Rijeka, Croatia
Loading





riječki dvoglavi orao


Ambigram Rijeka

Udruga 051 Rijeka

RiRock, glazbeni internetski magazin

Riječanin, pomorski vremeplov

 

Antoni, Gino

Gino AntoniRođen: Trst, 15. srpanj 1877.
Umro: Bolognia, Casalecchio sul Reno, 18. travanj 1948.

Supruga: Nina

 

Riječki pravnik, dijaletalni pjesnik i dramatičar, talijanski iredentist, političar, gradski zastupnik.

Iako je rođen u Trstu, smatran je riječanom jer je tamo proveo gotovo cijeli život. Gino Antony pojavio se među riječkim piscima krajem devetnaestog i početkom dvadesetog stoljeća.
Kao student u Sieni objavio je zbirku pjesama "Fiori di campo" (1899.). U Rijeci je počeo objavljivati ​​tekstove u "La Voce del Popolo" u kojima je opisivao urbane uvjete i bio je uspješan pisac 'elzevira' koji su se bavili različitim temama gradskog života, ali njegov glavni interes bio je vezan uz kazalište i glazbu.
1872. postaje član i animator umjetničkog kluba "Società Filarmonico-drammatica", središta iz kojeg je zračio riječki kulturni iredentizam.

Antony je bio poznatiji kao dijalektalni pjesnik i pisao je pod pseudonimom "Cavaliere di Garbo".
Urednik Lista "Battara", 1907. godine objavljuje njegovu dijalektalnu zbirku "Sonetti fiumani" koja predstavlja njegov najznačajniji doprinos povijesti riječke književnosti. Njegovi soneti često su objavljivani u riječkom tisku tog vremena, a mnogi od njih bili su inspirirani dnevnom politikom. U njima autor majstorski koristi različite registre: deskriptivni, sentimentalni, nostalgični i kritički, u nekoj vrsti iskrivljenog ili pročišćenog dijalekta.

1912. predsjednik je "Književnog kružoka" (Circolo letterario).

Radio je kao tajnik gradonačelnika i zaposlenik u riječkom Poglavarstvu (Municipio), u Općinskom vijeću.
18. prosinca 1918. Gradski zastupnici Gino Antoni i odvjetnik Libero Fracasetti proglašavaju aneksiju Rijeke Italiji.

1915. procesuiran za "distribuciju lažnih dokumenata za ekspatrijaciju u Italiju mladeži i obiteljima interniranih".
1918. poslan u misiju u Rim.

9. siječnja 1920. Giovanni Giuriati (Venecija, 4. kolovoz 1876 - Rim, 6. svibanj 1970.), kao izaslanik D'Annunzia, i Gino Antoni, kao izaslanik Consiglio nazionale, govore na Mirovnoj konferenciji u Parizu.

1921. nakon Krvavog Božića odlazi u Rim.

 

Gino Antoni, panflet
Letak tiskan u "Talijanskoj Rijeci" (Fiume d' Italia) 18. lipnja 1920. Tekstovi Giovanni Giuriatia, Gine Antonia i Gabriele d'Annunzia.

 

Ponekad je bio i ismijavan radi svoje "snobovštine". O tome svjedoči i članak objavljen u "L' Adriatico jugoslavo" broj. 4 (1919). Link na tekst možete naći OVDJE.

DJELA:

Komedije na talijanskom jeziku:

Dijalektalne komedije:

 

 

Kreirao ©: Nenad Labus
viši savjetnik konzervator-dokumentarist u mirovini,
Konzervatorski odjel Rijeka
Nadopunio: SEAS

 

Izvor:

 

- Riječka groblja - Imenik riječkih posljednjih počivališta
- Riječka povijest općenito

- Povijest Rijeke od Prapovijesti do 1400
- Povijest Rijeke od 1500 do 1600
- Povijest Rijeke od 1625 do 1650
- Povijest Rijeke od 1675 do 1700
- Povijest Rijeke od 1725 do 1750
- Povijest Rijeke od 1775 do 1800
- Povijest Rijeke od 1825 do 1850
- Povijest Rijeke od 1875 do 1900
- Povijest Rijeke od 1925 do 1950
- Povijest Rijeke od 1975 do 2000
- Povijest Rijeke od 2015 do Danas
- Rijeka, razni događaji i ostalo
- O Rijeci na engleskom jeziku

- Riječke Biografije
- Riječka vlast kroz stoljeća
- Povijest Rijeke od 1400 do 1500
- Povijest Rijeke od 1600 do 1625
- Povijest Rijeke od 1650 do 1675
- Povijest Rijeke od 1700 do 1725
- Povijest Rijeke od 1750 do 1775
- Povijest Rijeke od 1800 do 1825
- Povijest Rijeke od 1850 do 1875
- Povijest Rijeke od 1900 do 1925
- Povijest Rijeke od 1950 do 1975
- Povijest Rijeke od 2000 do 2015

- History of Racing, Preluk - Rijeka
- Riječki grbovi i zastave (heraldika)

 

Na vrh stranice