Bonelli, Gino

Rođen: Piacenza, Italija, 28. ožujka 1917.
Umro: Piacenza, Italija, 31. prosinca 1997.

Operni pjevač.

Školovao se u Italiji. Nakon toga radio je kao pekarski pomočnik.

Još kao dječak pjevao je u raznim društvima, a kad je prošao razdoblje mutacije i zadržao glasovnu ljepotu počeo se školovati na Liceo Musicale u Piacenzi, kod jednog od najboljih dramskih tenora između dvaju svjetskih ratova, Francesca Merlija.
Nakon petogodišnjeg školovanja, Bonelli je nastavio svoje glazbeno obrazovanje kod maestra Gennara Barbea u Milanu, gdje je također usavršavao svoj glas i interpretaciju uloga.

Za vrijeme rata nastupao je u manjim talijanskim kazalištima u Astiju, Nuovi Ligure, Foggii, a na opernoj pozornici debitirao je u Teatru Municipale u Piacenzi 5. prosinca 1945. ulogom Rodolfa u Puccinijevoj "La Bohème", što se smatra njegovim scenskim debijem. Kraće vrijeme bio je član kazališta La Scala u Milanu.

Talijanska kazališta bila su tijekom rata teško pogođena, što je potaknulo Bonellija da potraži priliku u Rijeci, tada nazvanoj Kazalište "Ivana Zajca". Ondje je brzo osvojio publiku, nastupajući u ulogama poput Cavaradossija u "Tosci" pod ravnanjem Borisa Papandopula.
Godine 1946. dolazi u Rijeku gdje postaje prvi tenor Opere HNK gdje je djelovao, uz kraće prekide, do umirovljenja 1970. Njegov boravak u Rijeci kao člana Opere Narodnog kazališta "Ivan Zajc" ostavio je neizbrisiv trag, osobito njegov Otello koji se smatrao vrhuncem njegove karijere

Gostovao je na opernim pozornicama u Jugoslaviji i inozemstvu.

Nakon razdoblja nastupa u talijanskim gradovima poput Piacenze, Firenze, Catanie i Bergama, Bonelli je 1950. otišao u Južnu Ameriku, gdje je proveo dvije godine nastupajući u Peruu i Argentini. Vratio se u Rijeku u sezoni 1956./1957., gdje je nastavio s nizom uspješnih izvedbi, uključujući Rodolfa, Pinkertona u "Madama Butterfly", te Ivu u riječkoj premijeri opere "Povratak" Josipa Hatzea. Bonelli je istovremeno ostvario impresivan repertoar uloga, uključujući Don Joséa u "Carmen", Samsona u "Samsonu i Dalili", Enza u "Giocondi", te svoj slavni Otello.

Nastupajući gotovo dva i pol desetljeća u riječkoj Operi, ostvario je četrdesetak glavnih tenorskih uloga mladodramskog žanra. Najviše se proslavio kreacijama Radamesa i Otella (G. Verdi, Aida i Otello), Don Joséa (G. Bizet, Carmen), Cavaradossija (G. Puccini, Tosca) i Canija (R. Leoncavallo, Pagliacci

U mirovinu je otišao 1970. s 53 godine zbog srčanih problema. Vratio se u Piacenzu gdje nije samo održavao sate pjevanja, već je i slikao.

Tenor Gino Bonelli preminuo je u rodnoj Piacenzi 31. prosinca 1997.

Bonellijev sin Rodolfo, danas ugledan poslovni čovjek, došao je 2018. godine u Rijeku na proslavu 50. godišnjice mature i prihvatio poziv Opere da priredi izložbu o svojemu ocu. Upitan u jednom intervjuu kako bi opisao očev glas ovako je odgovorio: "Moj je otac počeo kao lirski tenor, krenuo je zatim u lirico-spinto i na kraju, kad se razvio cijeli njegov vokalni potencijal, postao je dramski tenor. Poznati operni kritičar Landini za njega je rekao: "To je eklektični tenor kojega bi svako kazalište željelo imati, jer može s lakoćom prijeći iz lirico spinto u dramski repertoar, jer ima rijetku tehniku." Otac je imao glas dar prirode ali mnogo je radio na pjevačkoj tehnici prijelaznih tonova kako bi ih mogao svladati a da to slušatelj ne primijeti. Poslije npr. nastupa u ulozi Calafa u Turandot ili kao Otello, ulogama koje 'razbijaju' glas, sljedeći dan odlazio je korepetitoru da vježba vokalize, 'sabere' glas i olakša ga da bi mogao pjevati Pinkertona i Alfreda, U protivnom glas će mi se raspasti.", govorio je.
Tada se u Foyeru HNK Ivana pl. Zajca mogla razgledati izložba "Od raspjevanog pekarskog pomoćnika do slavnog riječkog Otella: Gino Bonelli".

Gino Bonelli ostvario je 36 glavnih uloga u karijeri, oduševljavao publiku i struku vrhunskim dramskim tenorom, kao i glumačkim umijećem, te obilježio jednu eru HNK Ivana pl. Zajca, pedesetih i šezdesetih godina 20. stoljeća.

 

Glavne uloge:

• Cavaradossi (Puccini, Tosca);
• Radames (Verdi, Aida)
• Otello (Verdi, Otelio);
• Canio (Leoncavallo, Pagliacci);
• Don José (Bizet, Carmen) i dr.

 

 

Kreirao ©: Nenad Labus
viši savjetnik konzervator-dokumentarist u mirovini,
Konzervatorski odjel Rijeka

 

Izvori:

• historicaltenors.net, Gino Bonelli
• HNK Ivana pl. Zajca - GINO BONELLI

 

 

- Riječka groblja - Imenik riječkih posljednjih počivališta - Riječka povijest općenito - Povijest Rijeke od Prapovijesti do 1400 - Povijest Rijeke od 1500 do 1600 - Povijest Rijeke od 1625 do 1650 - Povijest Rijeke od 1675 do 1700 - Povijest Rijeke od 1725 do 1750 - Povijest Rijeke od 1775 do 1800 - Povijest Rijeke od 1825 do 1850 - Povijest Rijeke od 1875 do 1900 - Povijest Rijeke od 1925 do 1950 - Povijest Rijeke od 1975 do 2000 - Povijest Rijeke od 2015 do Danas - Rijeka, razni događaji i ostalo - O Rijeci na engleskom jeziku

- Riječke Biografije - Riječka vlast kroz stoljeća - Povijest Rijeke od 1400 do 1500 - Povijest Rijeke od 1600 do 1625 - Povijest Rijeke od 1650 do 1675 - Povijest Rijeke od 1700 do 1725 - Povijest Rijeke od 1750 do 1775 - Povijest Rijeke od 1800 do 1825 - Povijest Rijeke od 1850 do 1875 - Povijest Rijeke od 1900 do 1925 - Povijest Rijeke od 1950 do 1975 - Povijest Rijeke od 2000 do 2015 - History of Racing, Preluk - Rijeka - Riječki grbovi i zastave (heraldika)

 

Na vrh stranice