Rivetti Orlando
Rođen: Rijeka, 19. studenoga 1951.
Umro: Rijeka, 18. listopada 2020.
Roditelji: Fermino (Cervignano, Friuli, ??? - ???), majka ??? (Gradinje kraj Pazina, ??? - ???)
Brat: Sergio
Supruga: Marija
Sinovi: Igor i Alen,
Jedan od najpoznatijih i najuglednijih hrvatskih sportskih novinara i svojevrsni simbol Rijeke. Orlando Rivetti je bio jedan od posljednjih predstavnika klasičnog hrvatskog sportskog novinarstva. Imao je urođeni talent za novinarstvo, što se vidjelo iz njegovih članaka koji su bili puni dosjetki i usporedbi koje bi neki put ljude natjerali u smijeh, a neki put im dali misliti. Bio je osebujan, šaljivdžija i boem. Zbog nadaleko poznatog brka od milja su mu tepali "morž".
Živio je tako da je zanimarivao što je bilo dobro za zdravlje, i vodio se onime što je on mislio da bi bilo dobro. Njegov moto je bio da je važno "živjeti da se osjećaš dobro". A njemu je to, pored supruge Marije, sina Alena i Igora, bio život sa sportom, sportašima i dobrim društvom.
Uz dobro za pojesti i čašu vina za zaliti dobru hranu, uz briškulu i trešetu, uz zafrkancije i podbadanja i povišene tonove kad nije mogao sportski prihvatiti poraz na kartama. Fiuman do srži.
Orlando je bio i ostao posljednji romantičar sportskog novinarstva, jedan od one, davno izumrle vrste novinara, koji su se intimizirali s 
subjektima svojih tekstova. Ukratko, legenda riječkog novinarstva, novinarski brend britkih rečenica, vrhunskog stila, neizmjerno galantan u epitetima i metaforama, općenito i društvenog života našega grada kojega je toliko volio.
Radio je u "La Voce del Popolo", u "Novom Listu", "Jutarnjem listu" i "Sportskim novostima", a bio je i voditelj popularne emisije na riječkom "Kanalu Ri". Surađivao je praktično sa svim dnevnicima na području bivše Jugoslavije i sa nekim sportskim dnevnicima u Italiji. Puna dva desetljeća surađivao je s "La Gazzetta Dello Sport", talijanskim sportskim dnevnikom. Pisao je i za prestižni talijanski košarkaški list "Giganti del basket" za koji je napisao nekoliko tekstova, primjerice o šampionskoj ekipi "Jugoplastike".
Rivetti je bio dugogodišnji kolumnist "Novog lista", gdje se etablirao kao vodeći kroničar amaterskih i profesionalnih sportskih događaja u Rijeci i na Kvarneru, ali i kao jedan od najvažnijih komentatora nogometa i košarke na nacionalnoj razini.
Izvještavao je s brojnih europskih i svjetskih prvenstava u nogometu i košarci, kao i s šest Olimpijskih igara od kojih je samo Sarajevo 1984. godine bila zimska. Što se košarke tiče izvještavao je s četiri svjetska i 17 europskih prvenstava, a nogometna su tri svjetska i četiri europska prvenstva. Ali izvještavao je i sa brojnih boćarskih takmičenja ali i sa lokalnih sportskih priredbi.
Objavio je i veliki broj intervjua sa vrlo značajnim sugovornicima. Bio je tu intervju s Michelom Platinijem 1984. godine, sa Diegom Maradonom 1986. godine (slika dolje ljevo), bio je posljednji novinar koji je razgovarao s Draženom Petrovićem 1993. godine, Omarom Sivorijem 1996. u Engleskoj, Enzom Bearzotijem, interviu s Cristianom Ronaldom, s Krešimirom Ćosićem (na slici desno), Arvydasom Sabonisom, Lucianom Sušnjem, Srećkom Juričićem, Ćirom Blaževićem, Slavenom Bilićem, Zvonimirom Bobanom, Igorom Štimcem, Alenom Bokšićem, ... .
|
|
Orlando Rivetti je napisao mnoge zapažene reportaže tijekom svoje novinarske karijere. Neki od njegovih najpoznatijih tekstova uključuju: "Rijeka i nogomet: Povijest i strast" - Duboko istraživanje o nogometnoj povijesti Rijeke, "Kako je Rijeka osvojila Kup" - detaljan prikaz Rijekinog osvajanja Kupa 1978. godine, "Legende riječkog sporta" - Serija portreta poznatih riječkih sportaša, "Nogometni derbiji Primorsko-goranske županije" - analiza lokalnih nogometnih rivalstava. Rivettijevi tekstovi su bili informativni, strastveni i uvijek su imali osobni pečat.
