Bubanj, Viktor

Rođen: Fužine, 3. prosinca 1918.
Umro: Beograd, 15. listopada 1972.)

Roditelji: Franjo (Fužine, 1871.) i Darinka (Ljubašini kraj Gomirja, 1877.)
Braća i sestre: Andrija, Marijana, Margareta, Darinka, Ivanka i Marija.

Supruga: Mara rođena Car (Crikvenica, ? -?)
Djeca: kćeri Dunja (Zagreb, 1946.) i Dubravka (Beograd, 1948.), sin Goran (Zagreb, 1956.)

 

Viktor Bubanj je bio Jugoslavenski narodni heroj i general-pukovnik jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva. Od 1970. do 1972. godine obnašao je dužnost načelnika Generalštaba JNA.

Viktor je bio najmlađi od sedmero djece. Osnovnu školu završio je u Delnicama. Srednju je školu pohađao u Zagrebu 1937. godine. Izabrao je građevinski smjer Srednje tehničke škole u Zagrebu. Nakon školovanja radio na izgradnji i projektiranju puteva u Crikvenici i na izgradnji hidroelektrane Vinodol.

Član je SKOJ-a (Savez Komunističke Omladine Jugoslavije) od 1936., a u siječnju 1939. postaje član KPJ (Komunističke Partije Jugoslavije) u partijskoj ćeliji u Crikvenici, kojom je rukovodio Ivan Brozičević.

1939. regrutiran je u Školu rezervnih vazduhoplovnih oficira, u koju je upućen 15. veljače 1940. Nalazio se na obuci u Pančevu, a zatim jedan mjesec na obuci letenja u Nišu. U Fužine se vraća 15. veljače 1941.
U sastavu izviđačke eskadrile sudjelovao u Travanjskom ratu 1941.

Nakon kapitulacije Kraljevine Jugoslavije sudjeluje u pripremama ustanka u Gorskom kotaru.
Na partijskom sastanku u Crikvenici u kolovozu 1941. godine, izabran je za sekretara partijske ćelije u Crikvenici, a sredinom septembra za člana Okružnog komiteta KPH za Hrvatsko primorje.
Dobio je dužnost da, u uslovima ilegalnog rada, rukovodi tehnikom OK (Okružnog Komiteta) za Hrvatsko primorje, što je Bubanj s uspjehom obavljao šaljući preko partijskih kanala biltene i ostali materijal partijskim organizacijama, organizirao je ilegalna boravišta i prebacivanje drugova. Ilegalni rad prekinut je 7. studenog 1941. godine, kada su zbog provale u Kraljevici Talijani saznali da se tehnika OK-a nalazi u Crikvenici i da njome rukovodi Viktor Bubanj. Tehnika je na vrijeme sklonjena u Novi Vinodol, a Viktor je zadnji čas izbjegao uhićenje i pobjegao u partizane, u Ličku četu gdje je bio vođa diverzantske grupe i gdje sudjeluje u borbama protiv ustaških i talijanskih jedinica na području Like, Korduna i Gorskog Kotara.

Viktor je krajem 1941. i početkom 1942. godine, kao diverzant, ošteto tri talijanske željezničke kompozicije, pri čemu se istakao kao vrlo hrabar, snalažljiv i odlučan borac. Postao je ubrzo komandant voda, pa čete, a u svibnju 1942. godine postavljen je za komandanta Prvog primorsko-goranskog partizanskog odreda.
U zasjedi koju je sa svojim odredom postavio kod Brinja, uništio je jaku talijansku motoriziranu kolonu, a zatim je, poslje dvodnevnih teških borbi, s odredom zauzeo i ustaško uporište Modruš.

Po naređenju Glavnog štaba Hrvatske, Bubanj je s 1. i 2. udarnim bataljonom, zajedno s kordunaškim partizanima, učestvovao u čišćenju ustaških garnizona u Kordunu. Njegovi bataljoni su napali zloglasno uporište Blagaj kod Veljuna i uništili neprijatelja, a zatim, pri povratku u Gorski Kotar, usred dana iznenada su napali Talijane kod Tisovca, što je onemogućilo dalje talijansko paljenje sela Jasenka i Drežnice. U toj borbi likvidirano je oko 300 talijanskih vojnika, a oko 40 je zarobljeno.

12. rujna 1942. godine, u Drežnici je formirana 6. udarna primorsko-goranska brigada. Za njenog komandanta postavljen je Viktor Bubanj. Na toj dužnosti ostao je do kraja 1942. godine, kada je određen za zamjenika komandanta Pete operativne zone Hrvatske.

