Emili, Igor
 |
|---|
Danas treba graditi za suvremenike, za današnje ljude, a ne "za sutra", jer je to "sutra" već nekoliko puta prošlo pored nas… (Igor Emili) |
Rođen: Sušak, 9. kolovoz 1927.
Umro: Rijeka, 25. listopad 1987.
Roditelji: Hinko Emili ( Sušak, 30. kolovoz 1900. - Rijeka, 04. srpanj 1983.) i Nada rođena Sablić (1904. - 1944.)
Polusestra: Jasna Emili, kćer Hinka i Norme rođene Grego
Supruga: Zdravka rođena Mamić (1931.–1985.), povjesničarka umjetnosti
Kćeri: Nana i Ana
Igor Emili, riječki arhitekt, urbanist i umjetnik čije se ime prvenstveno vezuje uz stvaranje moderne Rijeke, gdje je sabrao gotovo sav svoj rad u razdoblju od sredine šezdesetih do sredine osamdesetih. Jedan je od istinskih velikana hrvatske arhitekture druge polovice 20. stoljeća. Uz arhitekturu uspješno se bavio slikanjem akvarela i fotografijom. 1993. godine njegovi su radovi uvršteni u izložbu i katalog "Hrvatska fotografija od 1950. do danas".
Emilijevi su stara riječka plemićka i patricijska obitelj čiji su se članovi ubrajali među rimsku vlastelu. Prvi je na Sušak došao dr. Nicolo' de Emili 1730. godine, vjerojatno iz Trsta. Bio je dvije godine (1730.-1732.) vikar, a zatim odvjetnik. Rodio se 1685. u San Leone (Agrigento) na Siciliji. U Rijeku je došao sa ženom Ossanom, s kojom je imao dvoje djece: sina Gregoria rođenog u San Leone koji je postao advokat kao otac i kćer Eugeniu koja se rodila u Rijeci 1731.
Gregorio de Emili oženio se 17. VII. 1753. u Rijeci za Mariu Gaetanu Spigliati, s kojom je imao troje djece.
Prvi u obitelji Emili koji se posvetio graditeljskoj struci bio je građevinski inženjer Luigi (hrv. Vjekoslav) de Emili (1796.–1856.), autor prvog projekta za gradsko groblje na Kozali u Rijeci.
Igorov djed Hinko (1878.–1954.), predsjednik Udruženja inženjera i arhitekata, radio je u riječkom Građevinsko-tehničkom uredu gdje je projektirao niz komunalnih objekata. Njegov sin Hinko, Igorov otac (1900.–1983.), bio je ugledan riječki liječnik, epidemiolog, sveučilišni profesor te jedan od pokretača moderne fotografije na Sušaku, dok je majka Nada bila odgojena u obitelji u kojoj je bavljenje umjetnošću bilo uobičajeno.
Igor je djetinjstvo proveo na Sušaku, gdje je završio pučku školu i 1937. godine upisao realnu gimnaziju.
Godine 1942. uhićen je zbog suradnje s Narodnooslobodilačkim pokretom te je kao gimnazijalac u zatvoru proveo osam mjeseci. Iduće godine dobrovoljno odlazi u Narodnooslobodilačku borbu te je primljen u Savez komunističke omladine Jugoslavije, a 1948. godine postaje članom Saveza komunista te maturira u Rijeci.
Nakon rata nastavlja sa školovanjem u Rijeci, a nakon što je 1947. maturirao, upisao je arhitekturu na tadašnjem Tehničkom fakultetu u Zagrebu.
Godine 1949. oženio se Zdravkom Mamić (1931.–1985.), povjesničarkom umjetnosti, s kojom je imao dvije kćeri, Nanu i Anu.
1954. godine diplomira kod arhitekta Mladena Kauzlarića sa temom "Projekt, organizacija i uređenje ljetnog campinga na terenu uz more, kod Malinske na otoku Krku".
