Harasim Gemma
Rođena: Rijeka, 1876.
Umrla: Rim,
31. srpnja 1961.
Roditelji: Vjenceslav (Venceslao) Harasim (13. svibanj 1848. - Rijeka, 22. veljača 1925.) i Antonija rođena Lučić (Opatija, 12. siječanj 1842. - Rijeka, 1926.)
Braća i sestre: Rudolphus Marius Caesar (Rijeka, 22. kolovoz 1884. - ?) i Stefania Scbacherl
(1882. - Rijeka, 1926.)
Polubraća i polusestre:
Theodorus Ricardus Laurentius Lenac (Rikard Lenac) (Rijeka, 16. ožujak 1868. - 1949.) i Gisella Maria Victoria Lenac (Rijeka, 07. kolovoz 1870. - 1887.)
Suprug: Giuseppe Lombardo Radice (Catania, 24. lipnja 1879. - Cortina d'Ampezzo, 16. kolovoza 1938)
Djeca: Laura (Rijeka, 21. rujan 1913. - Rim, 23. ožujak 2003.), Lucio (Catania, 10. srpanj 1916. - 21. studeni 1982), Giuseppina (? - ?)
Poznati pedagog i pisac koji je naveći dio života stvarao u Italiji. Osobito predana i cijenjena učiteljica talijanskog jezika u riječkim gradskim školama, gradu sa uglavnom talijanskim jezikom i kulturom, ali koji je politički pripadao Habsburškom carstvu. U svom se rodnom gradu Gemma Harasim nije isticala samo iznimnom darovitošću predavača, nego i kao napredan javni djelatnik. Držali su je oštrim piscem djela iz domene odgoja i didaktike.
Gemma Harasim rodila se u Rijeci od oca Vjenceslava (Venceslao) Harasima, kapetana duge plovidbe, češkoga porijeka, i majke Antonije Lucich, hrvatskoga porijekla. Oba roditelja su govorila talijanskim jezikom. Antonia Lucich bila je udovica pomorskoga kapetana Lenca, s kojim je imala sina Rikarda (Riccardo) i kćer Gisellu što umire još kao djevojčica. Djeca iz drugoga braka bijahu joj: Gemma, Rudolf i Stefania.
Gemma je osjećala pobožnu naklonost prema polubratu Rikardu Lencu, koji je od nje bio mnogo godina stariji. Bio je advokat, znanstvenik i hrvatski političar i ali pobornik tijesne suradnje, naročito kulturne, između Hrvata i Talijana.
Rođena je i škole završila u Rijeci.
U vrijeme dok je Gemma još bila djevojčica, obitelj se našla u teškim novčanim problemima koje je podnosila vrlo dostojanstveno.
Roditelji su je usmjerili prema učiteljskim studijima, koje polaže s velikim uspjehom u Gorici, položivši završne ispite u Kopru.
Nakon završene škole kao još vrlo mlada i neiskusna, vraća se u Rijeku i dobiva posao učiteljice. Razred je imao 75 pučkih osmoškolaca i odmah je pokazala entuzijazam i smisao za rad u odgoju djece.
Kasnije prelazi na "gradske škole", odnosno, srednje škole riječke općine (slika desno, Gemma sa svojim razredom), i kao učiteljica "građanske škole u Rijeci" stiče najviše iskustva i saznanja o stanju riječkog školstva. Pošto je bila poduzetni učitelj, uvidjela je da postoje problemi sa riječkim školstvom, pa piše Giuseppeu Lombardu Radice, talijanskom pedagogu i filozofu, direktoru časopisa "Nuovi Doveri" u Cataniji, objašnjavajući mu probleme svoga grada. Tako je započela dopisivanje s pedagogom, s kojim uspostavlja duboku sentimentalnu vezu koja će se godinu dana poslije pretvoriti u brak. Sa tim znanjima potpisuje i prvo među pismima koje je objavila u časopisu "La Voce". Središnja ideja "Pisama" je bila narodno jedinstvo, iznad jezičnih barijera i nacionalizma, a ima nesumnjivo svoj korijen u životnom iskustvu Gemme Harasim, koja je već u okruženju svoje obitelji doživjela međuprožimanje i suradnju talijanske i hrvatske kulture, duh zajedničke borbe Talijana i Hrvata protiv Austro-Ugarske Monarhije.
Njezinu političku orjentaciju antifašiste i socijaliste odredilo je odrastanje među pukom i radnicima koji se u orijentiraju prema socijalizmu i internacionalzmu. Još odmalena Gemma posjećuje knjigovežnicu "Werk", jedno od prvih središta narodne socijalističke kulture u Rijeci. I tako je Gema ostala Socijalist čitava života.
Godine 1908. održala je vrlo uspjelo javno predavanje "Dante e Il mare" u dvorani riječke Filharmonije.
S grupom iz "La Voce" Gemma Harasim uspostavlja učestale veze tijekom školskih godina 1907/1908. i 1908/1909, koje provodi u Firenci na "Istituto di Studi Superiori di Firenze" gdje pohađajući učiteljske kolegije na tamošnjem Sveučilištu i koristeći riječku općinsku stipendiju.
19. lipnja 1909. objavljuje svoje prvo od 4 "Riječkih pisama", 8. srpnja 1909. drugo, 9. rujan 1909. treće, a četvrto 30. rujna 1909.
22. rujna 1910. u Rijeci, udaje se sa Giuseppeom Lombardo-Radiceom, jednim od prvih talijanskih pedagoga.
