Depoli Guido
Rođen: 29. kolovoza 1879.
Umro: Belluno, Italija, 12. lipnja 1948.
Roditelji: Pasquale i Enrichetta rođena Schiavon
Braća: Attilio (Rijeka, 22. listopada. 1887. -Genova 1. ožujka 1963.), Arrigo (?)
Supruga: ???
Djeca: Aldo, ??
Entomolog, geograf, povjesničar, speleolog i prirodoslovac. Članke s područja geografije, flore i faune i povijesti Rijeke i Istre objavljivao je u časopisima "Liburnia", "La Bilancia", "La Vedetta", "Bullettino della Deputazione fiumana di storia patria", "La Vedetta d'Italia", "Fiume" i drugim. Guido Depoli je govorio o mirnom suživotu Talijana i Slavena, ali nakon toga dodaje da su se, prema njegovom mišljenju, Italijani morali asimilirati, a Slaveni prilagoditi zato jer bi situacija nametnula neophodan proces talijanizacije riječkog teritorija.
Rođen je u Rijeci 1879. od oca Pasqualea, direktora škole i publiciste i Enrichette rođene Schiavon.
Stariji je brat Attilia Depolia, povjesničara i političara. Neki talijanski izvori navode i brata Arriga, ali su podaci o njemu nedovoljni i upitni.
U Rijeci završava osnovnu školu, a potom upisuje i završava mađarsku opću gimnaziju.
Bio je među najvećim povjesničarima koji su se zanimali za povijest Rijeke. Bio je znanstvenik samouk, zainteresiran za zemljopisno-etničko-političko-povijesno utemeljenje liburnijske regije. Također, vrsta kukaca kornjaša "Coleoptera" najviše su proučavane baš u razdoblju između 1896. i 1943., zahvaljujući dvojici neumornih istraživača i entuzijasta: E. von Beszédesu, marljivom istraživaču naše faune, liječniku iz Opatije i Lovrana, i samoukom kolekcionaru, entomologu i prirodoslovcu Guidu Depoliju koji je djelovao iz Rijeke i bio posebno posvećen modernim metodama sakupljanja kukaca. Depoli je proučavao i varijabilnost vrsta i ostavio je nekoliko vrlo zanimljivih istraživanja.
Depoli je, zajedno sa Egistom Rossijem bio i među osnivačima "Deputazione fiumana di storia Patria" (Riječke deputacije povijesti Domovine), kao i autor brojnih entomoloških publikacija, uključujući veliku studiju o kukcima Liburnije "I coleotteri della Liburnia", i vodiča "Guida di Fiume e dei suoi monti" ("Vodič po Rijeci i okolnim planinama"), te raznih povijesnih eseja. Vršio je i dužnost prvog predsjednika CAF-a (Club Alpino Fiumano - Riječki Alpinistički Klub) nakon prvog Svjetskog rata.
Za vrijeme svoje karijere piše brojne znanstvene i stručne radove, knjige i putopise.
Depoli daje važan doprinos poznavanju faune okolice Rijeke te bilježi neke od vrsta koje su u današnje vrijeme vjerojatno potpuno nestale s tog područja. Ipak, najveći dio svoje karijere posvećuje istraživanju kukaca kornjaša Coleoptera. Objavljuje desetke radova i svoje rezultate redovno prikazuje tadašnjoj akademskoj zajednici.
U sedam je opsežnih svezaka iznimno detaljno obradio faunu kornjaša Hrvatskog primorja, koje osim Rijeke uključuje i dijelove istočne Istre.
Depoli nije djelovao sam, već je u svome radu redovito bio u vezi s nekim od najvećih entomologa toga vremena, od kojih je potrebno istaknuti Giuseppea (Josef) Mullera (Zadar, 24. travanj 1880, – Trst, 21.rujan 1964.), zoologa i entomologa, tadašnjeg kustosa Prirodoslovnoga muzeja u Trstu (Museo di Storia Naturale) i kasnije ravnatelja (1928. - 1945.).
Entomološka zbirka "Prirodoslovnog muzeja Rijeka", osnovana istovremeno kad i sam muzej 1876. godine, sistematizacijom materijala sakupljenog od vrsnih entomologa s početka 20.st.: Depolia, Goidanicha, Hafnera, Splichaia, Beszedesa, Neubergera i drugih.
Najvažniji su radovi Guida Depolija o fauni kornjaša (Coleoptera) Liburnije u kojima daje opsežan pregled kornjaša istočnog dijela Istre. Entomološka zbirka Guida Depolija s oko 50 entomološkh kutija s približno 15 000 primjeraka ostala je očuvana i najvrednija je unutar zbirke te sa svojim tipskim materijalom, pripadajućom kartotekom i terenskim zabilješkama predstavlja svojevrsnu dokumentaciju neprocjenjive vrijednosti. Njegova zbirka čeka daljnju znanstvenu obradu.