Od 1955. do 1962. radi u Urbanističkom institutu za Istru i Hrvatsko primorje u Rijeci gdje se do 1957. bavi izradom projekta revitalizacije riječkog Starog grada. Na čelu instituta je tada bio arhitekt Zdenko Kolacio, kojeg je godinu dana kasnije zamijenio arhitekt Zdenko Sila.
Od 1955. do 1957. izrađuje urbanističke planove za Rijeku, Krk, Bašku, Malinsku, Omišalj, Senj, Izolu, Umag i Biograd. U isto vrijeme izrađuje planove za izgradnju riječkih gradskih područja Gornja Vežica, Lupisovo, dio između Kumičićeve ulice i Šetališta I. G. Kovačića, naselja Vojak, Bošket te naselja Pod nasip, u Ulici M. Kontuša, naselja Šodići u Kostreni, kao i dopune za 
Lupisovo i Tihovac.
1960. izrađuje planove za djelomično uređenje Trsatske gradine, a za to dobiva "Nagradu grada Rijeke".
Uz poslove iz urbanističkog područja Emili je 1960. godine, zajedno sa kolegom Duškom Rakićem, započeo rad i na oblikovanju spomen – područja za stanovnike sela Podhum na Grobničkom polju koji su 1942. godine ubijeni od strane talijanskih okupatora. Spomenik podhumskim žrtavama postavljen je 1970. godine u Sobolima. Obelisk je djelo kipara Šime Vulasa, a memorijalno područje uređeno je prema zamislima Duška Rakića i Igora Emilija (slika desno).
Od 1962. do 1972. radi u GPZ (Građevno projektnom zavodu). Tijekom 1968. godine Igor Emili projektira i gradi za sebe i svoje kolege najveću riječki arhitektonski biro - GPZ, popularno zvanu "gepezu" u Šporerovoj ulici u riječkom Starom Gradu, na kosini, u dijelu što se uspinje prema starom Trgu Grivica. Za tu predivnu kuću 1970. dobiva nagradu "Viktor Kovačić" kao najbolju arhitektonsku realizaciju u bivšoj državi.
1962. godine prekida rad u Urbanistiĉkom institutu te u znak protesta na nekoliko mjeseci napušta Rijeku i odlazi u Pulu jer se nije slagao s uništavanjem uvale Martinšćica i njenom prenamjenom za brodogradilište "Viktor Lenac".
Iduće se godine vraća u Rijeku gdje počinje djelovati kao samostalni projektant, zamjenik direktora i šef grupe u Građevno-projektnom zavodu.
Među prvim projektima te 1963. godine, bili su projekti rekonstrukcija zgrada Konzervatorskog zavoda i Turističkog društva Rijeka u Starom gradu u Užarskoj ulici. Odmah potom radi i jedan od svojih prvih interijera - Riblji restoran u Crikvenici.
Od 1963 do 1964. radi na adaptaciji zgrade riječkog Konzervatorskog zavoda, a iste godine započinje gradnja njegovog prvog višestambenog objekta na Pećinama na šetalištu XIII. divizije.
1968. radi projekt zgrade Kraša na Korzu, a godinu dana kasnije Emili započinje s radom na dva velika projekta - projekt uređenje zgrade gradske uprave na obali, koji će biti djelomično realiziran i projekta stambenih tornjeva na Podmurvicama. Stambeni će tornjevi biti građeni od 1968. do 1970. godine (slika ljevo).
U razdoblju između 1966. i 1968. Emili je posvetio izradi projekata i realizaciji svoga najvažnijeg ostvarenja - turističkog hotelskog kompleksa Uvala Scott u Grabovi pokraj Kraljevice (slika desno). U to vrijeme radi na nekoliko projekata - planovi za uređenje riječkog Starog grada i Trsatske gradine.
1970 - 1971 radi na projektu zgrade Brodomaterijala.
1972. Emili osniva Atelje za arhitekturu i urbanizam "a- 051". Prostor ateljea smješta u jedan adaptirani tavan u Jedrarskoj ulici.
U periodu od 1972. do 1976. radi projekt riječke Robne Kuće "Varteks".
