Derenčin Marijan

Rođen: Rijeka, 24. rujna 1836.
Umro: Zagreb, 8. veljače 1908.

Roditelji: Pavao Antun i Julijana rođena Milić
Braća: Josip (Rijeka, 1847. - Križevci 1904.)i Marcela (?? - ??)

Supruga: Elisabetha rođena Emili
Djeca: Ivan (Rijeka, 1874. - 1909.), Stanislav (Zagreb, 1876. - 1950.), Marijan Božo Franjo (Zagreb, 1879. - ??), Elizabeta (1881. - ??) i Zvonimir (?? - ??)

Riječki odvjetnik, javni bilježnik, književnik i političar, stručnjak za kazneno pravo, kriminolog i penolog Marijan Derenčin svakako je jedna od najsvestranijih i najmarkantnijih figura koje je Rijeka dala hrvatskoj politici i kulturi.
Zauzimao se za izbornu reformu, dokazujući da je sustav po kojemu samo 2% stanovništva ima pravo glasa anakronizam u suvremenoj Europi. Intenzivno je radio na novom kaznenom zakonu i reformi kaznenih zavoda.
Uredio je kaznionice u skladu s načelima suvremene penologije i zahtijevao ukidanje tjelesne kazne.
Uveo je zakon o eksproprijaciji na području Zagreba, o ograničenju kamatne stope, o odšteti za nezgode na željeznici, "zakon o mjestnih sudovih", "zakoni o izpravku gruntovnih knjiga" i dr.

Liberalnih nazora, ne prihvaća socijalizam zbog toga što donosi "uništenje individualiteta, dakle uništenje najjačeg osjećaja koji vlada čovječanstvom", ali ističe da "socijalna solidarnost i sveopća dobrobit pučanstva moraju biti cilj političke, pravne i državne djelatnosti".

Kao saborski zastupnik, odjelni predstojnik za pravosuđe, stručnjak za kazneni zakon, kriminolog i penolog, Marijan Derenčin se isticao vješto sročenim govorima, koje su cijenili i njegovi politički protivnici.

U polemičkim se tekstovima suprotstavljao ideji južnoslavnskoga jedinstva i pravaškom idealu samostalne države, zagovarajući ideju Hrvatske kao države s ograničenom samostanosti u sklopu dualistički uređene Monarhije.

Inicirao je i prikupio sredstva za gradnju Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu te bio prvi intendant. Kao predsjednik kazališnog odbora osnovao je mirovinski fond za kazališno osoblje. 1880. postaje povjerenikom za kazalište, tada predstojnik vladinog odsjeka za pravosuđe.
Jedni su predlagali da se novo zagrebačko kazalište podigne na Jelačićevu trgu, na mjestu gdje će mnogo godina kasnije biti sagrađena zgrada Gradske štedionice. Na tom je prijedlogu najviše inzistirao dr. Isidor Kršnjavi, koji će ipak od toga odustati, te svojim utjecajem i snalažljivošću ubrzati gradnju na današnjem mjestu. Drugi su predlagali Ilicu na mjestu Prve hrvatske štedionice (Oktogon). A bilo je i takvih koji su novo kazalište vidjeli na Kaptolu, čak su predlagali rušenje Franjevačkog samostana. Kao moguće lokacije spominjale su se Bregovita ulica (današnja Tomićeva) i Zrinjevac. Pobijedila je napokon struja koja se zalagala za staro sajmište, ali ne zato što je među najgorljivijima za taj prijedlog bio baron Károly Khuen-Héderváry. Prevagnulo je to što se za tu lokaciju javno zalagao dr. Marijan Derenčin, veliki autoritet u kazališnom životu toga doba, ali i politički protivnik bana Héderváryja i jedan od stupova opozicionarskog Obzora.

Pisao i politološka djela, a najznačajnije je "Evolucija političkih ideja" (1902).

Bio je prvi načelnik Sušaka.

Rođen je u Rijeci 1838. od oca Pavla Antona, trgovca i posjednika, doseljenika iz Mošćenica, i majke Julijane podrijetlom Kastavke.

U Rijeci je završio srednju školu. Šest razreda gimnazije završio u Rijeci, sedmi u Zagrebu, a osmi ponovno u Rijeci, gdje je i maturirao 1854. Bio je prvi maturant Hrvatske gimnazije u Rijeci (Kraljevska viša gimnazija na Rěci)

Nakon završenog studija prava gdje je u Beču 1858. diplomirao, a 26. lipnja 1860. u Beču i doktorirao, iste se godine vraća u Rijeku. U
Rijeci nalazi i prvo zaposlenje u odvjetničkoj kancelariji Faustina Suppéa (1813. – 1868.) koji ga prima ga u svoj ured kao vježbenika.

Prigodom izbora za prvu županijsku skupštinu Riječke županije 1861. godine jednoglasno je izabran za županijskog podbilježnika, dok je dr. Ante Starčević imenovan velikim bilježnikom.

