DRAGUTIN CIOTTI
(Sušak, 19. listopada 1905. - 17. ožujka 1974.)
Prvi hrvatski gimnastičar koji je nastupio na Olimpijskim Igrama i osvojio brončanu medalju - višeboj ekipno.
Nastupao je za Kraljevinu Jugoslaviju. Bio je član Sokolskog Društva Sušak-Rijeka.
Sahranjen na groblju Kozala, polje B-III-39

RALPH BERZSENYI (Ralph Beusterien)
(Rijeka, 26. veljače 1909. - Budimpešta, 10. lipnja 1978.)
Ralph Berzsenyi (njemački: ) je nastupao za Mađarsku u sportskom streljaštvu. Godine 1936. na OI u Berlinu osvojio je srebrnu medalju u gađanju malokalibarskom puškom na 50-metara iz ležećeg stava.

ULDERICO Andrea SERGO
(Rijeka, 4. srpanj 1913. – Cleveland, 20. veljača 1967.)
Profesionalni bokser u bantam kategoriji koji je nastupao za talijansku reprezentaciju na ljetnim OI u Berlinu 1936. U  finalnoj borbi pobjedio je na bodove amerikanca Jackie Wilsona.

ZDRAVKO ĆIRO KOVAČIĆ
(Šibenik, 5. kolovoza 1925. - 1. travnja 2015.)
Vaterpolom se bavi od 1939. u JŠK "Victoria" (Sušak) i kasnije u vaterpolo klubu "Primorje" (Rijeka) gdje je bio vratar. Zdravko Ćiro Kovačić nastupio je na trima Olimpijskim igrama. Osvajač je bronce na EP 1950., dvostruki osvajač srebrne medalje na OI u Helsinkiju 1952. i u Melbourneu 1956. i srebra na EP 1954. godine. Jedan od ponajboljih vaterpolskih čuvara mreže svih vremena. Od 1984. član je međunarodne Kuće slavnih sportaša sportova na vodi.
Zdravko Ćiro Kovačić pokopan je na groblju Trsat

1956.

Melbourne

Srebro - vaterpolo

IVICA JOBO KURTINI (Curtini)
(Zagreb, 23. lipanj 1922. – Rijeka, 12. rujan 1990.)
Ivica "Jobo" Kurtini (Ivan Kurtini) bio je jedan od najboljih svjetskih vaterpolo centara i strijelaca svog vremena, a također i reprezentativni plivač slobodnog stila. Rođen je 23. lipnja 1922. godine u Zagrebu, a umro je 12. rujna 1990. godine u Rijeci. Pokopan je na groblju Kozala.

ABDON PAMIĆ (PAMICH)
(Rijeka, 3 listopada 1933. - .......)
Abdon Pamich je bivši atletičar rođen u Rijeci koji je nastupao za Italiju, a koji je postigao najveće uspjehe u brzom hodanju, pa se na njega i danas gleda kao na najuspješnijeg talijanskog atletičara i brzog hodača. Nastupao je za atletski klub "Genova" i za talijansku reprezentaciju.

1964.
Nastupao za Italiju

Tokyo

Zlato - atletika

FRANO NONKOVIĆ
(Metković, 25. travnja 1939. - ......)
Hrvatski vaterpolist, osvajač srebrne medalje na Olimpijskim igrama u Tokiju 1964. godine. Najveći dio igračke karijere proveo je u riječkom "VK Primorje". Nakon 12 godina, 1970. godine, vratio je "Primorje" među prvoligaše, a on je bio u ulozi trenera i igrača.

KARLO STIPANIĆ
(Crikvenica, 8. prosinca 1941.)
Hrvatski vaterpolist, trofejni vratar i član Vaterpolo kluba "Crikvenica", najveći uspjeh mu je osvajanje srebrne medalje na Ljetnim olimpijskim igrama u Tokiju 1964., te zlatne medalje u Mexico Cityju 1968. U rodnoj Crikvenici je napravio prve vaterpolske korake kao golman Crikveničkog plivačkog kluba. Seli se u Zagreb te nastavlja karijeru u "Mladosti". Kao vratar "Mladosti" iz Zagreba je osvojio 4 puta Kup europskih prvaka (1967–69. i 1971), Kup pobjednika kupova i Superkup Europe (1975), te 4 puta državno prvenstvo (1962, 1967, 1969. i 1971). S državnom reprezentacijom nastupio na Olimpijskim igrama i na Europskom prvenstvu 1966. (brončana medalja). Najbolji svjetski vaterpolski vratar 1967., 1968. i 1969. godine, vlasnik iznimnog međunarodnog OLY-certifikata. Nasljedio je Zdravka Ćira Kovačića na golu reprezentacije Jugoslavije. Zlato u Meksiku je prvo zlato Jugoslavenskog vaterpola

