Klobučarić Ivan
Rođen: Dubašnica na Krku, oko 1545., po nekim autorima 1550.
Umro: u 55 godini života, Fürstenfeld, Austrija ili Rijeka, po nekim autorima potkraj 1605. ili poč. 1606.
Roditelji: ?
Brat: Juraj (?? - ??)
Ivan Klobučarić, svećenik augustinac, uz redovničke obveze iskazao se kao vrstan slikar i kartograf, jedno je od značajnijih, ako ne i najznačajnije ime naše rane kartografije. Bavio se slikanjem i crtanjem krajolika, najčešće u obliku topografskih panorama, kartografskih skica i veduta.
Ime mu je zabilježeno i kao Giovanni, Hans, Ioannes, Johannes, a prezime kao Clobucarius, Clobucciarius, Klobučijarič, Klobucziarich i s pridjevkom Fluminensis, de Flumine, Fiumano, Riječan.
Autor je poznate velike panoramske vedute Rijeke iz 1579., koloriranog crteža Rijeke i okolice za koji su naknadno utvrđeni njegovo autorstvo i godina nastanka, a nalazi se u kartografskoj zbirci Ratnoga arhiva (Kriegsarchiv) u Beču. Autor je i i akvareliranoga crteža Kvarnera iz 1586.
|
U razdoblju 1601. do 1605. izradio je oko 500 topografskih skica i panoramskih veduta te pridonio točnu zapisivanju toponima prema mjesnim izgovorima.
Nema točnih podataka o datumu njegovog rođenja i djetinstva. Rođen je oko godine 1550. (po nekim autorima 1545.) vjerojatno u Dubašnici na zapadnom dijelu otoka Krka gdje je živio i njegov brat.
Kao petnaestogodišnjak stupio je u augustinski red u riječkomi augustinskom samostanu. U augustinski red morao je ući u Rijeci, jer su drugi samostani tog reda, osim u Rijeci, bili samo u Völkmarktu i Fürstenfeldu.
Tamo je proveo mladost i dobio prvi nauk, a tu je i dobio ime Joannes Clobucciarich i dodatak Riječanin (Fluminensis). Tamo je i učio hrvatski, talijanski i njemački, a služio se i latinskim jezikom. Pisao je na latinici i gotici.
1572. godine zaređen je za svećenika. U novicijat ulazi u riječkom augustinskom samostanu koji je tada pripadao štajersko-koruškoj provinciji.
U razdoblju od 1572. do 1575. boravio je u Rimu, gdje je, pretpostavlja se, izučio i slikarske vještine.
5. lipnja 1575. vraća se u Rijeku gdje je imenovan generalnim vikarom, a već 1577. i priorom augustinskog samostana do 1580.. Tu je dužnost u Rijeci obavljao u još nekoliko navrata: 1585. godine, od 1587. do 1590., te od 1592. do 1597. godine. Vršio je i dužnost provincijala štajersko-koruške augustinske provincije.
|
Godine 1578. nadvojvoda Karlo poslao ga je s riječkim satnikom i senjskim kapetanom Gašparom (Kaspar) Raabom (?, oko 1522. – ?, oko 1598.) u povjerljivu misiju i poslanstvo papi Grguru XIII u Rim.
Tijekom 1578. i 1579. osnovao je dvije bratovštine, Bratovštinu Plemenitih i Bratovštinu Bezgrješnog Začeća, koje su u augustinskoj crkvi Svetog Jeronima imale svoje oltare.
Zna se da je bio prior riječkog samostana 1578., 1580., i u periodu od 1587. do 1590. godine. Ali često je obavljao i druge dužnosti, pa se 1592. godine dogodilo da je istovremeno bio prior u Rijeci, generalni vikar štajersko-koruške provincije, a u svibnju te godine bio je imenovan za generalnog vikara u samostanu u Völkermarktu.
|
God. 1579., vjerojatno na zahtjev nadvojvode Karla II. Štajerskoga, a radi ispitivanja mogućnosti izgradnje velike luke na Kvarneru, nacrtao je plan Rijeke s okolicom kao perom obojeni crtež koji se danas čuva u Ratnom arhivu u Beču. Taj prvi poznati crtani prikaz Rijeke i danas je vrijedan izvor podataka o ondašnjem izgledu gradskih utvrda, ulica i građevina. Zapravo je to panoramska karta na kojoj je Rijeka prikazana iz ptičje perspektive tako da se grad približava tlocrtnom izgledu, a okolna brda među vodotocima superponiraju se po dubini teritorija.
