Giacich (Đačić, Jačić) Antonio Felice
Rođen: Lovran 20. svibanj 1813.
Umro: Rijeka 2. svibanj 1898.
Roditelji: otac Ivan Nepomuk (Joannes Nepomucenus Jačić) (Lovran, 18. svibanj 1787. - 11. rujan 1842. i majka Maria Eleonora rođena de Segher von Wiessenhaus (Pazin, 09. veljača 1795. - ??)
Braća i sestre: Maria Anna Rosaria Jačić, Josephus Raimundus Jačić, Julius Joannes Raimundus Jačić, Josephus Gerolimo Jačić, Hyginus Melchior Jačić, Maria Susana Rosaria Jačić, Ludovicus Magnus Fortunatus Jačić, Susana Nepomučena Philipa Turčić, Franciscus Liberatus Jačić i Aloysius Clemens Jačić.
Antonio Felice Giacich, liječnik, najveće zasluge stekao je u području pomorske medicine te ga možemo smatrati njezinim pionirom u Habsburškoj Monarhiji. Poznat je i kao vrlo plodan i darovit medicinski pisac. U svojim djelima pokazuje prvenstveno interes za tumačenje i suzbijanje zaraznih bolesti, te za medicinu pomoraca.
Potaknut zaključcima Međunarodnog kongresa u Parizu 1851. posveć́enog zdravstvenim problemima u pomorstvu, Giacich je napisao prvi medicinski priručnik namijenjen pomorcima pod nazivom "Lezioni mediche per i naviganti" koji je doživio ukupno pet izdanja. Bio je i zagovornik lječilišne buduć́nosti Opatije.
Potomak je stare obitelji Jačićevih, koja se doselila u Liburniju negdje u XVIII. stoljeć́u, odnekud s juga (vjerojatno iz Crne Gore).
Kršteno mu je ime Felix Antonius Josephus Jačić. Nakon osnovne škole preselio se k starijoj sestri u Zadar gdje je 1832., na Kraljevskoj gimnaziji položio "Apsolutorij" filozofskih studija (današnja matura) nakon čega odlazi u Padovu gdje započinje i završava studij medicine.
1838. završava studij medicine. Ispit iz tzv. prvog rigoroza položio je 29. siječnja 1838., drugi rigoroz je završio dva mjeseca kasnije, a 29. travnja iste godine obranio je diplomski rad pod nazivom "De acu pressore" (slika ljevo).
Nakon studija jedno vrijeme proučava ljekovito bilje Istre i Dalmacije te njegovu primjenu u pučkoj medicini, a kasnije se vrać́a u Rijeku gdje započinje liječničku praksu.
Profesionalnu karijeru započeo je 1842. na Internom odjelu riječke bolnice "Svetog Duha" gdje ubrzo stiče veliki ugled kao lječnik. Dugi niz godina radi u gradskoj bolnici u kojoj, razmjerno mlad, postaje primariusom, a uskoro postaje i ravnatelj. Na tom ć́e radnom mjestu ostati kao neprijeporan autoritet do umirovljenja 1885. godine.
Bio je i vrstan infektolog koji se bavio epidemijskim oblicima zaraznih bolesti. U svojim proučavanjima zaraznih bolesti istaknuo se u tumačenju i sprečavanju endemskog luesa (sifilisa) među stanovničtvom Škrljeva, naselja u istočnoj okolici Rijeke, a istraživao je i koleru i malariju.
U vrijeme prijepornih gledišta o uzroku i nastanku škrljevske bolesti izdaje 1862. rad "Sullo Skrilievo" u kojem ukazuje na luetično podrijetlo bolesti naglašavajući ekstragenitalni put zaraze. Prema njegovim opisima ova je bolest ušla u svjetsku medicinsku literaturu onog vremena kao Škrljevska bolest (Morbus Scrlievo).
Uz liječnika F. Jelčić́a istaknuo se i u mjerama liječenja i suzbijanja epidemije kolere koja je 1849, 1855. i 1885. pogodila Rijeku.
Jedno je vrijeme bio savjetnik Pomorske vlade u Rijeci, a vršio je i dušnost predsjednika gradske sanitarne komisije.
1852., temeljem odluke austrijske vlade o uvođenju obaveze nastave brodske higijene u nautičke škole postaje prvim službenim predavačem pomorske medicine u našim krajevima i jedan od prvih u Europi.
1855. izdaje prvi udžbenik pomorske medicine na talijanskom jeziku "Lezioni mediche per naviganti" (Medicinska poduka za pomorce) (slika ljevo). U svom djelu govori i o pružanju hitne pomoć́i, naročito kod utopljenika, te prikazuje i svoj izum: primitivni uređaj za pružanje umjetnog disanja utopljenicima. Svjestan specifičnih prilika na brodu, autor precizno i opširno navodi brojne za zdravlje potencijalno štetne čimbenike te ističe da ih može nadvladati samo pomorac s visokim psihofizičkim odlikama koje se postiču ponajprije čuvanjem i unapređivanjem osobnog i kolektivnog zdravlja i znanja.
