Bahorić, Belizar

Rođen: (Draga kod Rijeke, 24. XI 1920)
Umro: Zagreb, 11. kolovoza 2002.

Kipar, autor više javnih spomenika, a bavio se i nekim grafičkim disciplinama: linorez, suha igla ili crtež prenesen na svilotisak, kao i izradom nakita.
Njegove skulpture nalaze se u vlasništvu mnogobrojnih galerija, muzeja i privatnih zbirki u Hrvatskoj i inozemstvu te na javnim prostorima u Rijeci, Delnicama, Dugoj Resi, Velikom Trgovišću i Hreljinu. Njegov doprinos hrvatskoj umjetnosti posebno je prepoznat kroz njegov rad na skulpturama, poput one Ivana Zajca ispred HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, koja prikazuje sklad između forme i izraza te reflektira Bahorićevu posvećenost likovnoj umjetnosti.

Zanimljivo je prisjetiti se i priče o imenu, koju je Belizar Bahorić svojevremeno ispričao na stranicama Sušačke revije. Naime, kiparov otac zasigurno je dobio ideju za ime Belizar čitajući Šenoinog "Mladog gospodina", u kojem se spominje student Belizar koji bira zaporku uz štednu knjižicu u banci.

Likovnim radom se počeo baviti već na zagrebačkoj Obrtničkoj školi, koju je tada vodio akademski kipar Vojta Braniš koji je nastojao reformirati školske programe u duhu europskih trendova.

Nakon srednje škole u Zagrebu upisuje Akademiju likovnih umjetnosti, koju je zbog početka drugog svijetskog rata prekinuo i postao aktivni sudionik antifačističke borbe gdje sudjeluje u partizanskim akcijama postajući tako svjedokom strahota i užasa rata.
Uhapšen je u siječnju 1943. godine. Neko vrijeme provodi u zatočeništvu u zatvoru Via Roma u Rijeci, zatim u Trstu, Kopru i koncentracionom logoru Cairo Montenotte u Liguriji. Nakon pada Italije u rujnu 1943. godine otpremljen je u nacistički koncentracioni logor Mauthausen u današnjoj Austriji.

Njegovu mladost obilježili su, uza sve ostale užase rata, bolest, zatvori, logori i Narodnooslobodilačka borba. Bahorić je to doživio kao izazov ljudskoj snazi ali i kao traumu koja će se kasnije odraziti na likovnoj tematici i na kiparskoj formulaciji.
Nakon zatočeništva, 1944. godine vraća se u Dragu, gdje započinje raditi kao likovni suradnik propagandnog odjela u štampariji Primorskog vjesnika, a u veljači 1945. godine prelazi na oslobođeno područje na Slovenskoj planini Smolnik u tiskaru gdje djeluje kao likovni suradnik "Primorskog vjesnika".

Belizar Bahorić radi na svojoj skulpturi "Prodor kroz vrijeme", 1974.

Nakon rata, ljubav prema likovnoj umjetnosti vratila ga je u Akademiju u Zagrebu gdje nastavlja studij kiparstva. Tu je diplomirao 1950. godine u klasi Antuna Augustinčića i Frana Kršinića.

Belizar Bahorić je ostavio nedovršenu skulpturu "TORZO" – rad na Kuzmarskoj kiparskoj radionici.

Pod Augustičićevim utjecajem tijekom pedesetih godina 20. stoljeća njegove skulpture i reljefe obilježava figuracija i realistički izraz, posebno u scenama iz poeme "Jama" Ivana Gorana Kovačića kojima izražava prosvjed na sve strahote do kojih je došlo tijekom ratnih zbivanja.

Belizar Bahorić svoju kiparsku karijeru započinje u poslijeratnom periodu pedesetih godina dvadesetog stoljeća, u vremenu radikalnih promjena na umjetničkoj sceni. Vrijeme je to u kojem stariju generaciju renomiranih umjetnika postupno zamjenjuju mlađi naraštaji koji zagovaraju nužnost promjene i traže raskid s tradicionalnim obrascima u umjetnosti.

Muzejska skulptura Napuklo vrijeme iz 1973. pripada Bahorićevom razdoblju snažnog interesa za apstraktno – asocijativne forme. Stroga forma kruga nagriženih rubova te uznemirujuća raspuklina koja prodire u samo središte zbivanja otvara brojna egzistencijalna pitanja na koja je teško ili čak nemoguće naći odgovor.

Od 1950 do 1976. godine, do svog umirovljenja predaje, a od 1962. do 1976. je direktor na Školi za primijenjenu umjetnost u Zagrebu.

U početku radio realistične reljefe i figuralne kompozicije s motivima iz rata, otpora i ljudskoga stradanja.

Postepeno napušta figurativnu tradiciju iz te svoje prve faze i od šezdesetih godina usmjerava se na izražajnost materijala u simboličkim oblicima s obilježjima apstrakcije ističući konstrukciju i ritam mase u prostoru. U ciklusu Erotske igre (1978–80) s pomoću simboličnih i metaforičnih asocijacija oblikuje skulpture osnovnih geometrijskih oblika.

Svoje stvaralaštvo predstavio je na mnogim izložbama u zemlji i inozemstvu.