17. ožujka 1943. godine, baš u jeku nove ofanzive Talijana na Drežnicu postavljen je za komandanta Četrnaeste primorsko-goranske brigade. S ovom brigadom vodio je teške borbe kod Žute Lokve s talijanskom divizijom "Mugia" kojoj su pomagale ustaške jedinice.

Istakao se u bici za Senj u rujnu 1943. godine, kada je potisnuo talijansku diviziju "Mugia" i oslobodio Senj.

U toku zime 1943—1944. vodio je uporne borbe s neprijateljem u Lici i ugrožavao ustaško uporište u Gospiću, sprečavajući njegovo snabdijevanje.

U ožujku 1944. po naređenju Vrhovnog štaba NOV i POJ predaje dužnost komandanta brigade Milanu Rustanbergu.
U travnju kreće u Italiju, krajem svibnja odlazi u Afriku i konačno u srpnju odlazi, s grupom jugoslavenskih mlađih pilota, na letačku obuku u Krasnodor u SSSR-u, gdje ostaje do rujna 1945.
Od 1. listopada do 16. prosinca 1944, Bubanj se obučavao na školskom avionu i imao 141 let. Na praktičnoj obuci od 16. prosinca 1944. do 30. svibnja 1945. godine obučavao se na vojnim borbenim avionima. Imao je sveukupno 127 poljetanja s ukupno 28 sati leta.

1. svibnja 1945. godine, mjesec dana prije završetka obuke, postavljen je za političkog komesara novoformiranog 254. lovačkog avio-puka, koji je u rujnu 1945. preletio iz Rusije u oslobođenu domovinu i ušao u sastav Jugoslovenskog ratnog zrakoplovstva.
Kao pilot-lovac, Bubanj je ubrzo postavljen za komandanta zrakoplovne divizije u Zagrebu. U mirnodopskim uvjetima, 1954. godine završava Višu vojnu akademiju JNA.

Sa projektom razvoja novog školsko-borbenog aviona se počelo u "Vazduhoplovno-tehničkom institutu(VTI)" u Beogradu 1957. godine. Posao oko stvaranja novog aviona povjeren je već provjerenom i dokazanom tandemu; projektiranje i razvoj "Vazduhoplovno-tehničkom institutu", a montaža i sklapanje mostarskom "Sokolu". Prvi prototip "Galeb G-1" je poletio u svibnju 1961. godine, a pilot je bio kapetan Ljubomir Zekavica. Odmah nakon toga je napravljen i prototip G-2, po kojem su i rađeni svi kasniji primjerci. G-1 je imao tri rezervoara za gorivo u trupu dok je G-2 imao dva rezervoara u trupu i po jedan na krajevima krila, a oni su se mogli i ukloniti. Imao je jedan mlazni motor Rolls Royce Viper Mk 22-6 i dva usisnika zraka, svaki sa svoje strane kokpita. Imao je krila kao klipni avioni odnosno nije imao zakošena krila kao većina mlaznih aviona. Opremljen je sjedištem za katapultiranje tipa "Folland 1-B", kao i podvjesnim točkama na krilima za fiksiranje različitog naoružanja. Pored standardne G-2A verzije za domaće potrebe, napravljena je i izvozna varijanta G-2-AE koja je bila rađena od 1974. godine za potrebe Libije i Zambije. Proizvodnja je započela 1964., i time je G-2 postao prvi mlazni avion u SFRJ koji se počeo serijski proizvoditi. Prvi mlazni avion tadašnje domaće industrije je bio Ikarus 451M ali on nije ušao u serijsku proizvodnju. Maksimalna brzina koja je postignuta sa G-2 je 812 km/h što je postignuto sa "čistim" krilima, bez tankova na krajevima krila. Najveća brzina postignuta pri poniranju je bila 0.81 maha (1001,93kmh). Performanse: Maksimalna brzina: 812 km/h, na visini od 6200 m Brzina krstarenja: 730 km/h na 6200 m Dolet: 1,242 km Plafon leta sa opremom za disanje: 12,000 m Brzina penjanja: 1,370 m/min Maksimalno vreme leta: 2 sata i 30 minuta Naoružanje: 2 × 12.7 mm Colt-Browning M3 mitraljeza sa po 80 metaka 4 × 57 mm rakete 4 × 115 kg ili 2 × 225 kg bombe

Krajem 1945. oženio se Marom Car iz Crikvenice. Prvu kćer Dunju dobiva 1946. u Zagrebu, kći Dubravku 1948. u Beogradu i sina Gorana 1956. u Zagrebu.

