Gennari Mario
Rođen: 1917.
Umro: 2. prosinac 1944.
Roditelji: Mario (Fiume, 1895.) i ??
Braća i sestre: Ferruccio Romaldo (rođen 1920.)
Supruga: ??
Djeca: Silvana (Liviana?) (Rijeka, 14. studeni 1939., Grazia (Graziella?) (Rijeka, 18. studeni 1940. i Mario (Marietto?) (Rijeka, 1944?)
Mario potječe iz antifašističke obitelji. Gennari su bili talijanski državljani do 1917. godine kada dobivaju ugarsko državljanstvo. Živjeli su na adresi: Civita veccchia na broju 89. Vjerovatno je otac bio fizički radnik "baiulo" dakle "portatore di pesi " ili " facchino ". Mario Gennari (otac našega Maria) se 1940. godine ponovno ženi za Mariu Iariu i kad je imao oko 60 godina dobili su kćer. Njezino ime je Rita i trenutno živi u Perthu, Australia. Šta se desilo sa prvom suprugom to se nezna.
Porijeklom iz siromašne obitelji, Mario je već sa 15 godina počeo raditi u Silurificio "Whitehead & Co. S.A.", gdje je izučio za tokara.
1942. pridružuje se narodnooslobodilačkom pokretu gdje postaje dio diverzantskih oružanih skupina koje su djelovale u gradu.
Godine 1943. Gennari je primljen u redove Komunističke partije, a sljedeće godine postao je član Gradskog komiteta KPH i Akcijskog odbora.
Mnogi naoružani borci djelovali su u gradu. Prve talijanske omladinske grupe osnivaju se i u Rijeci i neprekidno djeluju do oslobođenja nizom akcija koje alarmiraju njemačku komandu i onemogućuju špijune i suradnike okupatora. U tim akcijama posebno se ističu borci Mario Gennari i Giuseppe Duella (poginuli u akcijama), zatim Ottavio Valich, Nicolò Pitacco, Rino Legan, Lodi Blazevich, Dario Brajdičić, Renato Udovich, Edoardo Aresi, Luciano Belina (Pancio) i drugi. Svi su oni bili poznati kao "Gappisti" jer su bili pripadnici talijanskog komunističkog pokreta otpora "Gruppi di Azione Patriottica" - GAP.
Nakon kapitulacije italije, Crnokošuljaši su nasilno mobilizirali Riječane da bi popunili vojne redove. Četiri ilegalca, među kojima je bio i Mario Gennari dobilo je zadatak da otmu nekoliko novomobiliziranih koji su htjeli otići u partizanske jedinice. Otmica je zapravo bila jedini način da se ne kompromitiraju obitelji mladića koji nisu htjeli završiti u neprijateljskoj vojsci.
1. prosinca 1944. oko 18 sati na Pioppi došlo je do žestokog i kratkog vatrenog okršaja između fašističke patrole i nekolicine Gappista. Mario Gennari i trojica suboraca (Edoardo Aresi, Nicolò (Nico) Pitacco, Giuseppe Duella i Laura Bradičić koja je bila izvidnica) prekasno saznaju da su izdani i uljeću u zamku.
Na stubama na Pioppi nailaze na grupu od šestorice fašističkih milicajaca koju predvodi zloglasni potporučnik Giuseppe Calaina, predvodnik fašista preostalih nakon kapitulacije Italije, koji odmah otvaraju vatru. Borci otpora odgovaraju vatrom.
Prvim hicima padaju Giuseppe Duella i fašisti, Podnarednik Lucio Kalanich s Krka koji je pogođen u glavu i neki Kalanj. Gennari je ranjen u želudac, pa su ga vojnici odveli u bolnicu i tamo ga divljački mučili da bi ga prisilili da progovori i izda svoje suborce. Gennari je preminuo slijedećeg dana bez da je izdao imena svojih drugova. Aresi i Pitacco biježe prema Turniću i tako su se spasili.
Na uspomenu na taj događaj postavljena je spomen ploča u Baračevoj ulici, na zidu što dijeli rafinerijski pogon od prometnice, blizu Energa.
U Rijeci je do 4 lipnja 1993. postojala Osnovna Talijanska škola "Mario Gennari" koja te godine mijenja ime u "San Nicolò".
U Rijeci postoji i ulica koja je dobila ime po njemu.
Postoji i Boćarski klub Mario Gennari na Turniću.
Pokopan je na partizanskom djelu groblja na Kozali.
Kreirao: SEAS
Izvori:
- LPR, Gennari Mario (1917-1944) revolucionar, Autor: Vežičanka, Samuele M., joel.gennari
- GIACOMO SCOTTI - LUCIANO GIURICIN: CRVENA ZVIJEZDA NA KAPI NAM SJA, Među općinski odbor SUBNOR-a RIJEKA, 1979.
- Antun Giron, Petar Strčić: NOB i socijalistička revolucija, Zagreb, Školska knjiga, 1975.