Kinel (Kühnel) Mario

Rođen: Sušak, 19. siječnja 1921.
Umro: Zagreb, 3. prosinca 1995.

Roditelji: ??
Braća: ??

Supruga: Vera (1925. - 1983.)
Djeca: ??

Mario Kühnel (kako mu je originalno prezime), skladatelj zabavne glazbe, pjesnik, prevodilac, novinar, urednik i voditelj radijskih emisija. Djelovao je u Sušaku te Trstu, Rijeci i Zagrebu. Jedan je od pionira hrvatske zabavne glazbe, urednik diskografske kuće "Jugoton" i direktor festivala popularne glazbe. Prepjevao tekstove više od 2000 stranih i napisao oko 400 izvornih tekstova zabavnih melodija. Autor je evergreena "Samo jednom se ljubi" i "Jedna noć u Kostreni". Uređivao je i glazbene naklade "Herkiza", "Metronom", "Zabavne melodije" te vlastitu "Kinel-Music".
Kinel je prije svega bio tekstopisac popularnih šlagera koje su uglazbili brojni skladatelji, te majstor prepjeva brojnih hitova sa talijanskog festivala lake glazbe "San Remo".
Prvi tekst napisao je 1935., prvi književni prevod 1937., prvi novinski tekst objavio je 1939., a prvu štampanu kompoziciju, tango "Tamo na preriji" 31. srpnja 1936. 

1936. umire mu otac koji je također bio agilan kao i Mario. Osnivač je "Hrvatskog planinarskog društva Velebit", jedan je od osnivača veslačkog kluba "Jadran", družio se sa svim društvenim slojevima i svirao trubu u sušačkoj Sokolskoj glazbi.

Mario je sa 12-13 godina bio član crkvenog društva "Sveti Ćiril i Metod". Sastajali su se nedjeljom da bi se pod nadzorom popova igrali i pjevali. Doznao je da u okviru društva radi časopis "Anđeo čuvar" koji prima omladinske priloge. Odnio im je tri svoje lirske pjesme, ali ga je svećenik dočekao s podsmijehom i tvrdnjom kako to nije mogao on napisati nego ih je od negdje prepisao. To je toliko naljutilo Marija da je odmah istupio iz društva, prekinuo sve veze s crkvom i kasnije otišao u "suprotan tabor", među komuniste.

31. srpnja 1936. napisao je svoju prvu kompoziciju: tango "Tamo na preriji" koji je posvetio djevojci u koju je bio zaljubljen. Bila je Židovka i zvala se Oda David. Do ušiju zaljubljen u Odu i pun želje da je impresionira, Mario je na sam katolički Božić 1938. napisao i tango "Nikad". Naklada "Albini" ovu je kompoziciju štampala 1940. godine. Od te godine je Kinel računao da mu je zvanično započela muzička karijera.

Mario Kinel sa suprugom Verom

Prvi Kinelov tekst štampan je 1937. u Zagrebu, u nakladi "Albini", u knjižici kojoj je cijena bila dva dinara. Bila je to "Serenada", prepjev iz filma "Ne zaboravi me" s tada poznatim talijanskim opernim pjevačem Beniaminom Gigliem. Mladom autoru uredništvo je poslalo poruku sljedećeg sadržaja: "Serenadu donosimo u ovom broju. Ako dospijemo ostalo ćemo, ispravljeno, objaviti u sljedećem broju. Preporučamo vam da sljedeći put pokušate s lakšim, popularnim šlagerima".

Maturirao je u sušačkoj gimnaziji 1940., potom studirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu hrvatski jezik i književnost, a glazbu je učio privatno. Izbor je pao na violinu. Više je volio klavir ali za njegovu kupnju nije bilo mogućnosti. Svoju želju da nauči svirati klavir nikad nije ispunio, što si je kasnije cijeli život prebacivao.