DEJAN DABOVIĆ
(Herceg Novi, 3. kolovoz 1944. - .......)
Ostaje nam za sjećanje uspjeh koji su Jugoslovenski vaterpolisti ostvarili na Olimpijskim igrama u Meksiku. Prvo Olimpijsko zlato u vaterpolu su Jugoslaviji donjeli: Mirko Sandić, Dejan Dabović, Uroš Marović, Đorđe Perišić, Zdravko Hebel, Ozren Bonačić, Ronald Lopatni, Ivo Trumbić, Miroslav Poljak, Karlo Stipanić, Zoran Janković, Selektor Aleksandar Sajfert i trener Čorić. Dejan Dabović je u to vrijeme igrao za riječko "Primorje" zajedno sa svojim kumom Zoranom Musturom.

MILKA MILINKOVIĆ
(Sanski Most, 7. travnja 1955. - Rijeka, 11. lipnja 2017.)
Jedina je osoba na svijetu koja je 10 puta nastupila na Para OI. Na POI-ju je debitirala u Heidelbergu 1972. godine. Tada su još bili različiti gradovi domaćini Olimpijskih i Paraolimpijskih igara. Nastupila je i u Arnhemu (1980.), Stoke Mandevilleu (1984.), Seoulu (1988.), Barceloni (1992.), Atlanti (1996.), Sydneyju (2000.), Pekingu (2008.) i Londonu (2012.). Propustila je samo Toronto 1976. koji je tadašnja Jugoslavija bojkotirala zbog nastupa Južne Afrike te Atenu 2004. zbog osobnih razloga. U karijeri je osvojila dvije zlatne, dvije srebrne i četiri brončane paraolimpijske medalje. Osvojila je prvo paraolimpijsko zlato za sada samostalnu Hrvatsku.
Pokopana je na gradskom groblju u Kraljevici.

1980.

Arnhem (Para OI)

Bronca - kugla

Bronca - koplje

1984.

Stoke Mandeville (Para OI)

Zlato - koplje

Bronca - kugla

1988.

Seoul (Para OI)

Zlato - kugla (Para WR: 6,05 m)

1992.

Barcelona (Para OI)

Bronca - koplje

ZORAN MUSTUR
(Herceg Novi, 12. srpanj 1953. - .....)
Godine 1976. napušta splitski "Jadran" i dolazi u riječko "Primorje" na poziv svog kuma Dejana Dabovića, koji je već igrao u "Primorju". Tako je "Primorje" postalo njegov sportski, a Rijeka životni izbor. Veza s "'Primorjem" i Rijekom ostala je jaka i dan-danas. Nakon igračke karijere bio je trener "Brescie" sa kojom je osvojio pored "Posilipa", "Pro Reka" i "Florencije" supersnažnu italijansku ligu. Osim "Brescie" trenirao je i "Jadran" iz Herceg Novog i VK "Delfin" iz Rovinja.

ZORAN ROJE
(Split, 7. listopad 1955. - ........)
Vaterpolist, olimpijski pobjednik iz Los Angelesa 1984. i srebrni s Olimpijskih igara u Moskvi 1980. Igrao je za riječko "Primorje", kojem je kasnije bio i trener. Klubovi: "Primorje" (Rijeka), "Canottieri" (Napulj), "Caserta", "Volturno" (Italija). Za reprezentaciju bivše SFRJ je odigrao 241 utakmicu.
- Olimpijske igre Moskva 1980. – srebro
- Olimpijske igre Los Angeles 1984. – zlato
- Svjetsko prvenstvo: Zapadni Berlin, 1978. – bronca
- Europsko prvenstvo: Jönköping, Švedska 1977. – srebro
- Mediteranske igre Split 1979. – zlatno medalja.
- Mediteranske igre Casablanca 1983. – zlato

1984.