U periodu od 1964. godine do 1972. za tadašnje poznato riječko ugostiteljsko poduzeće "Slavica" projektira i izvodi četiri različita i inspirativna interijera. Prostori su se nalazili na Korzu, udaljeni samo nekoliko metara jedan od drugoga.
Prva dva nastala 60-ih godina činili su minijaturni kaffe bar presvučen u cijelosti ogledalima, sa dvostranim pultom za konzumaciju kave "snogu" i mali bar za brzu prehranu "Dellicatesse buffe" kojeg su riječani zvali "Paprika", izvedenog u drvu i prostornim skulpturama u drvu.
Treći je bio luksuzna kavana zvana "Darvil" po uzoru na tada luksuzne švicarske satove, jer je lokal bio izveden elegantno i otmjeno u tamnim ali toplim bojama terakote i smeđih tonova kože, sa bogatim mesinganim elementima interieura, stupova, pilastara i okvira ogledala na zidovima.
Posljednji je prostor slastičarice "Šestica" ili "666" (slika ljevo). Ovaj jedinstveni i upečatljivi interijer izvedenje dlakavom, mekanom "tepih" oblogom zidova, dijela podova i stropova i stvara neobičan doživljaj. Prigušeni zvuk poput boravka u kazalištu, taktilna toplina i mekoća prostora stvarala je predivan, tjelu i svim osjetilima blag i blažen osjećaj sigurnosti, mira u ispijanju frapea od marelice.
Na tri od četiri projekta za lokale riječkog ugostiteljskog poduzeća "Slavica" surađivao je s umjetnicima Vladom Potočnjakom, Mariom Černeom i Aleksandrom Srnecom koji je autor izloga slastičarnice "666", u baru hotela "Jadran" postavljen je reljef Dušana Džamonje, na projektu za 
"Jugobanku" i kompleks na Mljekarskom trgu suradnik mu je bio Belizar Bahorić, a za Privrednu banku Raul Goldoni. Najveći broj likovnih suradnika bio je uključen u projekt hotela Uvale Scott.
1971. – 1974. prema idejnom rješenju arhitekta Igora Emilija gradi se Fontana "Stari kolodrob - spomenik radu", na Koblerovom trgu, u prošlosti Piazza dell' Erbe, središtu trgovačkog i političkog života grada unutar gradskih zidina. Sa revitalizacijom trga započelo se sedamdesetih godina izgradnjom Robne kuće Varteks, a nešto kasnije podignuta je i zgrada Jadroagenta. Trg ponovno poprima značenje trgovačkog i poslovnog središta. Radove je vodilo poduzeće "Zanat-komerc" iz Rijeke.Fontana se sastoji od dva velika mlinska kamena, kolodroba, od kojih je svaki težak 5 tona. Klolodrobi su bili poklon gradu od riječke Tvornice Papira. Smješteni su u školjku od lijevanog željeza dubine 25 centimetara i promjera 270 centimetara. Na školjci se nalazi 16 odvodnih kanala preko kojih se izlijeva voda u donji veliki bazen. Prema zamisli autora slapovi predstavljaju povijesni simbol Grada preuzet iz riječkoga grba - amforu iz koje teče voda "indeficienter". Bazen je okruglog oblika s obodnim odmorištem, izrađen od brušenog bračkog kamena. Cjelokupna visina fontane iznosi 370 centimetara. Slika skeča idejnog projekta je na slici desno.
Nakon odlaska u mirovinu 1976. godine Emili je djelovao kao slobodni arhitekt.
1978. izrađuje projekt zgrade Jugobanke.
1980. godine izabran je za člana suradnika JAZU (Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti).
1981. radina projektu rekonstrukcije i adaptacijw jezuitskog samostana u "Klovićeve dvore" u Zagrebu, a do 1985. godine izgrađena je i nova zgrada do njega. Igor nije bio zadovoljan njenom izvedbom no nije uspio ispraviti pogreške zbog teške bolesti.