Svoj najveći kompozitorski uspjeh, pjesmu "Sniježi", Kinel je napisao 21. siječnja 1940. U to je vrijeme već studirao u Zagrebu. To je bila i prva kompozicija štampana u izdavačkoj kući "Akord". Odmah je postala hit. Muzičari su je obožavali jer je "vers" imao samo osam taktova, a u ono doba običaj je nalagao da "vers"

ima 16 ih čak 32 takta. Osim toga, "Sniježi" je slowfox koji se može svirati na više načina, a reklamiran je kao "Uspjeh sezone" jer se pjevao na sve strane. Na Radio-Beogradu ovu

su kompoziciju, u izvođenju "Havajskog kvarteta", stalno emitirali.

Postoji i podatak da je "Sniježi" posljednja pjesma koju je Radio Beograd emitirao prije bombardiranja 6. travnja 1941.
U inozemstvu se ova pjesma ne zove "It's Snow" ("Sniježi"), već "A Cozy Corner Of A Rainy Day", i pod tim imenom se može naći po svjetskim enciklopedijama.

Nakon tih prvih tiskanih skladbi, svojim pjevnim, izvorno nadahnutim melodijama i živopisnim tekstovima stekao je ugled istaknutoga autora zabavne glazbe.

Odmah na početku 2. svijetskog rata, iz Zagreba se vraća na Sušak.
Od 1943. godine suradnik je novina u Rijeci i Trsatu.
Odmah se zaposlio kao tajnik u planinarskom društvu i nešto kasnije je postao dopisnik "Ilustriranog vjesnika", da bi, logičnim sljedom, nakon nekog vremena stigao do mjesta urednika na Radio Rijeci.

Za vrijeme rata, samo je nekoliko dana u listopadu 1943. proveo u Zagrebu gde je posjetio izdavačku kuću "Albini" i tu upoznaje mladog pjevača Ivu Robića.
Na Sušaku je, u dogovoru s partizanima, prvo radio u mjesnoj radio stanici i, u dogovoru sa partizanima, postao urednik okupatorskog lista "Glas primorja" koji je izlazio dva puta tjedno, srijedom i subotom. Često je objavljivao lažne i krive vjesti, koje su proturiječile ratnim izveštajima s radija. Iz pokreta otpora su ga upozoriti da bježi i spašava glavu jer je, radi tih krivih vijesti, na spisku za hapšenje i strijeljanje. Iako su Njemci već poslali za njim potjernicu, umjesto u šumu odlučio je otići u Italiju, u Milano, gdje ostaje do 1946.

1946. dolazi u Trst gdje ostaje do 1948. i gdje radi kao suradnik u tršćanskom tjedniku "Trieste libera".

Iz Italije se u Rijeku vraća 1948.

Uspješna suradnja s Ivom Robićem (slika ljevo) krenula je krajem četrdesetih. Kinel je ponovo susreo Ivu Robića u Opatiji dok je ovaj pjevao na terasi hotela "Kvarner". Kinel je bio zadužen za riječi, Robić za muziku, a iz te suradnje nastale su pjesme "Mućaća" i "Senjorita". Te dvije pjesme nikad nisu snimljene, ali 1952. nastaje njihova najuspješnije melodija, "Samo jednom se ljubi", koja je postala arhetip šlagerskog žanra.

U to je vrijeme prilagodio mnoge hitove sa festivala "San Remo" na hrvatski jezik.

1. siječnja 1951. do 1956. radi na Radio Rijeci kao glazbeni urednik i producent.

Od 1957. do 1958. član je uredništva riječkih novina "La Voce del popolo".

Od 1958. seli se u Zagreb. Po dolasku u Zagreb, Kinela su pratili problemi.

Mada je bio neprikosnoveni tekstopisac u zemlji, ljudi s Radio Zagreba činili su sve da dokažu suprotno: mijenjali su mu tekstove, odbijali ih emitirati, kritizirali su ga u tisku. Ali, istrajan i tvrdoglav, radom i kvalitetom, Kinel je od neprijatelja stvarao prijatelje i fanove, boreći se argumentima koji su mu

uvijek bih najjače oružje. Iz bezbrojnih polemika gotovo je uvijek izlazio kao pobjednik, jer mu na području činjenica i dokumenata nikada nije bilo ravnog.

