Ciani, Dino

Rođen: Rijeka, 16. lipanj 1941.
Umro: Rim, Italija, 27. ožujak 1974.

Roditelji: otac Mario i majka Basiliola rođena Senegagliesi
Braća ili sestre: ??

Bio je talijanski pijanist rođen u Rijeci. Nekonvencionalni glazbenik, čovjek nadaren ne samo golemim glazbenim darom, već i izvanrednom kulturom i dubokim osobnim šarmom. Činilo se da iz svih drugih umjetnosti crpi osjećajnost, nepogrešivu inteligenciju i osjetljivost koja se je sviđala svima onima koji su slušali njegove izvedbe.
Bio je to vrlo talentiran umjetnik s uzbudljivim slavenskim temperamentom. Osim što je imao vrlo posebne klavirske i glazbene karakteristike (njegov najbolji prijatelj Maurizio Pollini nazvao ga je "Pianist-glazbenik"), Dino Ciani je imao i bogatu osobnost. Volio je operu o kojoj je imao vrlo duboko znanje, volio je kazalište, slikarstvo, kino, umjetnost ali i aktivnosti u prirodi. Njegova kultura, glazbena i ona van glazbe, bila je ogromna. Čitanje zahtjevnih knjiga bilo je za njega gotovo igra. Osim toga imao je i snažan smisao za humor.
Bio je izvrstan plivač, vrsni penjač i dobar skijaš. S prijateljicom Piom Jamar jedrilicom je putovao od Istre do juga Hrvatske, a s prijateljima iz Toskane proputovao je obale turske Male Azije u krajevima još netaknutim turizmom.
Prijatelji Dina Cianija bili su umjetnici, intelektualci i, da tako kažemo, "obični" ljudi. Naravno da su mnogi od njih bili glazbenici ili ljudi povezani s glazbom, jer glazba je bila njegova prva ljubav.

Rođen je u Rijeci od oca Maria (slavenskog porijekla, ali u izvorima se ne može naći i iz kojeg kraja potječe, možda je i Riječan), samostvorenog poslovnog čovjeka koji je u Rijeci radio kao pomorski agent, te Basiliole rođene Senigagliesi, sitne i lijepe mlade djevojke iz Pesara, oštra karaktera. Rođen je kao drugo od dvoje djece. Otac Mario Ciani je ranije nosio prezime Clapcich (Klapčić) i bio slavenskog podrijetla (pa je u Dinovim venama tekla djeomično i slavenska krv) italijanizirao je svoje ime nakon prvog svjetskog rata.
Kako su, od kuda, kada i zašto stigli u Rijeku nije poznato. Neki (nepouzdani) izvori kažu da je majka bila domaćica. Poznato je da su nakon drugog svjetskog rata, zajedno sa mnogim drugim Italijanima i onima koji se nisu slagali sa komunističkim uređenjem nove Jugoslavije, napustili Rijeku i preselili se u Italiju, u Genovu.

Klavir: Dino Ciani - Dirigent: Claudio Abbado - sa Orkestrom " Teatro alla Scala di Milano" - Pavia, 16. studenog 1973. "Piano Concerto No.1" u C duru, Op.15 Ludwi van Beethovena

Dino je bio prerano sazreo dječak, nadaren rijetkom osjetljivošću i poznat po sposobnosti pamćenja. Glazba je bila njegov svijet, što su roditelji i prepoznali pa su ga, nakon dolaska u Genovu upisali u privatni konzervatorij, gdje su ga odmah prepoznali kao vrsnog pijanistu. Na studiju glazbe u Genovi privatno je učio svirati klavir pod vodstvom prvo Biance Rodinis (rođena 25. rujna 1916. na Krku), a zatim i Marthe Del Vecchio.

Nakon završetka studija kod Biance Rodinis i Marte del Vecchio, Ciani je 1955., s 14 godina diplomirao na Konzervatoriju "Santa Cecilia" u Rimu s najboljim ocjenama i iste godine održava svoj prvi javni koncert u Santa Margherita Ligure.

Nakon toga prati majstorske tečajeve Alfreda Cortota u Parizu i Sieni, a između mladog učenika i ostarjelog umjetnika uspostavlja se veza uzajamnog divljenja i iskrene privrženosti i prijateljstva.

Ciani 1961. osvaja drugu nagradu na natjecanju "Liszt-Bartók" u Budimpešti. Od tada je njegova karijera izvođača samo napredovala i postupno ga odvela u glavna kazališta i koncertne dvorane svijeta. Nastupao je solo i s orkestrom, diljem svijeta i na najslavnijim mjestima. Imao je veliki repertoar i uvijek je na njegovim koncertima postojao opći smisao ili zajednička nit.