Nakon rata, vršio je dužnost komandanta zrakoplovnog korpusa.
U jesen 1946. godine postavljen je na još odgovorniju dužnost Načelnika štaba Komande JRZ i PO (Jugoslavenskog Ratnog Zrakoplovstva i Protuzračne Obrane) te istodobno pomoćnik saveznog sekretara za NO (Narodnu Obranu) za Ratno zrakoplovstvo i protuzračnu obranu.
Na slici ljevo, general-potpukovnik JNA Viktor Bubanj (lik u sredini) uz prototip G-2 Galeba, jednomotornog školsko-borbenog aviona vojske bivše Jugoslavije, tokom predstavljanja istog 1961. godine. On je bio i osoba koja je poticala modernizaciju zrakoplovstva, a time i projektiranje školsko-borbenog aviona dvosjeda Galeb i nakon njega, Jastreba.
Kasnije je kao osnova za novi borbeni lovac-bombarder Jastreb uzeta konstrukcija školskog aviona Galeb G-2. Eliminirano je sjedište za instruktora, ojačana je i nešto izmjenjena konstrukcija i ugrađen je snažniji motor Rolls-Royce Viper 531 potiska 13,2 kN. Prvi let prototipa, nazvanog "Jastreb", a označenog J-1, obavio je probni pilot, kapetan Rudolf Kumar 19. srpnja 1965. godine. Dana 31. prosinca 1968. godine, prvi serijski avioni, sa vojnom oznakom J-21 ulaze u operativnu upotrebu, dok su posljednje isporuke za JRV izvršene 04. travnja 1977. godine.

Paralelno s ovim odgovornim komandnim dužnostima, sada već general-pukovnik Bubanj obavljao je i mnoge partijske dužnosti. Bio je član punomoćstva CK SKJ (Centralnog Komiteta Saveza Komunista Jugoslavije) za RV i PVO (Ratno Vazduhoplovstvo i ProtuVazdušnu Obranu) i član Konferencije SK za JNA (Jugoslovensku Narodnu Armiju).

Od siječnja 1970. postavljen je za načelnika GŠ JNA (General-Štaba Jugoslavenske Narodne Armije). Na toj dužnosti se istakao svojim doprinosom razvoju i modernizaciji naših oružanih snaga, a naročito u praktičnom ostvarivanju organizacije općenarodne odbrane.

Više od dvadeset godina Bubanj je bio aktivan pilot, leteći i na najsuvremenijim avionima, tako da je svoje komandantske dužnosti obavljao vrlo stručno, unoseći u posao nesumnjive lične kvalitete, samostalnost i maštovitost. Održavao je vrlo bliske i prijateljske veze sa pilotima RV (Ratnog Vazduhoplovstva) uvažavajući njihove napore i tražeći da budu cjenjeni imajući pri tom stalno u vidu što veću borbenu osposobljenost jedinica.

Svoja sjećanja kao sudionika jugoslavenskoga revolucionarnog pokreta objavio je u zborniku "Četrdeset godina" (Beograd 1960.). Bavio se i teorijskim radom na području vojnih nauka te pored većeg broja članaka u slovenskom listu "Vojno delo" (1951, 1954, 1956, 1958, 1960–61, 1964, 1966, 1970, 1972), autor je knjiga "Čovjek u prostoru", "Treća dimenzija rata", za koju je dobio nagradu državnog sekretara za narodnu obranu, a potom je izašla i njegova knjiga "Doktrina pobjede", u kojoj je teorijski razrađena naša doktrina općenarodne obrane, za koju mu je 1973. godine posmrtno dodijeljena Nagrada "22. decembar".

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. godine i drugih visokih jugoslovenskih i stranih odlikovanja. Ordenom narodnog heroja odlikovan je u 27. studenog 1953. godine. Dobitnik je Ordena zasluga za narod sa zlatnom zvijezdom i dr.

Viktor Bubanj je umro od srčanog udara u nedjelju 15. listopada 1972. godine u 10,30 sati na Vojno-medicinskoj akademiji.

Trgu na Trsatu dano je njegovo ime.

