Kopajtić Božena
Rođena: Sv.Kuzam, Sušačka Draga, 25. siječnja 1923.
Umrla: Rijeka, 28. studeni 2012.
Roditelji: ??
Suprug: Zvane Črnja (Črnjeni kraj Žminja, 8. listopada 1920. - Zagreb, 26. veljače 1991.)
Djeca: Marin Črnja (Rijeka, 3. rujan. 1949. - .... ), odvjetnik
Božena Kopajtić bila je poznata i uspješna riječka liječnica i uvažena sveučilišna profesorica Medicinskog fakulteta u Rijeci. Tijekom bogate stručne, nastavne i znanstvene karijere, u više je navrata bila na usavršavanju u raznim centrima u zemlji i inozemstvu. Nezaobilazan je i njezin doprinos razvoju endokrinologije u Rijeci i Hrvatskoj. Bila je osnivač i dugogodišnji pročelnik Endokrinološkog odjela Interne klinike, vrlo aktivna u razvoju naše endokrinologije, istaknuta i počasna članica Udruženja endokrinologa Jugoslavije.
Značajan je njen stručni i znanstveni doprinos u otkrivanju mehanizama, ispravnoj prevenciji i liječenju slabokrvnosti u trudnoći, u suradnji s Ginekološkom klinikom sušačke bolnice, zatim u terenskim istraživanjima regionalno prisutnih endokrinih bolesti, posebno gušavosti na Grobinštini, hipertireoze u Hrvatskom primorju i Gorskom kotaru te nasljednog patuljastog rasta na otoku Krku, tzv. krčkih patuljaka. U medicinskoj edukaciji mladih sudjeluje od samog osnutka Medicinskog fakulteta uRijeci, u praktičnoj i teorijskoj nastavi za studente medicine i stomatologije. Pod njenim dugogodišnjim vodstvom Interna klinika brzo napreduje u organizacijskom, stručnom,nastavnom i znanstvenom smislu. Prof. Božena Kopajtić posebno razvija interdisciplinarnu i multidisciplinarnu suradnju Interne klinike s drugim klinikama.
Bila je vrlo stroga, ali poštena. Dok je ona "kolo vodila" doktori i medicinske sestre su se tresle "ko šibe" ali su i pacijenti živi i zdravi odlazili svojim kućama. Kompetetentna, kompletna intelektualka, rezolutna, stroga i karizmatična, vrhunska žena kod koje je vladao rad, red i disciplina.
Rođena je 1923. u Sušačkoj Dragi kraj Rijeke.
Gimnaziju je završila na Sušaku 1942.
Diplomirala je 1960. godine na studiju medicine Medicinskog fakulteta u Zagrebu .
|
Doktorirala 1967. na Medicinskom fakultetu u Rijeci. Njezina doktorska teza "Učestalost i klinička slika hipertireoze u Hrvatskom primorju i Gorskom kotaru" o poremećaju rada štitnjače jedan je od prvih naučnih radova na ovom području u kojem uz Hrvatsko primorje obrađuje bolest hipertireozu u Gorskom kotaru kroz uzroke, simptome i liječenje.
Pripravnički liječnički staž odradila je u bolnici "Braća dr. Sobol" u Rijeci.
1951. počela je raditi na Internom odjelu bolnice na Sušaku i u toj bolnici radila je sve do umirovljenja 1990..
1955. odlazi na savršivalnje u Hamburg.
Specijalizaciju iz interne medicine završila je 1956.
Po završetku specijalizacije, do 1963. godine obnašala je dužnost docentice na novoosnovanom riječkom Medicinskom fakultetu.
Na novoosnovanoj Katedri za internu medicinu profesor Novak održava nastavu kolegija "Interna medicina", a 24. veljače 1956. dr. Božena Kopajtić je kao "klinički liječnik-specijalizant", primljena na Medicinski fakultet kao asistent i predavač Katedre za internu medicinu Medicinskog fakulteta u Rijeci, pa time, sa primarijusom dr. Brankom Antoninijem postaje prvi asistent i njih dvoje vode praktičnu nastavu sa studentima. Kasnije postaje i redovna profesorica iz interne medicine.
1961 odlazi na usavršavanje Lyon.
Nakon habilitacije 1963. godine izabrana je za docenta iz predmeta Interna medicina.
Doktorsku disertaciju pod naslovom »Učestalost i klinička slika hipertireoze u Hrvatskom primorju i Gorskom kotaru« obranila je 1967. na Medicinskom fakultetu u Rijeci. Iste je godine na Sveučilištu u Zagrebu promovirana u doktora medicinskih znanosti iz područja interne medicine.
