La beffa di Buccari - Bakarska poruga
Poznati talijanski pjesnik (Il poeta) (slika ljevo dok je još bio samo relativno nepoznat pjesnik), romanopisac, dramatičar i borac za Veliku Italiju i političar Gabriele D'Annunzio (slika desno), tri je puta stupao na riječko tlo. Prvi put riječani su ga vidjeli u listopadu 1907. godine kada je u Rijeci za honorar čitao svoju iredentistički i šovinistički sročenu dramu "La Nave". Drugi put sredinom veljače 1918. godine kad je organizirao i predvodio diverzantsku akciju u Bakarskom zaljevu, i treći put tijekom njegove riječke avanture i okupacije Rijeke. U Rijeku tom prilikom dolazi 12. rujna 1919., vlada Rijekom 15 mjeseci i odlazi 18. siječnja 1921.
Talijanski admiralitet, ohrabren velikim uspjehom Luigija Rizza i Andree Ferrarinija koji su s čamcima MAS 9 i MAS 13 u Trstu potopili bojni brod "Wien", ponovno je računao na njihovu odvažnost i efikasnost. Zapovjednik talijanskog admiraliteta Paolo Emilio Thaon de Revel podupirao je novu strategiju ratovanja na moru malim brzim čamcima koji su posjedovali vrlo ubojito oružje – torpedo. Pored defanzivne uloge, pridodao im i veliku ofanzivnu ulogu, iznenadnih napada na površinske brodove i upade u međuotočko područje i sidrišta neprijatelja. Zbog malog gaza i drvenog trupa, bez problema su prelazili minska polja, a po potrebi i polagali mine u priobalnim područjima.
Naziv MAS imao je tri značenja: Mottoscafo Armato Siluranti (motorni čamac naoružan torpedima), Mottoscafo Armato SVAN ((naoružani čamac firme SVAN (Società Veneziana Automobili Navali) iz Venecije) i Mottoscafo Anti –Somergibili (protupodmornički motorni čamac).
Nakon velikog poraza u bitci kod Caporetta 1917, Italija je trebala nešto što bi vratilo moral talijanskom narodu i vojnim trupama. Plan napada na luku i sidrište u Bakarskom zaljevu bio je dovoljno lud da bi, ako uspije, probudio poljuljani nacionalni ponos i podigao moral poljuljan ovim porazom.
D'Annunzio, s družinom od još 29 ljudi ukrcanom na tri torpedna čamca MAS, među njima i Costanzo Ciano i Luigi Rizzo (onaj koji je potopio austrougarske brodove "SMS Viribus Unitis" i "SMS Santo Stefano"), torpedima je napao brodove usidrene u Bakarskome zaljevu. Iako bez vojnog učinka, psihološki učinak ove vojne akcije bio je golem te je u povijest ušao pod nazivom "La Beffa di Buccari" ("Bakarska poruga" ili "Bakarska lakrdija").
Čamac MAS je bio brzi torpedni čamac koji je pobrao veliku slavu u 1. svjetskom ratu. Nastao je početkom XX. stoljeća zahvaljujući razvoju motora s unutarnjim sagorijevanjem, koji mu je dao veću brzinu i manju veličinu u odnosu na parnim strojem tjerane torpiljarke.
Prvi pravi torpedni čamci su se pojavili u I svjetskom ratu, kada su ih koristile samo ratne mornarice velike britanije i italije. Morali su biti brzi, niskog profila nad vodom, radi težeg primjećivanja i da bude manja meta i dobro naoružan, u to vrjeme strahovitim oružjem, torpedom. Za vlastitu odbranu je imao i lako artiljerijsko naoružanje, top do 57mm i teške mitraljeze.
Prvi britanski torpedni čamci su bili deplasmana 4.3 t, dužine 12 m sa benzinskim motorom snage 250 KS, brzine 33 čv, naoružani sa jednim torpedom od 450 mm.
