Kiseljak Ivan (Giovanni)
Rođen: Zagreb, 7. kolovoz 1853.
Umro: Zagreb, 31. listopad 1915.
Liječnik, praktičar koji je vršio praksu u Rijeci i Sušaku.
Kao vrstan praktičar bio je poznat i po socijalnomedicinskoj aktivnosti. Rano je uočio posljedice prekomjernoga uživanja alkohola i alkoholizam kao općedruštveni problem te bio jedan od začetnika antialkoholnoga pokreta u Hrvatskoj i prvi predsjednik Pokreta hrvatskih apstinenata; među osnivačima je Hrvatskoga društva za čuvanje narodnoga zdravlja, koje je zamrlo uoči I. svjetskoga rata.
U Rijeci je više godina obnašao dužnost odbornika i potpredsjednika Narodne čitaonice, te bio zemaljski savjetnik i potpredsjednik Zemaljskoga zdravstvenoga vijeća.
Bio je čovjek poletne duše i široka pogleda, liječnik velike spreme i znanja, rodoljub vrela srca nalazio je toliko prilike da radi i koristi narodu. Dao se je na borbu protiv najvećeg poroka našeg naroda, alkoholizma.
Rodio si se u Zagrebu godine 1853. od oca Ivana, prirodoslovca i uvaženog profesora matematike i fizike u zagrebačkoj gornjogradskoj gimnaziji.
Klasičnu gimnaziju završio je u Zagrebu 1872. s odlikom je položio ispit zrelosti i pošao u Beč na sveučilište.
Studij medicine pohađao je u Beču, gdje je i diplomirao 1879. Slušao je predavanje tadašnjih čuvenih perjanica medicinske znanosti: profesora anatomije Josefa Hyrtla, fiziologa Ernsta Wilhelma von Brückea, patologa Barona Carla von Rokitansky, Arlta, Bambergera, Ducheka, kirurga Theodora Billrotha, kirurga Johann von Dumreichera, Sigmunda itd
Povelju liječničke spreme primio je godine 1880. Odmah stupa u službu u Rijeci kao sekundarni liječnik u gradskoj bolnici.
1886. imenovan je podžupanijskim i ubrzo kotarskim liječnikom u Rijeci, potom u Sušaku gdje si požrtvovno službovao, ali i kao praktičar neumorno radio po terenu sve do vladavine baruna Pavla Raucha.
Tokom prvog svijetskog rata skrb za ranjenike u Rijeci bila je na visokom nivou. Bila je organizirana i privremena bolnica u Tvornici petroulja (Rafinerija nafte Rijeka). Bolnica je imala 12 kreveta, djelovala je o trošku tvornice. O ranjenicima se brinuo dr. Ivan Kiseljak. Nakon rata odlikovani su bili svi riječki liječnici uključeni u bolničku skrb za ranjenike, u bolnici i stacionarima Crvenog križa, (Friedman, Jellousheg, Lenaz, Schweitzer, posthumno Kiseljak, L. Bacich, Bognar), Gradskoj bolnici (Catti, Sichich, Ruggero Grossich, Kosanović, Descovich i Garofolo) i Vojnoj bolnici (Schwalba, Angelo Martich), časne sestre, bolničarke volonterke Crvenog križa te mnogi koji su nekako drukčije pomagali sustav.
Godine 1908. iznenada je premješten na mjesto kotarskoga liječnika u Gospiću, ali je 1909. napustio taj posao, otišao u mirovinu i vratio se u Sušak te nastavio s privatnom praksom, zaokupljen danju a često i noću.
Već u mirovini postaje zdravstvenim savjetnikom pa ponovno i podpredsjednikom kraljevskog zemaljskoga zdravstvenoga vijeća.
Odlikovan je i od Njegova Veličanstva gvozdenom krunom III. Razreda.
Dugo je godina bio kućnim liječnikom dvora nadvojvode Josipa, brata cara Franje Josipa I. gdje je bio vrlo cijenjen.
Kao član zbora liječnika kraljevina Hrvatske i Slavonije u Zagrebu uvijek je promicao ciljeve tog društva, kao praktičor žrtvovao se je za dobro svojih bolesnika.
Napisao je knjižice O alkoholizmu (Rijeka 1912) i Alkoholizam i radničko pitanje (Karlovac 1913).
Sušački kotarski liječnik Ivan Kiseljak, preko Pokreta hrvatskih apstinenata, i kapucini Bernardin Škrivanić i Dragan Dujmušić preko Katoličke protualkoholne družbe "Sveta vojska" izdaju poučne knjižice i bore se protiv alkoholizma, a o visokoj razini javnozdravstvene svjesti svjedoče i precizne i stroge regule "Štatuta za zdence, nakapnice, kanale, javna kupališta", a obdržavanje čistoće vode za piće, pranje i inu upotrebu u području županije modruško-riečke iz 1912.
Umro je od teške bolesti u Zagrebu, a pokopan je na Mirogoju. Doktora Ivana Kiseljaka do zadnjeg je počinka sproveo velik broj zagrebačkih i riječkih liječnika.
Kreirao: SEAS
Izvori:
- Hrvatski biografski leksikon, KISELJAK, Ivan
- Zorica Manojlović, RATNA BOLNICA CRVENOG KRIŽA U RIJECI (1914. – 1918.)