Rossi Egisto

Rođen: Rijeka, 1881.
Umro: 12. srpnja 1908.

Roditelji: ??

Bio je pokretačka snaga dijela povijesnih istraživanja u gradu, osobito onih koja su trebala poslužiti dokazivanju da je grad na Rječini oduvijek bio talijanski. Jedan je od osnivača planinarskog društva "Liburnia" i veliki protivnik spajanja toga društva sa "Club Alpino Fiumano" - "CAF".
Izvanredan lik mladog intelektualca, koji je umro 1908. godine u dobi od dvadeset i sedam godina.

U Rijeci je završio osnovnu i srednju školu. Nakon toga odlazi na studij u Budimpeštu. Upisao je studij književnosti, no polazio je i druga predavanja jer su ga zanimale prirodne nauke, povijest, slikarstvo i glazba.
Nakon godinu dana prelazi u Firencu, a potom u Rim.

Nakon diplomiranja dobiva poziv u vojsku ali je ubrzo otpušten jer mu je dijagnosticirana tada smrtonosna tuberkuloza. Po povratku u rodni grad, otac ga šalje u Švicarsku u Davos na liječenje na svježem planinskom zraku.

Nakon povratka u Rijeku nakon neuspješnog pokušaja lječenja, Rossi piše tekstove i surađuje sa novinama "La vedetta", za glasilo "Circolo letterario" (glasnik "Književnog kruga"), za "Liburniju" i od 1907. za tjednik "La Giovine Fiume".

Značajan doprinos iredentizmu tada dolazi iz sportskih udruga, poput "Società nautica Eneo" (Nautičko Društvo Eneo), osnovana 29. svibnja 1892., ali prije svega iz "Club Alpino Fiumano" - "CAF" koje je osnovano 12. Siječnja 1885. zaslugom inženjera arhitekte Ferdinanda Brodbecka koji je postao i prvi predsjednik. Među najjačim i najupornijim animatorima društva su bili Egisto Rossi i predsjednici društva Carlo Alessandro Conighi i Guido Depoli, sve uvjereni iredentisti.
Časopis Liburnia, kao glasilo planinarskog društva "Liburnija", pokrenut je 1902. godine zahvaljujući Egistu Rossiju i Guidu Depoliju i izlazio je svaka dva mjeseca do 1915. godine u Rijeci, a nakon Prvog svjetskog rata u Trstu. S tim časopisom počinje otvorena protalijanska politika društva. Nakon spajanja sa "CAF"-om, list zadržava svoje ime. Rossi je bio najvažniji suradnik glasila i protivnik toga spajanja.

Od 1906. do 1908. godine vršio je dužnost predsjednika "Giovine Fiume", najvažnijeg gradskog iredentističkog udruženja osnovanog 27. Kolovoza 1905. kao odgovor na Riječku rezoluciju i ostale aktivnosti riječkih i sušačkih Hrvata. Članovi su se htjeli izboriti za veća prava Italijana u Rijeci i na području Kvarnera i Istre. Osnivači su bili mladići Gino Sirola, Armando Hodnig (Odenigo), Luigi (Siso) Cussar, Carlo Colussi, Marco De Santi i Oscar Russi. Uskoro su im se pridružili i "stariji" članovi, to jest oni koji su imali u to vrijeme preko 20 godine: Egisto Rossi, Riccardo i Silvino Gigante, Felice Derenzin (Derenzini) i još neki.
6. Travnja 1907. počinju izdavati i svoj list pod imenom "La Giovine Fiume", glasilo istoimenog društva talijanske iredentističke omladine. Najveći suradnici bili braća Gigante, Icilio Baccich, Lionello Lenaz i Egisto Rossi. Nakon prvog predsjedatelja Luigija Cussara, predsjednik "Giovine Fiume" bio je Egisto Rossi, izabran četiri puta od 1906. do 1908. godine.

U siječnju 1893. utemeljen "Riječki Književni Krug" ("Circolo letterario Fiumano"), jedna od najvažnijih kulturnih institucija u gradu tog doba, s ciljem da okupi kulturne djelatnike oko talijanskog jezika i promovira Talijansku kulturu Hrvatskoj, i suprotstaviti je hrvatskoj kulturi koju je promovirala "Narodna čitaonica Riječka" osnovana 1849.godine. Među utemeljiteljima bili su Isidoro Garofolo, Michele Mayländer, Francesco Vio, Carlo Conighi i Andrea Bellen. Prvi predsjednik postao je odvjetnik Francesco Vio, a potom je tu dužnost preuzeo doktor Isidoro Garofolo. Osnovna djelatnost bila su predavanja o talijanskoj književnosti, izdavanje časopisa "La Vita fiumana" ("Riječki život") i "La Vedetta" ("Straža"), te organizacija festivala riječkih pjesama u kazalištu. Udruženje je imalo ukupno 151 člana i djelovalo je do 1914. godine. "Circolo letterario Fiumano" započinje sa izdavanjem svoje revije. Inicijativu za izdavanje revije organizirao je mladi Egisto Rossi. Organizacija je ugašena 1915. godine.

