Ciotti, Dragutin
Rođen: Sušak, 19.10.1905.
Umro: Rijeka, 17.03.1974.
Roditelji: Giuseppe (Sušak, 1830. – 1883.) i Albina riđena Blečić(Sušak, 1829. – 1901.)
Braća: Josip, Gemma, Lina, Marija, Božena, Luiza, Dragutin, Zorka, Ante i Josipa
Supruga: Marija (Mira) rođena Kurtini (Rijeka, 21. ožujak 1909. - Rijeka, 15. rujan 1983.)
Djeca: Neva, Mira
Bio je drugi hrvatski olimpijac i prvi Hrvat i osvajač olimpijske medalje - višeboj ekipno - koji je potekao iz hrvatskog kluba koji je olimpijsku medalju osvojio marljivo vježbajući gimnastiku u jednom hrvatskom klubu. Bio je član nezaboravne generacije, po mnogočemu nikad nadmašene sportske vrste Jugoslavenskog sokola pod vodstvom dr. Viktora Murnika.
Natjecao se u muškoj ekipi i osvojio brončanu medalju na Ljetnim olimpijskim igrama 1928 u Amsterdamu. Bio je jedan od rijetkih Hrvata tog vremena koji je na olimpijadi predstavljao Kraljevinu Jugoslaviju. Bio je jedini Hrvat u izabranoj vrsti gimnastičara među Slovencima, pa ga se pogrešno smatralo slovenskim športašem.
Obitelj Ciotti potječe iz zaseoka Sottocastello ispod mjesta Pieve di Cadoro u talijanskoj provinciji Belluno gdje je izvorno nastalo prezime Ciotti.
Sin je učitelja Giuseppea, i Albine. Giuseppe (Josip) Ciotti rođen je na Sušaku, 5. ožujka 1865. Školovao se za učitelja. Između njih dvoje dogodila se ljubav i 7.svibnja 1894. stupili su u brak. Njegova supruga Albina rođena Blečić rođena je na Sušaku, 8. ožujka 1876. Potekla je iz bogate obitelji sa Krimeje, koja je bila vlasnik vinograda i trgovala je vinom.
Dragurin je bio sedmo od desetero djece.
Albina je preminula prilikom poroda jedanaestog djeteta u 46. godini, 13. kolovoza 1921.
Dragutin je bio veliki ljubitelj sporta i gimnastike, a trenirao je u Hrvatskom sportskom društvu "Sokol Sušak".
Nakon navale talijanskog nacionalizma nakon prvog svjetskog rata, koja je dovela do pripojenja Rijeke Italiji, a grad Sušak je ostao u sastavu Jugoslavije pa samim time i Hrvatske, Ciotti je izabrao živjeti u Kraljevini SHS te nastupati za nju.
1922. godine primio je Jugoslavensko državljanstvo kako bi mogao nastupiti na Prvom jugoslavenskom sletu u Ljubljani.
Prigodom natjecanja triju župa "Rijeka", "Novo Mesto-Karlovac" i "Zagreb" održanog 1. lipnja 1925. u Karlovcu, osvojio je 1. mjesto u tzv. višem odjelu, a na Međusletskom natjecanju Jugoslavenskog sokolskog saveza u Beogradu 28. lipnja 1925., bio je osmi u višem odjelu.
Dragutin je u međuvremenu završio gimnaziju, ali zbog prerane smrti roditelja preuzeo je skrbništvo nad malodobnim bratom i sestrom, te se umjesto odlaska na studij, zaposlio u tvrtci za veletrgovinu drvom "Vilhar", čiji je vlasnik bio Dušan Vilhar, otac riječke slikarice Božene Vilhar.
1928. od Jugoslavenskog sokolskog saveza izabran za člana jugoslavenske olimpijske vrste koja će nastupati na OI u Amsterdamu. Na Olimpijske Igre te godine otputovalo je 8 gimnastičara. Sedam Slovenaca - Leon Štukelj, Josip Primožič, Edvard Antosijevič, Boris Gregorka, Anton Malej, Janez Porenta, Stane Derganc te jedan Hrvat - Dragutin Ciotti. Jugoslavenska reprezentacija bila je među tri najuspješnije reprezentacije na svijetu.
U momčadskom višeboju na kraju su zauzeli treće mjesto i osvojili brončanu medalju iza Švicarske i Čehoslovačke, a ispred Francuske, Finske, Italije, SAD i Nizozemske - tada vodećih gimnastičkih zemalja. inače, u pojedinačnom višeboju, Dragutin Ciotti zauzeo je 45. mjesto u konkurenciji 88 natjecatelja, a najbolji rezultat postigao je na krugovima (ručama) gdje je ostvario 37. mjesto.
Na povratku s olimpijskih igara priređen im je veličanstveni doček, a Dragutin Cioti vratio se na svoj Sušak.
Nakon sportske karijere radio je u šumsko-drvnoj industriji.
Od 1948. do 1950. radio je u "Jugodrvu", poduzeću za izvoz drva gdje je čak bio predstavnik u Milanu.
1950. godine, nakon što je u "Transjugu" osnovan odjel za trgovinu drvom, Dragutin mijenja firmu i prelazi u "Transjug".
1970. prelazi u "Exportdrvo" gdje je bio komercijalni direktor do mirovine 1970..
Do kraja života održavao je kontakte s poznanicima sportašima. Bio je blizak s roditeljima poznatog hrvatskog športaša Zdravka Ćire Kovačića (osvajač srebrne medalje u vaterpolu na OI 1952 u Helsinkiju i 1956 u Melbourneu) te sa supruzinim rođakom, hrvatskim vaterpolskim olimpijcem Ivanom Jobom Kurtinijem (osvajač srebrne medalje u vaterpolu na OI 1952 u Helsinkiju).
Imao je dvije kćeri - Miru rođ. 1932., udanu Laškarin, i Nevu rođ. 1939. godine udanu Razmilić - s kojima je sretno zajednički živio do smrti 17. ožujka 1974. godine.
Pokopan je na groblju Kozala, polje B-III-39
Olimpijski komitet Jugoslavije sjetio ga se 1969. povodom 50. godišnjice osnivanja, i dodijelio mu zlatnu plaketu i značku (slika desno).
REZULTATI NA LJETNIM OLIMPIJSKIM IGRAMA 1928, DRAGUTIN CIOTTI
Ljetne Olimpijske Igre | Disciplina | Nastupao za | Osvojeno mijesto | Medalja | |
---|---|---|---|---|---|
Amsterdam 1928. | muškarci pojedinačno višeboj | Jugoslavija (Kraljevina SHS) | 45 | ||
muškarci ekipni višeboj | 3 | Brončana | |||
Muškarci - Presko | 41 | ||||
Muškarci - Ruče | 47 | ||||
Muškarci - Preča | 52 | ||||
Muškarci - Karike | 37 | ||||
Muškarci - Konj s hvataljkama | 51 |
O kakvoj je iznimnoj vrsti bilo riječ, govore podatci što su sve neki članovi te reprezentacije osvojili u svojim karijerama. |
Kreirao: SEAS
Izvor:
- Sports-Reference, Dragutin "Drago" Ciotti
- SUŠAČKA REVIJA broj 73, ZABORAVLJENI RIJEČKI OLIMPIJAC, Jelena Androić
- Wikipedia, Dragutin Ciotti