Los Angeles

Zlato - vaterpolo

MIRKO PUZOVIĆ
(Kragujevac, 24. travanj 1956. - ....)
Bivši reprezentativav Jugoslavije u boksu u poluvelter kategoriji (do 63,5 kg). Na OI u Los Angelesu 1984 osvoio je broncu nakon što je izgubio u meču protiv amerikanca Jerry Pagea u polufinalu.
Bio je član Boksačkog kluba "Radnički" iz Kragujevca, "Gosa" iz Smederevske Palanke, a potom Boksačkog kluba "Rijeka", kojeg je bio član kada je osvojio olimpijsko odličje.
1976. na Europskom prvenstvu u lzmiru Puzović je postao omladinski prvak Europe u lakoj kategoriji. Čak 7 puta je bio prvak Jugoslavije, dva puta srebrni i jednom brončani na prvenstvima Europe, dva puta srebrni na prvenstvima svijeta. 1987. godine na Svjetskom kupu u Beogradu osvojio srebro kao i na Mediteranskim igrama 1983. u Casablanci.

ALVARO NAČINOVIĆ
(Rijeka, 2. ožujka 1966. - ........)
Igračku je karijeru počeo u riječkom "Zametu" s kojim je 1987. godine ušao u Prvu jugoslavensku ligu. Iste godine osvaja zlato na Svjetskom juniorskom prvenstvu s Jugoslavijom U-21. Karijeru je nastavio u rukometnom klubu RK "Zagreb Loto". Igrao je šest godina u Sloveniji za "Pivovarnu Laško"iz Celja. Na kratko se vraća na Zamet prije dolaska u RK "Crikvenicu" gdje je proveo pet godina prije odlaska u mirovinu 2006.
Olimpijski je pobjednik iz Atlante 1996. i brončani s Olimpijskih igara u Seulu 1988., te svjetski doprvak sa Svjetskog prvenstva na Islandu 1995., zlatni na Mediteranskim igrama 1993. u Languedoc-Roussillonu, juniorski prvak svijeta 1987.

1996.

Atlanta

Zlato - rukomet
(za Hrvatsku)

ARAMIS NAGLIĆ
(Rijeka, 28. kolovoz 1965. - ........)
U impresivnoj je karijeri igrao za "Kvarner", "Jugoplastiku", "Zadar", "Cibonu" i "Slovakofarma" (Slovačka). Kao igrač je s "Jugoplastikom" osvojio naslove prvaka Europe 1990. i 1991. godine. Bio je u ekipi reprezentativaca koji su 1992. godine na OI u Barceloni osvojili srebrnu medalju. Naglić je više od dva desetljeća (80-ih, 90-ih i 00-ih) igrao na poziciji krila. Kao član reprezentacije 1992. godine dobitnik je Državne nagrade za šport "Franjo Bučar". Otišao je u igračku mirovinu nakon što je je u 41. godini sa Zadrom postao prvak Hrvatske. Kao najtrofejniji riječki košarkaš u igračkoj se mirovini okrenuo trenerskoj školi.

RATKO ŠTRITOF
(Rijeka, 14. siječnja 1972. - ......)
1994. godine prvi puta nastupa za hrvatsku vaterpolo reprezentaciju u kojoj je do 2006-te godine sakupio više od 250 nastupa. Nastupao je na više evropskih, svjetskih prvenstava i tri olimpijade. Kroz dvanaestogodišnju reprezentativnu karijeru osvojio je srebrnu medalju na Olimpijskim Igrama u Atlanti (1996.), dva evropska srebra (Firenca 1999., i Kranj 2003.) i srebro na Mediteranskim igrama u Bariju (1997.). Godine 2002. proglašen je najboljim vaterpolistom u Hrvatskoj. Igrao je za "Mladosti" iz Zagreba i trenutačno je igrač sa najviše osvojenih trofeja u povijesti kluba (25 trofeja). Igrao je i u Italiji gdje je proveo devet godina. Tamo je također ostvario zapažene rezultate i sa vaterpolo klubom "Posillipo" iz Napulja osvaja prvenstvo (2004.) i Ligu prvaka (2005.). Za Jugoslavensku reprezentaciju je postigao 62 gola (na Europskim prvenstvima 25 gola, Olimpijskim igrama 17 i svjetskim prvenstvima 20 golova)

DAMIR GLAVAN
(Rijeka, 2. ožujka 1974. - .....)
Riječki vaterpolist, član nacionalne reprezentacije koja je osvojila srebrnu medalju na ljetnim olimpijskim igrama 1996. u Atlanti. Na prijedlog VK Primorja EB Damir Glavan kandidiran je za novog predsjednika Saveza što su skupštinari podržali jednoglasnom odlukom.
Klubovi:
Primorje (Rijeka), Mladost (Zagreb), Pescara, Catanija, Padova (Italija).
Olimpijske igre: Atlanta 1996. – srebrna medalja.