U listopadu 1862. pokreće riječki tjednik "Pravnik" kojemu je i glavni urednik do rujna 1863.

1863. godine podnosi ostavku na mjesto Riječkog podbilježnika, da bi nekoliko mjeseci nakon toga, iste godine, posebnim ukazom bio proglašen je kraljevskim javnim bilježnikom u Rijeci.

Bio je jedna od vodećih ličnosti "Narodne stranke". Godine 1865. čak je izabran za zastupnika u Hrvatskom saboru na listi "Narodne stranke".

Ali 1883. zbog nemira radi novih mađarskih grbova, istupa iz "Narodne stranke". Derenčin je bio dio nove generacije narodnjaka. Oni su se u kasnom 19. stoljeću susretali s jednakim izazovima koji su dolazili iz Budimpešte, no shvatili su da je stara Narodna stranka tek relikt prošlosti te da će se hrvatska budućnost ostvariti putem djelovanja manje korumpiranih stranaka. Pridružuje se "Neovisnoj narodnoj stranci", među građanstvom poznatima kao "obzoraši", najviše radi časopisa u kojem su objavljivali svoje tekstove.

Bio je član "Narodne Čitaonice Riečke", osnovane 1849. godine te u njoj knjižničar i član kazališne amaterske družine.

Nakon osnutka ugarskoga Sudbenog stola u Rijeci, odrekao se zastupničkog mandata te 1873. postao odvjetnik i županijski bilježnik.

Njegovom inicijativom osnovana je 1874. samostalna upravna Općina Trsat. Hrvatski sabor je 1874. izglasao zakonski članak o razvrgnuću Municipija te je u odnosu na Sušak prednost dana Trsatu, staroj srednjovjekovnoj općini koja se spominje još u Vinodolskom zakonu iz 1288. Marijan Derenčin je prvi načelnik, ali već 1875. prestaje s obnašanjem te dužnosti te postaje javni bilježnik u Bakru. Trsat je u sastavu Modruško-riječke županije sa sjedištem u Ogulinu. Općina je premještena na Sušak 1877.

Budući da je školske godine 1871./72. u Rijeci bila ukinuta i posljednja hrvatska pučka škola, na poticaj Marijana Derenčina je 1875. godine na Sušaku, u iznajmljenim prostorijama kuće Korošec, poznatije kao Kortil, ustrojena "Obća pučka učiona", kako bi se djeca "gojila i učila materinjem jeziku".

Za vrijeme banovanja bana Ivana Mažuranića, 20. siječnja 1876. dr. Marijan Derenčin bio je imenovan odjelnim predstojnikom vladina ureda za pravosuđe u Zagrebu, i tu je dužnost vršio do 1883. godine. To je tada bio najviši položaj pravnik može doseći u svojoj karijeri u Hrvatskoj.
O tome "Naša Sloga" piše: "Nj. Vel. Cesar imenovao je g. Mariana Dra. Derenčina načelnikom pravosudja kod hrvatske vlade. Mi se tomu imenovanju od srdca radujemo, jer je g. Derenčin čovjek učen i koji ljubi svoj narod."
Ostavku na tu dužnost podnosi zbog sukoba s banom Ladislavom Pejačevićem te odlazi u mirovinu.

1880. godine preuzima dužnost vladinog povjerenika za kazalište. Tu je dužnost obavljao do 1882.

Od 1884. do 1886. piše uvodnike za "Obzor". Godine 1903, kad je uhićeno uredništvo tog dnevnika, sam obavlja redakcijske poslove te sprečava prekid izlaženja lista.

Marijan Derenčin branio je hrvatske studente koji su osuđeni zbog prosvjednog spaljivanja mađarske zastave na Trgu bana Josipa Jelačića 16. listopada 1895., osobno i sam vjerujući u njihove ciljeve. Branio ih je zajedno s uglednim zagrebačkim odvjetnicima Augustom Harambašićem, Kornitzerom, M. Petračićem, Frankom Potočnjakom, Ivanom Ružićem i Šimom Mazzurom.

Bavio se i pisanjem dramskih tekstova, književnih djela i naravno, stručnim djelima iz područja prava i politike.
Napisao je nekoliko dramskih tekstova, nerijetko satira na aktualno političko stanje. Tu su "Loubet u Alžiru", naturalistička tragedija "Slijepčeva žena" koja je izvedena u Zagrebu 1893., satirična komedija "Primadona" izvedenoj u Zagrebu 1893. gdje se feljtonskim diskursom narugao skorojevićima koji se žele domoći društvenog ugleda. Najzrelije mu je djelo komedija "Ladanjska opozicija" izvedba 1896., u kojoj je oštro i duhovito polemizirao s osobnim protivnicima iz Stranke prava, ali i s hrvatskim parlamentarnim oporbenjaštvom. Tu je i satirična komedija "Ministerijalni savjetnik" (Szendrei Strassnoff), koju je tiskao pod pseudonimom Rodoljub u kojem se obračunao s političkim protivnicima Josipom Frankom i Isidorom Kršnjavim.
Godine 1884. anonimno je tiskao alegorijski dramolet "Zaruke Hrvatske", u kojem se zauzimao za teritorijalni integritet hrvatskih zemalja.
U književnosti se javio 1883. komedijom "Tri braka" (praizvedba u Zagrebu, 1891), a sklonost prema humoru pokazao je i kraćim sastavcima u satiričnim listovima "Muha" (1897) i i zagrebačkom dvomjesečniku "Satir" (1901), koje je sâm pokretao i uređivao.