1909. godine bio je jedan od suosnivača društva "Deputazione fiumana di storia patria" (Društvo za istraživanje povijesti Rijeke).
1910. prevodi latinski rukopis Ljudevita Josipa Cimiottija Steinberga "Il lungo muro presso la città di Fiume e l'arco antichissimo in questa esistente", objavljenog u "Bullettino della Deputazione fiumana di storia patria".
Inženjer Ferdinand Broodbeck, nadzornik gradnje novog riječkog kazališta, oduševljen kvarnerskim zaljevom i njegovim zaleđem, je 26. prosinca 1884. godine, uz pomoć novinara Adolfa Pellegrinija, saziva inicijalni sastanak kako bi organizirao i osnovao CAF, "Club Alpino Fiumano" (Riječki planinarski klub). Sastanku je prisustvovalo šesnaest osoba.
Utemeljujuća skupština održana je 12. siječnja 1885. uz tridesetoro prisutnih.Predsjednici društva tokom vremena su bili i inženjer Antonio Čeligoj (1898.), G. R. Zängerle (1899.), ugledni kirurg i političar Antonio Grossich (Grošić), inženjer Carlo Alessandro Conighi, 
Antonio Zanutel (1912.-1918.), političar i prirodoslovac Guido Depoli (1919.-1924.) i Giovanni Host-Venturi od 1924. godine do rata.
CAF je redovito objavljivao tekstove u svom časopisu Riječkoga planinarskog društva "Liburnia" (slika desno), a među najaktivnijim autorima članaka speleološke tematike ističe se, uz Egista Rossija i Guido Depoli. Jedno od najznačajnijih djela kluba u kojima je i on učestvovao predstavlja katalog krških fenomena "Liburnije" s 434 speleološka objekta objavljenog 1926. godine gdje je spomenuto nekoliko špilja i jama okolice Risnjaka.
Godine 1902. dva vodeća člana riječkog Cluba Alpino Fiumano (CAF), potpredsjednik Giuseppe (Josip) Wanka i u to vrijeme tajnik Guido Depoli, poduzimaju veliko istraživačko putovanje po Velebitu. O tom je putovanju Wanka izvijestio u bečkom časopisu "Oesterrrechische Touristenzeftung" (br. 22 od 16. studenoga 1902.) na njemačkom jeziku pod naslovom "Vierzehn Tage in Velebit". Taj opsežni putopis popraćen zanimljivim slikama, a 
zatim i njegov putopis "Im sudlichen Velebit" tiskan 1906. u Njemačkoj (u Alpenzeitungu), pobudio je priličnu pažnju u srednjoj Europi te ponukao brojne znanstvenike i znatiželjnike da posjete Velebit.
Wanka je bio profesor Pomorske vojne akademije u Rijeci i neumoran i pasioniran istraživač. Obilazio je ne samo okolicu Rijeke (Risnjak, Obruč, Učku) nego i centralne Alpe (Ortler, Dolomite). Njegov suputnik Depoli bio je dugogodišnji tajnik i predsjednik CAF-a, i urednik glasila CAF-a.
22. svibnja 1906. na sjednici CAF-a, Antonio Zanutel predložio je da se napravi ilustrirani vodič Rijeke i okolice. Tog se posla prihvatio Guido Depoli. Rezultat rada je knjiga "Guida di Fiume e dei suoi monti" (slika ljevo) pojavila 1913. godine, a printana je u "Tipografia Pietro Battara" . Knjiga je izdana u tvrdom uvezu i formatu 12 × 18 cm na 266 stranica. Vodič je podijeljen u nekolko većih cjelina: I. Kraj i ljudi; II. Rijeka; III: Itinerari – koji uključuju istočnu obalu, Vinodol, Karolinsku i Lujzinsku cestu, Platak, put za Mrzle Vodice i Gerovo. Potom se govori o brdima koja okružuju Grobničko polje, staroj i novoj cesti za Trst, Josipovoj cesti, Liburnijskoj rivijeri i željezničkim prugama.
1919. objavljuje zbirku povijesnih eseja "Fiume e la Liburnia".
1920. godine Guido Depoli poduzima prvo poznato istraživanje Zametske pećine. Četiri godine poslije, u riječkom časopisu "Fiume" objavljuje svoj članak "La grotta di Zamet e la sua fauna" koji sadrži prvi opis, nacrt špilje, mikroklimatske izmjere te popis špiljske faune.