IGOR HINIĆ
(Rijeka, 4. prosinca 1975. - .....)
Igrao je centra. Od 1995. nastupao je za hrvatsku reprezentaciju 417 puta. Osvojio je srebro na Olimpijskim igrama 1996. u Atlanti, zlato 2012. u Londonu, dvije srebrne medalje na Europskim prvenstvima 1999. u Firenzi i 2003. u Kranju i zlatne medalje na Svjetskom prvenstvu u Melbourneu 2007. i Europskom prvenstvu 2010. u Zagrebu. 2010 dobitnik je godišnje Državne nagrade "Franjo Bučar". Igrao je za VK "Primorje" (1990-2000), "Romu" (2000-2001), "Bresciu" (2001-2008), "Jadran" iz Kostrene (2006), "Mladost" iz Zagreb (2008) i ponovo u "Primorju" (2009.)

VALTER MATOŠEVIĆ
(Rijeka, 11. lipnja 1970. - .....)
Rukometaš koji je igrao na položaju vratara. Igrao je za profesionalne timove u Hrvatskoj, Njemačkoj, Španjolskoj, Danskoj i Italiji. Trenutno je glavni trener u novoosnovanom RK Mornar-Crikvenica. Igračku je karijeru započeo 1984. u riječkom "Zametu". Nakon toga je igrao za 1984.-1987. (1993.-1996), Zamet (1996.-1999. i 2009.-2010.), Metković (1999.-2001.), Bolognu (2001.-2002.), Zagreb (2002.-2003. i 2004.-2005.), Wilhelmshavener HV (2003.-2004.), Wetzlar (2005.-2007.), San Antonio (2007.-2008.) i Håndbold (2008.-2009.), Nettelstedt-Lübbecke (2011.) i Eisenach (2015.). Jedini je riječanin koji je osvojio dvije zlatne medalje na OI.

VLADIMIR VUJASINOVIĆ
(Rijeka. 14. kolovoza 1973. - .......)
Bivši srpski vaterpolist rođen u Rijeci, koji ima dvije olimpijske brončane medalje, olimpijsku srebrnu medalju i brojne druge naslove. Više puta je proglašen za najboljeg vaterpolskog igrača na svijetu. Vujasinović je odigrao 341 utakmicu za svoju reprezentaciju i postigao 391 gol. 2012. godine. Igrao je za riječko "Primorje" (1989. – 1991.), "Crvenu Zvezdu" (1991. – 1994.), "Barcelonu" (1994. – 1997.), beogradski "Partizan" (1997. – 1998.), AS "Roma" (1998. – 2001.), "Pro Recco" (2001. – 2008.), i ponovo za "Partizan" (2008. – 2012.). Imenovan je za pomoćnog trenera reprezentacije Srbije. S reprezentacijom je osvojio Olimpijske igre 2016., Svjetsko prvenstvo 2015., dva europska prvenstva: 2014., 2016. i četiri Svjetske lige: 2013, 2014, 2015, 2016. U jednoj godini i manje od 2 mjeseca srpska reprezentacija osvojila je četiri najveća naslova u vaterpolu zaredom, nitko prije njega to nije učinio. 

MIRZA DŽOMBA
(Rijeka, 28. veljače1977. - .....)
Od 1997. do 2008. bio je član hrvatske rukometne reprezentacije. U reprezentaciji je postigao 719 golova. Bio je dio zlatne generacije koja je osvojila Svjetsko prvenstvo 2003. i Ljetne olimpijske igre 2004. godine. Mnogi kritičari ga prepoznaju kao jedno od najboljih desnih krila ikada. Godine 2013. Europski rukometni savez proglasio je Džombu najboljim desnim krilom u povijesti EHF Lige prvaka. Džomba je također igrao u šest finala EHF Lige prvaka, a osvojio je jednu s "Ciudad Realom". Među ostalim nagradama, bio je tri puta nominiran za nagradu IHF-a za Svjetskog igrača godine, a osvojio je treće mjesto 2004. i 2005. i drugo mjesto 2006. godine. Igrao je za Zamet (1990–1997), Badel 1862 Zagreb (1997–2001), Fotex Veszprém (2001–2004), Ciudad Real (2004–2007), Croatia Osiguranje (2007–2010) i Vive Kielce Trade Fairs (2010–2011). 2011. odlazi u mirovinu.