Od 1958. do 1963. glazbeni je urednik u diskografskom poduzeću "Jugoton", da bi kasnije postao slobodni umjetnik.

Mario je često dolazio u glavni grad Jugoslavije (Beograd) gde je imao puno prijatelja; družio se sa Ilijom Genićem, Vojislavom Simićem, Milanom Kotlićem, Spasom Milutinovićem, Vojinom Popovićem koji je i pjevao dosta Kinelovih tekstova. Bio je prisutan na audiciji Nade Knežević koja je onda imala šesnaest godina, a već je bila "prekrasno lijepa žena, retko uzbudljivog glasa" - kako ju je Kinel opisao.

U suradnji sa Beograđaninom Dragomirom Ristićem, Kinel je počeo da objavljuje male knjižice tekstova. Prvi i drugi broj prodali su se tako dobro da su se uplašili velike zarade i eventualnih neprilika u onom komunističkom uređenju gdje je bilo koje naglo bogaćenje bilo sumljivo. Zato je Ristić stupio u vezu sa Udruženjem jazz muzičara u Beogradu koje je pod svojim okriljem štampalo knjižice "Metronom" u kojem su se, između ostalog objavljivali i Mariovi tekstovi. Ime knjižice je izabrao Mario.

Od 1962. do 1963. vrši dužnost glavnog urednika izdanja "Udruženja kompozitora lake muzike Hrvatske".

Uspoređujući muzički život u Zagrebu i Beogradu, Kinel je bio uvjeren da je centar zabavne muzike pedesetih godina bila - Rijeka. Pa kaže: "To je nedavno u jednom intervjuu pomenuo i Pero Gotovac... znajući što je sve uradila Radio Rijeka na kojoj sam počeo raditi 1. siječnja 1951. Tamo su već radila dva orkestra, narodni i plesni; srijedom su u "Neboderu" organizirane čajanke koje su služile orkestrima za probu. Mojim dolaskom, oformili smo nove muzičke formacije: Veliki zabavni orkestar, sa štrajhom, kao i niz malih sastava. Istodobno, trudili smo se da radio program bude živ i zanimljiv - uveli smo i želje slušalaca koji su lično dolazili u naše prostorije i pozdravljali rođake i prijatelje... U to doba, Rijeka je imala mnogo pjevača: Zvonka Krkljuša, Bruna Petralija, Radojku Delić, Gitu Šermen - čak su se ploče 'Jugotona' snimale kod nas!"

Njegove su pjesme izvođene od brojnih poznatih domaćih izvođač među kojima su Tereza Kesovija, Marko Novosel, Ivo Robić, Elvira Voća, Ana Štefok, Ljiljana Petrović, Zvonimir Krkljuš, ... .

Od 1964. do 1977. bio je i glazbeni urednik i voditelj emisija na Radio Zagrebu, a od 1962. do 1980. i TV Zagrebu.

Kao samostalni umjetnik umirovljen 1981.

Kad je 24. travnja 1988. u dvorani "Lisinski" u Zagrebu slavio pedesetu obljetnicu umjetničkog rada, došli su mu svi pozvani gosti: Ivo Robić, Arsen Dedić, Ivica Šerfezi, Mirko Cetinski, Đuka Čaić, Lado Leskovar, Bojan Kodrič, Nano Prša, Mario Filipi, Tereza Kesovija, Gabi Novak, Višnja Korbar, Elvira Voća, Zdenka Vučković, Lada Kos, Ljiljana Petrović, "Duo s Kvarnera", Ljiljana Budičin-Manestar. Svima njima Kinel je bio ili učitelj, ili suradnik, ili savjetnik, ili kompozitor - ali, uvijek, veliki prijatelj.

Mario Kinel je preminuo u Zagrebu 1995. godine, a pokopan je na groblju Trsat, polje A-VIII-142.