Dužine je oko 200 metara, a najniža točka u špilji nalazi se 23 metra ispod razine ulaza. Ulaz u špilju je jamskog tipa, što znači da naliči bunaru s tlom koje naglo nestaje pod nogama. (slika: zametska pećina J.Poljak, sa CROINFO.NET, Nepoznata Rijeka: Zametska pećina)
Nakon I. svjetskog rata postaje direktor riječke carinarnice.
1923. bio je i suosnivač "Societa di studi fiumani".
1929. tajnik je Gospodarske komore Rijeke, a kasnije direktor Talijansko-mađarskog odbora za trgovinu.
Važan dio njegove karijere bio je i period od 1923 do 1938. godine kad je radio kao urednik časopisa "Fiume". U tom je časopisu objavljivao članke "I coleotteri della Liburnia" u kojima je najpotpunije do tada, obradio kornjaše Hrvatskog primorja.
Do danas je nekoliko autora objavilo kartu Rijeke s ucrtanim antičkim i ranosrednjovjekovnim nalazima. Najstarija poznata je ona koju objavljuje Guido Depoli u svom članku iz 1925. godine (sl. 1, T. II) u kojemu, temeljem tada poznatih arheoloških nalaza, raspravlja o najranijoj povijesti Rijeke i topografiji antičkoga grada.
Nalazi bedema u Ulici Korzo otkriveni su 1914. godine, a objavljeni tek 1925. u tom članku. Depoli je iscrtao obrise grada, tzv. citta quadrata, koje je, zbog pravilnog četverokutnog tlocrta, poistovjetio s rimskim vojnim logorom. U liniji koja povezuje Gradski toranj u Ulici Korzo i Arco romano, u smjeru sjever-jug, prepoznao je dekumanum, a okomito na tu liniju, između današnjeg Trga pul Vele crikve i bivšeg Augustinskog samostana na Trgu municipija, prepoznao je cardo.
Šta su Cardo i Dekumanum i kako se je određivao?
- Svećenik (augurum - pontifex - flamines) koji tumači volju bogova na zemlji na temelju prirodnih znamenja određuje geometrijsko središte grada – njegov pupak, sjecište carda i decumanima:
- cardo će označiti 2 grada, tj. 2 zone, ona ispred svečenika (par antica) i ona iza njega (pars postica)
- okomito na cardo ići će decumanus. Sve što je s desne strane (južne) biti će u novom gradskom prostoru - pars dextrata; a s lijeve strane (sjeverne) pars sinistrata.
Tako nastaju gradski regioni: antica dextrata i antica sinistrata, te postica dextrata i postica sinistrata. - sporedni cardo i dekumanum odnosno ulice – zatvarat će uže gradske četvrti - insule - u pravilnom ortogonalnom sistemu.
Sve to preuzeli su Rimljani od Etruščana, kao i obred koji prethodi obilježavanje gradskog perimetra te su ga posvojili kao svoju tekovinu.
U članku raspravlja i o najranijoj povijesti Rijeke i topografiji antičkoga grada, čime pokazuje da je upoznat s pružanjem dijela kasnoantičkih gradskih bedema kroz ulicu Korzo kao i s pružanjem kasnoantičkog obrambenog zida "Claustra Alpium Iuliarum" (Prepreka Julijskih Alpa) kroz ulicu Kalvarija. "Claustra Alpium Iuliarum" je kasnorimski obrambeni sustav limesa koji je između 3. i 5. stoljeća štitio prolaze u Italiju od upada drugih naroda. Kamenite zidove, koji su na nekim mjestima postavljeni u više linija, dopunjavale su kule, utvrde i tvrđave. Claustra se sastojala od niza međusobno povezanih utvrda koje su bili pod upravom Akvileje. Sustav se protezao od današnje Rijeke do Baške grape u Sloveniji.
Guido Depoli također piše i o rimskom luku (Stara vrata, Arco Romano, slika ljevo, klikni za veću rezoluciju). Zidine Klaustre prikazane su na vedutama Rijeke još od sredine 16. stoljeća, a o njima su osim Depolija pisali i autori poput Govannia Koblera, Ljudevita Josipa (Lodovico Giuseppe) Cimiottija i drugih.
Guido Depoli nakon Drugog svijetskog rata i pripojenja Istre i Rijeke Jugoslaviji, optira i napušta Rijeku te odlazi u Italiju. Živi u Udinama.
Umro je 1948. u gradu Belluno u Italiji.
DJELA:
- "Le origini dell'italianità di Fiume", Fiume 1906.
- "Lo spartiacque fra Quarnaro e Adriatico e la sua importanza per la geografia biologica", Fiume 1909.
