Komljenović Janko

Rođen: 12. veljača 1897.
Umro: 1966.

Liječnik kirurg. Osuvremenjuje, razvija i u svojoj karijeri primjenjuje i usavršava niz kirurških disciplina, između ostalog i u urologiji. Začetnik je i endoskopske urologije. Kada je 1955. osnovan Medicinski fakultet u Rijeci, bio je prvi nastavnik kirurgije.

Medicinski fakultet završio 18. veljače 1924. u Beču.
Od 1. veljače 1926. do 31. svibnja 1936. radi kao asistent na Klinici za kirurgiju Medicinskog fakulteta u Zagrebu.

1928. doktor Komljenović je primljen u Zagrebačku masonsku ložu "Pravednost". Brisan je iz članstva 1933.

Izgradnjom "Opće javne banovinske bolnice" 01. Prosinca 1934. i njenim otvaranjem 16. Prosinca 1934. godine otvara se i "Odjel za kirurgiju". Prvi pročelnik Odjela za kirurgiju bio je prim. dr. Janko Komljenović. 1936. imenovan je pročelnikom "Odjela za kirurgiju" po preporuci prof. dr. Julija Budisavljevića, upravnika Kirurške klinike Univerziteta kraljevine Jugoslavije u Zagrebu.
Odmah po dolasku na Sušak primarius doktor Janko Komljenović razvija niz modernijih kirurških disciplina, a naročito neurokirurgiju, torakalnu kirurgiju, urologiju, traumatologiju. To se ponajbolje može iščitati iz računa za nabavke kirurških instrumenata upućenih na "JAKOB HLAVKA – Prva hrvatska tvornica medicinskih i hirurških instrumenata, ortopedskih aparata i podveza" iz Zagreba, koji su sada dio arhive bolnice na Sušaku (slika ljevo). Bio je prvi na Sušaku koji je uveo endoskopsku urologiju. Bio je i vrlo progresivan operativni traumatolog.

Doktor Janko Komljenović, šef kirurškog odjela Banovinske bolnice bio je član "Rotary kluba" Sušak. Bio je dobar i intiman prijatelj sa dr. Antom Mitrovićom, s dr.Milivojem Korlevićem i dr. Viktorom Ružićem.

Početkom Drugog Svjetskog rata Komljenović počinje surađivati sa partizanima i pomaže im kod lječenja ranjenika. Tako početkom 1943. liječio je Mošu Albaharija (1913. - 1942.) u sušačkom stanu Tine Šonjare. Moša Albahari je bio ranjen u borbi s talijanskim fašistima, koji su, 12. studenoga 1941. godine napali partizanski logor na Tuhobiću. Ilegalno je prebačen na Sušak radi liječenja. Radi sigurnosti je za vrijeme liječenja i boravka na Sušaku promijenio više stanova. Iz stana Tine Šonjare prešao je kod inžinjera Ostrogovića, zatim u stan Vlatke Babić i kod Budislava Rudana, odakle je pošao na partijski rad u Rijeku.

 Kada su talijanske snage okupirale Sušak, preuzimaju Banovinsku bolnicu na Sušaku, zatvaraju je za civilne bolesnike i pretvaraju je u vojnu bolnicu. U jesen 1943., nakon kapitulacije Italije, bolnicu Sušak preuzimaju partizani koji su ušli u Sušak, a osposobili su je liječnici partizani iz ovog kraja. Ali to nije dugo trajalo, i nakon par tjedana bolnicu su, zajedno sa cijelim Sušakom, preuzeli Nijemci. Zarobili su primariusa dr. Komljenovića. Nakon dvadesetak dana je pušten iz zarobljeništva pa odlazi u partizane gdje radi kao lječnik u partizanskim bolnicama.

Na operativnom području 4. korpusa NOVJ, krajem srpnja 1944. godine, na Kordunu je postojala Oblasna vojna (partizanska) bolnica sa 7 odjeljenja. Bolnica Sedmog odjeljenja, nalazila se na Kestenovoj gori i od uspostavljanja razvijala se kao kirurško-ortopedsko odjeljenje. Nakon osnivanja, upravnik joj je bio dr Nikola Pravdica, a od studenog 1944. godine dr Janko Komljenović. Početni kapacitet od 72 kreveta povećao je na 100 kreveta. Pored kirurškog odjeljenja na Petrovoj gori, to odjeljenje je bilo najjači kirurški centar na Kordunu.

Po završetku Drugog svjetskog rata 1945. dolaze partizani i ustanovljavaju vojnu bolnicu, gdje je kirurški odsjek kratko vrijeme, do dolaska prim. dr Janka Komljenovića, vodili dr. Gustav Steinfel i dr. Branko Fink, a jednom tjedno dolazio je neurokirurg iz Ljubljane. Na slici ljevo, Dr. Desa Perović, prim. dr. Janko Komljenović, dr. Petar Župan.

Nakon rata, 1946. ponovo dobiva posao kao šef kirurgije na Sušaku.

Transfuzijska medicina u Rijeci je počela davne 1946. godine kada je u riječkom rodilištu, pod stručnim vodstvom prim.dr. Viktora Finderlea (po struci ginekolog i uspješan ratni kirurg), primijenjena prva dokumentirana transfuzija krvi u Rijeci. Međutim, pionir transfuzije na Sušaku bio je prim.dr. Janko Komljenović, šef Kirurškog odjela i višestruki davatelj krvi koji je 1949. godine osnovao "Kabinet za transfuziju krvi" u sušačkoj bolnici.

