Ramous Osvaldo
Rođen: Rijeka, 28. svibanj 1905.
Umro: Rijeka, 2. ožujak 1981.
Roditelji: Adolf i Marija rođena Giacich (Jačić)
Braća i sestre: 5
Supruga: od 1936, Matilde rođena Meštrović (unuka poznatog kipara Ivana Meštrovića),
od 1951. Nevenka rođena Malić
Osvaldo Ramous talijanski pjesnik, pripovjedač, dramatičar, prevoditelj, redatelj, redatelj u riječkoj Talijanskoj drami, autor je oko 400 članaka i eseja objavljenih u časopisima, prvo je poratno ime riječke književnosti na talijanskom jeziku i jedna od vodećih osobnosti u kulturi talijanske nacionalne zajednice u Hrvatskoj tijekom 20. stoljeća. Radio je kao novinar, kritičar te kazališni redatelj. Najvrednije književne stranice ostavio je ispisane lirskim stihovima, nerijetko posvećenim nezaustavljivosti vremena i prolaznosti života. Kritika je u njima prepoznala odlike suzdržanog modernizma.
Uz poeziju autor je i pripovijedaka, novinskih kritika, prijevoda, radiodrama, te dvaju romana, od kojih je objavljen samo jedan, "Galebovi na krovu" (1951) na hrvatskom portugalskom jeziku.
I ne samo to. On je prvi koji je pisao o egzodusu u Rijeci i okolici, uzimajući u obzir i prognanike i one koji su ostali u gradu. Brani talijanska prava i kulturu i objašnjava život Talijana koji su ostali u tim krajevima. Kritizirao je "Unione degli italiani dell'Istria e di Fiume" (UIIF) (Savez Talijana Istre i Rijeke) jer nisu Talijanima koji su ostali dali dovoljno prostora i identiteta, ali i zato što se udruženje previše bavilo politikom, a premalo kulturom.
Prevodio je s francuskoga, španjolskoga, ali i s hrvatskog, srpskog, slovenskog i makedonskog jezika, pa je, uz doprinos održanju riječkoga talijanstva, zapažen i kao posrednik između talijanske, hrvatske i drugih južnoslavenskih kultura. Također će ostati upamćen kao suosnivač i ravnatelj Talijanske drame HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci.
Rođen je u riječkom "starom gradu" (Cittavecchia (Via Municipio)). Otac mu je porijeklom bio Slovenac, sa izvornim prezimenom Ramovš, po zanimanju mehaničar. Djevojačko prezime njegove majke, Giacich jedno je od malobrojnih starih opatijskih prezimena. Majka mu je bila domaćica.
Osvaldo je rođen kao najmlađe od šestoro djece. Već u dobi od dvije godine gubi oca, pa je sva briga o odrastanju i odgoju pala na majku. Obitelj je bila vrlo siromašna, a i njegov životni put bio je prilično težak. Zbog toga majka sa šestero djece seli bratu na Belveder, kod ujaka Nazia koji se nastavio brinuti za djecu. On je otkrio Osvaldov glazbeni i literarni talent.
Osnovnu školu je pohađao u Rijeci. Nakon osnovne, učiteljsku i glazbenu školu pohađa u isto vrijeme. Osim toga desetak godina je studirao klavir i violinu u klasi prof. Malvina. Zbog krhkoga zdravlja morao je privatno polagati ispite na srednjoj školi.
Zapošljava se dvadesetih godina, i to u državnim uredima i policiji, a nakratko i u Milanu, u osiguravajućem društvu.
Osvaldo, već odrastao, prve stihove objavljuje 1923. u riječkom mjesečniku "Delta" Antonia Widmara, časopisom sa kojim je surađivao do 1925. Surađivao je i sa "La Vedetta d'Italia" i "Fiumanella".
Devet pjesničkih zbirki s njegovim potpisom posmrtno je u Rijeci objavljeno 1982. u dvojezičnoj kritičkoj zbitci pod nazivom "Viaggio quotidiano / Svagdanje putovanje". Ramous je ujedno autor dvaju romana te niza drama, radiodrama i pripovijesti.
