Kokić Daniel
Rođen: Donji Proložac, 10. listopad 1940.
Umro: Rijeka, Kostrena Sveta Lucija, 11. prosinac 2008.
Roditelji: ??
Braća: ??
Supruga: ??
Djeca: ??
Daniel Kokić, profesor, povjesničar, humorist i publicist, vrstan pisac humorističnih tekstova, nastavnik hrvatskog jezika i povijesti u osnovnoj školi Trsat (meni je predavao hrvatsko – srpski jezik (kako se je to nekada zvalo). Pisao je i pod pseudonimima Mali Jurić i Tomislav Božinović. Ostat će najviše upamćen kao pisac humoreski koje su bile njegova najveća ljubav.
Dvije je godine bio kandidat za Gervaisovu nagradu, no nažalost nije ju dobio. Bio je član Katedre Čakavskoga sabora Kostrene.
1958. u Imotskom završava gimnaziju.
1962. završava srednju poljoprivrednu školu u Kaštel-Štafiliću
1965. u Puli završava Pedagošku akademiju.
Nakon završene akademije, 1966. nalazi posao u Rijeci i radi kao nastavnik hrvatskog jezika u osnovnoj školi Trsat. Taj je posao radio do umirovljenja 2004, odgajajući generacije učenika punih 30 godina. Na slici dolje, Danijel Kokić među kolegama, nastavnicima i djelatnicima Osnovne škole Trsat, negdje oko 1970.
Učitelji i osoblje OŠ Trsat, slikano negdje 70tih: Oni kojih se još sjećam: Prvi red sjede sa ljeva: druga Ivanišević Katica (predavala mi engleski jezik, a i u rodu mi je), treća Škrbec Ružica (predavala mi je hrvatski), četvrti direktor Vukušić Milan, osma Vejnović Vera (?, mislim matematika), Daniel Kokić (predavo mi je hrvatski) u krugu, drugi do njega ljevo Ante Rukavina (predavao mi je tjelesni). Drugih se sjećam lica ali ničeg drugog. |
---|
Svoj je drugi zavičaj našao u Kostreni. Inspiraciju u pisanju o našem primorskom kraju, Rijeci, Kostreni i Trsatu nalazio je u piscima koji su o tome pisali. Među njima, jedan od njegovih najvećih uzora je bio Viktor Car Emin (1870. – 1963).
U knjizi "Ljepote i nadahnuća" napisanoj 2005., skupio je i kritički prikazao ponajbolje književne tekstove o Kostreni.
Kako je on sam napisao u zahvali na početku knjige "Frane Pitur iliti Život shvaćen kao komedija", žena mu je bila ča(ka)vka.
Kako je sam govorio, humor je ono što ga je nosilo cijeloga života, stvarao je šale i pošalice, humoreske i aforizme kako bi uljepšao i razvedrio ovaj tužni svijet, svjetlost u životnom bespuću.
Bio je humorist i satiričar, koji je smijeh i ideje za svoje radove crpio iz svoje okoline, a jako često iz razreda u kojima je predavao, te je realistično i šaljivo progovarao o zgodama i nezgodama sugrađana ovoga kraja.
Objavio je više knjiga, kraćih proznih i stihovnih sastavaka. Najviše je uspjeha postigao (kako on kaže) autobiografskim romanom "Dnevnik maloga Jurića", prema kojem je napisao i tekst za dječji mjuzikl "Jurić & comp." izvođen u riječkom Pionirskom kazalištu od 1976 do 1977. (glazbu je napisao Veseljko Barešić). U svom "Dnevniku maloga Jurića" opisao je nepodopštine dječaka s Trsata. (na slici ljevo, moj primjerak)
1998. je napisao i "Frane Pitur iliti Život shvaćen kao komedija", romansiranu biografiju poznatog trsatskog šaljivđije i majstora smijeha Frane Pavletića, starijim sušačanima znanog kao Frane Pitur koji je stvarao viceve o sebi, a i drugi su ih stvarali o njemu. Valjda nema Riječana srednje dobi koji nije čuo za Franeta Pitura i par viceva o njemu.
U monografiji "Slatka dječja usta" objavio je zanimljive i duhovite dječje odgovore na različita pitanja.
Na Radio-Rijeci je od 1993 do 1995. vodio humorističnu emisiju "Šegavi kanoćal".
Mnogo je radova posvetio Kostreni. Objavio je radove o Jakovu Randiću, utemeljitelju kostrenskeg pučog Školstva, mnoge opsežne radove o povijesti školstva u Kostreni Sv. Barbari i Kostreni Sv. Luciji, koje predstavljaju solidan temelj za potpunu povijest osnovnog skolstva u Kostreni od prvih početaka do današnjih dana. Objavio je kratki prikaz o biskupu Vjenceslavu Šoiću, porijeklom iz Šoići. U glasilu općine Kostrena "Naša Kostrena" objavio je mnoge rado čitane prikaze iz povijesti Kostrene te knjige u kojima se spominje Kostrena.