I autorstvo karte Riječkoga zaljeva s vedutom Rijeke iz 1586. pripisuje se Klobučariću. Karta je bez naslova i imena autora. Čuva se u Štajerskom zemaljskom arhivu u Grazu. Izrađena je crnilom, koje je uslijed blijeđenja postalo smeđe. Naknadno je obojana akvarelnim bojama, more plavom bojom, a kopno zelenom. Vjerno je prikazao obalu do Crikvenice, ispravivši pogrješke prijašnjih kartografa.
1582. na poziv Pape Grgura XIII. ponovo dolazi u Vatikan.
1584. vršio je dužnost priora, a u svibnju 1592. i generalnog vikara samostana u Völkermarktu u Austriji.
1585, 1587, od 1593. do 1594. i od 1600. do 1603. bio je prior samostana u Fürstenfeldu. Za vrijeme boravka u Fürstenfeldu, po nalogu nadvojvode Ferdinanda, sakupljao je topografsku građu za kartu Štajerske, Slovenije, Istre i Dalmacije , a već 1604. i u Kranjskoj i Istri.
1594. i 1595. godine u Vatikan ga poziva i Papa Klement VIII.
|
Zbog nekih zavisti i optužbi, 1595. bio je pozvan i pred Svetu inkviziciju.
Više je puta bio provincijal i prokurator te 1584. i 1592. vikar štajersko-koruške augustinske provincije.
Od 1590. do 1600. za potrebe protuturske obrane izvodi zemljovid jadranskoga obalnoga pojasa s kopnenim zaleđem od Rijeke do Omiša u približnom mjerilu 1:300 000.
Kartografski rad u službi nadvojvode Ferdinanda II., Klobučarić započinje u svibnju 1601. kada je dobio zadatak da izradi kartu Štajerske. Prvo putovanje po Štajerskoj trajalo je od 24. svibnja do 13. lipnja 1601. To pokazuju Klobučarićeve zabilješke na 103. listu njegove ostavštine na kojem je pribilježio obračun troškova puta za navedeno razdoblje.
Dana 8. srpnja 1601. opat Admonta izdao je Klobučariću patent kojim naređuje svim upraviteljima, službenicima i podanicima na admontskim imanjima "da štite Klobučarića, pomognu mu, savjetuju ga jer on ima nalog da pregleda, opiše i izradi prikaze gradova, granica i međa Štajerske, a u njoj i samostana Admonta". Patent se nalazi na listovima 101–102 Klobučarićeve ostavštine.
Kasnije su Kolobučarićeve skice sve više postajale ortogonalno topografsko skiciranje, naročito kada je prikazivao veće cjeline koje se nisu mogle obuhvatiti jednim pogledom s nekog uzvišenja. Unošenjem orijentacijskih vjetrulja i oznaka udaljenosti u miljama između naselja stvarao je osnovu za konstrukciju karte sastavljene iz brojnih terenskih skica.
|
Patentom nadvojvode Ferdinanda II., od 6. rujna 1603., Klobučariću se nalaže nastavak kartografskih radova, pa sa time da započne s topografskim skiciranjem južnih zemalja kraljevine, uključujući čitavu Hrvatsku u svrhu izrade karte cijele Unutarašnje Austrije. Patentom nadvojvoda poziva podređene vlasti da Klobučariću u svakoj prilici ukažu spremnost na suradnju. Idućih nekoliko godina putovao je Hrvatskom i susjednim zemaljama (Slovenijm, Štajerskom i Koruškom) i tom prilikom obavljao topografska skiciranja. U usporedbi s prvim kartama Štajerske - poput karte Wolfganga Laziusa (Beč, 31. listopada 1514. – Beč, 19. lipnja 1565.) iz 1561. - koje su sadržavale nekoliko pogrešaka, Klobučarićev je rad vrlo točan.