Zahvaljujući glazbenom obrazovanju od 1929. počeo je raditi kao kazališni i muzički kritičar. Piše glazbene i kazališne kritike i objavljuje ih u riječkom dnevniku "La Vedettta d'Italia" ("Talijanska izvidnica"), u kojem već 1930. postaje urednik i ostaje to sve do 1942. godine.
Godine 1936. stupa u brak s Matilde Meštrović, nećakinjom Ivana Meštrovića.
1938. talijanska izdavačka kuća "Termini" objavila je njegovu prvu zbirku pjesama "Nel canneto" koja prima pohvale s "Reale Accademia d'Italia".
Od polovice tridesetih godina surađuje u više književnih časopisa u Italiji, prije svega u riječkoj reviji "Termini", no i u više rimskih časopisa i novina: "Italia letteraria", "Meridiano di Roma", "Tribuna".
Prije kapitulacije Italije 1943., prihvaća mjesto direktora riječkih gradskih novina "La Vedetta d' Italia". Te se godine dogodio potpuno neočekivani događaj: otpušten je s isprikom da osoblje novina mora biti smanjeno, no u stvari Osvalda Ramousa smatraju neugodnim jer "nije bio dovoljno fašist".
1944. prihvaća se vođenja istog dnevnika. Njemci su imali potrebu za urednikom novina, intelektualcem fašističke i antikomunističke orijentacije. Ramous prihvaća, ali istovremeno, surađuje s partizanima i ostaje u kontaktu s predstavnicima Otpora. Sumnjiv je Nijemcima pa ga Gestapo u ljeto 1944. godine podvrgava ispitivanjima, zabranivši mu da napusti Rijeku.
Usprkos teškim godinama koje su uslijedile nakon Drugog svjetskog rata i egzodusa Italijana, Ramous ostaje u Rijeci i istraje u uvjerenju da su snaga i misija svake istinske kulture vrijedno vitalni. Odabire osebujan način međusobnih povezivanja kulturnih razlika u ovom kraju, duboko obilježenom političkim intervencijama.
Prevodi djela slavenskih pjesnika i pisaca i predstavlja te tekstove u uglednim talijanskim časopisima i kulturnom programu talijanske radio-televizije "RAI".
Talijansku dramu režira od 1946. do 1961. Odmah poslije rata uklapa se u nove okolnosti. Također, od 1946. do 1961. ravnatelj je Talijanske drame Narodnog kazališta Ivan Zajc i zamjenik intendanta riječkoga kazališta.
Godine 1951. sklapa brak s Nevenkom Malić, nastavnicom hrvatskog, francuskog, talijanski i engleskog, i voditeljicom Dječijeg kazališta u Rijeci.
U
ređuje i prevodi prvu antologiju suvremenih jugoslavenskih pjesnika pod nazivom "Poesia jugoslava contemporanea". Antologija izlazi 1959., šest godina prije uspostavljanja političkih i kulturnih odnosa između dviju zemalja, te obuhvaća 55 pjesnika (Hrvata, Srba, Slovenaca i Makedonaca).
Osim pjesama, prevodi i dramska djela Branislava Nušića ("Dr i Pokojnik"), Ive Vojnovića ("Ekvinocij"), Mirka Božića ("Ljuljačka u tužnoj vrbi") i Drage Ivaniševića ("Ljubav u koroti").
1961. godine odlazi u Mirovinu.
14. rujna 1962. zapisao je u svoj dnevnik: "Mislim da ću brzo započeti moj roman o Rijeci. Mogla bi to biti knjiga ne odveć debela, od tristo do četiristo stranica. ...Možda bi najbolja bila forma dnevnika... Priča bi mogla započeti ovako: Ja sam XYZ, rođen sam u Rijeci i ne prekidajući nikada življenje u svom gradu, imao sam u manje od pet desetljeća moga života, pet različitih državljanstava."
Njegov roman "Il cavallo di cartapesta" ("Kaširani konj" naslov više nego ironičan i gorak) je napisan nekoliko godina kasnije i doista započinje rečenicom o pet državljanstava glavnoga lika koje on sam ni jedno nikada ni od koga nije zatražio.
Svojim je romanom je htio razotkriti pravu dušu grada koji je zapravo glavni junak svih događanja. Nije niti imao namjeru biti pravi roman. Napisao ga je s ciljem da razotkrije nepoznatu stranu povijesnih prilika koje su odredile sadašnje stanje grada. "Il cavallo di Cartapesta", dovršen 1967., ali je objavljen tek 2008.