1887. taj udžbenik postaje obvezatan u austrougarskim pomorskim školama.
1872. organizira predavanja za građanstvo, kako bi, po njegovim riječima i "profani mogli pružiti pomoć u slučaju potrebe". Ovim svojim stavom postaje jedan od rijetkih liječnika, ne samo kod nas već́ i u svijetu, koji su širokom edukacijom stnovništva nastojali pomoć́i pogođenim u kriznim situacijama. Time ga možemo smatrati jednim od pionira hitne medicine, odnosno tzv. "prve pomoć́i".
Posebno hvalevrijedni su njegovi "soffietti respiratori" (slika desno), dva balona opremljena maskom za umjetno disanje, što je svojevrstan prototip današnjih "ambu respiratora" i uređaj za utvrđivanje daltonizma koji se primjenjivao tokom pregleda pomorskih časnika.
Bio je i istaknuti političar (autonomaš).
Iza 1848. politički protivnik je hrvatskih vlasti u Rijeci.
Za vrijeme nemira u Rijeci 1867. koji su prethodili ukinuć́u hrvatske vlasti u gradu, uhić́en je zbog narušavanja javnog reda.
Potom postaje vijeć́nikom u novoj Gradskoj skupštini.
1869. izabran je za jednog od četiri izaslanika grada Rijeke u "regnikolarnu deputaciju" za rješavanje riječkog pitanja gdje aktivno zastupa autonomaške stavove. Od 1869. riječki je zastupnik u Ugarskom saboru.
Sve do 1885. godine, gotovo pola stoljeć́a, dr. Giacich aktivno i neumorno radi, a tada konačno odlazi u zasluženu mirovinu.
Njegova životna priča zavrsšila je 2. svibnja 1898. godine.
Pokopan je u obiteljskoj grobnici na groblju Kozala, polje D-IX-19.
KARIJERA:
- 1838. završio studij medicine u Padovi, te postaje liječnikom i kirurgom
- ? završio specijalizaciju za porodiljstvo i okulistiku
- ? ravnatelj Bolnice Sv. Duha
- ? riječki protofizik
- ? liječnik kod pomorskog saniteta
- 1852. profesor pomorske higijene
RADOVI:
Radove je objavljivao u časopisima "Osservatore triestino" (1838), "Flora oder allgemeine botanische Zeitung" (Regensburg 1844), "Gazzetta medica italiana" (Padova 1862), "La Bilancia" (1880, 1886), "Pester medizinisch-chirurgische Presse" (Budimpešta 1886).
Autor je velikog broja stručnih rasprava, knjiga, priručnika i udžbenika iz raznih medicinskih područja (balneologija, kirurgija, venerologija, epidemiologija, higijena).
- Cenno d'una cieca nata, Rijeka 1840
- Lezioni mediche per i naviganti, Trieste 1855, Fiume 1868. (5 izdanja do 1887.)
- Cenni popolari sui bagni di mare, Rijeka 1858.
- Il mal di mare, Rijeka 1859., Rim 1888
- Bisogni e voti della citta di Fiume, (1861) monografija
- Sullo Skrilievo, Padova 1862.
- Memoriale diretto a sua eccelenza Giovanni Mazuranich, R. Cancelliere dei Regni di Dalmazia, Croazia e Slavonia, Rijeka 1862.
- Due quesiti circa il cholera, Rijeka 1865.
- Il mio ringraziamento all' uscire dalle carceri, Trieste 1867.
- Reminiscenze storiche del Municipio di Fiume dal giorno dell' occupazione dei Croati nel 1848, Rijeka 1868.
- L' Ungheria e il Lloyd austro-ungarico, Rijeka 1876.
- La disinfezione nelle epidemie, Rijeka 1878.
- Secondo trionfo dell'Amministratore, Sušak 1879.
- La peste, Rijeka 1879.
- Instruction sur la disinfection applicable dans les Etablissments quarantenaires de l'Empire ottoman, 1880., monografija
- I bagni di Krapina Töplitz, Rijeka 1881.
- L'allevamento e la mortalità̀ dei bambini, Rijeka 1883
- La statice cancellata quale diuretico, Venezia 1885.
- Del tabacco e del suo uso, Milano 1888.
Kreirao: SEAS
Izvori:
- Wikipedia, Antonio Giacich Ante
- Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Ante Škrobonja: Dr. Antonio Felice Giacich (1813. – 1898.) i njegovi doprinosi razvoju pomorske medicine, MEDICUS 2010. Vol. 19, No. 1
- Geni: Felix Antonius Josephus Jačić
Background picture copyright: 