1903. objavio je knjižicu o povijesti groblja Kozala.

1905. godine Rossi piše književnu kritiku u listu "Arco romano" koji je izlazio u Rijeci samo 3 mjeseca.

1909. godine osnovana je "Deputazione fiumana di storia patria" ("Deputacija domovinske povijesti"), uglavnom zbog truda mladog riječkog intelektualca Egista Rossija, koji se nadao da će biti stvoren svojevrsni povijesni arhiv grada. Naime, 1908. godine Egisto Rossi je zatražio pomoć od povjesničara Silvina i Riccarda Gigantea, Attilia i Guida Depolija i Luigi Marie Torcolettija za obnovom povijesnih istraživanja koja bi potvrdila povijesno talijanstvo Rijeke. Na nesreću, deputacija je pokrenuta tačno u godini njegove smrti. Idejni začetnik deputacije je bio prof. Fest. Začetnik pisanog izdanja - "Bullettino della Deputazione Fiumana di storia Patria" bio je Egidio Rossi. Dvije godine kasnije, 1910., izlazi prvi broj "Bullettina" koji je uz ostalo tiskao i regeste dokumenata iz arhiva riječkog samostana sv. Jeronima (1910, 1912). Izlazio je od 1910. do 1921. godine.
Početkom Drugog svjetskog rata deputacija je bila prisiljena na raspuštanje, a apsorbirala ju je "Deputazione di storia patria" Venecije. Na njenim je temeljima 1923. osnovana "Società di studi fiumani".

Umro je u Rijeci od tuberkuloze. Pokopan je na groblju Kozala, polje A-VII-29

 

1910. posmrtno mu je objavljen članak "Per una storia di Fiume" (Za jednu povijest Rijeke).

S Guidom Depoliem je kratko vrijeme, do svoje smrti, surađivao na pisanju i istraživanju za Guidovu knjižicu - vodiču "Guida di Fiume e dei suoi monti" (Vodiča Rijekom i njenim planinama) koja je objavljena tek 1913. godine.

Zgrada "stare" Osnovne škole "Belvedere" sagrađena je u prvom desetljeću 1900. godine. Između dva rata nadograđen je još jedan kat i u njoj djeluje po prvi put Učiteljska škola - Istituto Magistrale "Egisto Rossi" danas u Brajšinoj ulici.

4. prosinca 1921. u šumarskoj kući u Kastavskoj šumi na Lisini, "CAF" je uredio šumarsku kuću i preuredio je u planinarsko sklonište i nazvao je "Rifugio Egidio Rossi" Na slici ljevo spomen ploča na planinarskom domu. Danas je to bivša planinarska kuća "Lisina" koja propada.

 

 

 

 

Kreirao: SEAS

 

 

Izvori:

• Dolores Miškulin: KNJIŽEVNE TEME U RIJEČKOJ PERIODICI NA TALIJANSKOME JEZIKU OD 1900. DO 1919. GODINE
• Hrvatski planinar, studeni 2016. Vladimir Rojnić, 100 godina planinarstva u Istri
• Zbornik - Društvo za povjesnicu Klana
• SUŠAČKA REVIJA broj 60, Igor Žic: O PLANINARENJU I POLITICI
• Croinfo.net, Groblje Kozala, Autor, Ilirija
• Osnovna škola - Scuola elementare Belvedere

 

- Riječka groblja - Imenik riječkih posljednjih počivališta - Riječka povijest općenito - Povijest Rijeke od Prapovijesti do 1400 - Povijest Rijeke od 1500 do 1600 - Povijest Rijeke od 1625 do 1650 - Povijest Rijeke od 1675 do 1700 - Povijest Rijeke od 1725 do 1750 - Povijest Rijeke od 1775 do 1800 - Povijest Rijeke od 1825 do 1850 - Povijest Rijeke od 1875 do 1900 - Povijest Rijeke od 1925 do 1950 - Povijest Rijeke od 1975 do 2000 - Povijest Rijeke od 2015 do Danas - Rijeka, razni događaji i ostalo - O Rijeci na engleskom jeziku

- Riječke Biografije - Riječka vlast kroz stoljeća - Povijest Rijeke od 1400 do 1500 - Povijest Rijeke od 1600 do 1625 - Povijest Rijeke od 1650 do 1675 - Povijest Rijeke od 1700 do 1725 - Povijest Rijeke od 1750 do 1775 - Povijest Rijeke od 1800 do 1825 - Povijest Rijeke od 1850 do 1875 - Povijest Rijeke od 1900 do 1925 - Povijest Rijeke od 1950 do 1975 - Povijest Rijeke od 2000 do 2015 - History of Racing, Preluk - Rijeka - Riječki grbovi i zastave (heraldika)

 

Na vrh stranice