Polić Nikola
Rođen: Sušak, 26. studenog 1890.
Umro: Volosko, 15. listopada 1960.
Roditelji: Ante Jeličić Polić (Stari Grad, Hvar, 03. lipnja 1838. – Stari Grad, Hvar, 26. prosinca 1905.) i Gemma Giovanna rođena Gerbaz (Grbac) (Rijeka, 1847. - 26. prosinca 1906.)
Braća i sestre:
- Marija-Jakomina Marijanka (Rijeka, 1868-1898)
- Grgo Ante Juraj (1869-1869 - umire dva mjeseca poslije poroda)
- Emerik Mirko (1870-1870 - umire dva mjeseca poslije poroda)
- Dragimir Carollus (1871-1914)
- Vladimir (1873-1934)
- Darinka (1877-1880)
- Zorka (1878-1880)
- Dušan (1879-1928)
- Anton (1882-1885)
- Milutin (1883. - 1908.)
- Janko - Kamov (1886-1910)
- Milka (1896-1900)
- polubrat Josip Marković (Sisak, 16. veljače 1874.-1969.), vanbračno dijete sa konobaricom Barbarom Marković iz Siska
Supuga (nevjenčana): Jelka rođena Barbalić (1885 - 1964)
Književnik i novinar, pjesnik, esejist i glazbeni kritičar. Pišući glazbene kritike za Riječki novi list, Sušački novi list i Primorske novine ostavio je neizbrisiv trag o riječkom glazbenom životu s početaka 20. stoljeća. Upravitelj Gradske biblioteke u Sušaku od 1938. do 1941.
Prema najnovijim istraživanjima najprofiliraniji je glazbeni kritičar impresionističkog smjera, u književnostilskom smislu sljedbenik Antuna Gustava Matoša i Milutina Cihlara Nehajeva. U svojih sedamdeset i osam glazbenokritičkih tekstova Nikola Polić pokazao je prilično dobro ali ne potpuno poznavanje povijesti glazbe. Te kvalitete i kvalificiraju ga kao "impresionističkog" kritičara.
Nikolina poznata braća bili su Janko, hrvatski pjesnik, pripovjedač, esejist, putopisac, književni kritičar, publicist, prevoditelj i dramatičar, Milutin, hrvatski glazbenik, Vladimir, direktor Austro-hrvatskoga parobrodarskog društva i Dušan, direktor kina na Sušaku. Bio je jedan od rijetkih od četrnaestero braće i sestara koji su doživjeli prirodnu smrt.
Nikola je cijeli svoj život proveo u sjeni svog starijeg brata književnika Janka Polić Kamova, a u njoj je ostao i danas.
Rođen je u obitelji imućnog trgovca Ante Polića podrijetlom s Hvara, koji je ugled stekao baveći se trgovinom u Rijeci. Djed mu je bio pomorac, a tatin brat Antonio zlatar. S Hvara je Ante doselio u Senj gdje je stekao trgovačku naobrazbu, a zatim je preselio u Rijeku. Baveći se trgovinom stekao je znatan imetak i ugled. Više je volio literaturu od svojih poslovnih knjiga i ponosio se svojom velikom knjižnicom.
Djeca Ante Polića su odrasla u bogatstvu, jer su bila u srodstvu s bogatim riječkim obiteljima Grbac i Skorup.
Obitelj oca je stara hvarska obitelj i prvi spomen Polića u maticama vjenčanih Staroga Grada nalazi se 28. svibnja 1786. godine, kad je pradjed Janka Polića Kamova Luka Polić (1767. -1S46.) oženio Mariju Sarjanović (r. 1766.).
Otac Ante, rođen u Starigradu na otoku Hvaru, i s Hvara se doselio u Senj gdje je stekao trgovačku naobrazbu, a zatim je preselio u Rijeku. Tu se bavio trgovinom i stekao znatan imetak i ugled. Istaknuo se i kao javni i kulturni djelatnik, imao je vrlo bogatu biblioteku, bio je veliki prijatelj s Erazmom Barčićem, Marijanom Derenčinom, Antom Starčevićem i Franom Supilom, a dopisivao se s Josipom Jurjem Strossmayerom i Silvijem Strahimirom Kranjčevićem. Bio je suvlasnik najveće trgovačke kuće osnovane u Rijeci 1877., "Polich, Minach et Comp" i veliki pravaš. Kroz sedamdesete i osamdesete godine 19. stoljeća trgovačka kuća "Polich, Minach et Comp" imala je jake porodične i poslovne odnose s najrenomiranijom i najjačom hrvatskom brodarsko-gospodarskom dinastijom, hvarskom brodovlasničkom obitelji Novak, a što se može pratiti u ostavštini obitelji Novak koja je pohranjena u Muzeju hvarske baštine u Hvaru.
