Bakarčić Andre

Rođen: Rijeka, 1860.
Umro: Maribor, 19. siječnja 1920.

Pravnik i političar. Pristaša Stranke prava i borac protiv talijanskog iredentizma i mađarskog hegemonizma. Uz Narodnu čitaonicu, središte hrvatskog pokreta u Rijeci, vezan je krug istaknutih osoba među kojima su dr. Rikard Lenac, dr. Viktor Ružić, Andre Bakarčić i drugi.
1894. Nakon sukoba s Josipom Frankom i Franom Folnegovićem on će, zajedno s ocem Erazma Barčića osuditi "moderno pravaštvo" i prići Neovisnoj stranci.

God. 1898. bio je općinski vijećnik u Sušaku.

Nakon završenih pravnih studija i stjecanja doktorata prava, radio je kao odvjetnik u Rijeci.

Krajem lipnja 1889. godine zagrebački "Obzor" objavio je pomalo neobičnu vijest svoga riječkoga dopisnika, koju potom prenosi i riječka "La Bilancia". Pa kaže:

"Riječani dr. Andrija Bakarčić, dr. Erazmo Barčić mlađi, dr. Vjekoslav Luttenberger i Ivan Krstić odvjetnički pripravnik – svi katolici – odlučili su da prelaze na grčko-ortodoksnu vjeru. Spomenuta gospoda, koja se ubrajaju među malobrojne borce za slavenstvo (partigiani slavi) riječkoga porijekla, izrazili su kao razlog svoje apostazije pred našim župnikom Fiaminom – opet prema dopisniku Obzorovu – okolnost da rimska kurija ništa ne čini za Južne Slavene, nego se čak u najtežim trenucima prikazuje kao njihov neprijatelj."

Premda ih Bilancia svu četvoricu zove Riječanima, Ivan Krstić bio je rodom iz Arbanasa kod Zadra. (La Bilancia, XXII, br. 171, 30 Luglio 1889. Passati alla religione greca-ortodossa.)

1918. izabran je za predsjednika Narodne organizacije, a u jesen za predsjednika MO Narodnog vijeća Sušak-Bakar.

22. listopada 1918. objavljuje s istomišljenicima izjavu protiv Luigija Ossoinacka, riječkog zastupnika u Ugarskom parlamentu, koji se 21. listopada 1918. suprotstavio ideji da se Hrvatima dâ pravo glasa zbog njihova velikog broja u Rijeci.

29. listopada 1918. sudjelovao je u preuzimanju vlasti od riječkog guvernera Zoltana Jekelfalússyja. 30. listopada 1918. Zoltan Jekelfalússy, posljednji riječki guverner, napušta Rijeku.

29. listopada 1918. osnovano je Narodno vijeće Sušaka i Rijeke. Za predsjednika je izabran dr. Andre Bakarčić. Članovi su dr. Rikard Lenac, odvjetnik Fran Brelić, dr. Dragutin Bakarčić ml., Alberto Bonetić, Fr. Jakovčić, dri. A. Juretić, V. Ružić i trsatski župnik dr. Andrija Rački.

30. listopada 1918. 30.000 Riječana demonstriralo je na Piazza Dante (Trg Republike Hrvatske). Kasnije je ovo tumačeno kao plebiscit za priključenje Italiji.
Istog dana u Rijeku je došao Konstantin Rojčević, kao politički upravitelj za Rijeku, kojeg je Narodno vijeće Države Slovenaca, Hrvata i Srba imenovalo političkim upraviteljem. U 9 sati u uredu bivšeg kraljevskog ugarskog guvernera sastalo se 11 članova riječko-sušačkog MO NVSHS: advokati dr Andre Bakarčić, dr Rikard Lenac, Franjo Brelić, dr Đivo Supilo, dr Milivoj Korlević, te profesori Ivan Sveško i dr Milan Stijić, potom kr. javni bilježnik Dragomir Bakarčić, trgovac Albert Bonetić, kapelan dr August Juretić i posjednik Viktor Ružić. Njima je Rojčević predočio svoj dekret i izjavio da tim činom preuzima u ime NVSHS vršenje suverene državne vlasti nad gradom Rijekom.

