Pàmich, Abdon

Rođen: 3 listopada 1933.
Umro: -------------
Ime na rođenju: Abdon Pamić

Roditelji: Giovanni i Irena Sušanj
Braća i sestre: Giovanni (1932.), Raoul (1937.), Irma (1944.)

Supruga: Maura rođ. Grisanti
Djeca: kćer Tamara i sin Sennen

 

Abdon Pamich je bivši talijanski atletičar koji je postigao najveće uspjehe u brzom hodanju, pa se na njega i danas gleda kao na najuspješnijeg talijanskog atletičara i brzog hodača. Nastupao je za atletski klub "Genova" i za talijansku reprezentaciju.
Veliki egzodus domicilnog stanovništva talijanske nacionalnosti nakon Drugog svjetskog rata značajno je promijenio socijalnu sliku grada. Među mnogim takvim esulijima (doseljenicima) bila su braća Giovanni i Abdon Pamich, čiji životi podsjećaju na sudbinu mnogih raseljenih Riječana koji su nakon rata bili prisiljeni živjeti u emigraciji. Nakon napuštanja rodnog grada tijekom godina djetinjstva, u Italiji su imali uspješnu karijeru na polju medicine i zdravstva. Stariji brat Giovanni postao je uspješan kirurg, a mlađi Abdon psiholog. Zajedno s položajima šefa opće kirurgije u bolnicama Monfalcone i Gorizia, Giovanni Pamich predavao je na Sveučilištu u Trstu. Abdon Pamich surađivao je s najboljim talijanskim tenisačima na polju sportske psihologije, a bio je i psiholog talijanske rukometne reprezentacije. Oboje su se bavili atletikom, a Abdon Pamich osvojio je srebrnu medalju u brzom hodanju na Europskom prvenstvu 1958. u Švedskoj i zlatnu medalju na Olimpijskim igrama u Tokiju 1964. godine.

Sin Giovannija, komercialiste i direktora poduzeća koja su trgovala drvom i Irene Sušanj, koja je također bila u rodu sa precima riječkog trkača Lučana Sušnja, prvaka Evrope u trčanju na 800 metara 1974. u Rimu (1'44"07). Giovanni i Irena su imali četvero djece, a Abdon je bio drugorođeni.
Kao dječak sanjao je o tome da postane boksač, ali kada je napunio 13 godina ujak ga je uveo u atletsku dvoranu.
Nakon rata OZNA hapsni Abdonovog ujaka i šalje ga u zatvor bez konkretnog razloga. Kada su ga oslobodili zbog nedostatka dokaza, ponudili su mu da preuzme ponovnu organizaciju cjelokupnog sporta na Kvarneru. On je to odbio i otišao u Veneciju.

Ubrzo nakon toga, 24. rujna 1947. godine, Abdon zajedno sa starijim bratom Giovannijem i bez pratnje majke ili bilo kojega drugog člana obitelji, bježi u Udine u Italiji. Imao je 14 godina. Seli se u Milano, završava u izbjegličkom kampu u Novari gdje se ponovo susreče sa svojim ocem ali i sa atletikom. Nakon nekog vremena seli u Genovu gdje započinje sa ozbiljnijim treninzima. Teški uvjeti u izbjegličkim kampovima te početna nemogućnost oca da pronađe posao bitno su utjecali na njihove živote, dok je takvo stanje kronične nesigurnosti i lutanja konačno završilo za braću tek 1949., kada su se u Genovi ponovno uspjeli susresti s majkom i ostalim članovima obitelji, a gdje im se na koncu i otac zaposlio.
U Milanu upoznaje Giuseppea Malaspinu, trenera koji će Pamicha voditi kroz cijeli njegov sportski vijek.
Svoj je talenat u brzom hodanju prvi puta pokazao 1952. na takmičenju "Trofeo Pavesi".

1955. u Pragu prvi put pobijeđuje na međunarodnoj utrci u kojoj su sudjelovala sva najveća imena europske elite sportskoga hodanja. Njegovi su najveći uspjesi bili u hodanju na 50 kilometara. Takmičio se je na pet Olimpijskih igara u brzom hodanju na 50 km: 1956. osvaja 4. mjesto, 1960. osvaja brončanu medalju, 1964. osvaja zlato, 1968. odustaje tijekom utrke, a 1972. je bio diskvalificiran. Na OI 1972. godine je na otvaranju igara nosio talijansku zastavu.