DUJE DRAGANJA
(Split, 27. veljače 1983. - ....)
Najbolji hrvatski plivač svih vremena je službeno primljen u Kuću slavnih kaliforiniskog sveučilišta Berkeley. Osvajač olimpijskog srebra na 50 metara slobodno u Ateni, za Berkeley je osvojio osam NCAA naslova i prvaka, 12 konferencijskoh naslova, a i danas njegovo vrijeme na 50m slobodno drugo je najbrže vrijeme u povijesti Sveučilišta. Osvojio je srebro na 50 m slobodnim stilom na SP u Montrealu 2005. Ima 4 medalje sa Svjetskog prvenstva u plivanju na kratkim stazama. 2006. i 2008. godine osvojio je zlato u slobodnom stilu na 50 metara. Također ima broncu na 100 m slobodno (2008) i broncu u leptiru od 50 m (2006). U Hrvatskoj je bio kontroverzan zbog svoje odluke da uzme državljanstvo Katara i nastavi plivačku karijeru pod zastavom te zemlje, nakon što je primio vrlo unosnu ponudu za to. Hrvatsko javno mnijenje uglavnom se okrenulo protiv njega, a novinari su ga prikazivali kao negativca bez poštovanja prema svojoj domovini. Draganja je u kolovozu 2005. godine prihvatio katarsku putovnicu ali i zadržao hrvatsku. Međutim, u veljači 2006. je promijenio svoju odluku i nastavio se natjecati za Hrvatsku. Plivao je za POŠK Split (1994–2003), PK Primorje Rijeka (2003–2007), PK Dubrava (2007–) i California Golden Bears, Berkeley (USA)(2001–2004). Dobitnik Godišnje nagrade Grada Rijeke 2005. za izvanredna sportska ostvarenja i doprinos na popularizaciji plivačkog sporta.

SNJEŽANA PEJČIĆ
(Rijeka, 13. Srpnja 1982. - ....)
Strijelkinja riječke "Lokomotive". U disciplini zračna puška deset metara osvaja brončano odličje. To je bila prva hrvatska medalja na OI u Pekingu, pa je Snježana ušla u povijest kao prva hrvatska sportašica koja je osvojila odličje na Ljetnim Olimpijskim igrama i kao prvi sportaš uopće kojem je na Olimpijskim igrama u Pekingu dodijeljena medalja. Prvi zapaženi uspjeh bilo je srebro na juniorskom europskom prvenstvu u streljaštvu u Solunu 2002. godine.  
Medalje: Olimpijske Igre: 2008 Beijing - bronca
ISSF Svjetski kup: 2008. München - Srebro
Svijetska prvenstva: 2014 Granada - srebro, 2018 Changwon - bronca
Europska prvenstva: 2009 Prague - zlato (pojedinačnzračnom puškom, 2009 Prague - zlato (ekipno), 2017 Maribor - zlato, 2011 Brescia - srebro, 2013 Osijek - srebro, 2015 Arnhem - srebro, 2017 Maribor - srebro
Članica je riječke Lokomotive. Dobitnica Godišnje nagrade Grada Rijeke 2009. za izuzetna sportska ostvarenja u streljaštvu

JAKOV FAK
(Rijeka, 1. kolovoza1987. - .......)
Rođen u Hrvatskoj, a sada se natječe za Sloveniju. Fak se počeo natjecati u biatlonu 2001. godine. Kao član hrvatske biatlonske reprezentacije, Fak je osvojio brončane medalje na Svjetskom prvenstvu 2009. i na Zimskim olimpijskim igrama 2010. gdje je bio i nositelj hrvatske zastave na svečanosti otvaranja. U srpnju 2010. u slovenskom tisku objavljeno je da će Fak predstavljati Sloveniju na međunarodnom natjecanju. 19. studenoga službeno je najavljen prijelaz u slovensku Biatlethe momčad, a 24. studenog je dobio slovensku putovnicu, što mu je omogućilo da se natječe za Sloveniju. Fak je osvojio četiri medalje na Svjetskom prvenstvu, uključujući dvije zlatne i srebrnu medalju na Zimskim olimpijskim igrama 2018. godine. Osim toga, Fak ima osam pobjeda u Svjetskom kupu. Na utrkama Svjetskog kupa u SAD-u 2011. koje su se održavale u niskim temperaturama, Jakov Fak je pretrpio treći stupanj smrzavanja na prstu okidača. Bojali su se da će se njegov prst možda morati amputirati, što bi mu sigurno dovršilo karijeru kao biatlantu. Jakov i njegovi treneri odlučili su se povući iz Svjetskog prvenstva u biatlonu 2011. u Rusiji kako bi se usredotočili na oporavak od ozljede i spremanje prsta.

