Kresnik Franjo
Rođen: Beč, 16. prosinac 1869.
Umro: Rijeka, 3. lipanj 1943.
Roditelji: Franjo (1841. - Rijeka, 1919.) i Ottilija rođena Sachs
Braća: ??
Supruga: Berta rođena Baron
Djeca: ??
Vrsni liječnik i srednjoeuropski intelektualac, boemski um čije su dvije ljubavi u životu bile poziv lječnika i violine. Liječnik i humanitarac koji svoje liječničke usluge često nije naplaćivao siromašnima, i jedan od najvećih autoriteta u poznavanju kremonske graditeljske tradicije, koji je već samo po zvuku mogao prepoznati autora i godinu gradnje violine, čovjek koji se više no itko približio odgovoru na misterij "Što to violine Antonio Stradivari i Giuseppe Guarneri del Gesú čini nenadmašnima". Vjeran životu u Rijeci, posvećen istraživanju razvoja i izrade violina u Cremoni. U društveno i politički burnom razdoblju između dva svjetska rata utjelovio je istinskog građanina Europe, stavljajući važnost znanja i humanosti ispred granica koje je često i sam kako doslovno tako i simbolički prelazio.
Budući da je mogao samo po zvuku raspoznati majstora graditelja određene violine i godinu gradnje, Italijani su ga prozvali "Uomo che legge violini" – "Čovjek koji čita violine".
Kresnik je odigrao jednu od ključnih uloga u osnivanju i danas svjetski poznate Međunarodne škole za liuteriju, a violine koje je izrađivao bile su cijenjene diljem svijeta.
Franjo Kresnik se rodio u Beču 1869. godine kao sin profesora Franje Kresnika rodom iz Pregrade u Hrvatskoj i majke Bečanke, Ottilije rođene Sachs. Roditelji su se vratili u Rijeku kada je Franjo imao godinu dana. U Rijeci je otac radio kao profesor klasičnih jezika na hrvatskoj gimnaziji, a kasnije i kao njen ravnatelj.
Franjo je od ranog djetinjstva pokazivao izuzetnu nadarenost i u dobi od 8 godina počinje privatno učiti violinu u Rijeci kod prof. Alessandra Scaramellija (1779. - 1862.). Želio je kasnije upisati glazbenu akademiju u Beču, ali na zahtjev i želju roditelja upisao je studij medicine. Otac mu je, srećom, nastavio plaćati satove violine kod Paganinijevog učenika, slavnog Ernesta Camilla Sivorija u Genovi.
Franjo je u Rijeci je pohađao Hrvatsku gimnaziju i u isto vrijeme dobivao privatnu poduku violine.
Završivši 1888. riječku gimnaziju, studirao je medicinu u Grazu i Innsbrucku, gdje je nakon diplome od 1898. s odličnim ocjenama završio studij i odabrao pedijatriju kao specijalizaciju. Naime, već je u 19. stoljeću prepoznato da bolesti djeteta često zahtijevaju drugačiji pristup i liječenje nego u odraslih. Nakon što je carskom uredbom u Beču 24. listopada 1891. uspostavljen "nastavni odijel" za pedijatriju, u Innsbrucku je 24. lipnja 1901. otvorena prva dječja klinika. Prvi profesor iz 1906. bio je prof. Dr. Sc. A. Loos.
Od 1888. do 1890. Franjo Kresnik radi kao asistent dr. Loosu na Pedijatrijskoj klinici u Innsbrucku.
Činjenica je da je otac svog sina slao na sate violine, ni manje ni više već samom Ernestu Camillu Sivoriju u Genovu, jedinom pravom Paganinijevu učeniku i nije jasno zašto je Kresnik prekinuo učenje violine.
Po dovršetku specijalizacije, 1900. ženi se Bertom rođenom Baron.
Roditelji su ponovo donijeli odluku o njegovom životu. Morao se vratiti u Rijeku.
1900., on i supruga se vraćaju u Rijeku gdje Franjo otvara privatnu liječničku ordinaciju opće prakse. Tu je postao poznat kao izvanredan liječnik, a posebno dijagnostičar, po čemu je već bio cijenjen i u Innsbrucku.
U Rijeci Kresnik uspoznaje češkog violinskog virtuoza Jaroslava Kociana. Postaju prijatelji jer ih veže ljubav za glazbu. Franjo počinje opet marljivo svirati, pa postiže visoku razinu kvalitete.
Uz to, proučavao je gudačke instrumente. Izuzetno ga je zanimalo kako nastaje onaj poseban ton koji ima svaka violina i o čemu ovisi ljepota njezina zvuka. Proučavao je akustiku i gradnju violina. Posebno ga zanimaju instrumenti 
slavnih svjetskih majstora iz Cremone jer je njihov zvuk bio nedostižan za sve druge graditelje. Pripremio je opširnu disertaciju o svojim saznanjima koja je objavljena posmrtno 1951. pod nazivom "Starotalijansko umijeće građenja gudačkih instrumenata" u izdanju tadašnje Jugoslavenske akademije, s iscrpnim esejom akademika dr. Aleksandra Ugremovića, na talijanskom izvorniku i u hrvatskom prijevodu.
