Finderle, Viktor
Rođen: Nabrežina kraj Trsta, 6. prosinac 1902.
Umro: Rijeka, 30. siječnja 1964.
Viktor Finderle je bio riječki kirurg, ginekolog i porodničar, znanstvenik, inovator, humanist, praktičar i domoljub s respektabilnim bibliografskim opusom u domaćoj i vrhunskoj svjetskoj periodici. Još jedan veliki riječki liječnik, koji se još uvijek spominje u povijesti riječke ginekologije zbog njegovog izuma, vakuumskog ekstraktora, koji se još uvijek koristi u slučaju određenih komplikacija tijekom poroda.
Obitelj mu je bila iz istarskog Svetog Martina kraj Buzeta. Radi očeve službe u austrijskoj žandarmeriji, obitelj se je dosta selila. Nekoliko godina nakon Viktorova rođenja otac je napustio državnu službu i preselio s obitelji na Zamet u Rijeci, gdje je otac otvorio poznatu gostionicu "Finderle" (današnji Žamarić) (na slici dole).
Na Zametu je Viktor završio Pučku školu.
Kraljevsku veliku gimnaziju je od 1913. do 1921 pohađao na Sušaku. Studij medicine diplomirao u siječnju 1927. na Kraljevskom sveučilištu S.H.S. u Zagrebu. Na studiju medicine u Zagrebu Finderle je 1923./1924. slušao Štampareva predavanja iz "Socijalnih bolesti", kao i "Vježbe iz socijalne medicine"1924./1925. i "O socijalnoj medicini" 1925./1926.
Nakon studija odlučio se vratiti u Rijeku. Pošto je Rijeka tih godina bila u rukama Italijana, hrvatsku je diplomu morao nostrificirati u Italiji, a uz to je položio i državni ispit.
Usavršavao se u kirurgiji, ginekologiji, onkologiji i radioterapiji u Berlinu, Hamburgu, Dresdenu, Pragu, Parizu, Padovi i Rimu. Ginekologiju i opstetriciju specijalizirao je na Sveučilištu u Padovi 1936. pa je od 1936. do 1941. radio je na Kirurškom odjelu kao specijalist ginekolog i opstetričar. Naime, u to je vrijeme ginekologija i porodništvo bila dio kirurgije.
Najprije se zaposlio u opatijskoj bolnici, a 1928. prešao je u riječku bolnicu Sv. Duha. Tu radi do 1941. na kirurškom odjelu, te kao specijalist ginekolog i obstetričar.
1929. postaje član organizacije "Ordine dei medici" u Rijeci.
1941. primljen je u KPJ.
Iste je godine mobiliziran u talijansku vojsku, i služio je u Vojnoj bolnici u Ičićima, a potom u Crikvenici, gdje je krijumčario sanitetski materijal iz bolnice i slao ga partizanima. Iako je bio uhićen, uspio je - čini se glumeći povredu ruke - biti premješten u Ortopedsku bolnicu u Valdoltru, a potom u vojnu bolnicu u Padovi, gdje je dočekao kapitulaciju Italije 3. rujna 1943.. Službena objava kapitulacije dogodila se 8. rujna 1943.
Godine 1943., nakon kapitulacije Italije, priključio se partizanskom pokretu, gdje je djelovao u kirurškim ekipama između Like, Korduna i 
Velebita. Ranjen, u kolovozu 1944. prešao je u savezničke bolnice u Italiji, gdje je radio u Gravini, Grumu i Bariju.
Demobiliziran je krajem 1945. kao sanitetski potpukovnik. Zbog ratnih zasluga dodijeljena mu je partizanska "Spomenica 1941. - 1945." (slika ljevo)
Nakon rata, 31. prosinca 1945. god. Imenovan je kratko vrijeme šefom Ginekološko–porođajnog odjela "Zakladne bolnice" na Rebru u Zagrebu. Poslije kraćeg rada u Zagrebu pozvan je u Rijeku kako bi organizirao medicinsku službu u svojstvu pročelnika Zdravstvenog odjela Grada Rijeke.
1946. postaje prvi načelnik Odjela "Rodilište i ginekologija" Opće bolnice u Rijeci, nakon njenog odvajanja od odjela kirurgije.
