Bagno Ilona / Kupalište Ilona
Kreirao ©: Nenad Labus
viši savjetnik konzervator-dokumentarist u mirovini,
Konzervatorski odjel Rijeka
1893. Sigismondo Klein traži građevinsku dozvolu za gradnju Kupališnog zavoda na zemljištu k.č 734/3 ili 740/6 na Školjiću i prilaže 4 nacrta <JU-51 65/4/1893, kut. 301; isto, 5/1894, kut. 184; isto, 43/1894; isto, 97/5/1894; isto, 87/1896 električni vod; isto, 38/1899 Školjić, dovod mora; >
1894.VII.15. otvoreno gradsko javno kupalište, nazvano po supruzi Lodovica Batthyanyja. Malo prije (10.IV.1894.) otvoren je gradski vodovod na koji mnogi, pogotovo u Starom gradu, nisu bili spojeni, pa nisu ni mogli imati kupaonicu u stanu. U kupalištu je postojala i mogućnost pretplate (abonomana) za tjedno korištenje usluge kupanja.
1902. Francesco Emödi, praonica rublja (Lavanderia) u Bagno Ilona, Školjić
1902. Sigismondo e Arturo, vlasnici "Bagno Ilona" "1904. u egipatskom stilu, s dvanaest bazena morske i šest bazena slatke vode izgrađen akvatorij po projektu Eduarda Castiane." <Matejčić Radmila, Kako čitati grad ... >
"Bagno Ilona": prema projektu iz 1893, sagradili su ljekovito kupalište na Školiću, s parnom kupelji, toplom morskom i slatkom vodom / vlasnici su Klein Sigismond i Artur, na Školjiću (1899) / Stabilimento idroterapico "Ilona", a Scoglietto (1913) / "Bagno Ilona", vlasnici braća Emödi, na trgu Guglielmo Oberdan (to je Školjić, samo ima novo ime, 1922 e 1925) / kupke potkraj 20-tih godina mijenjaju ime u talijansku inačicu "Elena", a vlasnici su i dalje braća Emody, na Školjiću br. 1 (1925 – 1930 – 1934): osim kupki u ponudi je i masaža te pedikura.
1928. Fratelli Emödi, vlasnici
I 1937 vlasnici su još braća Emody, na Školiću.
Od 1939 kupke nalazimo pod imenom "Eneo", a vlasnica je Anna Emödi (i 1940), s "kadama-tuševima-parnom kupelji-masažom i pedikurom". Nakon rata kupke se otvaraju pod imenom Eneo, na adresi Školjć r. 1" (1946).
Artur Emödi (Klein) od pok. Abrama i Matilde Schwarz, r. u Egeru 1868. Oženjen s Malvinom r. Preszler pok. Ferencza i Marie r. Kohn, rođ. u Egeru 11.XII.1876. Oboje su mađarski građani. Imali su sina Andreu r. u Rijeci 20.III.1903., koji se oženio s Annom Campidonico i s njom imao kćer Giovannu r. u Rijeci 26.III.1936.
Drugi njihov sin bio je Adalbert r. u Egeru 9.XII.1904.; on je sa ženom Gisellom r. Gang (pok. Oskara i Erminie r. Winter) vodio dućan s namirnicama na Pomeriju. Imali su dva sina: Livia (r. Rijeka 28.VII.1935.) i Emilia (r. Treviso 28.X.1949.). Adalbert je s obitelji pobjegao iz Rijeke u veljači 1944. u Valstagnu. Odmah po svršetku rata vratio se u Opatiju (tada je to bila Zona B), ali je po sklapanju mirovnog sporazuma optirao za Italiju i nastanio se u Trevisu, ali se 1958. opet odselio u Mestre. Umro je u Miranu 11.VIII.1988. Njegova žena Gisella umrla je u Mestrima 1.IV.1999. Njihov stariji sin Livio također je umro u Mestrima, još prije oca 27.XII.1984.
Kći Artura i Malvine, Rosina je rođ. u Egeru 7.VIII.1907. bila je domaćica i udata.
Sigismund Emödi (Klein) od pok. Abrama i Matilde Schwarz, r. u Beretu 21.V.1857. Bio je udovac iza Erminije r. Singer. Nisu imali djece. Sigmund je imao mađarsko državljanstvo, pa se računalo kao da je u Rijeku došao tek 1924.
Na Kozali, u polju K (židovsko) sahranjeni su Sigismund +1939. (A-325), Erminia +1938. (A-325) i Malvina +1943. (B-90).
Njemačko prezime Klein pomađarili su u Emödi negdje početkom XX. st., uzevši za prezime ime mjesta iz kog su došli (Emöd).
Nije poznato kada je Bagno Ilona uklonjen.
19. travnja 1963. otvoren novi bazen na Školjiću koji se nalazi na istom mjestu gdje je bila i zgrada Bagno Ilona.
Kreirao ©: Nenad Labus
viši savjetnik konzervator-dokumentarist u mirovini,
Konzervatorski odjel Rijeka
Background picture copyright: 