21. studenog 1955.u 10.30, svečano je otvoren Medicinski fakultet u Rijeci.
Još je par dana ranije, 22. Listopada, Vijeće Medicinskog fakulteta u Zagrebu izabralo prve nastavnike kojima je povjerena nastava u Medicinskom fakultetu u Rijeci. To su bili: prof. Silvije Novak i prim. dr.Zdravko Kučić (interna medicina), prim. dr. Janko Komljenović (klinička kirurgija u okviru koje se predavala i urologija), prim. dr. Ante Medanić (opća kirurgija), prim. dr. Davor Perović (ginekologija), prim. priv. doc. dr. Zvonimir Sušić (neuropsihijatrija), dr. Franjo Jelašić (neurologija), prim. dr. Tvrtko Dujmušić i prim. dr. Jakov Bakotić (otorinolaringologija), prim. dr. Albert Filipovich (oftalmologija), doc. dr. Branko Cvitanović (higijena i socijalna medicina), doc. dr. Vladimir Palmović (sudska medicina), doc. dr. Karlo Pansini i dr. Petar Erak (pedijatrija), prim. dr. Oskar Kadrnka (stomatologija). Za honorarne nastavnike postavljeni su uglavnom primarijusi bolničkih odjela Opće bolnice Braće dr. Sobol u Rijeci i Opće bolnice na Sušaku.

Godine 1960. dr. Janko Komljenović odlazi u mirovinu.

Umro je u Rijeci, a pokopan je na Trsatu, polje C-I-95.

KARIJERA:

• ? Klinika Rebro, asistent prof. dr. Julija Budisavljevića
• 1936. Nakon izgradnje sušačke banovinske bolnice imenovan za šefa i primarijusa na Odjelu kirurgije. Bio je vrlo progresivan operativni traumatolog.
• 1946. Ponovo je postao šef kirurgije na Sušaku
• 1949. godine osnovao Kabinet za transfuziju krvi u sušačkoj bolnici
• 1955. kad je osnovan Medicinski fakultet bio je s dr. Antom Medanićem prvi nastavnik kirurgije.
• 1960. Umirovljen.

 

ČLANCI U DIGITALIZIRANIM ČASOPISIMA:

• Proširena gornja torakoplastika (LIJEČNIČKI VJESNIK, 1934. broj 5 str. 225 )
• Operativno izliječen prostrijel srca (LIJEČNIČKI VJESNIK, 1937. broj 4 str. 148 )
• Dr. Janko Komljenović: Hirurško liječenje plućne tuberkoloze, Zagreb
• Operativno izliječen prostrijel srca, LIJEČNIČKI VJESNIK - broj 4 (travanj 1937.)

 

 

 

Kreirali: - Nenad Labus
          - SEAS          

 

Izvori:

• Liječnički vjesnik 1934.
• Željko Fučkar: Povijesni osvrt razvoja urologije na Sušaku, Medicina Fluminensis : Medicina Fluminensis, Vol. 53 No. 3, 2017.,
• Fučkar Ž. Povijest urologije na Sušaku. Rijeka: Digital point, 2006.
• Vukas, Duje, Dr. Janko Komljenović - utemeljitelj kirurške znanosti u Sušaku, Medicina (Rijeka) 37 (2001[i.e. 2002]), 3/4 ; str. 79-86
• IVAN MUŽIĆ, MASONSTVO U HRVATA, VI. prerađeno izdanje, Laus SPLIT 2000.
• Slika groba sa: Forum Croinfo.net, Trsatsko groblje, počivalište mnogih..., Autor: Ilirija

 

- Riječka groblja - Imenik riječkih posljednjih počivališta - Riječka povijest općenito - Povijest Rijeke od Prapovijesti do 1400 - Povijest Rijeke od 1500 do 1600 - Povijest Rijeke od 1625 do 1650 - Povijest Rijeke od 1675 do 1700 - Povijest Rijeke od 1725 do 1750 - Povijest Rijeke od 1775 do 1800 - Povijest Rijeke od 1825 do 1850 - Povijest Rijeke od 1875 do 1900 - Povijest Rijeke od 1925 do 1950 - Povijest Rijeke od 1975 do 2000 - Povijest Rijeke od 2015 do Danas - Rijeka, razni događaji i ostalo - O Rijeci na engleskom jeziku

- Riječke Biografije - Riječka vlast kroz stoljeća - Povijest Rijeke od 1400 do 1500 - Povijest Rijeke od 1600 do 1625 - Povijest Rijeke od 1650 do 1675 - Povijest Rijeke od 1700 do 1725 - Povijest Rijeke od 1750 do 1775 - Povijest Rijeke od 1800 do 1825 - Povijest Rijeke od 1850 do 1875 - Povijest Rijeke od 1900 do 1925 - Povijest Rijeke od 1950 do 1975 - Povijest Rijeke od 2000 do 2015 - History of Racing, Preluk - Rijeka - Riječki grbovi i zastave (heraldika)

 

Na vrh stranice