Na ginekološko–porođajnom dijelu Kirurškog odjela riječke bolnice Svetog Duha izvodile su se sve ginekološke i opstetričke operacije. Tako je 1940. god. obavljeno 679 poroda (od toga 6 carskih rezova, 2 carska reza na umrlim ženama i 4 embriotomije), postavljeno je 6 forcepsa, a umrle su 3 žene i 25-ero djece. Carskih je rezova bilo 0,86 %. Zbog izuzetno visoke smrtnosti nakon carskog reza opstetričari su se u interesu života žene odlučivali za embriotomiju. Taj je loš omjer uspjeha i neuspjeha zabrinuo Dr. Finderlea pa je pod njegovim vodstvom preuređena zgrada Sanatorija (slika desno) u zgradu riječkog novog rodilišta. Dana 1. srpnja 1946., nakon učinjene adaptacije i dogradnje zgrade Riječkog Sanatorija, dr. Viktor Finderle osniva odjel za ginekologiju i rodilište Opće bolnice u Rijeci. Ginekološko–porođajni dio seli se s Kirurškog odjela i postaje samostalan odjel u sklopu opće bolnice koja je kasnije preimenovana u Opću bolnicu "Braća dr. Sobol". Tako je postao prvi načelnik Odjela Rodilišta i ginekologije Opće bolnice. Uz njega rade dr. Drago Vrbanić i tri primalje.
Već nakon nekoliko mjeseci izabran je potpredsjednikom Gradskog narodnog odbora (GNO).
Finderle 1946. preuzima mjesto pročelnika Zdravstvenog odjela Gradskog narodnog odbora Rijeka.
Od 1946. bio je i narodni zastupnik u Saboru u Zagrebu.
U Općoj bolnici u Sušaku nazočio je 8. lipnja 1946. konstituirajućoj skupštini "Udruženja liječnika Hrvatskoga primorja i Gorskog kotara".
Pod njegovim je vodstvom 3. kolovoza 1946. učinjena prva transfuzija u riječkom rodilištu.
Sudjelovao je u organiziranju i provođenju cijepljenja protiv boginja, difterije i tuberkuloze.
Jedan je od pokretača ideje o osnivanju medicinskog fakulteta u Rijeci. Kao prvi poslijeratni pročelnik Odjela za narodno zdravlje 
Gradskog odbora grada Rijeka uključio je 1947. u svoj program razvitka riječkog zdravstva i otvaranje fakulteta u Rijeci. Na sastancima "Naučno-medicinskog savjeta" osnovanog 25. veljače 1947. u Zagrebu, više je puta spominjao potrebu za osnivanjem Medicinskog fakulteta u Rijeci (na slici desno, Uboški dom Braća Branchetta, danas medicinski fakultet, oko 1905, još se uređuje okoliš). Na glavnoj godišnjoj skupštini "Podružnice Zbora liječnika Hrvatske (ZLH)" u Rijeci 25. veljače 1954. ponovo je predložio osnutak MEF-a u Rijeci s obzirom na to da "ovaj kraj imade dovoljan broj studenata medicine". Vrhunac, ali i kraj, njegova javnoga zalaganja bio je članak "Medicinski fakultet u Rijeci?" u riječkom "Novom listu"od 27. ožujka 1954. u kojem je pobrojio sve razloge za osnutak drugog po redu MEF-a u Hrvatskoj (šestog u čitavoj državi), ne propustivši naglasiti i političku važnost tog pothvata te izložio sve argumente njegova kvalitetnog rada i napretka. Čini se da mu je njegovo naglašeno guranje ovog projekta u Rijeci osiguralo dosta neprijatelja u Zagrebu. Na kraju mu čak nisu dali niti mjesto predavača na Fakultetu.
Naime rujnu 1955. raspisan je natječaj za nastavnike MEF-a u Rijeci. I Finderle se natjecao za nastavnika iz ginekologije.
Fakultetsko Vijeće MEF-a u Zagrebu prihvatilo je na sjednici 3. listopada 1955. zaključak o odgodi rješavanja njegove molbe dok dekan Štampar" ne ispita neke stvari". Nakon što je 22. listopada 1955. dr. Stjepan Vidaković (1890. – 1984.), drugi čovjek Klinike u Zagrebu, izvijestio da je za nastavnika ginekologije i porodiljstva u Rijeci odabran dr. Davor Perović, upitao je Štampar o sudbini molbe dr. Finderlea. Vidaković je odgovorio kako je u izvješću navedeno da je za sada u Rijeci potreban samo jedan nastavnik, a izvjestitelji (Vidaković, Dekaris, Rosenzweig) predlažu dr. Perovića. Dekan Novak se složio s njihovim mišljenjem o "agilnom i dobrom stručnjaku" dr. Peroviću.