Također, Ante je imao i jake prijateljske veze sa obitelji Vranjican koja također vuče podrijetlo iz Staroga Grada na otoku Hvaru. Zahvaljujući tom prijateljstvu je Milutinov otac Ante, krajem šezdesetih godina 19. stoljeća - počevši u Senju i Sisku, a kasnije i Rijeci - mogao razviti trgovačke poslove koji su u to vrijeme, do 1893. godine, omogućili stjecanje enormnog bogatstva obitelji Polić.
Milutinova mama Gemma (slika ljevo) je bila iz bogate creske obitelji Gerbaz (Grbac). Gemmin otac Antun Gerbaz (1815. -1879.). Rodio se na Cresu i bio nositelj visokih gradskih upravnih funkcija u Rijeci. Krajem pedesetih on je općinski javni mjernik za procjenu volumena drveta i upravitelj Blagajne uzajamne pomoći, pa zatim riječkogi gradski zastupnik, član općinske Sanitarne komisije, Bolničkog odbora i Komisije za javnu dobrotvomost. Po političkom uvjerenju sljedbenik je mađaronske stranke (tzv. Ungherofiumano).
1864. godine Ante Polić počeo se dopisivati sa svojom budućom suprugom Gemmom, a 21. studenoga 1866. godine su se i vjenčali na Trsatu.
Živjeli su prvo u ulici Fiumara 408 (tu rodila njihova najstarija kći Marija-Jakomina Marijanka, a ubrzo nakon nje, 13. ožujka 1869. godine i njihov najstariji sin Juraj, koji umire dva mjeseca poslije poroda). Nakon toga mladi par seli u Senj, gdje je 15. srpnja 1870. rođen njihov drugi sin, Mirko.
1872. Obitelj Ante Polića opet seli u Rijeku na adresu u Piazza Scarpa 408., a u ljeto 1878. obitelj Ante Polića seli u velebnu Villu Gemma na Pećinama na današnjoj adresi Šetalište Trinaeste divizije 75.
Bila je velika razlika u godinama između braća i sestara obitelji Polić te se neki od braće i sestara nisu nikada niti upoznali. Razlika između najstarije sestre Marije (Marinke) Polić i najmlađe sestre Milke iznosi 28 godina. A mnogi su u međuvremenu poumirali od tuberkuloze.
Nekoć bogata obitelj Polić s Pećina doživjela je slom 1902. godine, a trgovačku propast pratile su i druge nedaće, jer je većina njegove braće i sestara umrla u djetinjstvu.
1905. Nikoli umire otac, a godinu dana kasnije i majka. Nakon očevog bankrota obitelj se 1902. seli u Zagreb.
U Zagrebu je pohađao gimnaziju i graditeljsku školu, ali nije stekao nikakvo zvanje. Tu se Nikola okreće književnom radu i novinarstvu.
Nikola je cijeli život proveo na relaciji Rijeka - Zagreb.
U svom radu koristio se i sa dva pseudonima: Quasimodo i Grga Čokolin.
Pseudonimom Quasimodo (prema liku Viktora Hugoa) potpisivao se za "Sušački novi list".
Pseudonim Grga Čokolin (prema liku brbljavog i oholog gradskog brijača iz Šenoina romana Zlatarevo zlato) koristio je za podlistak "Zagrebačke šetnje", objavljivane u zagrebačkim "Novostima".
Prve pjesme objavljuje po zagrebačkim časopisima, a 1914. je sedam njegovih pjesama uvršteno u antologijsku zbirku "Hrvatska mlada lirika".
Nakon gašenja Supilovog "Riečkog Novog lista", Nikola Polić, nakon prestanka talijanske okupacije Sušaka u ožujku 1923. godine, pokreće "Primorski Novi list", nastavljajući tradiciju Supilovih novina, što je na neki način omogućilo kontinuitet "Novom listu" i riječkom novinarstvu uopće.