Nakon 20 godina rada u svojstvu liječnika specijalizanta, zatim liječnika specijalista, pročelnika Odjela i zamjenika predstojnika Klinike, nakon odlaska prof. dr. Silvija Novaka u mirovinu, 1971. postaje. predstojnica Interne klinike, posao koji radi do 1989.
1971. odlazi na usavršavanje u Stockholm.
|
1972. postala je izvanredni profesor interne medicine na riječkom Medicinskom fakultetu.
Redoviti profesor postaje 1977. godine.
Bavila se endokrinologijom, ponajviše funkcijom i poremećajima štitnjače, te utemeljila endokrinološku službu u riječkoj regiji.
Od 1978. do 1990. voditeljica je poslijediplomskih studija.
Dužnost pročelnice Katedre za internu medicinu na Medicinskom fakultetu u Rijeci obnašala je sve do umirovljenja 1989., 18 godina.
U svojoj bogatoj karijeri bila je autor i koautor brojnih stručnih i znanstvenih publikacija u domaćoj i međunarodnoj medicinskoj literaturi. Objavila je više nastavnih tekstova i poglavlja u knjigama. Za svoj sveukupni stručni, nastavni i znanstveni doprinos višestruko je nagrađivana.
Znanstvene i stručne članke objavljivala je u časopisima:
- "Liječnički vjesnik" (1956, 1958, 1962, 1966, 1968),
- "Higijena" (Beograd 1958),
- "Primaljski vjesnik" (1958),
- "Acta medica Iugoslavica" (1959, 1963, 1969),
- "Medicinski glasnik" (1959, 1967),
- "Ars medici" (Basel 1960),
- "Srpski arhiv za celokupno lekarstvo" (Beograd 1960),
- "Obavještenje" (1962),
- "Ginekologija i opstetricija" (1965;
- "Jugoslovenska ginekologija i opstetricija" (1969),
- "Medicina" (1965–66, 1971–72, 1974),
- "Acta Facultatis medicae Fluminensis" (1966, 1969, 1973, 1977–79),
- "Arhiv za zaštitu majke i djeteta" (1968, 1970),
- "Bilten transfuzije" (1972),
- "Drug Researc"h (Aulendorf 1975),
- "Collegium antropologicum" (1995)
- izlagala na kongresima u zemlji i inozemstvu.
Napisala je knjige:
- "Hereditarni nanizam u bašćanskom kraju na otoku Krku" (Rijeka 1999).
- Važnost odnosa C-peptida i kliničkih parametara šećerne bolesti u ocjeni tipa i izboru liječenja, Endocrinologia Iugoslavica, (1989)
- Značenje GHRF u bolesnika s deficitom hormona rasta, (1988.)
Dobitnica Nagrade grada Rijeke 1972.
Njen Suprug Zvane Črnja je bio istaknuti hrvatski pjesnik, prozaik, esejist, kulturolog, scenarist, dramaturg i filmolog, novinar, publicist, polemičar i nakladnik. Jedno od najznačajnijih imena koje je Istra dala Hrvatskoj u 20. stoljeću. Početkom lipnja 1938. u Zagrebu je osnovao Istarsku revolucionarnu organizaciju Mlada Istra i uređivao njezino ilegalno glasilo "Sloboda". Godine 1940. upisuje se na Ekonomsko-komercijalnu visoku školu u Zagrebu. Sudionik je Narodno-oslobodilačkog pokreta 1941.-1945. Tijekom rata u Istri i Gorskome kotaru uređuje "Goranski vjesnik" i "Hrvatski list", a nakon oslobođenja glavni je i odgovorni urednik "Glasa Istre", "Ilustriranog vjesnika" i "Vjesnika", te urednik "Epohe", "Dometa" i "Mosta".
Godine 1948. godine završio je na Golom otoku. Odatle je pušten nakon nekoliko mjeseci; poslije je uspio obnoviti društveni ugled, te se govorilo da je na Golom Otoku bio u istražnom zatvoru - što je bio način da ga se "pomiluje" od socijalno krajnje neugodne asocijacije za tzv. "informbiroovcima".
Godine 1969.a u Žminju utemeljuje uglednu kulturnu organizaciju Čakavski sabor, čiji je tajnik do 1977.
Kreirao: SEAS
Izvor:
- "Prof. dr. sc. Božena Kopajtić (1923. - 2012.)", NL, 28. 11. 2012.IN MEMORIAM Katedra za internu medicinu Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci
- Wikipedia, Zvane Črnja