Pisao je i o drugim temama osim sporta. Njegovi tekstovi obuhvaćali su različite teme, uključujući kulturu, društvo, politiku i život u Rijeci. Njegova raznolikost u pisanju doprinijela je njegovoj dugotrajnoj prisutnosti u riječkom novinarstvu.
Otac Fermino mu je Friulan, iz gradića Cervignana. Borio se u II. svjetskom ratu na strani talijanskih partizana, pa ga je put doveo i do Istre i Kvarnera gdje je upoznaoi svoju buduću suprugu, Orlandovu majku, Istrijanku iz Gradinja nedaleko Pazina. Rodila se ljubav, a nakon nekoliko godina i Orlando pa dvije godine kasnije brat Sergio.
Orlando je rođen 19. studenoga 1951. godine u Rijeci. Pohađao je talijansku osnovnu školu Dolac, potom i riječku talijansku gimnaziju "Liceo".
U svijet sporta ušao je još kada je kao klinac igrao košarku, a potom postao i košarkaški sudac. Sudio je i slavnom Nikoli Plećašu kada je ovaj u dresu "Lokomotive" na Trsatu igrao protiv "Kvarnera".
Počeo je pisati još u "Liceu", a prvi tekstovi su mu bili o riječkim školskim sportskim društvima i školskim sportskim natjecanjima.
Onda se polako sve više počeo okretati sportskom novinarstvu.
U novinarstvo ga je gurnuo dr. Aldo Sirotich, liječnik ali i košarkaški sudac. dr. Aldo Sirotich je jedan od rijetkih koji je aktivno sudjelovao u ondašnjem razvoju košarke u kolicima na ovim prostorima. Kao košarkaški sudac sudio je utakmice na Europskom prvenstvu košarkaša u kolicima 1974. godine u Kerpapeu. Bio je, uz fizioterapeuta Branimira Maričevića, dr. Aleksandra Stošića i dr. Miroslava Medača, jedan od osnivača "Udruge zdravstvenih djelatnika u športu - Rijeka"
Karijera ga je vodila na razne strane. Pisao je za "La Voce del popolo", "Novi list", "Jutarnji list", poseban sportski prilog "Novog Lista" "Sportplus", "Sportske novosti". Na televiziji je uređivao i vodio stalnu i vrlo gledanu emisiju "Orlando", koja se prvi put na programu "Kanala Ri" emitirala u listopadu 2006. godine. U tom talk-showu gosti su mu bili kako svi najvažniji tako i oni manje važni sportaši i sportski djelatnici s ovih prostora. Ideja o pokretanju tog showa rodila se 2006. godine nakon što je HNK "Rijeka" osvojila kup Hrvatske. Show je imao više stotina izdanja.
Bio je i visoko cijenjen i u "Novom listu" u kojem je uz ostalo bio i zamjenikom glavnog urednika. Uz tekstove o utakmicama i razgovore s najeminentnijim sportskim imenima imao je i stalnu, vrlo zapaženu kolumnu.
1995. Orlando Rivetti dolazi na ideju pokretanja tjednog priloga "Novog lista" - "Viktorija", a bavio se sportskim podmlatkom, pionirskim, kadetskim i školskim ligama i natjecanjima i promovirao ga. Podlistak počinje izlaziti svake srijede. "Viktorija" je danas produkt čitave sportske redakcije Novoga lista, i odgojila je velik broj sportaša koji su u svojim kasnijim karijerama osvajali europske, svjetske i olimpijske titule.
Gotovo da nema sportaša iz naše županije koji nije našao svoje mjesto u nekom od brojeva "Viktorije". Dovoljno se sjetiti tenisača Ivana Ljubičića, rukometaša Mirze Džombe, streljašice Snježane Pejčić, nogometaša Igora Budana, Andre Mijatovića, braće Ahmada i Anasa Sharbinija, košarkaša Marijana Mancea, Marina Baždarića, Davora Kusa, karatistice Jelene Kovačević.
2014. godine, nakon 19 godina stalnog izlaženja, "Viktorija" je osvojila godišnju nagradu "Hrvatskog zbora sportskih novinara" za doprinos u lokalnom novinarstvu.
1996. godine Orlando Rivetti je nagrađen godišnjom nagradom "Hrvatskog zbora sportskih novinara" za pisano novinarstvo.