ZORAN TALIĆ
(Bakar, 23. lipnja 1990 - ...)
Paraolimpijski sportaš atletičar rođen u Bakru. Natječe se u skoku u dalj u klasi T20. Predstavljao je Hrvatsku na Ljetnim paraolimpijadama 2012. u Londonu i 2016. u Riu, gdje je osvajao srebrne medalje. Također je dobitnik više medalja na IPC Svjetskom i Europskom prvenstvu, te je dva puta europski prvak u svojoj klasi. Na svjetskim prvenstvima osvojio je tri srebrne medalje (2013 Lyon, 2015 Doha, 2017 London). Na Evropskim prvenstvima također se je okitio sa tri medalje (2012 Stadskanaal - srebro, 2014 Swansea - zlato, 2016 Grosseto - zlato).

DANIJEL PREMUŠ
( Opatija, 15. travnja 1981. - ……..)
Hrvatsko-talijanski vaterpolist koji je igrao na poziciji centra. Danijel je Hrvat koji ima dvojno hrvatsko i talijansko državljanstvo i igrao je za Hrvatsku, a bio je i dio hrvatske nacionalne vaterpolo reprezentacije na Olimpijskim igrama 2004 u Ateni. Premuš je javno kazao kako više neće igrati za Hrvatsku reprezentaciju dok joj je Rudić na čelu. Na Ljetnim olimpijskim igrama 2012. u Londonu igrao je za reprezentaciju Italije čije boje brani zahvaljujući talijanskom državljanstvu koje, uz hrvatsko, ima otkako je igrao u Pro Reccu. Tu je Italija u finalu izgubila od Hrvatske 8-6. igrao je za VK "Primorje", PKV "Jadran" iz Herceg Novog i "Pro Recco". Nakon umirovljenja vratio se na Medicinski fakultet u Rijeci i diplomirao medicinu.

SAMIR BARAĆ
(Rijeka, 2. studenog 1973. - ......)
Jedan od najvećih vaterpolista u hrvatskoj povijesti, igra na poziciji napadača. Igrao je za VK "Primorje", u koje se i vratio nakon dugogodišnjeg nastupanja za Bresciju (Italija). Nastupio je 176 puta za hrvatsku vaterpolsku reprezentaciju sa kojom je i osvojio mnoga odličja. Sudjelovao je na Olimpijskim igrama 2000., 2004., 2008. i 2012. Nakon što mu je istekao ugovor s Primorjem u svibnju 2013. (u 40. godini života) završio je igračku karijeru. U svojoj posljednjoj sezoni osvojio je kao igrač "Primorja" hrvatski kup i Jadransku ligu. Za reprezentaciju je osvojio:
Olimpijske igre: London 2012. - Zlato
Svjetska prvenstva:
Melbourne 2007. - Zlato
Rim 2009. - Bronca
Europska prvenstva:
Firenca 1999. - Srebro
Kranj 2003. - Srebro
Zagreb 2010. - Zlato
Svjetske lige:
Podgorica 2009. -Srebro
30. ožujka 2021. Samir Barač, danas predsjednik VK Primorje EB, te član Upravnog odbora Hrvatskog vaterpolskog saveza, proglašen je za najboljeg sportaša desetljeća u Primorsko-goranskoj županiji.

DAMIR BURIĆ
(Pula, 2. prosinca 1980. - .....)
Rođen je u Puli, ali je kao dječak od 15 godina vaterpolski odgojen na Kantridi. Vaterpolo je započeo igrati jer je ozljedio ruku na rukometnom treningu.
Klubovi: "Pula", "Primorje" (Rijeka), "Mladost" (Zagreb), "Pro Recco" (Italija), "Radnički" (Kragujevac), "Enkaspor" (Turska).
- Olimpijske igre Atena 2004. – 9. mjesto
- Olimpijske igre Peking 2008. – 6. mjesto
- Olimpijske igre London 2012. – zlato
- Olimpijske igre Rio 2016. - srebro
- Svjetsko prvenstvo Melbourne 2007. – zlato
- Svjetsko prvenstvo Rim 2009. – bronca
- Svjetsko prvenstvo Šangaj 2011. – bronca
- Svjetsko prvenstvo Kazanj 2015. – srebro
- Europsko prvenstvo Kranj 2003. – srebro
- Europsko prvenstvo Zagreb 2010. – zlato

