Császár Ferenc Kolgyári

Rođen: Zalaegerszeg, Mađarska, 9. srpanj 1807
Umro: Kerepes, Mađarska, 17. kolovoz 1858.

Roditelji: Császár József i Ana rođena Könczöl
Braća: ??

Supruga: ??
Djeca: šestoro djece

Kolgyári Császár Ferenc, pravnik, pjesnik, redovnik benediktinac, član Mađarske akademije znanosti. Podržavao je obrazovanje, upravu i zakonodavstvo (suđenje) na mađarskom jeziku. Naglasio je potrebu za umjerenošću u politici, iako nije zauzimao aktivnu političku ili pravnu funkciju. Suzdržao se da zauzme otvoreni stav o političkim pitanjima. Kao sudac zauzeo se za nepristranost i neovisnost suda. Za razliku od nekoliko njegovih poznatih suvremenika, karijera i rad Ferenca Császara nisu povezani s političkim životom ili aktivnostima.
Od 1830. do 1940. godine radio je u Rijeci na raznim dužnostima.

Bio je sin Császára Józsefa , postolara - majstora čizmara, i Ane Könczöl. Oca je izgubio u ranoj mladosti. Brižna rodbina poslala ga je da pohađa srednje škole u Tyrnau, Günsu i Oedenburgu. Osim što se brinuo za majku i rođaka, završio je i školovanje u školama u Zalaegerszegu, Szombathelyu , Kőszegu i Sopronu.

1822. benediktinski je red došao u Pannonhalmu, gdje je benediktinski redovnik Izidor (László) Guzmics, (1786. - 1839.), poznati teolog, književnik, jezikoslovac i prevoditelj, jedan od inovatora mađarskog jezika i književnosti, privukao Ferenca u njihov red.
1824. Ferenc je bio filozof prve godine kada je napustio benediktinski red.

Studij je nastavio i završio u Győru, a zatim je služio u biskupiji Veszprém , a istodobno je bio odgojitelj dječaka grofa Draskovicha.
Kasnije je u Pešti studirao teologiju , ali je i to napustio i počeo studirati pravo u Pešti, a zatim studije završio u Zagrebu.
30. kolovoza 1830. položio je ispit na Sveučilištu u Pešti, a 1833. godine položio je i pravosudni ispit..

5. studenog 1830. godine zaposlio se je kao redoviti učitelj mađarskog jezika i književnosti u gimnaziji u Rijeci.

30. ožujka 1832. , u roku od dvije godine, postao je pripravnik u sjedištu riječke gradske uprave s plaćom od 200 Fiorina.

Za dopisnog člana "Mađarskog društva znanstvenika", pravnog prethodnika "Mađarske akademije znanosti", izabran je 9. ožujka 1832. u dobi od 25 godina. Od 1833. sudjelovao je na sastancima Mađarske akademije znanosti i preuzimao ozbiljne zadatke.

Zbog svog učiteljskog rada i rada za grad, grad Rijeka ga 7. srpnja 1833. prima u vijeće Patricija gdje je radio kao savjetnik (consigliere).

1833. godine položio je pravosudni ispit.

1835. županija ga bira za rad kao terenskog sudca. Tim se poslom počeo baviti 18. studenoga 1836. i radio ga je do 1837.

Od 18. studenoga 1836. do 28. travnja 1837. bio je dužnosnik Kraljevskog mjeničnog, trgovačkog i pomorskog konzulata u Rijeci s pravom glasa.

Radio je u Rijeci do 18. studenoga 1840. kada odlazi iz Rijeke i vraća se u Mađarsku.

31. kolovoza 1846 . imenovan je sucem Odbora sedmorice (Tabula Septemviralis), koji je funkcionirao isključivo kao forum za apelacijske suce. Na tom je položaju ostao do kraja lipnja 1849.

23, prosinca 1847 . postao počasni član akademije. Nakon što je izabran za počasnog člana Mađarske akademije znanosti održao je predavanje pod naslovom "O presudi dužnikove osobe".

Dok je bio u Vácu s obitelji, politička elita naklonjena Rusima, skinula ga je sa svih funkcija. Razlog uklanjanja Ferenca Császára sa sudačke pozicije bio je posebno politički motiviran. Zbog njegove prepiske s Jánosom Batsányijem (Tapolca, 9. svibnja 1763. - Linz, 12. svibnja 1845.), mađarskim domoljuibnim pjesnikom, tajna policija pratila je njegove aktivnosti i prije nego što je postao sudac Odbora sedmorice.

U rujnu 1850. ukinuta mu je prethodna plaća od 3000 Fiorina koje je dobivao kao sudac Odbora sedmorice, a njegova bolesna supruga i šestero malodobne djece ostali su bez prihoda. Da bi mogao uzdržavati obitelj bio je prisiljen prodati je svoju vrijednu zbirku knjiga i preseliti se u Peštu, gdje se bavio pravom i književnošću. Otvorio je odvjetničku tvrtku u Pešti, koja je bila jedan od najprestižnijih u gradu.

4. ožujka 1853. godine postaje tužitelj.

Član društva Kisfaludy postaje 28. siječnja 1845. godine.

27. veljače 1871. godine mu je John Suhayda na akademiji održao memorijalni govor.

Pisao je pod pseudonimima Alkonyi, Barányi, Kövessy Kálmán, Tengery i Zádor.

Pažnja zaslužuju njegova pisma iz Rijeke Izidoru Guzmicsu, koja su se tiskala u časopisu "Figyelő" nekoliko godina nakon njegove smrti 1885. godine.

 

 

 

Kreirao: SEAS

 

Izvori:

• Wikipedia, Császár Ferenc
• Császár Ferenc - MTA, Hamza Gábor, Profesor, redoviti član Mađarske akademije znanosti Pravni fakultet Sveučilišta Eötvös Loránd (ELTE): Remembering Ferenc Császár (1807-1858)

 

- Riječka groblja - Imenik riječkih posljednjih počivališta - Riječka povijest općenito - Povijest Rijeke od Prapovijesti do 1400 - Povijest Rijeke od 1500 do 1600 - Povijest Rijeke od 1625 do 1650 - Povijest Rijeke od 1675 do 1700 - Povijest Rijeke od 1725 do 1750 - Povijest Rijeke od 1775 do 1800 - Povijest Rijeke od 1825 do 1850 - Povijest Rijeke od 1875 do 1900 - Povijest Rijeke od 1925 do 1950 - Povijest Rijeke od 1975 do 2000 - Povijest Rijeke od 2015 do Danas - Rijeka, razni događaji i ostalo - O Rijeci na engleskom jeziku

- Riječke Biografije - Riječka vlast kroz stoljeća - Povijest Rijeke od 1400 do 1500 - Povijest Rijeke od 1600 do 1625 - Povijest Rijeke od 1650 do 1675 - Povijest Rijeke od 1700 do 1725 - Povijest Rijeke od 1750 do 1775 - Povijest Rijeke od 1800 do 1825 - Povijest Rijeke od 1850 do 1875 - Povijest Rijeke od 1900 do 1925 - Povijest Rijeke od 1950 do 1975 - Povijest Rijeke od 2000 do 2015 - History of Racing, Preluk - Rijeka - Riječki grbovi i zastave (heraldika)

 

Na vrh stranice