Pri čitanju zapisnika tih sjednica, s odmakom od 60 godina, teško je ne oteti se dojmu da je Štamparovo pitanje na sjednici u listopadu 1955. bilo samo svojevrsno "pranje ruku". Naime, u travnju 1955., nakon boravka u Rijeci i obilaska institucija i ljudi na koje se moglo računati u organiziranju riječke filijale MEF-a u Zagrebu, prof. Šercer je uputio dekanu Andriji Štamparu (slika ljevo) "Promemoriju" u kojoj je detaljno razradio pitanja prostora i budućih kadrova, uz napomenu da "pitanje Finderlea neka riješi riječki fakultet sam, kad mu se preda samostalnost". Njegovu rečenicu možemo razumijeti ovako: "Dok se o nastavnicima MEF-a u Rijeci odlučuje u Zagrebu, neće biti mjesta za Finderlea". Šercerova poruka Štamparu ostala je zaključana u ladici dekanova stola na MEF-u više desetljeća. Je li Finderle došao i na ideju osnivanja fakulteta prije Štampara teško je reći: negdje se tvrdi da je o toj ideji razmjenjivao mišljenja s kolegama Kajetanom Dabovićem i Kajetanom Blečićem još prije kraja Drugog svjetskoga rata, a neposredno nakon rata i s Većeslavom Holjevcem, tadašnjim jugoslavenskim ministrom za novooslobođene krajeve i Andrijom Štamparom.
Svoja saznanja o radium terapiji dr. Viktor Finderle je usavršio u Parizu. Stečeno znanje omogućilo mu je da nakon Drugoga svjetskog rata postojeći Institut u Riječkoj bolnici reorganizira u Radiološki odjel (Radium odjel). Od 23. svibnja 1947. vodio je, pored svojih redovitih dužnosti, i Radium-odjel bolnice u Rijeci koji je radio za cijelu širu regiju od Istre do Kvarnera, Zadra i otoka.
1946. godine Dr. Finderle osniva "Udruženje dobrovoljnih darovatelja krvi", s prvih 15 članova. 03. kolovoza 1946. primijenjena je prva transfuzija krvi u riječkom rodilištu, a vodio ju je doktor Finderle. Finderle je kao ginekolog i ratni kirurg odlično poznavao problematiku transfuzije krvi. On se prihvatio i dužnosti njegova prvog predsjednika. U to se doba u gradskom rodilištu vodila kartoteka darivatelja i u rodilištu su se određivale krvne grupe. Darivatelji su u blagovaonici rodilišta dobivali besplatan objed, te uz njega još neke povlastice. Sjedište Gradskog odbora Crvenog križa nalazilo se u Kružnoj ulici, nasuprot današnje Erste banke. On vodi cjelokupnu službu transfuzije krvi za čitavu riječku regiju (slika desno, transfuzija krvi s ruke na ruku). Sedam godina kasnije osnovan je Kabinet za transfuziju Opće bolnice braće dr. Sobol dok je Kabinet Bolnice dr. Zdravko Kučić godinama vodila prof. dr. Ksenija Vujaklija Stipanović pod čijim je vodstvom 1971. godine otvoren prvi hrvatski Laboratorij za tipizaciju tkiva. Sušačka i riječka transfuzija ujedinjene su 1987. godine kada prerastaju u Zavod za transfuzijsku medicinu.
Potom, 1947. godine osniva i dvogodišnju Primaljsku školu u sklopu riječkog rodilišta u kojoj je od 1948. bio i ravnatelj. U zgradi škole bio je osiguran smještaj za učenice. Poslije će škola postati trogodišnja. Na slici ljevo, ednokatnica u kojoj je bila smještena prva primaljska škola u Rijeci nakon Drugoga svjetskog rata. Od 1947. do 1982. Primaljska škola je djelovala u Zgradi Samostana časnih sestara Srca Isusova u Ulici Pomerio.
24. listopada 1947 Finderle, potpredsjednik GNO-a, čita na redovnom zasjedanju gradske skupštine u Rijeci, na hrvatskom i na talijanskom jeziku, prijedlog Prezidiju Sabora NRH o administrativnom spajanju Rijeke i Sušaka u jedan grad.
Rijeci je krajem kolovoza 1949. tiskano 200 primjeraka prvog dijela njegovog udžbenika za primaljske škole "Porodništvo" (izdavač "Primaljska škola"), a u Zagrebu je u vlastitoj nakladi 1951. objavio udžbenik "Porodništvo" (334 stranice). Tijekom 1953. objavio je knjigu "Porodništvo za primaljske i srednje medicinske škole".
