Ciotta de, Giovanni (Ciotta von, Johann)

Rođen: Rijeka, 24. travnja 1824.
Umro: Lovran, 6. studenog 1903.

Roditelji: otac Lorenzo, majka Adrijana Marija rođ. Adamić
Supruga: Natalia rođ. Ritter-Záhony (Gerc, 1832. – Rijeka, 19. ožujka (svibnja ?) 1895.), bivša supruga Pietra Scarpe
Djeca: Kćeri Alice i Edmee

je bio najuspješniji gradonačelnik Rijeke ili "Il Magnifico podesta". Svojom je političkom i društvenom djelatnošću u Rijeci obilježio posljednja tri desetljeća 19. stoljeća.

Otac Lorenzo doselio se iz Livorna u Italiji, i postao najjači trgovac drvom u Rijeci. Tu se i oženio s jednom od kćeri Andrije Ljudevita Adamića, Adrijanom Marijom Adamić. Giovanni de Ciotta je bio njihov prvorođeni sin. Giovanni je dakle, po majci bio unuk slavnog djeda, Andrije Ljudevita Adamića, još jednog među markantnim gradonačelnicima u riječkoj povijesti, najistaknutijom osobom u Rijeci s kraja 18. i početka 19. stoljeća.

Franjo Pavačić napravio je i službeni portret gradonačelnika Rijeke Ciotte u svečanoj mađarskoj odjeći, što nam može danas izgledati zbunjujuće, no precizno je odražavalo njegovu politiku.

Ciotta je srednjoškolsko obrazovanje stekao u Rijeci, a potom je pohađao Vojnu akademiju u Beču.
25. Listopada 1843., stupa u vojsku.
Tijekom revolucionarnih 1848. i 1849. godine borio se u Italiji, a zatim i služio vojnu službu u Veroni i Veneciji. Nakon poraza austrijske vojske u bitci kod Solferina 1859. godine, napušta vojsku i vraća se u Rijeku gdje započinje uspješnu političku karijeru. 11. travnja 1869. postaje delegat u ugarskom parlamentu. Dvije glavne odrednice njegovog politčkog djelovanja bile su borba za autonomiju Rijeke te preobrazba malog primorskog grada u srednjeeuropski, kozmopolitski grad.

1863. ženi se Natalijom rođ Záhony Ritter (slika desno). Imali su dvije kćeri. Natalija je iz prvog braka s Pietrom Scarpom imala još petero djece. Vodila je aktivan društveni život. Pisala je i objavljivala romane na njemačkom i talijanskom jeziku. Godine 1850. izabrana je za predsjednicu riječke podružnice Crvenoga križa, a 25. srpnja 1867. osniva "Società Pic-nic", društvo koje se bavilo dobrotvornim radom i prikupljanjem pomoći za siromašnu djecu.

Nakon donošenja novog Statuta grada, Giovanni 27. travnja 1872. preuzima dužnost gradonačelnika. Bio prvi čovijek Rijeke više od četvrt stoljeća, u vremenu od 1872. do 1897. godine, poznatom još i kao "Ciottina era", boreći se za čvrstu vezu s Peštom, gradsku autonomiju i talijanski jezik.

Do 1872., kada dolazi na mjesto gradonačelnika, u Rijeci se intenzivirala gradnja od strane mađarskih arhitekata. Razlog je tzv. "riječka krpica" iz 1868. godine, kojom se ostvarila težnja Mađara za stvaranjem Mađarskog primorja. Iz Budimpešte dolaze arhitekti koji su uglavnom svojim gotovim planovima i projektima, bez uvida u situaciju u gradu gradili svoja zdanja. Dolaskom Ciotte za gradonačelnika angažman mađarskih arhitekata u gradu se smanjuje. Giovanni Ciotta je odmah reorganizirao Građevinski ured.
Nakon ekipiranja Gradskog građevinskog ureda, na čijem je čelu najprije bio Giuseppe Leard, a od 1880. inženjer Isidor Wauchnig, donosi se generalni urbanistički plan. Uz pomoć Learda 17. ožujka 1873. raspisuje natječaje za nove arhitekte i tehničare, i tada se počinju upošljavati tršćanski arhitekti. Na urbanističkom oblikovanju Rijeke sudjeluju poznati europski arhitekti i graditelji, koji privučeni poslom i ugodnim življenjem u gradu u koji se slijeva kapital bogatih industrijalaca, trgovaca, potpuno slobodni da ostvaruju svoje arhitektonske vizije. Zaposlio je mahom tršćanske graditelje pa ne čudi sličnost Rijeke i Trsta. Školovan za vojnog građevinskog inžinjera, dobro je razumio probleme arhitekture i urbanizma, te je odmah naručio izradu generalnog urbanističkog plana, ne bi li unio sustavnost u sve ono što je smatrao da bi Rijeka trebala dobiti u najkraće vrijeme. Plan je bio dovršen 1874. godine. Sačuvan je u arhivu Instituta za urbanizam. U razvoj grada Ciotta je uložio i velik dio svog privatnog kapitala. Arhitekta Giacomo Zammatti je bio najvažnija Ciottina pomoćna figura u arhitektonskoj preobrazbi Rijeke. Zammatti je stigao iz Trsata u Rijeku na Ciottin poziv.

