Durbešić, Hinko (Enrico, Henrik)

Rođen: Grobnik, 1844.
Umro: Rijeka, 28. veljača 1910.

Roditelji: Josip i Fany rođena Bačić
Braća i sestre: Albert, Radoslav i Ivan plemeniti Grobnički, Ida udana Rudan, Irena udana Quintavalle i Krassich, te Olga udana Bonetta

Supruga: Kristina rođena Krajač
Djeca: Oskar (Rajmund Filip) (1877. - 1932.), Julija, Beata, Kristiana (Tiana), Ladislava (Slava), Elvira i Iginio (Gino, Higin).

Brodovlasnik i trgovac drvom, filantrop. Bio vrlo poznata osoba u Rijeci, osobito cijenjena u trgovačkim krugovima. Bio je ugledan rodoljub, aktivan član Narodne čitaonice u Rijeci i poznati filantrop, podupiratelj "Zaklade kraljevske gimnazije riječke" i "Društva za pomoć siromašne mladeži".
Durbešićeva kuća s vrtom, nekoć u posjedu obitelji Bellich, nalazila se na nekadašnjem riječkom Staru (Piazza dello Stajo, Via del Municipio), upravo na mjestu današnje Guvernerove palače. Kuća je u travnju 1893. prodana riječkoj Pomorskoj vladi za iznos od 50 000 fjorina i potom srušena, kako bi na njenom mjestu mogla biti podignuta Guvernerova palača.
Na slici desno, Hinko Durbašić sa suprugom Kristinom.

Otac Josip Josip Durbešić sa svojom brojnom obitelji seli iz Novog Vinodolskog u Rijeku, gdje postaje imućan posjednik. Od 1868. bio je redovni član riječke Narodne čitaonice.
Iz njegova braka s Fanny potekli su sinovi Henrik (Hinko), Albert, Radoslav i Ivan Grobnički, te kćeri Ida ud. Rudan, Irena ud. Quintavalle i Krassich, te Olga ud. Bonetta.
Hinko Durbešić je stanovao u kući "vicino al Giardino pubblico" (la casa al Pino), a bio je vlasnik i kuće s posjedom u Jaski pored Zagreba, te velikog skladišta drveta na Delti.

Trgovačku karijeru započeo kao zastupnik tvrtke svog strica Ivana Nepomuka. Budući da njegovi sinovi nisu pokazivali osobite naklonosti prema trgovini, Ivan Nepomuk Durbešić je prave svoje nasljednike vidio prvenstveno u svojim nećacima Henriku Durbešiću i Rajmundu Ludoviku Baćiću.

1880. s Rajmundom Baćićem osniva zajedničko pomorsko poduzeće "Baćić i Durbešić".

Hinkov sin Oskar u uniformi, sa psom

1881. na javnoj dražbi kupuju od senjske štedionice dva jedrenjaka "Mariettu B.", kasnije nazvanu "Cvietni dan", i brik "Pietro" kojem mijenja ime u "Grobnik".
Sušački list "Sloboda" srdačno je pozdravila njihova nastojanja: "Na javnoj dražbi obdržavanoj 7. t.m. kod riečkog javnog bilježničtva, od dvajuh brodovah, pripadajućih senjskoj štedionici i to: Marietta B. i Pietro postigao je kupnju g. Hinko Durbešić od tvrdke: Bačić i Durbešić. Kako čujemo biti će brodovi prekršteni, prvi u "Cvjetni dan", drugi u "Grobnik". Moramo pohvaliti ovakov postupak, jer pod tudjimi imeni tumače se i brodovlastnici, a stranac ne znajuć o vlasničtvu, vidi same talijanske brodove, naravski po imenu. Preporučujemo našim brodovlastnikom ovaj postupak da nasliede, jer tko svoje ne čuva, tudjega štovati nemože."

U prosincu 1884. Hinko osniva vlastito poduzeće sa sjedištem u Rijeci koja se bavila trgovinom drvetom (esercitante commercio in legnami) i vlasnik skladišta drveta na Delti. Poduzeće je protokolirano 21. siječnja iste godine, a ured se nalazio u prizemlju njegove kuće u Rijeci (a terrapiano della Casa sua propria N. 713, in piazza dello Stajo).

U svibnju 1891. na kongresu dioničara pomorskog društva "M. Svrljuga & Co." i "Krajacz i Comp.", koja su ujedinjena pod imenom "Societá di navigazioni unghero - croata" imenovan je jednim od njenih direktora.

1862. član Narodne čitaonice riječke (Vigili volontari).

Njegova supruga Kristijana potjecala je iz ugledne senjske brodovlasničke obitelji Krajač. Njome se oženio u Senju 1866. godine. Iz toga su braka potekli: Oskar, Julija, Beata, Kristiana (Tiana), Ladislava (Slava), Elvira i Iginio (Gino, Higin).

1893. član riječkih dobrovoljnih vatrogasaca.

U ožujku 1906. obitelj Hinka Durbešića pogodila je velika tragedija izazvana neočekivanim suicidom njegova starijega sina Iginija (Gina). Supilov Novi list donosi o tome sljedeću vijest: "Higin Durbešić (39) udovac, Riečanin, počinio je jučer u 9.30 h. Jutrom samoubojstvo revolverom u svom stanu u ´vicolo del Pino´. Pokojnik je već nekoliko sedmica stajao pod liečničkom pazkom radi prevelike razdraženosti živaca."

Hinko Durbešić umro je 21. veljače 1910. u Rijeci od izljeva krvi u mozak (haemorrhagia cerebri). Pokopan je na groblju Kozala, polje A-III-23.

Nakon Durbešićeve smrti, tvrkom je rukovodila njegova udovica Kristina, a 1913. preuzima je mlađi sin Oskar.

 

 

Kreirao ©: Nenad Labus
viši savjetnik konzervator-dokumentarist u mirovini,
Konzervatorski odjel Rijeka
Doradio: SEAS

Izvor:

GROBNIČKI ZBORNIK SV. 7

 

- Riječka groblja - Imenik riječkih posljednjih počivališta - Riječka povijest općenito - Povijest Rijeke od Prapovijesti do 1400 - Povijest Rijeke od 1500 do 1600 - Povijest Rijeke od 1625 do 1650 - Povijest Rijeke od 1675 do 1700 - Povijest Rijeke od 1725 do 1750 - Povijest Rijeke od 1775 do 1800 - Povijest Rijeke od 1825 do 1850 - Povijest Rijeke od 1875 do 1900 - Povijest Rijeke od 1925 do 1950 - Povijest Rijeke od 1975 do 2000 - Povijest Rijeke od 2015 do Danas - Rijeka, razni događaji i ostalo - O Rijeci na engleskom jeziku

- Riječke Biografije - Riječka vlast kroz stoljeća - Povijest Rijeke od 1400 do 1500 - Povijest Rijeke od 1600 do 1625 - Povijest Rijeke od 1650 do 1675 - Povijest Rijeke od 1700 do 1725 - Povijest Rijeke od 1750 do 1775 - Povijest Rijeke od 1800 do 1825 - Povijest Rijeke od 1850 do 1875 - Povijest Rijeke od 1900 do 1925 - Povijest Rijeke od 1950 do 1975 - Povijest Rijeke od 2000 do 2015 - History of Racing, Preluk - Rijeka - Riječki grbovi i zastave (heraldika)

 

Na vrh stranice