1998. godine Orlando Rivetti inicira prvo izdanje uličnog sportskog događaja i festivala sporta i rekreacije "Homo si teć", najmasovnije ulične utrke uHrvatskoj, priredbe koja se od tada održava bez prekida. Te se godine priredba održala pog geslom "Rijeka trkača".
2000. godine dobio je i Godišnju nagrada Grada Rijeke "za doprinos u afirmaciji sportskog novinarstva". Interesantno je da je i njegov otac dobitnik te nagrade tako da su njih dva jedini otac i sin u povijesti Rijeke koji su dobili tu nagradu. Naime, njegov otac Fermino, inače brodomonter i glavni poslovođa vanjskih radova u brodogradilištu "3. maj", tu je nagradu dobio 1981. godine za, kako stoji u obrazloženju "za unapređivanje tehnologije rada i izvanredne uspjehe ostvarene u izradi i montaži čeličnih brodskih konstrukcija i niza drugih složenih industrijskih postrojenja".
Prisilni odlazak iz Novog lista, 10. travnja 2000. godine mu je bio jedan od najgorih trenutaka u karijeri. Ali čim su čuli da je ostao bez posla u "Novom Listu", nazvali su ga "Jutarnjeg lista", a vrijeme između odlaska iz "Novog lista" i početka rada u "Jutarnjem listu", 1. srpnja, bio mu je jedini mi je pravi godišnji odmor u životu. U "Novi list", odnosno "Sportplus" se vratio 2010. godine.
Kada je "Novi list" 2010. godine pokrenuo sportski dnevnik "Sportplus", Orlando se konačno vraća natrag u svoju kuću, u "Novi list".
2012. godine je dobio nagradu Hrvatskog zbora sportskih novinara za životno djelo za pisano novinarstvo
Kao navijač HNK "Rijeke" i osvjedočeni lokalpatriota i Orlando je, kao novinar s talentom šoumena, živio za trenutak kada će naslov prvaka stići u naš grad. Želio ga je do te mjere da je obećao da će, ako Rijeka osvoji naslov prvaka, obrijati svoj slavni brk, ukras njegova lica od 1970. godine. Kada je Kekova momčad osvojila naslov državnog prvaka u sezoni 2016./2017., Orlando je jubilarnu 400. emisiju svojeg talk-showa na Kanalu RI iskoristio da pred kamerama ispuni 20 godina staro obećanje, sa suzom u oku, ali i ponosan na svoju Rijeku! Nakon javnog brijanja, uz zvuke opere, Orlando je u emisiji (prvi put bez brkova) ugostio Damira Miškovića, Predsjednika NK Rijeke. Brk je vrlo brzo ponovo narastao. Sinovi Igor i Alen, obojica u zrelim godinama, te su večeri prvi put u životu vidjeli oca bez brkova.
22. rujna 2017. u Hostelu "Karlovac" u Selcu osnovana je "Sekcija Hrvatskog zbora sportskih novinara (HZSN) Rijeka". Za predsjednika 
je izabran Orlando Rivetti. Za dopredsjednicu je izabrana Ivana Vaupotić, također novinarka Novoga lista i urednica sportskog priloga "Viktorija", a za tajnika je izabran urednik sporta Novog lista Kristian Sirotich, inače sin dr. Alda Siroticha, liječnika i košarkaškog suca koji je gurnuo Orlanda u vode novinarstva. Članovi Izvršnog odbora novoosnovane Sekcije HZSN Rijeka su bili Marko Cvijanović i Zlatko Horvat, novinari "Novog Lista", Mateo Sučić novinar Sportskih Novosti i Nevio Tich, novinar u "La Voce del Popolo".
27. veljače 2020, na prigodnoj svečanosti "Hrvatskog zbora sportskih novinara" u sjedištu "Hrvatskog novinarskog društva" uručena mu je nagrada Nagrada za životno djelo koju su mu odlukom na svojoj je sjednici na prijedlog Komisije koju čine velikani hrvatskog sportskog novinarstva – Milka Babović, Iva Perdec, Robert Valai, Darko Draženović i Marin Šarec dodjelili članovi tog društva.
Godinama je bio i predsjednik u "Boćarskom klubu Brajda". 2023. u čast Orlandu Rivettiju održan je "1. Memorijalni turnir u boćanju Orlando Rivetti". Prvi Memorijalni turnir Orlando Rivetti okupio je u Boćarskom domu Brajda njegove prijatelje i kolege, sve one koji se Orlanda uvijek rado sjete.