U Riječkom kraju imao je nekoliko vrlo važnih izložbi. 1968. godine u Modernoj galeriji u Rijeci, 1974. na Trsatskoj Gradini, 1985. u Galeriji Jadroagenta (otvorena 11. prosinca 1982., zatvorena 1991.), 1988. u Malom salonu, i posljednje godine svoga života – 2002. održao je retrospektivnu izložbu u Modernoj galeriji Rijeka.
Tom prigodom svom gradu je ostavio one nama dobro poznate skulpture na javnim prostorima: "Ivana Zajca" pred kazalištem, "Mlikaricu" na Mljekarskom trgu i "Nogometaša" na Orijentovom igralištu. Bahorić je donirao Modernoj galeriji Rijeka i jedan dio svoje plodne ostavštine koja i danas inspirira mnoge.

Preminuo je 11. kolovoza 2002. godine u Zagrebu ostavivši nedovršenu skulpturu "Torzo" koju je izrađivao na Kuzmarskoj kiparskoj radionici (Kiparska radionica na Svetom Kuzmu).

 

Djela:

• 1953. Na rivi, bronca, 240 x 110 x 220 mm, MMSU-559
• 1958. Jama (Ivan Goran Kovačić), bronca, 690 x 170 x 120 mm, MMSU-634
• 1965. Nike, patiniranje, bronca, visina 350 mm, MMSU-2334
• 1973. Viktor Bubanj, bista, bronca, Trsat
• 1974. Napuklo vrijeme II, bronca, 470 x 470 mm, MMSU-1180
• 1977. Mehanizam vremena, bronca, 230 x 140 x 195 mm, MMSU-1341
• 1980. Spomenik palom nogometašu, Krimeja, Rijeka
• 1980. Gospodična s cvijetom, asamblaž, bojenje, željezo, 1220 x 500 x 270 mm, MMSU-2301
• 1980. Sidro, asamblaž, zavarivanje, željezo, žica, brodski konop, 1000 x 700 x 370 mm, MMSU-2303
• 1980. Ivan Zajc, Kazališni trg
• 1980. Spomenik nogometnoj mladosti, dva kipa, Stadion NK Orient (prvotno bio smješten na zelenoj površini između stambenih kuća na Vojaku)
• 1981. Spomen kosturnica, Hreljin pored groblja (palim borcima 2. brigade XIII. proleterske divizije)
• 1982. Pepa lajava, asamblaž, zavarivanje, željezo, 154 x 370 x 300 mm, MMSU-2299
• 1982. Visoki napon, bojenje, željezo, 2400 x 810 x 300 mm, MMSU-2300
• 1982. Flamingo, asamblaž, zavarivanje, željezo, brodski konop, drvo, 1270 x 520 x 375 mm, MMSU-2304
• 1985. Eva, asamblaž, željezo, 1310 x 230 x 280 mm, MMSU-1529
• 1986. Moša Albahari, bista, bronca, Mlaka
• 1985. Ranjeno drvo, drvo, željezo, 510 x 500 x 240 mm, MMSU-2305
• 1988. Gospodična broštulin, asamblaž, zavarivanje, željezo, drvo, tkanina, plastika, 730 x 200 x 200 mm, MMSU-2297
• 1988. Djevojka s konjskim repom, asamblaž, zavarivanje, željezo, 790 x 360 x 200 mm, MMSU-2298
• 1988. Ljubavnici, asamblaž, zavarivanje, željezo, 2220 x 950 x 270 mm, MMSU-2302
• 1989. Mlikarica, Mljekarski trg
• ? Val, ispred Gradske knjižnice, postavljena 2004.
• ? Maketa Spomen-kosturnice palih boraca, Krasica

 

Kreirao: SEAS

 

 

Izvori:

• Hrvatska enciklopedija, Bahorić, Belizar
• UŠAČKA REVIJA broj 82/83, Zana Dragičević, RIJEČKI KIPAR BELIZAR BAHORIĆ
• Ekl, Vanda. Bahorić. Izdavački centar Rijeka, Rijeka, 1987., monografija
• Nenad Labus, Viši savjetnik konzervator-dokumentarist u mirovini

 

- Riječka groblja - Imenik riječkih posljednjih počivališta - Riječka povijest općenito - Povijest Rijeke od Prapovijesti do 1400 - Povijest Rijeke od 1500 do 1600 - Povijest Rijeke od 1625 do 1650 - Povijest Rijeke od 1675 do 1700 - Povijest Rijeke od 1725 do 1750 - Povijest Rijeke od 1775 do 1800 - Povijest Rijeke od 1825 do 1850 - Povijest Rijeke od 1875 do 1900 - Povijest Rijeke od 1925 do 1950 - Povijest Rijeke od 1975 do 2000 - Povijest Rijeke od 2015 do Danas - Rijeka, razni događaji i ostalo - O Rijeci na engleskom jeziku

- Riječke Biografije - Riječka vlast kroz stoljeća - Povijest Rijeke od 1400 do 1500 - Povijest Rijeke od 1600 do 1625 - Povijest Rijeke od 1650 do 1675 - Povijest Rijeke od 1700 do 1725 - Povijest Rijeke od 1750 do 1775 - Povijest Rijeke od 1800 do 1825 - Povijest Rijeke od 1850 do 1875 - Povijest Rijeke od 1900 do 1925 - Povijest Rijeke od 1950 do 1975 - Povijest Rijeke od 2000 do 2015 - History of Racing, Preluk - Rijeka - Riječki grbovi i zastave (heraldika)

 

Na vrh stranice