SANDRO SUKNO
(Dubrovnik, 30. lipnja 1990. - ......)
Sandro Sukno debitirao je za hrvatsku nacionalnu vrstu s 18 godina na Europskom prvenstvu u Malagi 2008. godine. S Hrvatskom je osvajao zlata na OI-u u Londonu 2012. godine, na SP-u u Budimpešti 2017. godine, na EP-u u Zagrebu 2010. godine i na Mediteranskim igrama u Mersinu 2013. godine. Srebrne medalje Sukno osvaja na OI u Riju 2016. godine, sa SP-a u Kazanju 2015. godine i Svjetskoj ligi u Podgorici 2009. godine. Broncu osvaja na tri Svjetska prvenstva - u Rimu 2009. godine, u Šangaju dvije godine kasnije i u Barceloni 2013. godine.
2011. igra za VK Jug, od 2011. do 2012. za talijanski ProRecco, od 2012. do 2015. za riječki VK Primorje, 2015. vraća se u ProReco gdje igra do 2018. 2018. igra za VK Jug. Aktivnu igračku karijeru je, iz zdravstvenih razloga, definitivno okončao 19. svibnja 2019. godine.

IVAN KRAPIĆ
(Rijeka, 14. veljače 1989. - ......)
Nekadašnji kapetan i centar vaterpolista riječkog VK "Primorje EB". S Primorjem za koje igra od 21. srpnja 2010., je u sezoni 2012./13. osvojio hrvatski kup i Jadransku ligu. Za hrvatske reprezentacije dosada je igrao na Mediteranskim igrama u Mersinu 2013. gdje je Hrvatska osvojila zlato sa svim pobjedama, 2016. na olimpijskim igrama u Rio de Janeiru (srebro) i na Svijetskom prvenstvu 2017. u Budimpešti (zlato). 2016. Krapić je iz "Primorja" krenuo u Italiju u napuljski prvoligaš "Acquachiara" gdje je igrao do 2017. i nakon jedne sezone odlazi u splitski "Jadran" gdje igra od 01. prosinca 2017. do 01. svibnja 2019.

ANĐELO ŠETKA
(Split, 14. rujna 1985. - ......)
Trenutno je igrač splitskog Jadrana koji igra na desno krilo. Prije je igrao za riječko Primorje, splitski Jadran (2000.-2007.) i kotorski Primorac (2007.-2011.). S Primorcem je osvojio Euroligu 2008./09. i Europski superkup 2009. U sastavu hrvatske reprezentacije igrao je na Mediteranskim igrama 2013. u Mersinu gdje je Hrvatska osvojila zlato sa svim pobjedama, evropskom prvenstvu u Barceloni 2018. (bronca), na svjetskim prvenstvima u Barceloni 2013. (bronca), Kazanju 2015. (srebro), Budimpešti 2017. (zlato). Sa OI u Rio de Janeiru 2016. donio je zlato.

SARA KOLAK
(Ludbreg, 22. lipnja 1995. - .......)
Sara Kolak, bacačica koplja trenira za AK "Kvarner" iz Rijeke. Njezin osobni rekord od 68,43 m, postavljen 2017 u Lausanne (SUI). godine je i hrvatski rekord. Rangirana je na osmom mjestu u svijetu. Nakon Svjetskog prvenstva 2017. Kolak se borila s ozljedom lakta. Hrvatska vlada je odobrila 150.000 dolara za njezinu operaciju, koja je izvedena u Minnesoti, SAD. Dobitnik je Državne nagrade za šport "Franjo Bučar" za uspjeh na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru 2016. Do sada je osvojila 3 medalje na zimskom bacačkom kupu (srebro 2014 u Leirii i 2016 u Aradu, zlato 2017 Gran Canaria), broncu na juniorskom evropskom prvenstvu 2013 u Rieti, broncu na svijetskom juniorskom prvenstvu 2014 u Eugene, zlato 2017 u Bydgoszcz na Evropskom prvenstvu U23, broncu 2016 u Amsterdamu na Evropskom seniorskom prvenstvu i zlato 2016 u Riu na OI. Pred odlazak na OI 2021. u Tokiju napustio ju je trener Norvežanina Andreasa Thorkildsena zbog njegovog navodnog straha od CORONA virusa u Japanu, pa je na OI otputovala sama. Dobitnica Godišnje nagrade Grada Rijeke 2017. za izvanredne rezultate i doprinos sportskom ugledu grada Rijeke