Uslijed borbe s dijabetesom Rivetti je posljednjih godina života usporio naporan tempo života i na čuđenje svih odbacio cigarete, a počeo je i izbjegavao alkohol.
Umro je u nedjelju ujutro 18. listopada 2020., u 69. godini. Pokraj supruge Marije, ostavio je sinove Alena koji je team menadžer u HNK "Rijeka" i predstavnik HNK "Rijeke" u "Udruženju europskih klubova", i Igora, koji je krenuo očevim novinarskim stopama i radi na TV "Kanalu Ri" kao novinar i glavni urednik (2021.).
20. listopada 2020. ispraćen je na posljednji počinak u užem krugu prijatelja i suradnika, prema želji obitelji. Sahrana je održana groblju "Kozala", polje H-1-253.
Ne samo da je umro Orlando, već je s njim, bojim se, skončala i jedna era novinarstva.
23. Listopada 2020. U Centru Zamet komemoracijom je odana počast preminulom Orlandu Rivettiju. Na komemoraciji su govorili riječki gradonačelnik Vojko Obersnel, Jura Ozmec je u ime Hrvatskog novinarskog društva i Hrvatskog zbora sportskih novinara i u ime HNK "Rijeke" zamjenik sportskog direktora Ivan Mance.
29. studeni 2020 Uoči utakmice Rijeke i Osijeka, održana je manja svečanost na kojoj je otvoren press centar riječkog prvoligaša nazvan "Press centar Orlando Rivetti". Svečanost su uveličali gradonačelnik Vojko Obersnel, župan Zlatko Komadina, predsjednik riječkog prvoligaša Damir Mišković, izvršni direktor HNS-a Marijan Kustić, Igor i Alen Rivetti, klupska radna zajednica i brojni novinari.
2021. godine posthumno mu je dodjeljena "Nagrada grada Rijeke za životno djelo". Predloženo je da mu se Nagrada za životno djelo dodijeli za izniman dugogodišnji doprinos razvoju sporta, novinarstva i humanitarnog djelovanja te promociju Grada Rijeke. Iste godina nagradu je dobio i mons. dr. sc. Ivan Devčić, i to za otvoreni dijalog s društvom, prosvjetom i znanošću, pastoralom, socijalom i ekumenizmom, kojim je zadužio Rijeku trajnim darom. Dodjela dvije Nagrade u suglasju je s Odlukom o javnim priznanjima Grada Rijeke kojom je utvrđeno da se godišnje dodjeljuje jedna nagrada za životno djelo, međutim da se iznimno mogu dodijeliti najviše dvije nagrade za navedeno javno priznanje.
"Sine, život je zajebancija"
KNJIGE:
- Orlando Rivetti, Valentina Prokić: DINKOVE ZLATNE BOĆE, naknada Adriapublic, 2012.
- Orlando Rivetti: Pola stoljeća Kvarnerske rivijere 1953-2002., Izdavač: NK Rijeka, 2002.
- Orlando Rivetti: Kvarnerska rivijera – tri desetljeća, Izdavač: NK Rijeka, 1982. (tekstovi Darko Santini, fotografije Petar Grabovac, urednik Orlando Rivetti)
- Mišo Cvijanović, Igor Duvnjak, Tonko Kraljić, Orlando Rivetti: 4 asa, Adriapublic, 2006.
Kreirao: SEAS
Izvori:
- Novi List, Igor Duvnjak: Preminuo Orlando Rivetti: Otišla legenda Rijeke i novinarstva, 18. listopad 2020
- Hrvatski zbor sportskih novinara: Orlando Rivetti, Nagrada za životno djelo
- Hrvatski zbor sportskih novinara: Mateša i Čop izrazili sućut obitelji preminulog doajena sportskog novinarstva Orlanda Rivettija
- Novi List; Orlando Rivetti, dobitnik nagrade za životno djelo HZSN-a: Ne mogu zamisliti ni dan bez pisanja, Edi Prodan, 26. veljača 2012
- HNK RIJEKA: In memoriam: Otišao je Orlando Rivetti, vječni brk hrvatskog sportskog novinarstva
- Hrvatski zbor sportskih novinara, Orlando Rivetti, dobitnik nagrade za životno djelo HZSN-a: Ne mogu zamisliti ni dan bez pisanja, Objavljeno: 18 Listopad 2020
- Stilueta, Marija Mažar, Poznati riječki brk Orlando Rivetti proslavio 400 emisija i ispunio obećanje!
Background picture copyright: 