 

ČINOVI:

• 1943. - major NOVJ
• 1944. – potpukovnik NOVJ
• 1946. – pukovnik JA
• 1949. – general-major JNA
• 1955. – general-potpukovnik JNA
• 1965. – general-pukovnik JNA

 

DUŽNOSTI:

• 1941. - starješina udarne diverzantske grupe
• U štabu I. primorsko-goranskog odreda zadužen za političko-obavještajni rad
• Svibanj 1942. – komandant I. primorsko-goranskog odreda
• 12. listopada 1942. – komandant 6. primorsko-goranske brigade
• Siječanj 1943. – zamjenik političkog komesar V. operativne zone
• 17. ožujka 1943. do ožujka 1944. – komandant 14. primorsko-goranske udarne brigade
• rujan 1945. - komandant vazduhoplovne divizije
• 1947. – načelnik štaba Komanda Jugoslavenskog ratnog vazduhoplovstva
• 5. srpnja 1950. – odlazi na Višu vojnu akademiju JNA – školu operative
• do 20. svibnja 1954. - načelnik štaba Komanda Jugoslavenskog ratnog vazduhoplovstva
• 20. svibnja 1954. – komandant 3. avio-korpusa
• 26. listopada 1959. – načelnk uprave štaba vazduhoplovstva
• 5. rujna 1962. – zamjenik komandanta Jugoslavenskog ratnog vazduhoplovstva
• 19. svibnja 1964. – komandant JRV i PVO (Jugoslovenskog Ratnog Vazduhoplovstva i ProtuVazdušne Obrane)
• 5. siječnja 1970. - Načelnik generalštaba Jugoslavenske narodne armije

 

ODLIKOVANJA:

• Orden narodnog heroja
• Orden ratne zastave sa lentom
• Orden ratne zastave sa lentom
• Orden zasluge za narod sa zlatnom zvijezdom
• Orden bratstva i jedinstva sa zlatim vijencem
• Orden narodne armije sa lovorovim vijencem
• Orden za vojne zasluge sa velikom zvijezdom (dva puta)
• Orden partizanske zvijezde sa srebrnim vijencem
• Orden narodne armije sa zlatnom zvijezdom
• Orden za hrabrost
• Najviše vojno odlikovanje NR Poljske
• Visoko talijansko odlikovanje Garibaldijeva zvijezda
• Visoko etiopsko odlikovanje
• Odlikovanje ČSSR
• Visoko francusko odlikovanje Legija časti

 

PISANA DJELA:

• "Čovjek u prostoru", Izdavač: Naprijed Zagreb, 1960.
• "Treća dimenzija rata", Vojna biblioteka "Naši pisci", Izdavač: "Vojnoizdavački zavod" Beograd, 1966. (nagrada državnog sekretara za narodnu odbranu)
• "Doktrina pobjede", Izdavač: "Narodna armija", Beograd, 1972. (1973. godine mu je posmrtno dodijeljena Nagrada "22. decembar")

 

 

Kreirao: SEAS

 

Izvori:

• Nenad Labus
• Hrvatski biografski leksikon: Bubanj, Viktor
• Wikipedia, Viktor Bubanj
• Wikipedia, Viktor Bubanj
• znaci.net, Bubanj Franje Viktor

 

- Riječka groblja - Imenik riječkih posljednjih počivališta - Riječka povijest općenito - Povijest Rijeke od Prapovijesti do 1400 - Povijest Rijeke od 1500 do 1600 - Povijest Rijeke od 1625 do 1650 - Povijest Rijeke od 1675 do 1700 - Povijest Rijeke od 1725 do 1750 - Povijest Rijeke od 1775 do 1800 - Povijest Rijeke od 1825 do 1850 - Povijest Rijeke od 1875 do 1900 - Povijest Rijeke od 1925 do 1950 - Povijest Rijeke od 1975 do 2000 - Povijest Rijeke od 2015 do Danas - Rijeka, razni događaji i ostalo - O Rijeci na engleskom jeziku

- Riječke Biografije - Riječka vlast kroz stoljeća - Povijest Rijeke od 1400 do 1500 - Povijest Rijeke od 1600 do 1625 - Povijest Rijeke od 1650 do 1675 - Povijest Rijeke od 1700 do 1725 - Povijest Rijeke od 1750 do 1775 - Povijest Rijeke od 1800 do 1825 - Povijest Rijeke od 1850 do 1875 - Povijest Rijeke od 1900 do 1925 - Povijest Rijeke od 1950 do 1975 - Povijest Rijeke od 2000 do 2015 - History of Racing, Preluk - Rijeka - Riječki grbovi i zastave (heraldika)

 

Na vrh stranice