U širim medicinskim krugovima najpoznatiji je po izumu vakuum ekstraktora koji se i danas koristi u porodništvu. Ideju za svoje otkriće dobio je promatrajući prijanjanje hobotnice o stijenu. Originalnu ideju je kasnije usavršio švedski opstetričar dr. Tage Malmstrom (1911. – 1995.), ali priznajući mu prvenstvo izuma.
Publiciranje njegovih radova u najboljim europskim časopisima i korespodencija sa stručnjacima u cijelom svijetu osigurale su ovom izumu i riječkoj školi značajno mjesto u povijesti medicine. Prvi put je svoj model vakuum-ekstraktora primijenio 21. studenoga 1950., a već 14. prosinca 1950. na sastanku ginekologa u Rijeci izvijestio o prvih šesnaest pacijentica u kojih je primijenio ovaj izum. U domaćoj su sredini reakcije bile vrlo suzdržane, na granici indiferentnosti i negativne konotacije.
Ekstraktor (slika desno) je instrument oblikovan kao rog ili zvono, zakrivljen u smjeru crte prolaznice porodnog kanala, a vakuum se postizao ručnom štrcaljkom od 200 ml koja je za rog bila spojena gumenom cjevi. Kraj instrumenta koji se polaže na djete bio je obložen mekanom gumom. Ovaj instrument je daleko manje opasan od forcepsa i mnogo je lakši za rukovanje. Ne zahtijeva duboko umetanje forcepsa iznad djetetove glave ili bilo kojeg dijela tijela. Vacum ekstraktor se jednostavno položi na dio tijela koji je najbliži porodničaru I pomoću vakuma se pričvrsti na taj dio tjela. Nakon postavljanja ekstraktora i postizanja vakuuma u instrumentu, povlačenje i vađenje djeteta postaje lako. To se može učiniti brzo i do težine djeteta od oko 6 kilograma. Finderleov ekstraktor u nas nije šire prihvaćen, za razliku od nekih drugih zemalja, a s vremenom su ga potisnuli suvremeniji modeli. U današnje doba vakuum ekstraktor sve se rjeđe primjenjuje za operativno dovršavanje vaginalnog poroda.
Savjet za industriju i građevinarstvo Vlade FNRJ izdao je 13. ožujka 1952. Finderleu rješenje o "Pronalazačkom svedočanstvu" za pronalazak pod naslovom "Ekstraktor za izvlačenje djeteta pri porođaju" s pravom prvenstva od 29. siječnja 1951.
U njemačkoj medicinskoj literaturi opisao je 41 uspješan slučaj upotrebe extraktora, a tri godine kasnije izvijestio je o svojim radovima i iskustvu u "American Journal of Obstetrics and Gynecology". U ovom izvješću, on je tvrdio da je od listopada 1950. u Općoj bolnici u Rijeci upotreba forcepsa potpuno prekinuta, a vakuumski ekstraktor korišten je u 132 slučaja, što je približno 3% svih poroda. U isto je vrijeme stopa carskog reza bila je tek nešto više od 2%. Zaključio je: "nije bilo komplikacija ili nezgoda kod majki ili porođene djece".
Promicao je vlastitu metodu liječenja eklampsije, konstruirao traumatološku udlagu za nadlakticu te uveo svoju metodu liječenja infuzijom otopine Pentothala kap po kap sustavom dviju boca koju je opisao u više članaka na stranim jezicima i zainteresirao kolege opstetričare.
Nije se ustručavao iznijeti kritike i to ga je na kraju koštalo karijere. Prigovarao je politici publiciranja radova u Liječničkom vjesniku. "Iz nerazumljivih razloga publikacije koje se pošalju na štampanje se odbijaju ili skraćuju… U redakciji Liječničkog vjesnika treba da su zastupane sve struke…. Tempo publikacija treba biti brži jer se čeka i godinu dana!...." Isticao je da se objavljuje "veoma mali broj originalnih članaka". Postavio je i pitanje opskrbe provincije medicinskom literaturom. Govorio je da JAZU u Zagrebu često ne vodi pravilnu politiku, tako da u inozemstvo odlaze pretežno kolege iz Zagreba, "provincija se zanemaruje."Založio se za uzvratne posjete predavača ".. jer iako se od predavača s MEF-a u Zagrebu dobivaju mnoga nova saznanja - i jači medicinski centri mogu često da nauče mnogo i od provincijskih predavača".