U talijanskoj ratnoj mornarici patrolni protivpodmornički čamac MAS (Motoscafo Anti Sommergibile) se razvio u torpedni čamac namjenjen za napade na brodove mornarice K.u.K-a u branjenim lukama, na sidrištu ili maršu duž obale. Prvi takav čamac MAS 94 bio je izgrađen od drveta, dužine 15m, deplasmana 12 t, brzine 28 čvorova, naoružan sa 2 torpeda kalibra 450 mm u okvirima na bokovima broda. Na dnu ravnog trupa su imali stepenicu za postizanje brzine. Autonomija pri vožnji punom snagom ne bi trebala biti manja od 200 Nm. Talijanski MAS brzi torpedni čamci su bili opremljeni s dva snažna Isotta Fraschini motora od 450ks svaki, svaki povezan sa svojom pogonskom propelom preko neovisne osovine, a imali su i dva dodatna elektro motora od 5ks kojim su razvijali brzinu od 4 čvora i koji su služili za bešumnu vožnju pri prikradanju za napad. Za vlastitu obranu su bili naoružani sa dva mitraljeza ili 4-6 dubinskih bombi i topom 57mm (ne svi).
Torpedne čamce su prvi put s uspjehom koristili Talijani za vrijeme Prvog svjetskog rata; najznamenitije je potapljanje austrougarskog bojnog broda SMS Szent Istvan kod Premude. Taj je događaj potakao druge mornarice da počnu graditi torpedne čamce, pa se između dva rata stvorio standard torpednog čamca kao malenog broda od 15 do 30 metara dužine, brzine od 30 do 50 čv, naoružanog s jednom, dvije ili četiri torpedne cijevi te s nekoliko mitraljeza ili lakim protuavionskim topom za zaštitu. Ti ili takvi čamci su upotrijebljavani i za vrijeme Drugog svjetskog rata, građeni i oponašani od drugih vojnih sila.
O tome što je D'Annunzio zapravo uradio u Bakarskom zaljevu zna se u nas malo i površno, a sam naziv akcije bio je istovjetan naslovu knjige koju je D'Annunzio o tom događaju napisao. Naslov i akcija se uobičajeno prevodi kao "Bakarska šala" što je krivi prijevod. Naime "La beffa di Buccari" nije "Bakarska šala", nego nešto mnogo pretencioznije: "Bakarska poruga". Doslovni prijevod riječi "beffa" je "ruganje".
Krenuli su iz Venecije 10. veljače 1918. godine oko 10:45. Nakon četrnaest sati plovidbe, pod zapovjedništvom kapetana fregate Costanza Cianoa, držeći se istarske obale, tri su torpedna čamca MAS (MAS 94, MAS 95 i MAS 96) prošla između Cresa i istarske obale, uplovila u Riječki zaljev, prošla Volosko, Žurkovo i ušli u bakarski zaljev, gdje su, prema informacijama špijuna, bili usidreni neprijateljski vojni i trgovački brodovi. Gabriele d'Annunzio bio je na brodu MAS-a 96, kojim je zapovijedao poručnik Luigi Rizzo. Uspjeli su se probiti kroz više od 80 kilometara neprijateljske obalne obrane.
U 0:35 11. veljače su bez problema stigli na ulaz bakarskog zaljeva. U zaljevu su bila vezana tri teretna i jedan putnički parobrod. Zaključili su da su informacije koje su dobili od svojih špijuna bile pogrešne. nije bilo nikakvih ratnih brodova. Usprkos tome nastavili su sa planiranom akcijom. Lansirali su svoja torpeda.
"In onta alla cautissima Flotta austriaca occupata a covare senza fine dentro i porti sicuri la gloriuzza di Lissa, sono venuti col ferro e col fuoco a scuotere la prudenza nel suo più comodo rifugio i marinai d'Italia, che si ridono d'ogni sorta di reti e di sbarre, pronti sempre a osare l'inosabile. |
Od pet lansiranih torpeda niti jedan nije eksplodirao, što je značilo da su brodovi bili zaštićeni protutorpednim mrežama. Na zvuk nepoznatih čamaca u bakarskoj luci dignut je alarm i sva su se tri MAS čamca povukli i krenuli natrag prema Italiji. U Anconu su stigli u 7:45.
Tri austrijska razarača stacionirana u riječkoj luci su isplovila iz Rijeke i, misleći da će se italijani povući prema Veneciji, dala se u potjeru put Venecije, ali su MAS čamci otplovili za Anconu.
O broju ispaljenih torpeda postoje razlike od izvora do izvora. Govori se o ispaljenih 5 torpeda od kojih niti jedan nije eksplodirao, pa do ispaljenih osam torpeda od kojih je jedan eksplodirao u protupodmorničkoj - protutorpednoj mreži. U svakom slučaju, torpeda nisu prouzročila nikakvu štetu na usidrenim brodovima, i tu se svi izvori slažu.
