Antoni, Gino
Rođen: Trst, 15. srpanj 1877.
Umro: Bolognia, Casalecchio sul Reno, 18. travanj 1948.
Supruga: Nina
Riječki pravnik, dijaletalni pjesnik i dramatičar, talijanski iredentist, političar, gradski zastupnik.
Iako je rođen u Trstu, smatran je riječanom jer je tamo proveo gotovo cijeli život. Gino Antony pojavio se među riječkim piscima krajem devetnaestog i početkom dvadesetog stoljeća.
Kao student u Sieni objavio je zbirku pjesama "Fiori di campo" (1899.). U Rijeci je počeo objavljivati tekstove u "La Voce del Popolo" u kojima je opisivao urbane uvjete i bio je uspješan pisac 'elzevira' koji su se bavili različitim temama gradskog života, ali njegov glavni interes bio je vezan uz kazalište i glazbu.
1872. postaje član i animator umjetničkog kluba "Società Filarmonico-drammatica", središta iz kojeg je zračio riječki kulturni iredentizam.
Antony je bio poznatiji kao dijalektalni pjesnik i pisao je pod pseudonimom "Cavaliere di Garbo".
Urednik Lista "Battara", 1907. godine objavljuje njegovu dijalektalnu zbirku "Sonetti fiumani" koja predstavlja njegov najznačajniji doprinos povijesti riječke književnosti. Njegovi soneti često su objavljivani u riječkom tisku tog vremena, a mnogi od njih bili su inspirirani dnevnom politikom. U njima autor majstorski koristi različite registre: deskriptivni, sentimentalni, nostalgični i kritički, u nekoj vrsti iskrivljenog ili pročišćenog dijalekta.
1912. predsjednik je "Književnog kružoka" (Circolo letterario).
Radio je kao tajnik gradonačelnika i zaposlenik u riječkom Poglavarstvu (Municipio), u Općinskom vijeću.
18. prosinca 1918. Gradski zastupnici Gino Antoni i odvjetnik Libero Fracasetti proglašavaju aneksiju Rijeke Italiji.
1915. procesuiran za "distribuciju lažnih dokumenata za ekspatrijaciju u Italiju mladeži i obiteljima interniranih".
1918. poslan u misiju u Rim.
9. siječnja 1920. Giovanni Giuriati (Venecija, 4. kolovoz 1876 - Rim, 6. svibanj 1970.), kao izaslanik D'Annunzia, i Gino Antoni, kao izaslanik Consiglio nazionale, govore na Mirovnoj konferenciji u Parizu.
1921. nakon Krvavog Božića odlazi u Rim.
![]() |
|---|
Letak tiskan u "Talijanskoj Rijeci" (Fiume d' Italia) 18. lipnja 1920. Tekstovi Giovanni Giuriatia, Gine Antonia i Gabriele d'Annunzia. |
Ponekad je bio i ismijavan radi svoje "snobovštine". O tome svjedoči i članak objavljen u "L' Adriatico jugoslavo" broj. 4 (1919). Link na tekst možete naći OVDJE.
DJELA:
Komedije na talijanskom jeziku:
- Fiori di campo (zbirka novela) (1899.)
- Eroi senza gloria (1904.),
- Tempi passati u: "La cronaca del Cavaliere di Garbo", La Voce del Popolo br. 5385 (25. IX. 1904.)
- Poveri illusi (1905.),
- La prima e l'ultima (1905.),
- Aria nuova (1905.)
- Anime schiave (1906.).
- La nostra lingua ("Naš jezik"), La Voce del Popolo br. 9835 (22. III.1913.)
Dijalektalne komedije:
- El ritorno
- El zogo)
- Sonetti fiumani: alla patria ai sogni al mare, Cavaliere di garbo. - Fiume: [s.n.] (Fiume: Tip. P. Battara, 1908). (1908.)
Kreirao ©: Nenad Labus
viši savjetnik konzervator-dokumentarist u mirovini,
Konzervatorski odjel Rijeka
Nadopunio: SEAS
Izvor:
- L' Adriatico jugoslavo No. 4 (1919) - Un vecchio Fiumano, Vita e miracoli dei celebri Fiumani : Dott. Gino Antoni
- Samani S., Dizionario, voce «Antoni Gino», pp. 24-26.