Sljedeće godine snimio je četiri sonate Carla Marije von Webera za genovsku kuću "Dynamic", nakon čega je uslijedila važna antologija Bartókovih i Chopinovih studija, a kasnije i snimke s "Deutsche Grammophon". pa onda ponovno Weber, Chopin, Bach i kompletni Debussyjevi Preludiji.
Tako je započela briljantna međunarodna koncertna karijera, koja će omogućiti Cianiju sudjelovanje na nezaboravnim koncertima (cjelovite sonate Ludwig van Beethovena u Torinu, posljednja klavirska djela Frédérica Chopina u Rimu, kompletna Chopinova nokturna u Piccolu u Milanu, suradnja s baritonom Claudiom Desderijem u Schubertovoj velikoj Song Cycles), često uz dirigente kalibra Gianandrea Gavazzenia, Claudia Abbada, Bruna Bartolettija i Riccarda Mutija, s iznimno širokim i raznolikim repertoarom za tridesetogodišnjeg pijanistu.

Ciani je puno putovao, nastupajući u Mađarskoj, Čehoslovačkoj, Švicarskoj, Njemačkoj, Nizozemskoj, Kanadi i Španjolskoj, nastojeći uspostaviti dijalog u glazbeno osjetljivim zemljama. Nije želio biti specijaliziran za jednog autora, već je svirao djela Beethovena, Schuberta, Chopina i Claude Debussya.

Na rubu istinskog uspostavljanja međunarodne karijere, karijera Dina Cianija tragično je prekinuta kada je 27. ožujka 1974. poginuo u prometnoj nesreći na 7. kilometru Via Flaminia u blizini Rima, u dobi od 32 godine. Njegova prerana smrt lišila je svijet rijetkog glazbenog talenta koji je bio na vrhuncu svojih kreativnih moći. Cianijeva ostavština, iako kratka, nastavlja izazivati ​​divljenje i poštovanje u krugovima klasične glazbe zbog njegovih jedinstvenih doprinosa i dubine njegovih umjetničkih uvida.

Sahranjen je u Cortini d'Ampezzo.

Nakon njegove smrti, poznati umjetnici poput glumica Valentine Cortese, dirigenta Claudia Abbada, kazališnog impresaria Paola Grassija, pianiste i dirigenta Maurizija Pollinija, redatelja i glumca Giorgia Strehlera i kazališnog i filmskog redatelja Luchina Viscontija utemeljili su međunarodno klavirsko natjecanje koje nosi njegovo ime, "Concorso Pianistico Nazionale "Dino Ciani", čuvajući uspomenu na ovog iznimnog pijanista.

Čak i desetljećima nakon njegove smrti, Cianijev rad zadržava visok standard za klasične pijaniste diljem svijeta, označavajući ga kao značajnu figuru u pejzažu klasične glazbe.

Udruga Dino Ciani od 2007. godine organizira Festival i akademiju "Dino Ciani" u Cortini d'Ampezzo na kojoj su, uz brojne mlade talente, sudjelovali prestižni pijanisti poput Marthe Argerich, Andree Lucchesinija i Krystiana Zimermana, kao i ansambli, izvođači i redatelji međunarodne razine kao što su španjolski gudački kvartet Cuarteto Casals, čelist Mario Brunello i bariton Claudio Desderi.

Od 8. do 19. srpnja 2013. godine održana je na Sveučilištu u Rijeci ljetna majstorska radionica i festival "Dino Ciani Music Master" pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske, prof. Ive Josipovinića. Radionica je namijenjena studentima klavira iz cijelog svijeta koji će imati priliku za intenzivno stručno usavršavanje uz predavače pijaniste Gorana Filipeca, Nauma Khaimovicha Gruberta, Simona Trpčeskija, Epifania Comisa i Violette Egorove.

 

 

Kreirao: SEAS

 

Izvori:

• Wikipedia, Dino Ciani
• Discogs, Dino Ciani
• Treccani, CIANI, Dino
• Facebook, International "Dino Ciani" Piano Master Classes and Festival - Rijeka
• Todde Felice, DINO CIANI. Percorsi interrotti, Zecchini, 2016

 

- Riječka groblja - Imenik riječkih posljednjih počivališta - Riječka povijest općenito - Povijest Rijeke od Prapovijesti do 1400 - Povijest Rijeke od 1500 do 1600 - Povijest Rijeke od 1625 do 1650 - Povijest Rijeke od 1675 do 1700 - Povijest Rijeke od 1725 do 1750 - Povijest Rijeke od 1775 do 1800 - Povijest Rijeke od 1825 do 1850 - Povijest Rijeke od 1875 do 1900 - Povijest Rijeke od 1925 do 1950 - Povijest Rijeke od 1975 do 2000 - Povijest Rijeke od 2015 do Danas - Rijeka, razni događaji i ostalo - O Rijeci na engleskom jeziku

- Riječke Biografije - Riječka vlast kroz stoljeća - Povijest Rijeke od 1400 do 1500 - Povijest Rijeke od 1600 do 1625 - Povijest Rijeke od 1650 do 1675 - Povijest Rijeke od 1700 do 1725 - Povijest Rijeke od 1750 do 1775 - Povijest Rijeke od 1800 do 1825 - Povijest Rijeke od 1850 do 1875 - Povijest Rijeke od 1900 do 1925 - Povijest Rijeke od 1950 do 1975 - Povijest Rijeke od 2000 do 2015 - History of Racing, Preluk - Rijeka - Riječki grbovi i zastave (heraldika)

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Na vrh stranice