Kao izrazito energična osoba, Giovanni de Ciotta je zaslužan je za urbanizaciju grada. Bio je pokretač brojnih komunalnih intervencija zahvaljujući kojima Rijeka poprima izgled modernog grada. U njegovo vrijeme gradi se nova zgrada kazališta koju su projektirali Fellner i Helmer iz Beča. Kazalište je dovršeno 1885.godine, deset godina prije kazališta istih projektanata u Zagrebu. Sagrađen je kompleks zatvorene tržnice (gradnja zapčela u srpnju 1888.), park na Mlaci, vodovod (10. Travnja 1894. na imendan cara i kralja Franje Josipa I., mreža vodovoda Ciotta (acquedotto Ciotta) svečano je puštena u rad) i niz školskih zgrada. Gradi se palača Modello (zamišljena također u arhitektonskom uredu Fellnera i Helmera), obnavlja se i proširuje Gradska vijećnica – Municipij te uređuje gradska infrastruktura. 1889. je, prema nacrtima Ferencza Pfaffa, započela gradnja željezničkoga kolodvora (zgrada otvorena 01. siječnja 1890.). 1887 je započeta izgradnja palače pošte na Korzu. Započinju i veliki radovi na urbanizaciji područja od Dolca do Zagrada. Krajeve ulice Dolac monumentalizirao je projektom Osnovne škole za dječake (danas Talijanska gimnazija, svečano otvorenje bilo je 01. 09. 1888., gradnju je izvodila tvrtka "Depangher i Botta", koja je dovršila obje školske zgrade), odnosno Osnovnom školom za djevojčice (1. siječnja 1888. inauguracija Osnovne Škole za djevojčice, danas Sveučilišna knjižnica). Samo 3 godine nakon ostavke Ciotte, duž cijelog grada je vozio električni tramvaj, 11 godina prije nego je uveden u Zagrebu. Otvoren je "Prirodoslovni muzej Liburnije" koji djeluje po principima bečkog Naturhistoriches Museuma, u ono doba jednog od najsuvremenijih muzeja.

Za vrijeme Ciottinog mandata industrija se u gradu ubrzano razvija, promet u luci snažno raste, svi gospodarski subjekti imaju vrlo uspješno poslovanje. Grad privlači kapital iz cijele Europe, a s kapitalom u grad dolaze i njegovi ulagači. Razdoblje je to prosperiteta Rijeke, naročito period od 1875. – 1890. godine, koje se smatraju "zlatnim godinama" Ciottinog mandata, kasnije poznat kao "Idila". 1873. godine Rijeka je željezničkim prugama preko Ljubljane i Zagreba povezana s Bečom i Budimpeštom, a od 1874. i Trstom, a što je bio preduvijet za procvat luke. 1881. je sagrađena i jedna od prvih trajnih zgrada u kompleksu željezničke stanice i njenih skladišta, a ujedno i najveća, željezničko skladište IIIb (danas br. 31). 1878. se prema Ossoinackovim sugestijama otvaraju prva moderna lučka skladišta u Rijeci. 30. kolovoza 1881. u luci na gatu Zichy zasjala je prva električna svjetlost u Rijeci, čime je luci Rijeka omogučen noćni pretovar tereta. Osim procvata luke, njegov gradonačelnički mandat obilježava otvaranje prve rafinerija nafte u ovom dijelu svijeta koja je do početka 20. stoljeća postala i najveća rafinerija u čitavoj Austro – Ugarskoj Monarhiji, a zadovoljavalja je 30 % njezinih potreba, osnutak dioničkih parobrodskih društava, otvaranje banaka. 1880. Zbog posebne privlačnosti Rijeke za oplodnju kapitala, "Mađarska opća kreditna banka" (Magyar Általános Hitelbank) u njoj otvara predstavništvo za trgovinu i bankarske poslove.