Osvojio je titulu prvaka (zlatnu medalju) u brzom hodanju na 50 km na Evropskom prvenstvu 1962. (Beograd) i 1966. i srebrnu medalju na prvenstvu 1958.

Na Mediteranskim igrama tri je puta osvajao zlato (1958., 1963., 1971.). Također je osvojio zlatnu medalju na IAAF svjetskom kupu u brzom hodanju na 50 km 1961. u Luganu, Švicarska i broncu 1965. u Pescari, Italija.

Nakon što je donio odluku da napusti pripreme u organizaciji talijanskoga saveza (radi korupcije u savezu i loše organizacije treninga) te da se posveti samostalnom treningu, Pamich je 16. listopada 1961. na Olimpijskom stadionu u Rimu srušio svjetski rekord na 50 km za više od četiri minute, sa vremenom od 4.03:02.

Na nacionalnim takmičenjima u Italiji Abdon je osvojio rekordnih 40 naslova prvaka u brzom hodanju: 13 puta na 10,000 m na stazi (1956, 1958-69), 13 puta na 20 km (1958-69, 1971) i 14 puta na 50 km (1955-69).

U svojoj je karijeri prošao sve i svašta. Na takmičenju na Olimpijadi u Tokiju 1964. (slika desno) umjesto velikih vrućina na koje se pripremao, imao je kišu, a za vrijeme utrke na jednoj od okrjepnih postaja na brzinu je popio ponuđeni mu ledeni čaj, što mu nije odgovaralo želucu te je morao stati i uz cestu na 38. kilometru utrke obaviti veliku nuždu. Ipak, bio je jači od svega toga, krenuo je dalje, stigao i prestigao konkurente, prestigao vodećeg Engleza Nihilla i osvojio zlato.
Imao je vrlo komplicirane i često kontradiktorne odnose s trenerima iz talijanskoga saveza. Posljedično, takve su nesuglasice dovele do psihološkoga pada u životu ovoga sportaša, što se negativno odrazilo na posljednji dio njegove karijere. Unatoč velikim očekivanjima, Pamich je zbog lošega psihofizičkog stanja bio primoran odustati na otprilike pola staze na olimpijskoj utrci u Mexico Cityju 1968., nakon čega je uslijedilo još nekoliko bolnih poraza u raznim utrkama i prvenstvima u Europi. Upravo zbog toga pada, Abdon se već 1970. odlučio na završetak profesionalne karijere. Posvećuje se poslu trenera, što mu je također bilo otežano zbog izrazito loših odnosa s čelnim ljudima talijanskog atletskog saveza.
Umirovljenje je ipak bilo samo privremeno jer je želja za daljnjim natjecanjem dovela Pamicha do nastupa na Mediteranskim igrama 1971. (zlato), Olimpijskim igrama u Münchenu 1972. (odustao) te mnogim drugim talijanskim i međunarodnim utrkama sve do definitivnoga okončanja karijere 1976. godine.
Na europskom prvenstvu u Beogradu 1962. Pamich se susreo s Titom, osobom koju je smatrao glavnim krivcem za sve patnje koje je proživio zbog napuštanja Rijeke.
Postoji i anegdota o propaloj "utrci" s legendarnim talijanskim voditeljem Mikeom Bongiornom, "okršaju" koji je organiziran povodom postavljanja prvih pješačkih prijelaza na milanskim ulicama i koji je trebao pokazati kako je bilo mnogo isplativije kretati se centrom grada pješice (Pamich) negoli automobilom (Bongiorno). Na koncu, promotivna je utrka otkazana zbog prevelikoga interesa ljudi, koji su doslovce opkolili dvojicu i primorali policiju na intervenciju kako bi ih se moglo izvući iz gužve.

Iz njegovog braka sa Maurom Grisanti rođeno je dvoje djece, kćer Tamara i sin Sennen.