Od 1889. dopisni je član JAZU.

Derenčin je umro 1908. godine u Zagrebu. Pokopan je na groblju Mirogoj.

Rijeka i Zagreb imaju ulicu u centru grada nazvanu po njemu.

 

DJELA:

• "Tumač zakonu od 3. listopada 1876. o postupku u pravnih poslovih manje vriednosti (o postupku bagatelnom ili maličnom) pred kr. kotarskimi sudovi (gradsko-delegovanimi kot. sudovi)", Nakladom Sveučilištne knjižare Albrechta i Fiedlera, Zagreb 1877.
• "Ovršni postupak", Zagreb 1877.
• "Osnova novoga kaznenoga zakona", Zagreb 1879.
• "Tumač k Obćemu austrijskomu građanskomu zakoniku", 1–2., Nakladom Sveučilištne knjižare Albrechta i Fiedlera, Zagreb 1880
• "Tri braka", 1883. (pseudonim Milivoj Primorac) objavljeno u časopisu "Hrvatska vila"
• "Osnova zakona o sudbenosti na pritužbe proti valjanosti izbora poslanika u Saboru Kraljevine Hrvatske-Slavonije-Dalmacije", Zagreb (s. a.), 1883.
• "Zaruke Hrvatske", Tisak Dioničke tiskare, Zagreb 1884.
• "Primadona", 1893.
• "Slijepčeva žena", 1893.
• "Programi oporbenih stranaka u Hrvatskoj" (suautor Š. Mazzura), Tisak Dioničke tiskare, Zagreb 1894.
• "Ladanjska opozicija", 1896.
• "Gravaminalna adresa, koju je u ime hrvatske opozicije predložio Hrv. saboru u sjednici od 18. veljače 1899." Zagreb 1899.
• "Izborna reforma", Tisak Antuna Scholza, 1899.
• "Evolucija političkih ideja", Tiskara i litografija Mile Maravića, Zagreb 1902.
• "Loubet u Alžiru", 1903.
• "Razpust sabora", Zagreb 1905.
• "Ministerijalni savjetnik" (pseud. Rodoljub), Tisak Riečke dioničke tiskare, 1906.
• "Ladanjska opozicija", Zagreb 1908.

 

 

Kreirao: SEAS

Izvori:

• Index.hr, Kalendar, Marijan Derenčin, 24. rujna 1836. - 8. veljače 1908.
• Wikipedia, Marijan Derenčin
• GENI, Dr. Marijan Derenčin
• Hrvatski biografski leksikon, DERENČIN, Marijan
• Lukežić, Irvin, Marijan Derenčin, Sušačka revija, str103/104, 2018.
• SUŠAČKA REVIJA broj 107/108, Irvin Lukežić , KAKO SE GRADILO KAZALIŠTE U ZAGREBU?
• BillionGraves, Dr. Marijan Derenčin

 

- Riječka groblja - Imenik riječkih posljednjih počivališta - Riječka povijest općenito - Povijest Rijeke od Prapovijesti do 1400 - Povijest Rijeke od 1500 do 1600 - Povijest Rijeke od 1625 do 1650 - Povijest Rijeke od 1675 do 1700 - Povijest Rijeke od 1725 do 1750 - Povijest Rijeke od 1775 do 1800 - Povijest Rijeke od 1825 do 1850 - Povijest Rijeke od 1875 do 1900 - Povijest Rijeke od 1925 do 1950 - Povijest Rijeke od 1975 do 2000 - Povijest Rijeke od 2015 do Danas - Rijeka, razni događaji i ostalo - O Rijeci na engleskom jeziku

- Riječke Biografije - Riječka vlast kroz stoljeća - Povijest Rijeke od 1400 do 1500 - Povijest Rijeke od 1600 do 1625 - Povijest Rijeke od 1650 do 1675 - Povijest Rijeke od 1700 do 1725 - Povijest Rijeke od 1750 do 1775 - Povijest Rijeke od 1800 do 1825 - Povijest Rijeke od 1850 do 1875 - Povijest Rijeke od 1900 do 1925 - Povijest Rijeke od 1950 do 1975 - Povijest Rijeke od 2000 do 2015 - History of Racing, Preluk - Rijeka - Riječki grbovi i zastave (heraldika)

 

Na vrh stranice