Od 10. veljače 1868. do 19. prosinca 1871. Giovanni comm. de Ciotta bio je potpredsjednik Trgovačke Komore (Camera di commercio e d'industria di Fiume).
10. lipnja 1881. godine de Ciotta i dr. Antonio de Vallentsits su imenovani Potpredsjednicima Riječke Podružnice udruženja Crvenog križa zemalja svete krune Ugarske u odboru za gospodu, a izvršnom predsjednicom Odbora za dame Natalia de Ciotta, supruga de Ciotte.

Povezao je Giovannija Luppisa s Whiteheadom te se sprema uključiti u trgovanje budućim, usavršenim "čuvarom obale" (torpedom) koji bi mu, prema ugovoru, donio desetinu dobiti. Bio je jedan od četvorice dioničara riječkog Torpeda: Annibale Ploech (1826. – Rijeka, 1884.), Ivan Giovanni Luppis (Rijeka, 25. sječnja 1813. - Milano 11. sječnja 1875.), Robert Whitehead (Bolton-predgrađe Manchestera, 3. siječnja 1823. – selo Shrivenham (Berkshire) 14. studenog 1905.) i Ciotta. 14. kolovoza 1864. godine potpisuju ugovor kojim se obvezuju na punu tehničku i financijsku suradnju u okviru svojih mogućnosti.

Osim toga, u Ciottino je vrijeme u Rijeci udvostručen broj stanovnika, u gradu su bila smještena 22 konzulata, dvadesetak hotela i čak devet kina.
Za svoje je zasluge odlikovan Viteškim križem Kraljevskog Ugarskog reda sv.Stjepana, Komanderskim križem i ordenom Željezne krune III. reda cara Franje Josipa I, Ordenom komandera sv. Mauricija i sv. Lazara Savojske dinastije te Ordenom viteza II. klase pruskog reda s krunom.

Giovanni de Ciotta podnosi ostavku 1896. godine, kada je ugarski premijer Dezső Bánffy počeo provoditi centralističku politiku prema Rijeci, a čemu se Ciotta protivio, misleći da se Ugarska počela odviše miješati u poslove Rijeke.

Do konca života, 6. studenog 1903. godine, Ciotta je živio u svojoj vili u Lovranu. Riječ je o "Vili Antoinetti", sagrađenoj 1895. (nekad na slici ljevo, a danas na adresi Žrtava fašizma 1) u kojoj je živio do svoje smrti s kćerkama Alice i Edmee.
Supruga Natalia umrla je 19. svibnja 1895.
Ciotta je umro u 80-toj godini života. Pokopan je u Rijeci na groblju Kozala, a grob mu je podigao grad Rijeka za zasluge (A-VII-45) (slika desno). Na slici dolje, svečani ispračaj tijela Giovannija de Ciotte iz Lovrana 7. studenog 1903.
Zbog svojih vrlina i omiljenosti među pukom, te nesebičnih zasluga za grad, dobio je i odlikovanje počasnoga građanina Rijeke 1884. godine.

Danas jedna od ulica u Rijeci nosi njegovo ime.

ŠKOLOVANJE:
1. listopada 1838.	Inžinjerijske akademije (Genie-Akademie) u Beču (Leimgrube na očev trošak (430 fl.) pod ppkovnikom von Wolterom1 0g 10m 12d	Gatti I.th. 799
1843.	Polaznik jednogodišnjeg inžinjerskog kursa uz smanjenu naknadu	Sch. 1844:433

 