Talijanska unija je u natječaju za kulturu i umjetnost "Istria Nobilissima", nagradu u kategoriji književnosti nazvala po riječaninu "Osvaldo Ramous". To je najvažnija manifestacija talijanske umjetnosti i kulture u nas.
Ramous je vrlo cijenjen u riječko-istarskom talijanskom krugu; posljednjih se godina ponovno objavljuju njegove pjesničke zbirke, a priređen je i znanstveni skup posvećen njegovu novinarskom, kritičarskom, prevodilačkom i kulturnom radu.
Umro je 2. ožujka 1981. u Rijeci, a pokopan je na groblju Trsat, polje A-V-37.
GAVNA DJELA:
- Zbirke pjesama
- Nel canneto, Termini, 1938.
- Vento sullo stagno, Rijeka, Edit, 1953.
- Poesia jugoslava contemporanea, editore Bino Rebellato, Padova, 1959.
- Pianto vegetale, Padova, ed. Rebellato, 1960
- Il vino della notte, Venezia, Editrice Lombardo - Veneta, 1964.
- Risveglio di Medea, Padova, ed. Rebellato, 1967.
- Riječ u vremenu (HRV-ITA), Zora, Zagreb, 1969
- La parola nel tempo, Zagreb, Zora, 1969.
- Realtà dell'assurdo, Padova, Rebellato, 1973.
- Realtà delle cose, Padova, Rebellato, 1973.
- Pietà delle cose, Padova, Rebellato Editore, 1977.
- Viaggio quotidiano, Izdavački centar Rijeka, 1982.
- Tute le poesie, UNIONE ITALIANA FIUME UNIVERSITA POPOLARE DI TRIESTE, 1996
- Altre lettere italiane, EDIT, Fiume
- Režije
- 1948. - 1949. "Il berretto a sonagli" i "La giara" (Pirandello), Compagnia Italiana di Prosa del Teatro del Popolo di Fiume diretta da Osvaldo Ramous
- 1953. - 1954. "Pensaci Giacomino" (Pirandello), Compagnia Italiana di Prosa del Teatro del Popolo di Fiume diretta da Osvaldo Ramous
- Romani
- I gabbiani sul tetto, ("Galebovi na krovu"), Zagreb, Naprijed, 1964.
- Serenata alla morte, 1965.
- Il cavallo di cartapesta ("Kaširani konj"), Edit, Rijeka, 2007.
- Drame i komedije
- Un duello, 1935.
- Edizione straordinaria, GLAS RADA, ZAGREB, 1951.
- Lotta con l'ombra, Rijeka, EDIT, 1959.
- La mia ocarina, 1961.
- Il farmaco portentoso, 1963.
- Con un piede nell'acqua, 1969.
- Un cuore quasi umano, 1970.
- Guido, i' vorrei che tu, Lapo ed io..., 1972.
- Un attimo solo, 1974.
- Le pecore e il mostro, 1976.
- Viaggio senza meta, 1976.
- Sull'onda degli echi, 1977.
PRIZNANJA:
- 1955., Premio Cittadella (zlatna medalja) za zbirku "Vento sullo stagno"
- 1963., Premio Cervia za zbirku pjesama "Risveglio di Medea"
- 1964. Premio Silver Caffea iz Rima za neobjavljeni roman "grotesknog žanra" "L'ora di Minutopoli"
- 1965. Nagrada grada Rijeke za "Il vino della note" ("Noćno vino") i "I gabbiani sul tetto"
Kreirao: - Nenad Labus
- SEAS
Izvori:
- Hrvatska Enciklopedia, Ramous, Osvaldo
- SUŠAČKA REVIJA broj 72, Ervin Dubrović: KONJ ZA TRKU OSVALDA RAMOUSA
- La Voce del Popolo, Kristina Blecich: Osvaldo Ramous. Un personaggio poco valorizzato, Aprile 27, 2018
- Rijeka danas, Građani uredili grobnicu Osvalda Ramousa, September 11, 2011
- La Batana, Ricordando Osvaldo Ramous, Numero 179: gennaio-marzo 2011
Background picture copyright: 