Maylender Michele
Rođen: Rijeka 11. listopad 1863.
Umro: Budapest 9. veljača 1911.
Roditelji: Simon Michele Maylender (1824.-1894.) i Giovanna Rasum (1833.-1904.)
Braća i Sestre: Edvige (1858.-1910.) (1876. udana za Antonia Grossicha), Giovanna Giuseppa Natala (1859.-1904.), Albino (1862.-1934.), Cecilia (1868.-1883.)
Supruga: Giulietta Maria Natala rođena Venchiarutti (1866.-1937.)
Djeca: -
Izuzetno cijenjen političar, i jedna od najutjecajnijih osoba svog vremena, koji je bio osnivač Autonomaške asocijacije, poznate i kao Autonomaška stranka Rijeke (Associazione Autonoma, Partito Autonomo). Poslije velikog Ciotte , Maylender postaje gradonačelnik.
Michele Maylender rođen je u Rijeci kao sin mađarskog Židova koji je prešao u katolicizam.
Nakon školovanja u Rijeci Maylender odlazi u Kolosvar, a potom u Budimpeštu na studij prava.
1888. postaje doktor prava, a 1890. polaže ispite za pravnika.
1891. otvorio je pravni ured u Rijeci, gdje je pokazao izvrsne profesionalne vještine.
1893. godine Maylender je među osnivačima književnog kruga, koji je postao najveće talijansko kulturno okupljalište u Rijeci.
Godine 1896. Maylender je, tražeći veću autonomiju od Dezső Bánffya i centralizirane mađarske izvršne vlasti, osnovao Autonomističku stranku.
Inicijativa je bila uspješna i u veljači 1897. godine bili su raspisani novi izbori za obnovu polovice gradskog vijeća. Autonomna stranka optuživala je liberalnu da je spremna prodati riječka autonomna prava, pa je za izbore ušla u "neprincipijelnu koaliciju" s Hrvatima i pomoću hrvatskih glasača pobijedila.
01. prosinca 1897. Michele Maylender izabran za gradonačelnika, ali odbija prisegnuti da će poštovati zakone koji su Rijeci nametnuti. Tada je tridesetogodišnji Maylender ušao je u vijeće.
Sa 31 glasom od 55 članova vijeća, Maylender je prvi put bio izabran za gradonačelnika 19. veljače 1897. godine, naslijedivši pokojnog Giovannija de Ciottu, koji je tu funkciju obavljao kontinuirano od 1872. do 1896. Prvi potpredsjednik bio je Nicolo Jeletić, a drugi Emidio Mohović.
Izbor Maylendera bio je odlučujući signal političkih promjena koje su se dešavale u Rijeci. Vrhunac je bio kada je raspušteno općinsko vijeće Rijeke, i kada ga je 1898. godine zamijenio kraljevski povjerenik, ministarski savjetnik Antonio de Valentsits.
Nakon toga Maylender je pokrenuo tjednik "La Difesa", gdje su tvrdnje autonomista postale izričite.
06. studenog 1897. Zastupništvo daje ostavku, osim 5 članova
10. siječnja 1898. Maylender je instaliran za gradonačelnika, ali vice-guverner dr. Tibor Gaal raspušta Zastupništvo
12. travnja 1898. Druga instalacija Maylendera
28. travnja 1898. Maylender je opet izabran za gradonačelnika, no opet odbija položiti prisegu
Kad je 1901. Kálmán Széll naslijedio Dezsőa Bánffyja kao mađarskog premijera, ozbiljno je pokušao vratiti pozitivnu klimu u gradu, a Maylender je ponovno izabran na dužnost gradonačelnika.1901.02.03. po šesti puta izabran Maylender za gradonačelnika, koji prihvaća nominaciju, a u rujnu se ponovno glasovalo, ovoga puta za zastupnike za Narodnu skupštinu. Tada je samom Maylenderu ponuđeno da da ostavku na mjesto gradonačelnika i prihvati mjesto delegata za budimpeštanski parlament. Maylender je tu poziciju odbio i predložio drugog kandidata, svoga dugogodišnjeg prijatelja grofa Batthyjanija koji se, unatoč tome što je bio guverner Rijeke, nije slagao sa politikom koju je Mađarska provodila u Rijeci. Odabir Mađara među tada vrlo uzrujanim riječkim građanstvom, još uvijek šokiranim zbog mađarskih pokušaja nametanja mađarizacije u gradu, osudilo je Maylenderov odabir Mađara, iako je naposljetku na izborima pobijedio Batthany.
17. veljače 1901. Maylender je potvrđen za gradonačelnika, pa je svečano instaliran
06. listopada 1901., pred izbor za zastupnika u parlamentu, Maylender daje ostavku i povlači se iz javnog života. Ricardo Zanella preuzima Maylenderovu ulogu u autonomaškoj stranci. Već 1902. godine, Zanella postaje urednik novina "La Voce di Popolo", a riječka javnost mu daje podršku kao novom vođi Autonomne stranke
Maylender se vratio aktivnoj politici 1911. godine, kada je prihvatio kandidaturu za Riječkog zastupnika u mađarskom parlamentu. Izabran je, ali je iznenada umro od moždanog udara u parlamentu u Budimpešti 1911. godine.
Pokopan je na groblju Kozala, polje M-V-33.
Zanimljivo je da se je njegova sestra Edvige Maylender oženila za Antonia Grossicha (Draguć pokraj Buzeta, 7. Lipnja 1849. - Rijeka, 1. Listopada 1926.), riječkog i političara, liječnika i kirurga svjetskog glasa koji je 1908. prvi u kirurgiju uveo jodnu tinkturu za brzu dezinfekciju rana i kože,i budućeg vođu Talijanskog nacionalnog vijeća Rijeke godine 1918.
RADOVI:
- Storia delle accademie d'Italia, Bologna, L. Cappelli Edit. Tip., 1926-1930, 5 vols.
- Storia delle Accademie d'Italia; con prefazione di Luigi Rava. 5 v. - Bologna : Forni, stampa 1976. - Ripr. facs. dell'ed.: Bologna : Cappelli, 1926-1930. - Ed. di 300 esempl.
- Vol. 1 : Abbagliati - Centini.
- Vol. 2 : Certi - Filotomi.
- Vol. 3 : Finti - Lydii Lapidis.
- Vol. 4 : Litana - Rinnovati.
- Vol. 5 : Rinomati - Zitoclei
Kreirao: - Nenad Labus
- SEAS
Izvori:
- Šuran Vanesa: POLITIČKI I ETNIČKI SUKOBI U RIJECI OD 1905. DO 1907. GODINE PREMA NOVINAMA IZ JADRANSKE REGIJE
- DAR, JU-2 2a\1927 Storia accademie d'Italia