U periodu od 1949. do 1955. Kinel je domaćoj zabavnoj muzici ostavio seriju "evergrina" koji ni danas ništa nisu izgubili od svoje prvobitne svežine. Reč je o melodijama "Bijela lađa plovi morem", "Jadran u noći", "Ptičice male", "Primi me majko", "Jedna noć u Kostreni", "Ti si moja pjesma", "Bez tebe", "Valcer o Kostreni".

Skladao je na vlastite stihove oko 800 šlagera i popijevka, napisao ili prepjevao (s talijanskoga) više od 3000 tekstova. Nagrađivan je na domaćim i stranim festivalima, a najčešće na Melodijama Istre i Kvarnera.
Najizvođenije su mu skladbe "Samo jednom se ljubi", "Bez tebe", "Bijela lađa", "Jadran u noći", "Jedna noć u Kostreni", "Ko divan san", "Mesopust i karneval", "Lijepo mi je kad sam s tobom", "Primi me majko", "Primorska serenada", "Takov je život naš", "U srcu mom", "Valcer o Kostreni", "Zašto nisi došla", "Život je igra", "Kad se Zagrebom prošećem" (proglašena "najzagrebačkijom" pjesmom na Zagrebfestu 1988.), "Ne plači", "Srce laku noć", "Žuti leptir", "Samo čas" i "Za našu ljubav to je kraj".
Pjesma "17 ti je godina tek" sa albuma "Crno-bijeli svijet" "Prljavog Kazališta" može se pohvaliti da joj je riječi napisao Mario Kinel.

Uredio je desetak notnih izdanja, među kojima su "Lada Kos: Šansone", "Stare i nove hrvatske rodoljubne pjesme" (1972), "Vlaho Paljetak i njegove pjesme" (1974), "Zabavne melodije u Hrvatskoj 1945–1975" 1–2 (1975–79), "Istrijo moja - Nello Milotti", "100 najpopularnijih starogradskih pjesama i romansi" (1978), "Pjesme bunta i otpora kroz vjekove" (1980) objavljena u Zagrebu te "Canti popolari jugoslavi" (1990)  objavljena u Milanu.

Surađivao je u filmovima Veljka Bulajića ("Končarevci", "Atentat u Sarajevu"), Rajka Grlića ("Samo jednom se ljubi", "Bravo maestro"), Lordana Zafranovića ("Okupacija u 26 slika"), Krste Papića ("Izbavitelj"), Nikole Babića ("Ludi dani"), Vlade Stefančića (Reakcionari), Miroslava Mikuljana (Crveni i Crni), seriji "Velo misto" Joakima Marušića i Miljenka Smoje, a radio je i za televiziju u TV filmovima, dramama i serijama

Svo vrijeme neumorno pisao tekstove i muziku, baveći se paralelno prevodilaštvom. Na italijanski je preveo "Jamu" (,,La Fossa") Ivana Gorana Kovačića i "16 pjesama" ("16 Poesie") Miroslava Krleže.
Paralelno je obavljao i mnoge društvene funkcije. Bio je pročelnik "Kulturne sekcije Društva novinara u Rijeci", odbornik "Saveza lake muzike Jugoslavije", predsjednik "Estrade" Udruženja muzičara Zagreb, direktor arhivskog centra "Croatia Concerta", član "Savjeta Zajednice umjetnika Hrvatske", urednik časopisa "Prevoditelj" i "Biltena Društva skladatelja Hrvatske"

Kreirao: SEAS

Izvori:

• HRT – RADIO RIJEKA, Alen Čemeljić: Mario Kinel: skladatelj, tekstopisac, novinar, radijska legenda
• HDS, Članovi, Kinel, Mario
• PROLEKSIS ENCIKLOPEDIJA, Kinel, Mario
• XXZ magazin, Petar Luković: Mario Kinel: "Samo jednom se ljubi", šlager za sva vremena
• Youtube, MARIO KINEL(1921-1995) - Moje melodije (izbor)
• Youtube, MARIO KINEL (1921 - 1995)( iz privatne arhive)

Na vrh stranice