Putujući više godina zbog topografskog skiciranja obilazi dijelove Austrije, Slovenije i Hrvatske prikupljajući topografsko gradivo za sastavljanje konačne kartografske sinteze. Na žalost, u tome ga je prekinula smrt. Uspio je izraditi samo skice sjeverne Furlanije, goričke, gradiške i austrijske Istre gotovo u cijelosti.
|
Klobučarić se u izvorima posljednji put spominje u pismu što mu ga je 26. kolovoza 1605. uputio riječki potkapetan iz Kastva o nekim svađama u samostanu, ali Ivan već sljedeće godine nije među živima.
Ivan Klobučarić umro je u 55 godini života, tj. 1605. ili početkom 1606. godine. Međutim, kao što u literaturi postoji dilema oko mjesta i datuma Klobučarićeva rođenja, tako isto postoji i o mjestu i datumu njegove smrti. Dio autora zastupa tezu da je mjesto njegove smrti Rijeka. No, ima i onih koji smatraju da je Klobučarić umro u austrijskom gradu Fürstenfeldu. Izgleda da su jedini pouzdani podatak njegove godine. To bi trebalo dodatno istražiti.
Nakon Klobučarićeve smrti, njegovu imovinu među kojom je bila i kartografska ostavština, naslijedio je augustinski samostan u Rijeci. Ugovorom od 3. svibnja 1606. samostan na doživotno uživanje svu Klobučarićevu imovinu ustupa njegovu bratu Jurju. U ljeto iste godine kartografsku ostavštinu Klobučarićev je brat predao je Unutarnjoaustrijskoj vladi te tražio isplatu zaslužbe svojega brata. U veljači 1607. Dvorska komora (Hofkammer) u Grazu zatražila je da se Petru Karalu isplati 50 talira koje je on uručio Klobučarićevu bratu u ljeto 1606.
|
Nachlass ( njemački izgovor: [naːxlas], stariji način pisanja Nachlaß) je njemačka riječ koja se koristi u akademskoj zajednici da opiše zbirku rukopisa, bilješki, korespondencije i ostalog ostavljenih nakon smrti znanstvenika. Riječ je složenica u njemačkom jeziku: nach znači "poslije", a glagol lassen znači "ostaviti". |
Godine 1922. prvi se put saznalo za njegova kartografska djela kada je u Štajerskom zemaljskom arhivu u Grazu pronađen fascikl s natpisom "Clobucciarichs Nachlass" sa 79 crteža (43×32 cm), 16 listova (32×21,5 cm) i 4 lista ovećeg formata, jedan s gotovo dovršenom kartom sjeverne Dalmacije u širokom rasponu dizajna, od grubih nacrta do detaljnih crteža. Također prikazuju dvorce i palače iz oko 1600. godine, što ih čini najstarijim postojećim prikazima. Na svim listovima, uglavnom obostrano, ima oko 500 kartografskih skica različitih veličina i različita stupnja dorađenosti, od naznaka do sasvim dovršenih topografskih panorama, veduta naselja, zamaka, utvrda gradina i tlocrta nekih objekata, većinom s mnogo toponima i nekim usputnim bilješkama.
O Klobučariću su pisali domaći i strani istraživači, ali još nije dovoljno istraženo i cjelovito obrađeno njegovo djelo. No, svi istraživači ističu važan doprinos hrvatskoj kartografiji i vrijednost njegova rada za bolje geografsko poznavanje prikazanih krajeva.
|
U Štajerskom zemaljskom arhivu (Steiermärkischen Landesarchivs) u Grazu nalazi se i karta Riječkog zaljeva s vedutom Rijeke iz 1586. koja se pripisuje Klobučariću.
Njegova kartografska ostavština nastala između 1601. i 1605. nalazi se u zbirci "Clobucciarich – Skizzen" (Skizzen = skice). U tom Arhivu čuva se više od 500 sačuvanih skica (108 listova) Klobučarićeve kartografske ostavštine nastale u razdoblju 1601 –1605. Sastoji se od 108 listova. Na većini listova prikazi se nalaze s obiju strana papira. Na pojedinim stranicama postoje dva ili više prikaza, tako da čitav fond sadrži oko 500 kartografskih prikaza. Za područje zapadne Hrvatske, Klobučarićeva ostavština sadrži dvadesetak kartografskih prikaza. Klobučarićeva kartografska ostavština je restuarirana i digitalizirana.