KARIJERA:
25. listopad 1843. - 28. kolovoz 1844.	Potporučnik 2. klase (Unterlt.)	Gatti I.th. 799. Sch. 1845:399; 1846:399;
28. kolovoz 1844. - 15. travanj 1846.	Potporučnik 1.klase
15. travanj 1846. - 2. sječanj 1849.	Natporučnik
27. sječan 1849. - 15. sviban 1856.	Kapetan 2. klase (Capitan-Lt.)	Gatti I.th. 799
16. svibanj 1857. - 18. ožujak 1857.	Kapetan 1. klase (Hauptmann 1. Classe)	Sch. 1850:478; 1851:501, 1852:553, 1853:567; 1854:579; 1855:595, 1856:576, 1857:574; 1858:527.
1859. - 1860-1861.	??
1861.	Major, umirovljen (Major pensioniert, Character ad honorem)	Gatti I.th. 799

 

FUNKCIJE:
28. kolovoz 1844. - 15. travanj 1846.	u Veneciji pod ppkovnikom bar. Pöckom2 (1g 7m 18d)	Sch. 1845:399; 1846:399;
15. travanj 1846. - 15. listopad1846.	u Veneciji pod ppkovnikom bar. Pöckom i majorom von Khautzom3 0g 6m 0d
15. listopada 1846. - 28. prosinac 1847.	u Veroni kod Direkcije za gradnju utvrda pod ppukovnikom Hlavatym4 (1g 2m 13d)
28. prosinac 1847. - 3. svibanj 1848.	u Olomoucu [Ollmütz, Olmütz], pod pukovnikom von Zittom5 (0g 4m 5d)
3. svibanj 1848. - 7. lipanj 1848.	u Veroni pri Poljsko-inžinjerijskoj direkciji (Feld-Genie Direction) pod pukovnikom von Teyberom6 (0g 1m 4d)
7. lipanj 1848 - 25. srpanj 1848.	u Mantovi pod pukovnikom von Rohnom7 (0g 1m 18d)
25. srpanj 1848. - 5. kolovoz 1848.	kod opsade Peschiere pod pukovnikom von Teyberom (0g 0m 11d)
5. kolovoz 1848. - 24. studeni 1848.	u Peschieri nakon ..., pod ppkovnikom bar. Maretićem (Maretichem) (0g 3m 19d)
24. studeni 1848. - 20. sječanj 1849.	u Bergamu nezavisno kod Ba?? della Rocca (0g 1m 27d)
26. sječanj 1849. - 16. ožujak 1849.	u Bergamu kao gore (0g 1m 18d)
16. ožujak 1849. - 1. travanj 1849.	u pohodu u Piemontu, dodijeljen III. Armijskom korpusu pod FML bar. Appeltom8 (0g 0m 16d)
1. travanj 1849. - 15. svibanj 1851.	u Milanu pod majorom von Besozzijem9 (2g 1m 14d)
16. svibanj 1851. - 4. svibanj 1855.	u Milanu pod majorom Julianom von Domaschewskym10 (3g 11m 24d)	Sch. 1851:501, 1852:553, 1853:567
1854.	(sup. beurlaubt.)	Sch. 1854:579
4. svibanj 1855. - 3. ožujak 1856.	u Trstu pod majorom von Kaisersheimbom11 (0g 9m 28d)	Sch. 1855:595
3. ožujak 1856. - 10. kolovoz 1857.	u Mantovi pod ppukovnikom Julianom von Domaschewskym (1g 5m 7d)	Sch. 1856:576; 1857:574
10. kolovoz 1857. - 18. ožujak 1858.	u Krakovu pod pukovnikom Corneliusom Ritterom von Wurmbom12 (0g 7m 8d)	Sch. 1858:527
18. ožujak 1858. - 18. studeni 1858.	u 2. inžinjerijskom bataljonu u Krakovu pod ppukovnikom i zapovjednikom bataljona Wütschem13 (0g 8m 0d)

 

1. Wolter, Edler von Eckwehr Johann, počasni sudski prisjednik Tamiške županije (Honorar- Gerichst-Tafel-Beysitzer des Temeser Comitats), ravnatelj Inžinjerijske akademije u Beču (Local-Director der k.k. Ingenieur-Akademie in Wien).
2. Pöck, Peregrin Freyherr von.
3. Khautz von Eulenthal, Carl.
   