Pisao je glazbene kritike za "Riječki novi list", "Sušački novi list" i "Primorske novine", a u njegovim feljtonima o sušačkoj ("Sušačke subote") i zagrebačkoj sredini ("Zagrebačke šetnje") vidljiv je stilski utjecaj Antuna Gustava Matoša.
Njegova najznačajnija pjesnička zbirka ("Jučerašnji grad") objavljena 1936., inspirirana je doživljajima iz zagrebačkog okruženja pa tako u pjesmama najčešće obrađuje gornjogradske motive i oživljava stari Zagreb, a nerijetko se bavi i životom gradske sirotinje i bijednika s 
gradske periferije.
1939. godine preuzima dužnost upravitelja Sušačke Gradske biblioteke i upravlja njome do 1951. kad odlazi na dugotrajno bolovanje, a potom i u mirovinu. Knjižnica je 1947. preseljena u Hrvatski kulturni dom na Sušaku.
Bratu Janku posvetio je pjesmu Bijeg.
Pred kraj života radio je kao knjižničar u Gradskoj knjižnici.
Često se navodi da je umro 1960. godine u Voloskom, gdje je bio u staračkom domu, a zapravo je preminuo u riječkoj bolnici, dakle u Rijeci. Kroz njegovu kuću prošla su brojna imena vezana uz hrvatsku književnost – Tin Ujević, Vinko Antić, Ljubo Pavešić, Kazimir Urem, Milan Crnković i drugi, odnosno čitava plejada intelektualaca koji prethode osnivanju "Riječke revije", časopisa za književnost, umjetnost i društvena pitanja, koji je izlazio u Rijeci od 1952. do 1969., isprva kao dvomjesečnik, od 1963. kao mjesečnik.
Nakon smrti Nikole Polića kuću na Krimeji naslijedila je njegova nevjenčana supruga Jelka, a danas je vlasnik Ivica Barbalić.
Pokopan je u obiteljskoj grobnici na groblju Trsat, polje G-II-72.
26. studenog 2010. Na pročelju Vile Bebica na Krimeji, uz kuću u kojoj je živio na Krimeji, u Ulici Podvoljak 10, koja je bila boravište Polićevih od 1934. do 1960. godine, postavljena je spomen ploča povodom 120. obljetnice rođenja, 60. obljetnice smrti i 80. obljetnice osnutka Gradske knjižnice Sušak. Na spomen ploči su uz ostalo, zapisani su i njegovi stihovi iz zbirke pjesama "Jučerašnji grad":
| Nije umro, vele Usnuo je tako Sa tišinom dana na kamenoj ploči |
Postavljanje spomen ploče organizirali su Gradska knjižnica Rijeka i Grad Rijeka.
RADOVI:
- Sušačka subota, feljtoni objavljivani u Primorskom novom listu
- Zagrebačke šetnje: marginalia, kozerije, feljtoni, Izdavački centar Rijeka, 1991
- Marginalia - Feljtoni, Naklada Josipa Čaklovića, Zagreb, 1921
- Pijani prosjak, Književnik, 1928
- Noć bez dna, Književnik, 1929
- Zimsko sunce: (improvizacija), Književnik, 1930
- Jučerašnji grad: izabrane pjesme: 1910-1935, Društvo mladih književnika, Zagreb, 1936
- Pjesme (1910-1950), Zora, Zagreb, 1951
- Nad ukočenim gradom: pjesme borbe i slobode, 1941-1955, Matica hrvatska. Pododbor u Rijeci, 1961
- Sušačke subote: pripovijetke, novele, feljtoni, Rijeka: Izdavački centar Rijeka, 1989
- Sabrana djela Nikole Polića, Izdavački centar Rijeka, 1989
Kreirao: SEAS
Izvori:
- Wikipedia, Nikola Polić
- Hrvatska enciklopedija, Polić, Nikola
- FLUMINENSIA, Nikola Polić
- Geni, Nikola Polić
- Šehić, Anita, Oblikovanje figure umjetnika u pismima J. P. Kamova, Diplomski rad, Sveučilište u Rijeci, Filozofski fakultet u Rijeci, 2018
- Društvo hrvatskih književnika - Ogranak u Rijeci, "Književna Rijeka" br. 2/2013. Milovan Buchberger: Zabadanje u kaos J. P. Kamova, Obitelj Polić prije Jankova rođenja
Background picture copyright: 