Umro je od srčanog udara 25. listopada 1987. godine, a iduće godine mu je posmrtno dodijeljena Nagrada grada Rijeke za životno djelo.
Snažan utjecaj i inspiraciju za svakodnevni rad Emili je crpio iz fotografija koje je svakodnevno slikao. Manje je poznato da su mu upravo fotografije i njeni zaleđeni trenuci i motivi starih dijelova grada Rijeke obasjani suncem i sakriveni sjenom bili glavna konceptualna i oblikovna energija za projektiranje ove i nekih drugih kuća. jedna od takvih njegovih slika je slika ljevo. Poštujući kulturno naslijeđe izrađuje urbanistička rješenja, planove uređenja, obnove i revitalizacije gradova i naselja u Dalmaciji, te graditeljskih sklopova.
Karijera:
- 1954. Arhitekt
- 1955.-1962. Urbanistički institut u Rijeci
- 1962.-1972. radi u GPZ
- 1972. osniva "a-051", atelje za arhitekturu i urbanizam
RADOVI:
- 1958. – 1960. Obnova trsatskog kaštela, Trsat
- 1960. – 1970. Spomenik ubijenim stanovnicima sela Podhum
- 1963. – 1964. Rekonstrukcija zgrade Turističke zajednice
- 1964. zgrada Konzervatorskog zavoda i zgrada Turističke zajednice
- 1964. zgrada Kraša
- 1964. interijer hotela Jadran
- 1965. stambena zgrada na Pećinama
- 1966. do 1969 hotelski kompleks Uvala Scott
- 1966. slastičarnica hotela Kontinental
- 1967.–1969. osam stambenih tornjeva na Podmurvicama u Rijeci
- 1968. Adaptacija Moderne galerije u Rijeci
- 1968. – 1970. Zgrada Jadroagenta
- 1969. – 1970. Hotel Villa Lostura u Klenovici
- 1970. zgrada Građevno-projektnog zavoda
- 1970. ribarska koliba Valentin u Klenovici
- 1972. zgrada Brodomaterijala II
- 1971. – 1974. Fontana Stari kolodrob - spomenik radu, Trg I. Koblera
- 1976. zgrada robne kuće Varteks
- 1978. zgrada Jugobanke
- 1979. zgrada Privredne banke
- 1979. rekonstrukcija i adaptacija Muzejskog prostora u bivšem jezuitskom samostanu na Gornjem gradu u Zagrebu
- 1986. interpolacija na Mljekarskom trgu
- 1973. slastičarnica 666,
- 1974. kavana Učka na Korzu (današnji McDonald's),
- 1974. slastičarnica i kavana Dva lava
- 1976. RiAdria banka (nekad Jugobanka)
- 1976. – 1979. Zgrada Privredne banke, Rijeka
- 1979. – 1985. Muzejski prostor na Gornjem gradu, Zagreb
NAGRADE:
- 1961. Nagrada grada Rijeke za obnovu Trsatskog kaštela
- 1968. Nagrada grada Rijeke za hotelski kompleks u Uvali Scotti
- 1968. Nagrada Borba za hotelski kompleks u Uvali Scotti
- 1969. Nagrada Matice hrvatske za hotelski kompleks u Uvali Scotti
- 1969. Nagrada GPZ- a za hotelski kompleks u Uvali Scotti
- 1970. Godišnja nagrada "Viktor Kovačić" za zgradu Građevno projektnog zavoda (GPZ) u Rijeci
- 1976. Godišnja nagrada "Vladimir Nazor" za robnu kuću Varteks u Rijeci
- 1988. Nagrada grada Rijeke za životno djelo
Kreirali: - Nenad Labus
- SEAS
Izvori:
- Nika Vuksanović: INTERPOLACIJE IGORA EMILIJA U RIJEĈKOM STAROM GRADU, Mentor: dr. sc. Franko Ćorić, docent
- Wikipedia: Igor Emili
- DRUŠTVO ARHITEKATA RIJEKA
- Igor Emili i njegov "Svjetli trenutak", GPZ Rijeka
Background picture copyright: 