4. Hlavaty, Johann.
   
5. Zitta, Emanuel.
6. Teyber, Josef Edler von.
7. Rohn, Johann.
8. Appel, Christian Freiherr von.
9. Besozzi, Carl von.
10. Domaszewski, Julian von.
11. Kaisersheimb, Franz von.
12. Pokopan je na groblju Kozala B-I-3. Cornelius ritter von Wurmb (1. IV. 1806.-19. XII. 1873.) podmaršal austrijske vojske (k.k. Feldmarschall-lieutenant); 27.5.1859 GM,; 1.12.1867 FML-Char. ad hon. u. pens. Nosilac Ordena Željezne krune 3.klase i Križa za zasluge (Verdienstkreutz), oba s ratnim dekoracijama.
13. Wütsch, Johann.

 

ODLIČJA:

• Viteški križ Kraljevskog Ugarskog reda sv. Stjepana
• Komanderski križ i orden Željezne krune III. reda cara Franje Josipa I.
• Orden komandera sv. Mauricija i sv. Lazara Savojske dinastije
• Orden viteza II. klase pruskog reda s krunom

 

DJELA / KNJIGE:

• Ciotta, Giovanni (J.C.) Fiume und Seine Eisenbahnfrage, Fiume Stabilimento Tipolitografico, 1864.
• Ciotta, Giovanni, (J.C.) Der Suez-Canal und seine beziehungen zu den Handelsverhaltnissen Ungarns, Pest 1870.

Kako kaže Nenad Labus, ono što se ne vidi na nadgrobnoj ploči, glasilo je po A. Antoniazzo de Bocchina:

A GIOVANNI Comm. DE CIOTTA PER MOLTI LUSTRI PODESTA' DI FIUME SUA RINNOVATA PER LUI DIFENSORE TENACE NELLO ASSENSO DI POPOLO COSCIENTE DI GUARENTIGIE AVITE E DI PARLAR GENTILE RICORDANDO IL MUNICIPIO POSE MCMIII.

GIOVANNIJU komendatoru DE CIOTTI KROZ MNOGE USPJEHE GRADONAČELNIKU SVOJE RIJEKE KOJU JE OBNOVIO KAO ČVRSTI ZAŠTITNIK UZ ODOBRAVANJE NARODA SVJESNOG JAMSTVA PREDAKA I UGLAĐENOG IZRAŽAVANJA MUNICIPIJ U SPOMEN PODIŽE 1903.

 

 

 

Kreirali: - Nenad Labus
          - SEAS          

 

 

Izvori:

• (Gatti) Gatti, Friedrich, Geschichte der k.k. Ingenieur und k.k. Genie-Akademie 1717-1869, u: Gesch. der k.k. Technschen Militar-Akademie, I. th., Wien 1901.
• (Sch.) Militär Schematismus für J. 1851-1855.
• Treccani, CIOTTA, Giovanni
• Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka, 120 godina – Giovanni de Ciotta
• Wikipedia, Giovanni de Ciotta
• Facebook: Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka, 19. 5. 1895. umrla je Natalia Ciotta, piše: Igor Žic

 

- Riječka groblja - Imenik riječkih posljednjih počivališta - Riječka povijest općenito - Povijest Rijeke od Prapovijesti do 1400 - Povijest Rijeke od 1500 do 1600 - Povijest Rijeke od 1625 do 1650 - Povijest Rijeke od 1675 do 1700 - Povijest Rijeke od 1725 do 1750 - Povijest Rijeke od 1775 do 1800 - Povijest Rijeke od 1825 do 1850 - Povijest Rijeke od 1875 do 1900 - Povijest Rijeke od 1925 do 1950 - Povijest Rijeke od 1975 do 2000 - Povijest Rijeke od 2015 do Danas - Rijeka, razni događaji i ostalo - O Rijeci na engleskom jeziku

- Riječke Biografije - Riječka vlast kroz stoljeća - Povijest Rijeke od 1400 do 1500 - Povijest Rijeke od 1600 do 1625 - Povijest Rijeke od 1650 do 1675 - Povijest Rijeke od 1700 do 1725 - Povijest Rijeke od 1750 do 1775 - Povijest Rijeke od 1800 do 1825 - Povijest Rijeke od 1850 do 1875 - Povijest Rijeke od 1900 do 1925 - Povijest Rijeke od 1950 do 1975 - Povijest Rijeke od 2000 do 2015 - History of Racing, Preluk - Rijeka - Riječki grbovi i zastave (heraldika)

 

Na vrh stranice