LAURA ŠTEFANAC
(Zagreb, 1. srpnja 1998. - ........)
Natjecateljica je u svima četirima bacačkim disciplinama: bacanju kugle, koplja, kladiva i diska. Najviše uspjeha je postigla u bacanju koplja. Osvajačica je triju zlata i triju srebra sa Europskih juniorskih prvenstva u atletici gluhih i nagluhih osoba i bronce sa seniorskog ranga istog natjecanja.
Klub: Kvarner
Osobni rekord: 49,59 m
Uspjesi: zlato na OI gluhih (18.07. – 30.07.2017.), zlato na EP-u gluhih (2019.), bronca na EP-u gluhih (2015.), zlato na juniorskom EP-u gluhih (2014. koplje, 2016. koplje, kugla), srebro na juniorskom EP-u gluhih (2014. kugla, disk, 2016. disk)
Dobitnica nagrade Sportskog saveza Grada Zagreba, Županije Primorsko-goranske, Grada Rijeke i nagradu Franjo Bučar

JOSIP VRLIĆ
(Rijeka, 25. travnja 1986. - ........)
hrvatski je vaterpolist rođen je u Rijeci. Igrao je za: VK Jug, VK Radnički iz Kragujevca, Botafogo Barceloneta, zagrebačka Mladost.
Osvojio je zlatno odličje na Europskom prvenstvu u Splitu 2022. godine, broncu na svjetskom prvenstvu u Gwangju 2019. godine, zlato na svjetskom prvenstvu u Dohi 2024., srebro na evropskom prvenstvu u Zagrebu i Dubrovniku 2024. i srebrnu medalju na Olimpijskim Igrama u Parizu 2024. godine.

Ivo Arčanin (plivač) – Pariz 1924.

Vlado Smokvina (plivač) – Pariz 1924.

Tilko Venturini (plivač) – Pariz 1924.

Boris Polić (vaterpolist) – Berlin 1936.

Zmaj Defilipis (plivač) – Berlin 1936.

Ivica Curtini (vaterpolist) – London 1948.

Zdravko Kovačić (vaterpolist) – London 1948.

Ivica Curtini (vaterpolist) – Helsinki 1952. – srebro

Zdravko Kovačić (vaterpolist) – Helsinki 1952. – srebro

Zdravko Kovačić (vaterpolist) – Melbourne 1956. – srebro

Mihovil Dorčić (plivač) – Rim 1960.

Dejan Dabović (vaterpolist) – Montreal 1976.

Zoran Mustur (vaterpolit) – Moskva 1980. – srebro

Zoran Roje (vaterpolist) – Moskva 1980. – srebro

Zoran Roje (vaterpolist) – Los Angeles 1984. – zlato

Damir Glavan (vaterpolist) – Atlanta 1996. – srebro

Igor Hinić (vaterpolist) – Atlanta 1996. – srebro

Marijan Kanjer (plivač) – Atlanta 1996.

Alen Lončar (plivač) – Atlanta 1996.

Miloš Milošević (plivač) – Atlanta 1996.

Gabrijela Ujčić (plivačica) – Atlanta 1996.

Miroslav Vučetić (plivač) – Atlanta 1996.

Igor Hinić (vaterpolit) – Sydney 2000.

Krešimir Čač (plivač) – Sydney 2000.

Marijan Kanjer (plivač) – Sydney 2000.

Alen Lončar (plivač) – Sydney 2000.

Miloš Milošević (plivač) – Sydney 2000.

Ivan Mladina (plivač) – Sydney 2000.

Marko Strahija (plivač) – Sydney 2000.

Tomislav Karlo (plivač) – Sydney 2000.

Damir Burić (vaterpolist) – Atena 2004.

Nikola Franković (vaterpolist) – Atena 2004.

Danijel Premuš (vaterpolist) – Atena 2004.

Krešimir Čač (plivač) – Atena 2004.

Duje Draganja (plivač) – Atena 2004. – srebro

Smiljana Marinović (plivačica) – Atena 2004.

Ivan Mladina (plivač) – Atena 2004.

Samir Barać (vaterpolist) – Peking 2008.

Marko Strahija (plivač) – Peking 2008.

Smiljana Marinović (plivačica) – Peking 2008.
Dominik Straga (plivač) – Peking 2008.
Mićo Milošević (trener) – Peking 2008.
Dmitar Bobev (trener) – Peking 2008.