14. siječnja 1919. supotpisao je proglas kojim se pozivaju građani da privremeno ne nose jugoslavenske znakove zbog pasivna stava Međusavezničkoga okupacijskog zbora prema nasrtajima na nosioce.

26. lipnja 1919. zapisu povjerenika za upravu pravosuđa kod 'Consiglio nazionale' u Rijeci br. 4079, povjerenik Apelacijskog sudišta u Rijeci odlučio proglasiti ugašenim pravo obavljanja odvjetničkog zvanja za sve one zvaničnike koji nisu položili, a da nisu naveli opravdanja, propisanu svečanu zakletvu unutar roka propisanog istim zakonom i to za gospodu: dr. Andre Bakarčića, dr. Arnolda Blühweissa, dr. Antuna Bonetića, dr. Aurela Figatnera, dr. Vjekoslava Luttenbergera, dr. Julije Mogana, dr. Silvestra Palua, dr. Ivana Ratkovića, dr. Oskara Rosenberga i dr. Antuna Via starijeg. Time je "Talijansko nacionalno vijeće" počelo uspostavljati vlastita pravila igre, što je uključilo odvjetničku obvezu polaganja "svečane zakletve" prema novo uspostavljenoj talijanskoj vlasti. Riječki odvjetnici hrvatske i svih drugih nacionalnosti koji nisu pristali položiti zakletvu osjetili su vrlo teške posljedice i oduzeto im je pravo obavljanja odvjetničkih poslova i brisani su sa službenog popisa riječkih odvjetnika.

Umro je u Mariboru.

 

KARIJERA:

• Doktorirao pravo
• 1898. općinski vijećnik na Sušaku
• 1918. predsjednik MO Narodnog vijeća Sušak-Bakar

 

SURADNIK JE U LISTOVIMA:

• Jedinstvo (1895),
• Il Pensiero Slavo (Trst 1895),
• Primorske novine (1918).

 

 

Kreirali: - Nenad Labus
          - SEAS          

 

Izvori:

• Bartulović, bilj. 182, str. 426
• Sušačka Revija broj 84, Igor Žic: od propasti Austro-Ugarske do priključenja Italiji (kronologija)
• Mirjana Gross: Povijest pravaške ideologije. Zagreb 1973.

 

- Riječka groblja - Imenik riječkih posljednjih počivališta - Riječka povijest općenito - Povijest Rijeke od Prapovijesti do 1400 - Povijest Rijeke od 1500 do 1600 - Povijest Rijeke od 1625 do 1650 - Povijest Rijeke od 1675 do 1700 - Povijest Rijeke od 1725 do 1750 - Povijest Rijeke od 1775 do 1800 - Povijest Rijeke od 1825 do 1850 - Povijest Rijeke od 1875 do 1900 - Povijest Rijeke od 1925 do 1950 - Povijest Rijeke od 1975 do 2000 - Povijest Rijeke od 2015 do Danas - Rijeka, razni događaji i ostalo - O Rijeci na engleskom jeziku

- Riječke Biografije - Riječka vlast kroz stoljeća - Povijest Rijeke od 1400 do 1500 - Povijest Rijeke od 1600 do 1625 - Povijest Rijeke od 1650 do 1675 - Povijest Rijeke od 1700 do 1725 - Povijest Rijeke od 1750 do 1775 - Povijest Rijeke od 1800 do 1825 - Povijest Rijeke od 1850 do 1875 - Povijest Rijeke od 1900 do 1925 - Povijest Rijeke od 1950 do 1975 - Povijest Rijeke od 2000 do 2015 - History of Racing, Preluk - Rijeka - Riječki grbovi i zastave (heraldika)

 

Na vrh stranice