Za Kostrenu je najznačajnija njegova knjiga "Ljepote i nadahnuća". U toj je knjizi dugogodišnjem trudom prikupio i obradio sve tekstove koji su u hrvatskoj književnosti napisani o Kostreni i njezinim žiteljima. Još nitko do sada nije tako opsežno i kritički pripremio ovakvu knjigu.
Humorističnim je prilozima o osnovnom školstvu i osnovcima na području Rijeke surađivao u periodicima "Galeb: s mora o moru: list za učenike osnovne škole" (1967–80), "Dometi" (1969–71), "Modra lasta" (1970–80), "Školske novine" (1970–80), "Smib: smilje i bosilje" (1975) "Čvorak" (1977–78), "Pazinski memorijal" (1991), "Rival" (1992), "Sušačka revija" (1993–95, 1999), "Književna Rijeka" (1999), "Tarsatika" (2004) i "Zbornik Katedre čakavskoga sabora Kostrena" (2005).
Nažalost, ovaj plodni pisac prerano nas je napustio u svojoj 68. godini, još u rasponu stvaralačke snage, u dobi u kojoj je Kostreni, Rijeci i svijetu mogao podariti još mnoga djela.
Umro je iznenada 2008. godine. Pokopan je na groblju u Kostreni Svetoj Barbari.
2009. godine Općina Kostrena je Danijelu Kokiću posthumno dodjelila nagradu za životno djelo. Inicijativu i prijedlog da se Danijela nagradi tom prestižnom nagradom Općine Kostrena dala je "Katedra Čakavskog sabora Kostrena". "Katedra Čakavskog sabora Kostrena" ovako je objasnila svoju inicijativu: "lako rođen u Imotskoj krajini, daleko od Kostrene, već je od prvih dana boravka u Kostreni, gdje je savio obiteljsko gnijezdo, svoj talent književnika velkim dijelom posvetio Kostreni. Mislimo da je godinu dana nakon njegove iznenadne smrti došlo vrijeme da mu se Kostrena i njezini mještani ovim priznanjem oduže za svekoliki doprinos i iznimno dostignuće od posebnog značaja za ugled, kulturu i povijest Općine Kostrena."
10. listopada 2018., prvi dan obilježavanja 200 godina Osnovne Škole "Trsat", kroz projekt "Muzej u školi", bio je posvećen prisjećanju na Danijela Kokića koji je bio učitelj trsatske škole.
DJELA:
- Daniel Kokić: "Mi: ćakule i šale", karikature izradio Mišo Cvijanović, Matica hrvatska, 1970.
- Daniel Kokić: "O Nikoli Poliću prigodom 10-obljetnice smrti, bivšem direktoru Gradske biblioteke Sušak", U: Novom Listu 24 (1970), br. 241 (1970-10-10), str. 6.
- Daniel Kokić: "Dnevnik maloga Jurića", Illustrator: Ivica Bednjanec, Riječka tiskara, 1978.
- Daniel Kokić: "Slatka dječja usta", ilustracije: učenici "OŠ Ivan Ćiković-Beli" i OŠ "Trsat", Rijeka: Općinska konferencija Saveza društava "Naša djeca", 1981
- Daniel Kokić : "Smijeh - o značenju komičnoga", Znanje, Zagreb, 1987.
- Daniel Kokić: "Dvije kocke šećera: istinite humoreske", ilustracije: Ivan Balažević, Informativni centar Imotska krajina: 1987.
- Daniel Kokić: "Znakovi vremena: aforizmi - epigrami - sentence", Rijeka, Riječko književno i naučno društvo, 1989.
- Daniel Kokić: "Frane Pitur iliti Život shvaćen kao komedija", Illustrator: Ivan Balažević, "Adamić", Rijeka, 1998 .
- Daniel Kokić: "Malo nepresušno vrelo: 180. godina OŠ "Trsat"", urednik: Daniel Kokić, likovni urednik: Eleonora Kanjer, Nakladnik: Osnovna škola "Trsat", 1999
- Daniel Kokić: "Ljepote i nadahnuća: Kostrena u hrvatskoj književnosti", likovni prilozi: Ivan Penzeš Nadalov, Katedra Čakavskog sabora, 2005
- Danijel Kokić: "Humor naš primorski", Katedra Čakavskog sabora Kostrena ; Novi Vinodolski : Naklada Kvarner, 2016., izašla je posthumno
Kreirao: SEAS
Izvori:
- Bratovština sv. Nikole, Ljepote i nadahnuća – Kostrena u hrvatskoj književnosti
- LEKSIKOGRAFSKI ZAVOD MIROSLAV KRLEŽA, KOKIĆ, Daniel
- GKR, Kokić, Daniel