Prije bijega iz Bakarskog zaljeva D'Annunzio je u more bacio tri zapečaćene boce u kojima se nalazila talijanska zastava i krajnje ironična i osvetoljubiva poruka (slika desno) koju je napisao D'Annunzio, u kojoj akciju naziva "Bakarska Poruga" ("La Beffa di Buccari"):
"Na sramotu nadasve predostrožne austrijske flote koja je u sigurnim svojim lukama zabavljena beskrajnim razmišljanjem o uspjehiću kod Visa, stigli su talijanski mornari kako bi sa željezom i vatrom potresli opreznost najudobnijega skrovišta, podsmjehujući se svakoj vrsti zaštitnih mreža i zaštita, vazda spremni odvažiti se na nemoguće (...)".
Viktor Car Emin u "Danunzijadi" piše:
"Ariel (D'Annunzio) rado spominje svoju 'beffu', to više što njegovi protivnici kušaju i sada (u Rijeci) da mu umanje onu slavu. Istina, bilo je u onom pothvatu i nešto smole. Prije svega, umjesto na očekivane ratne lađe naišli su na dvije trgovačke, a još je nezgodniji slučaj htio i to da se od pet izbačenih torpeda nije rasprsnuo ni jedan. Nato je zloba mahom udarila u talambase trabunjajući okolo: ako se tko u Bakru nasukao, bio je to glavom on sâm — D'Annunzio. A zaboravljaju kukavci, i vigliacchi, da najsmjelije, najdrskije u čitavoj stvari nije u onom što se u bakarskoj uvali nije odigralo, već u besprimjernoj neustrašivosti kojom su se njegove tri ljuske probile kroz austrijske cerbere i njihova minirana polja. U tome je ono golemo, ono 'inosabile' (aluzija Viktora Cara Emina na završetak poruke iz boce: NEMOGUĆE (tal. inosabile)!), što se on ipak drznuo da svlada. I svladao je".
Premda "bakarska šala" nije uzrokovala nikakvu štetu, pokazala je izloženost i ranjivost austro-ugarske flote u lukama. Austrijanci nisu mogli vjerovati da su tri talijanska ratna broda, nije bitno koliko mala, prošla kroz 80 kilometara njihovog branjenog područja i ispalila torpeda u njihovoj ratnoj luci. Akcija je pokazala potpuni nedostatak koordinacije u austrijskom sustavu obalnog nadzora, a isto tako podigla moral talijanskoj mornarici i talijanskim mornarima nakon katastrofe u Caporettu, a negativno utjecala na austrijski moral. Entuzijazam Italijana će doći do vrha nekoliko mjeseci kasnije, 9. kolovoza 1918, s poznatim D'Annunzijevim letom iznad Beča.
Avantura u Bakarskom zaljevu opisana je u maloj knjizi objavljenoj 1918. od uobičajenog izdavača D'Annunzievih djela, "Fratelli Trèves", pod naslovom: "La Beffa di Buccari - con aggiunti La Canzone del Quarnaro, Il catalogo dei Trenta di Buccari, Il Cartello Manoscritto e Due Carte Marine. Il testo è completato dalle strofe de La Canzone del Quarnaro"
La canzone del Quarnaro | Popis tridesetorice učesnika |
Tibi cornua nigrescunt Siamo trenta d'una sorte, 11 febbraio 1918. |
PRVA POSADA - ČAMAC MAS 94 DRUGA POSADA - ČAMAC MAS 95 TREĆA POSADA - ČAMAC MAS 96
Luigi Rizzo, Gabriele D'Annunzio e Costanzo Ciano, učesnici Beffe
Učesnici, Gabriele D'Annunzio prvi desno, u pozadini MAS 96 Raffaele Esposito iz Conca dei Marini kraj Salerna u Italiji, mornar na torpednom čamcu MAS 95, nagrađen je sa "Medagla di Bronzo al Valor Militare" za učešće u akciji sa Gabriele D'Annunziom jer je: "Facente parte dell'equipaggio di unità sottili che eseguirono un audace attacco al naviglio nemico nella lontana e munita Rada di Buccari si distingueva per sereno ardimento". ("Bio dio posade malenog čamca koji je izvršio očajnički napad na neprijateljske brodove u dalekoj i dobro branjenoj bakarskoj luci, i istaknuo se svojom hrabrošću"). |
Kreirao: SEAS
Izvor:
- Gabriele d'Annunzio. La beffa di Buccari, Fratelli Treves, editori in Milano, MCMXVIII
- Wikipedia, Beffa di Buccari
- Paluba, M.A.S. u ISR