada, direktora banke Amleta Via, kao i dva časnika austrougarske vojske, pilota Ferruccia Maria Via i časnika podmornice Gastonea Via.
Grobnica je izvorno pripadala obitelji Bakarčić, ali ju je Ortensia Bakarčić, supruga Francesca Via - koja još uvijek tamo leži s posmrtnim ostacima drugih rodbine - kasnije dala obitelj Vio.
Ovaj neogotički mauzolej koji je 1889. godine sagradio arhitekt Giuseppe Dorigo, sastoji se od kripte (u koju se spuštate stubama) i gornjeg dijela izgrađenog na povišenom postolju.

Mauzolej Bakarčić - Vio, Groblje Kozala

 

Kreirao: - Nenad Labus
          - SEAS

 

Izvori:

 

- Riječka groblja - Imenik riječkih posljednjih počivališta
- Riječka povijest općenito

- Povijest Rijeke od Prapovijesti do 1400
- Povijest Rijeke od 1500 do 1600
- Povijest Rijeke od 1625 do 1650
- Povijest Rijeke od 1675 do 1700
- Povijest Rijeke od 1725 do 1750
- Povijest Rijeke od 1775 do 1800
- Povijest Rijeke od 1825 do 1850
- Povijest Rijeke od 1875 do 1900
- Povijest Rijeke od 1925 do 1950
- Povijest Rijeke od 1975 do 2000
- Povijest Rijeke od 2015 do Danas
- Rijeka, razni događaji i ostalo
- O Rijeci na engleskom jeziku

- Riječke Biografije
- Riječka vlast kroz stoljeća
- Povijest Rijeke od 1400 do 1500
- Povijest Rijeke od 1600 do 1625
- Povijest Rijeke od 1650 do 1675
- Povijest Rijeke od 1700 do 1725
- Povijest Rijeke od 1750 do 1775
- Povijest Rijeke od 1800 do 1825
- Povijest Rijeke od 1850 do 1875
- Povijest Rijeke od 1900 do 1925
- Povijest Rijeke od 1950 do 1975
- Povijest Rijeke od 2000 do 2015

- History of Racing, Preluk - Rijeka
- Riječki grbovi i zastave (heraldika)

 

Na vrh stranice