- "Guida di Fiume e dei suoi monti", Fiume, Tipografia P. Battara, 1913.
- "I nostri monti", Fiume, Fiume, Mohovich E., 1915.
- "Fiume e la Liburnia, Saggio antropogeografico", Bari, Giussepe Laterza e figli, 1919.
- "Guida di Fiume e Provincia" (suautor Silvino Gigante), Torino 1924.
- "Caratteristiche economiche della Provincia del Carnaro nell'anno 1925", Fiume, Camera di Commercio e Industria della provincia del Carnaro, 1926.
- "La Provincia del Carnaro. Saggio geografico", Fiume, Società Studi Fiumani, 1928.
- "L'economia della Provincia del Carnaro negli anni 1926, 1927. e 1928", Fiume, Camera di Commercio e Industria della provincia del Carnaro, 1929.
- "L'economia della Provincia del Carnaro nell'anno 1929", Fiume, Camera di Commercio e Industria della provincia del Carnaro, 1930.
- "I Coleotteri della Liburnia", Fiume, Stabilimento Tipografico ˝La Vedetta d'Italia, 1930.
ČLANCI:
- "Rettili ed Anfibii del territorio di Fiume", Rivista Italiana di scienze naturali 18 (1898), str: 47–50.
- "Dal diario di una ex-governatrice di Fiume", revija Liburnia 1904.
- "Su Girolamo de Zara capitano di Fiume", Fiume, Editore il Municipio di Fiume, u: Bullettino della Deputazione fiumana di storia patria, 1910
- "La nostra pescheria in un documento del secolo XV", Fiume, Editore il Municipio di Fiume, u: Bullettino della Deputazione fiumana di storia patria, 1910
- "L. G. Cimiotti: Il lungo muro presso la città di Fiume e l'arco antichissimo in questa esistente" prijevod Guida Depolia, Fiume, Editore il Municipio di Fiume, u: Bullettino della Deputazione fiumana di storia patria, 1910
- "Eine neue Varieiht von Pentodon punctntus Vili" - W XXIX, Wien, 1910
- "Il dialetto fiumano", Fiume, Editore il Municipio di Fiume, u: Bullettino della Deputazione fiumana di storia patria, 1913
- "Aggiunta all'inventario dell'archivio degli Agostiniani", u: Bullettino della deputazione fiumana di storia patria 2, str: 131-133, 1912
- "Un problema archeologico", Fiume, Editore il Municipio di Fiume, u: Bullettino della Deputazione fiumana di storia patria, 1921
- "Il confine orientale di Fiume e la questione del Delta della Fiumara", Fiume, Editore il Municipio di Fiume, u: Bullettino della Deputazione fiumana di storia patria, 1921
- "Fiume nel memoriale S.H.S. della conferenza della Pace", Fiume, Editore il Municipio di Fiume, u: Bullettino della Deputazione fiumana di storia patria, 1921
- "Per l'esplorazione faunistica nella Liburnia", Liburnia, XV, str: 65-7, XVI. str 10- 15, 70-74. Fiume 1921
- "Il campo degli studi fiumani", u reviji "Fiume", Godina I, 1923
- "I punti oscuri della storia di Tarsatica e dell'origine di Fiume alla luce delle scoperte archeologiche", Fiume, 1925., Godina III/I, 19-51.
- "La cappella di S. Giovanni Nepomuceno al ponte della Fiumara", "SOCIETÀ DI STUDI FIUMANI", FIUME, STABILIMENTO TIPOGRAFICO ,,URANIA", 1924
- "I coleotteri della Liburnia, Introduzione", (plus 7 volumena) Fiume, Rivista della Societa di Studi Fiumani, 1926
- "Il campo di Grobnico", revija Liburnia, godina I. n. 4-5.
- "Italianità della Fiume quattrocentesca", u "Pagine istriane", IX, 4, pp. 35-43, 1950.
Kreirao: SEAS
Izvori:
- Fiuman, Šta da, Zametska pećina
- Prirodoslovlje, Časopis Odjela za prirodoslovlje i matematiku Matice hrvatske, 19(1-2) V (2019), str:129 - 137
- Hrvatski Planinar, GODIŠTE 94, STUDENI - PROSINAC 2002, PRIJE STOTINU GODINA: »ČETRNAEST DANA NA VELEBITU«, str: 126-127
- Forum Croinfo.net, Svibanj - značajni događaji, Autor: Ilirija
- M. Suić: ANTIČKI GRAD NA ISTOČNOJ OBALI JADRANA
- LPR, Club Alpino Fiumano (Riječko planinarsko društvo) 1885
Background picture copyright: 