1976. godine Pamich se odlučuje na definitivni prekid sportske karijere. Pošto je završio fakultet i imao doktorat iz psihologije i sociologije, zapošljava se kao psiholog u talijanskoj rukometnoj reprezentaciji. Radio je i kao atletski trener.
On sam kaže da je u 25 takmičarskih godina imao oko 500 pobjeda.
Iste godine mu je talijanska "Presidenza del Consiglio dei ministri" dodjelila orden "Commendatore Ordine al merito della Repubblica Italiana"

2008. dodjeljena mu je nagrada "Mecenate Fairplay Prize", čime je nagrađena njegova karijera i posvećenost atletici.
2015. njegovo je ime uvršteno u "Walk of Fame" talijanskoga sporta.

Abdon Pamich snimljen 2017. godine prilikom prve posjete Rijeci nakon bjega 24. rujna 1947.

 

Nastupi na Olimpijskim Igrama
Godina	Mjesto odigravanja	Rezultat	Utrka na	Vrijeme
1956	Melbourne	11	20 km	1h36'03''
1956	Melbourne	4	50 km	4h39'00''
1960	Rome	3	50 km	4h27'55''
1964	Tokyo	1	50 km	4h11'12'' (olimpijski rekord)
1968	Mexico City	Odustao	50 km	/
1972	Munich	Odustao	50 km	/

 

Ostali značajniji rezultati
Godina	Mjesto odigravanja	Rezultat	Utrka na	Vrijeme
1955	Mediteranske igre - Barcellona	1	50 km	5h03'33"
1958	Evropsko prvenstvo - Stockholm	2	50 km	4h19'58"6
1961	Svjetski kup u br. hodanju - Lugano	1	50 km	4h25'38"
1962	Evropsko prvenstvo - Beograd	1	50 km	4h19'47"0
1963	Mediteranske igre - Napoli	1	50 km	4h33'13"
1965	Svjetski kup u br. hodanju - Pescara	3	50 km	4h06'41"
1966	Evropsko prvenstvo - Budimpešta	1	50 km	4h18'42"0
1971	Mediteranske igre - Smirna	1	50 km	4h21'21"

 

 

 

Kreirao: SEAS

 

 

Izvor:

• Autor: Abdon Pamich: Abdon Pamich, Memorie di un marciatore, a cura di Roberto Covaz, Pordenone: Edizioni Biblioteca dell'Immagine, 2016., ISBN 978-88-6391-217-3 (slika desno)
• Novi List, Igor Duvnjak: Mulac s Brajde koji je pobjegao iz Rijeke 1947. postao sportska legenda, 12. prosinac 2017.
• Wikipedia, Abdon Pamich
• Wikipedia, Abdon Pamich
• Enciklopedia Treccani, Pàmich, Abdon
• Spiridon Italia, SPECIALE /290, 3. X. 2013, Vanni Lòriga: La lunghissima marcia di Abdon Pamich

 

- Riječka groblja - Imenik riječkih posljednjih počivališta - Riječka povijest općenito - Povijest Rijeke od Prapovijesti do 1400 - Povijest Rijeke od 1500 do 1600 - Povijest Rijeke od 1625 do 1650 - Povijest Rijeke od 1675 do 1700 - Povijest Rijeke od 1725 do 1750 - Povijest Rijeke od 1775 do 1800 - Povijest Rijeke od 1825 do 1850 - Povijest Rijeke od 1875 do 1900 - Povijest Rijeke od 1925 do 1950 - Povijest Rijeke od 1975 do 2000 - Povijest Rijeke od 2015 do Danas - Rijeka, razni događaji i ostalo - O Rijeci na engleskom jeziku

- Riječke Biografije - Riječka vlast kroz stoljeća - Povijest Rijeke od 1400 do 1500 - Povijest Rijeke od 1600 do 1625 - Povijest Rijeke od 1650 do 1675 - Povijest Rijeke od 1700 do 1725 - Povijest Rijeke od 1750 do 1775 - Povijest Rijeke od 1800 do 1825 - Povijest Rijeke od 1850 do 1875 - Povijest Rijeke od 1900 do 1925 - Povijest Rijeke od 1950 do 1975 - Povijest Rijeke od 2000 do 2015 - History of Racing, Preluk - Rijeka - Riječki grbovi i zastave (heraldika)

 

Na vrh stranice