Tijekom 1955. tiskao je u Rijeci knjigu uspomena i razmišljanja pod naslovom "Il medico racconta".
Karijera mu je naprasno prekinuta 1955., kad je izbačen iz partije. U Godišnjem izvještaju Ginekološko-porođajnog odjela bolnice u Rijeci piše da je "dr. Finderle 31. listopada 1955. razriješen dužnosti šefa odjela te je s tim danom napustio odjel". Finderle je razriješen i svih dužnosti u Radijum-odjelu i Primaljskoj školi. Zadnja generacija njegovih 46 učenica rasplakalo se na njegovom zadnjem predavanju u školi. Organi sigurnosti optužili su učenice da su u znak podrške dr. Finderleu organizirale štrajk glađu. Na slici desno, generacija primalja 1954. i nastavnici – dr. Jakšić, dr. Finderle i učitelj glazbe.
Nakon što je Finderle skinut s mjesta šefa "Društva dobrovoljnih davalaca krvi" koje je on i osnovao, to se Društvo raspalo.
Pričalo se da se Finderle od svojih kolega i partijskih "drugova" "oprostio" biblijskim citatom "hodie mihi, cras tibi" (iz Knjige Sirahove (38,22) , lat.: danas meni, sutra tebi).
U razdoblju od 1956. do 1965. vakuum ekstraktor je bio izbačen iz upotrebe na riječkoj ginekologiji i tek je 1966. Malmstromov ekstraktor ponovno uveden za vaginalno instrumentalno dovršavanje poroda.
1956. Sudjelovao je na izložbi pronalazaka u Ljubljani, kao i na Kongresu pronalazača iste godine.
Godine 1956. zaposlio se kao šef Rodilišta u Voloskom (slika desno) u kojem je radio do 1958. Zadnji njegov radni dan u rodilištu u Voloskom bio je 23. rujna 1959. kada je u 57. godini života umirovljen.
S temom o vakuum-ekstraktoru habilitirao je 1961. i postao docent Medicinskog fakulteta u Sarajevu.
Finderle je bolovao od šećerne bolesti Njegova iznenadna smrt posljedica je moždanog udara. Umro je 1964. godine u 61 godini i pokopan je na groblju Kozala 
(polje H-3-140, slika desno - grob sa bistom na Kozali)
Na Dr. Finderlea podsjećaju i danas "Finderlove stube" u ulici Ive Marinovica (na slici ljevo, oko 1997) kod doma mladih u Rijeci i ulica u Crikvenici nazvane njegovim imenom.
Dekanova nagrada za najboljeg studenta prije-dipolomskog studija i nagrada za najboljeg studenta diplomskog medicinskog studija u Rijeci nosi ime "Viktor Finderle" premda nije bio ni student ni nastavnik toga fakulteta.
Kreirao: SEAS
Izvori:
- Viktor Finderle, (1902.-1964.) : lječnik, znanstvenik, inovator, humanist i domoljub : zbornik radova znanstvenog skupa prigodom 100. obljetnice rođenja i 50. obljetnice patentiranja njegovog vakuum ekstraktora, Bibliotaka AMHA., Prilozi povijesti zdravstvene kulture ;, knijga 4., Rijeka 2009.
- Istrapedia, Finderle, Viktor
- Finderle V. Ekstrakcija djeteta ekstrakorom. Acta Med Jugoslav 1952;6: 72
- Thomas F. Baskett, Professor, Department of Obstetrics and Gynaecology Dalhousie University, Halifax, Nova Scotia, Canada, The History of Vacuum Extraction
- Moja Rijeka, Velid Đekić: Krv, crvena, riječka, 30.10.2013
- Hrvatska enciklopedija, Finderle, Viktor
- LPR, Viktor dr. Finderle (1902 - 1964) ginekolog, porodničar i izumitelj, KRATKA POVIJEST RIJEČKOG RODILIŠTA - IZVOD, objavio: edotijan
- Dr. Viktor Finderle (1902.-1964.) - Hrčak - Srce
- Novi List, Barbara Čalušić: RIJEKA KRVI: Tri desetljeća Kliničkog zavoda za transfuzijsku medicinu KBC-a Rijeka, 1. srpanj 2017
- LIJEČNIČKE NOVINE, BR. 168 TRAVANJ 2018., IVICA VUČAK:VIKTOR FINDERLE, Onemogućena akademska karijera u Hrvatskoj
Background picture copyright: 