Balisti Fulvio
Rođen: Ponti sul Mincio, 19. kolovoz 1890.
Umro: Ponti sul Mincio, 9. srpanj 1959.
Supruga: Amalia Fortis Antonietta, oženili su se 1924.
Bio je talijanski vojnik i političar. Službeni dužnosnik Kraljevske vojske tijekom prvog i drugog svjetskog rata. Ardit riječke legije tokom riječke avanture Gabriele D'Annunzia. Bio je ranjen nakon potpisivanja primirja 8. rujna.
Sudjeluje u "Marcia di Ronchi" i 12. rujna 1919. s D'Annunziom ulazi u Rijeku, vjerno mu služi do 18. siječnja 1921. kada sa ostalim legionarima mora pobijeći iz Rijeke nakon napada talijanskih trupa pod zapovjedništvom Enrica Caviglia i opetovanih bombardiranja bojnog broda "Andrea Doria".
Dana 3. prosinca 1941. u Bir el Gobiju (Libija) tijekom bitke teško je ozlijeđen u lijevu nogu, koja mu je kasnije amputirana.
8. rujna 1943. pridružio se Talijanskoj socijalnoj republici (Repubblica Sociale Italiana) vršeći, između ostalih zadataka i dužnost potpredsjednika Republikanske fašističke stranke (Partito Fascista Repubblicano).
U travnju 1945. uhićen je. Odbio je mogućnost hospitalizacije što mu je omogućavalo ranjavanje u Bir el Gobiju. Odabrao je zatvor. Oslobođen bez pravosudnih posljedica.
Potom se povukao u Desenzano del Garda, a kasnije na svoju farmu u Ponti sul Mincio koju je nazvao "Piccola Caprera", u znak sjećanja na republikanskog heroja Giuseppea Garibaldija. Tu je osnovao muzej. Balisti ga je nakon svoje smrti ostavio kao ostavštinu svojim "dečkima" (suborcima) ""perché abbiate un luogo per riunirvi ed onorare la Patria, perché tramandiate alle generazioni future il sacrificio dei caduti del nostro reggimento e la sua gloria e viviate in povertà francescana" (tako da se imate gdje okupljati i častiti domovinu, prenijeti budućim naraštajima žrtvu palih naše pukovnije i njenu slavu).
U Ponti sul Mincio i danas se nalazi autentična "oaza talijanštine", "Piccola Caprera", veliko područje među zelenim poljima u kojem se nalazi sjedište Povijesnog muzeja "Giovani Fascisti", fašističke dobrovoljačke pukovnije, posvećen borcima u bitki kod Bir el Gobija i sjedište Nacionalnog udruženja talijanskih dobrovoljaca drugog svjetskog rata.
U penziji, pisao je prozu i poeziju.
Posljednje godine svog života proveo je u gotovo potpunoj izolaciji, zaokupljen pisanjem svojih memoara: "Pagine d'Africa, Associazione nazionale volontari Bir el Gobi".
Umro je u Ponti sul Mincio 1959. godine.
KARIJERA:
- 1915-1918 dobrovoljac talijanskih "Granatiera"
- 1919. s D'Annunzijev Legionar u Rijeci
- 1940. zapovjednik Btg. GIL Bologna
- Dobrovoljac II svj. rata 1940-1945
- 1940-1943 Zapovjednik I Battaglione G.I.L. BOLOGNA (I° Battaglione Giovani Fascisti, mladi fašist)
DJELA:
- Flauto de campagna, Vita Veronese, Verona, 1950.
- Osteria dell'orologio, Volume 36 di Edizioni di "Vita veronese", Verona, 1952
- Pagine d'Africa, Associazione nazionale volontari Bir el Gobi, Gruppo Emilia-Romagna, 1967
- Da Bir el Gobi alla Repubblica Sociale Italiana, Piovan Editore, 1986.
- Il capitano Fulvio Balisti, storia del capo della segreteria speciale di D'Annunzio a Fiume, Elison Publishing, 2018
ODLIKOVANJA I NAGRADE:
- Srebrna medalja (3X) (Medaglia d'argento al valor militare)
- Brončana medalja vojne hrabrosti ( Medaglia di bronzo al valor militare)
- Zlatna medalja u spomen na riječku ekspediciju (Medaglia d'oro commemorativa della spedizione di Fiume)
- Komemorativna medalja talijansko-austrijskog rata 1915-1918 (Medaglia commemorativa della guerra italo-austriaca 1915-1918 )
- Il mutilato di guerra
Kreirao ©: Nenad Labus
viši savjetnik konzervator-dokumentarist u mirovini,
Konzervatorski odjel Rijeka
Izvor:
- http://www.geocities.com/~orion47/ITALY/Italy-Army.html
- La Piccola Caprera, FULVIO BALISTI
- Wikipedia, FULVIO BALISTI