Giuseppe Lombardo-Radice, rodio se u Cataniji. Završio je filozofiju u Pisi i dugo godina radio kao predavač na raznim srednjim školama. U razdoblju od 1911-1922. predaje pedagogiju na univerzitetu u Kataniji. Na poziv ministra prosvjete 1923-1924. izradio je prijedlog reforme regionalnih osnovnih škola. Od 1924-1938. predaje pedagogiju na Institutu za postdiplomski i Fakultetu za postdiplomski studiju u Rimu. Bio je urednikom više talijanskih pedagoških časopisa "Nuovi doveri" (1907-1911): "Rassegna di pedagogia politica e scolastica" (1912-1913); "L'educazione nazionale" (1919-1933). Napisao je cijeli niz stručnih radova i inicirao dvije nadasve korisne serije "Pedagogisti ed educatori antiehi e moderni"; "Scuola e vita" i "La Voce".
Nakon braka Gemma nevoljko napušta svoj grad, školu i obitelj čija je talijanska kultura obogaćena hrvatskom kulturom polubrata Riccarda Lenaca (Sušak, 16. ožujak 1868. - Sušak, 15. Listopada 1943.), uvjerenog zagovornika suradnje dvaju naroda, i odlazi živjeti u na Siciliju u Cataniju, gdje njezin suprug od 1910. do 1923. drži katedru pedagogije na tamošnjem Sveučilištu, a ona je u to vrijeme urednica časopisa koji se bavi ženskom kulturom.
On ju je potaknuo da u Firenci 1909. godine stupi u kontakt s intelektualnim krugom usredotočenim na tjednik "La Voce" novine Giuseppea Prezzolinia (27. siječanj 1882. – 16. srpanj 1982.), sa kojima započinje suradnju i gdje objavljuje četiri pisma iz Rijeke, u kojima opisuje teška društveno-politička i kulturna stanja talijansko-hrvatsko-mađarske trinacionalne stvarnosti Rijeke, a koje časopis želi priopćiti svojim čitateljima. Ta su pisma kasnije objavljena u djelu "Lettere da Fiume".
Vrlo je posvećena obrazovanju svoje djece Giuseppine, Laure i Lucia, koja su sva rođena između 1911. i 1916. Na slici ljevo, Gemma doji jednu od svojih bebe. Giuseppina je profesorica književnosti na Liceu "Mamiani" u Rimu, Laura je bila talijanska partizanka i profesorica književnosti na Učiteljskom zavodu "Oriani" u Rimu, a Lučio je redovni profesor matematike i geometrije na Sveučilištu u Rimu.
Njen život je pokazao izuzetnu intelektualnu kompatibilnost sa suprugom, koji će uvijek prepoznati njen doprinos u pedagoškoj misli. Ali do neslaganja je došlo kada je 1923. godine ministar nacionalnog obrazovanja Giovanni Gentile, radi provođenja školske reforme, svog prijatelja Lombarda Radicea pozvao na mjesto ministra osnovnog obrazovanja. Gemma se odlučno usprotivila, ne samo zbog nedostatka simpatije koju ima prema Giovanni Gentileu, već prije svega zbog neslaganja prema fašizmu i Mussoliniju. Ali, radi tog novog posla svoga supruga obitelj se seli u Rim. Kao pacifist i socijalist, Gemma nije dijelila intervencionizam svoga muža, koji je kao ratni dobrovoljac služio od 1915. do 1918. godine.
Ovo su bile vrlo teške godine za obitelj, zbog izolacije i progona kojima ih režim podvrgava. Gemma moralno podržava svog supruga i koja nakon njegove smrti 1938. postaje uporni čuvar njegovih uspomena i sjećanja.
U Rijeku se vraća kad god je to moguće, održavajući odnose s obitelji i prijateljima, a stalno je zanimaju uvjeti života u gradu, posebno kako se približavao Prvi svjetski rat.
Nakon 25. srpnja 1943. godine, tijekom devet mjeseci nacističke okupacije Rima, iako već ostarjela gospođa, upravo će s mladenačkim zanosom i ravnodušnošću prema opasnostima svoju kuću pretvoriti u jedno od uporišta rimskog pokreta otpora, kako bi omogučili političko organiziranje i osnivanje organizacije koja kasnije dobiva naziv "Comitato di Liberazione Nazionale". Već u kolovozu 1943., Giorgio Amendola, Giovanni Roveda i drugi kolovođe tajnog antifašističkog udruženja imali su bazu u Via Ruffini, gdje je Gemma živjela sve do smrti, 31. srpnja 1961, nekoliko dana prije 85. godine.
DJELA:
- Lingua materna e intuizione, Fiume, 1907.
- "Scuola e vita", Catania, 1913.
- "Parlando di Giosue Carducci alle seolare", Catania, 1913.
- L' impegno educativo: antologia di scritti su cultura, scuola, famiglia, 2009. na Talianskom
- Carducci: saggi, 4 edicije između 1921 i 1922 na Talianskom
- Sull'insegnamento della lingua materna, 1906.
- Il disegno infantile, 1925
- Razne napise o problemima nacionalnog odgoja u Rijeci prije prvog svjetskog rata objavila je u talijanskim pedagoškim časopisima u razdoblju od 1908-1929. godine
Kreirao: SEAS
Izvori:
- Enciclopedia delle donne, Gemma Harasim
- GENI, Gemma Harasim
- INDIRE, Fiume, primo Novecento: l'innovativa didattica dell'italiano di Gemma Harasim, moglie di Lombardo Radice