Obuhvatio je veći dio tadašnje Hrvatske, Štajerske, Kranjske, Gorice, austrijske Istre do doline Soče i manji dio Koruške. Prvi su put tada kartografirani Gorski kotar, Kapela, Vinodol, Brinje, Modruš te područja uz Unu i Gacku. Iako nije donosio geografske koordinate ni mjerilo, postignuo je proporcionalnost; strane svijeta prikazivao je ružom vjetrova, reljef shematiziranim stožastim uzvisinama, vodotoke krivudavim šabloniziranim linijama, naselja sitnim vedutama, a prometnice ravnom linijom između njih. Realističnim kartiranjem pridonio je razvoju hrvatske kartografije i općemu geografskomu poznavanju Hrvatske. Njegova se ostavština čuva u Zemaljskom arhivu Štajerske u Grazu.
|
Prema skicama i nedovršenim kartama vidi se da je radio na okolici Broda na Kupi, na području Podravine od Varaždina do Ptuja, u Karlovcu i njegovoj okolici, zatim u okolici Rijeke, na području Žumberka, oko Samobora i u zapadnom dijelu Zagorja.
Prema skici za kartu sjevernog dijela Kvarnera sa zaleđem vidi se da je prošao mjesta od Rijeke do Senja, zatim da je u unutrašnjosti obišao okolicu Modruša, Mrkoplja, Ravne gore, Delnica, Lokava, Fužina i Brinja. Iz skica se vidi da je obišao Učku, Ćićariju, Podgrad i još neka mjesta u sjevernoj Istri. Prolazio je kvarnerskom obalom i južnije od Senja. Obišao je Jurjevo, Starigrad, Jablanac i Pag. Također je bio na Kvarnerskim otocima, ali o tome nema detaljnijih podataka.
Skicu na kojoj je prikazao područje Like i Krbave izradio je prema uzorcima s onodobnih karata.
Prema jednom listu može se zaključiti da je boravio u Zagrebu i obišao Susedgrad.
Njegova karta Dalmacije i Kvarnera govori da je bio u Zadru, Šibeniku, Trogiru i Splitu.
Klobučarić je listove papira iz različitih izvora, različitih formata i debljina prekrivao obostranim crtežima, a u mnogim slučajevima iscrtavao ih željeznom tintom i ispisivao. Izbrisani crteži, preko kojih je Clobucciarich često dodavao druge crteže, mogu se jasno prepoznati UV lampom za analizu. Crteži olovkom, koji se razlikuju od lista crtanih željeznom tintom, potpuno su ili djelomično izbrisani nakon iscrtavanja, ali u nekim slučajevima i ostavljeni kakvi jesu.
U Rijeci, u čast tog velikog čovijeka, kartografa i svećenika dano je ime jednom trgu.
DJELA:
- Velika panoramska veduta Rijeke i okolice. 1579.
- Štajerska, Kranjska, Istra, Gorička, Hrvatska, orig. rkp., 99 listova, raz. vel., s 500 crteža. 1601-1605.
- Topografska skica Kvarnera s otocima Krk, Cres i Lošinj.
- Topografska skica Gorskog kotara.
- Topografska skica Bakarskog zaljeva sa zaleđem.
IZVOR:
- Marković, Mirko, Kartograf Ivan Klobučarić i Rijeka, Adamić - Naklada Benja - Povijesno društvo otoka Krk, 2002
- Wikipedia, Ivan Klobučarić
- SUŠAČKA REVIJA broj 41, Igor Žic: KLOBUČARIĆ I NJEGOVO VRIJEME
- Amt der Steiermärkischen Landesregierung, Landesarchiv Steiermark, Newsletter des Steiermärkischen Landesarchivs vom 23.12.2014
- Miljenko Lapaine: An Analysis of Klobučarić's Depictions of the Kvarner Littoral
- MARKO MEDVED, Filius CONVENTUS FLUMINENSIS, Augustinci pustinjaci sv. Jeronima u Rijeci
- LEKSIKOGRAFSKI ZAVOD MIROSLAV KRLEŽA, KLOBUČARIĆ, Ivan (Joannes Clobucciarich Fluminensis)
Kreirao: SEAS
Background picture copyright: 