"Tajna za kojom su mnogi tragali ne postoji, već rezultat ovisi o temeljitom poznavanju akustičkih zakonitosti, koje se ne mogu opažati bez dugog iskustva, te o nadarenosti i trudu graditelja" kaže Kresnik u svojoj knjizi. Zbog toga je smatrao liuteriju umjetnošću usko vezanom uz znanost i tehniku.
Zbog svoje predanosti, ali i činjenice da se toliko približio misteriju gradnje ovih danas najpoznatijih svjetskih violina, Kresnik je ostao zapamćen i kao jedan od najvećih autoriteta u poznavanju kremonske graditeljske tradicije.
Proučavao je i literaturu te je sačuvan njegov prijevod na njemački djela "Antoine Stradivari Luthier Celebre Connu Sous Le Nom de Stradivarius (1856)" (Paris, Vuillaume, 1856.) belgijskog autora François-Josepha Fétisa (1784. – 1871.)
Prilikom istraživanja tajne izrade kremonskih violina, Kresnik je nastojao rekonstruirati recepturu starog kremonskog laka kojim su se premazivale violine. Proučio je svu raspoloživu literaturu i prikupio sve sastojke koji su mogli biti dostupni graditeljima violina u razdoblju od 16. do 18. stoljeća, kao i podatke o bojama, gradacijama i receptima.
Jedini sljedeći logični korak za Kresnika, nakon toliko proučavanja gradnje, bila je izrada svojih vlastitih violina (slika gore i ljevo - Kresnikova violina iz 1910. godine (Foto: screenshot/HRT)). I zato je u Rijeci oko 1920. otvorio vlastitu majstorsku radionicu u kojoj je eksperimentirao nastojeći izgraditi što kvalitetnija glazbala.
U početku je, dok je bio u fazi učenja, kopirao velike majstore i gradio je violine prema Antoniu Stradivariu, a potom je izradio vlastiti model po uzoru na violine koje je gradio Giuseppe Guarneri del Gesù.
Tridesetih godina počinje razvijati vlastiti tip violine. Sačuvani su brojni nacrti (slika dolje) i mjere za te violine koje naziva Neues Modell (1934.), Neuer Typ (1934.), Neuester Typ (1936.), Neueste Wolb. Modell (1936.), te nekoliko njegovih violina izrađenih oko 1935. i 1940. Neke od ovih posljednjih, prema mišljenju poznatog hrvatskog muzikologa Vladimira Fajdetića, dosegle su kvalitetom tona one Guarnerijeve i Stradivarijeve. Njegove violine odlikuju se kvalitetom izrade, zvuk im je plemenit, mekan, voluminozan i ujednačen na sve četiri žice.
Počeo je i sam eksperimentirati sa vlastitim recepturama lakova. Glazbala je premazivao posebnim lakom u koji je umiješao eterična ulja. Prema vlastitim riječima, pripremio je i koristio "lak po kremonskoj recepturi, elastičan, otporan i baršunastog opipa". Lak je crvenkastosmeđ ili narančastocrven, sličan onomu starotalijanskih majstora. Ovako ga je opisao sam Kresnik: "Upotrebom takvog laka pravilno akustički građene violine dobivaju znatno na lakom proizvađanju tona i briljantnosti glasa" (Kresnik, Vijesti, 1926.). O laku je objavio članak 1932. u pariškom časopisu "Archive Internationale de Pharmacodynamie et de Thérapie", a o sastavu laka je napisao i knjigu objavljenu u Francuskoj.
Najstarija njegova violina pohranjena u PPMHP-u i predstavlja kopiju rada Antonija Stradivarija. Datira iz 1903. ili 1905. (posljednja znamenka nije jasno čitljiva na originalnoj etiketi koja se nalazi u violini) i predstavlja još uvijek početnički rad. No već između 1910. i 1915. godine njegove su violine dosegle zavidnu kvalitetu pa prema prosudbama stručnjaka i virtuoza, jedan je od najboljih graditelja violina novijega doba. Violinisti poput Arriga Serata, Franza Schörga, Bohuslava Lhotskog, Franza Vecseya, Emila Barréa i Jaroslava Kocijana, V. Humla, Z. Balokovića, M. Šlika, A. Buscha, J. Kubelika, V. Přihoda, koncertiraju na njima i hvale ih.
Da je bio odličan graditelj violina što dokazuje nagrada Grand-prix s diplomom (slika gore), koju je osvojio svojim prvim violinama na međunarodnoj izložbi u Rijeci 1926.
Veliku čast doživio je 1937. godine, kad se u Cremoni održavala 200. obljetnica Stradivarijeve smrti uz izložbu glazbala. Za tumača izrade Stradivarijevih glazbala pozvan je dr. Kresnik. Tu su ga prozvali "čovjek koji čita violine".
Sljedeće godine održavala se u Berlinu Međunarodna izložba liuterije, na kojoj je opet dr. Kresnik tumač, a i predstavnik talijanske umjetnosti i zanatstva. Zajedno sa svojim mladim suradnikom, a ranije učenikom Carlom Schiavijem, on pred posjetiteljima izložbe izrađuje violinu tipa Stradivari (na slici ljevo, ljevo je Kresnik a skroz desno Schiavi). U tu je svrhu Kresnik postavio laboratorij prema originalu iz Cremone, sa svim alatima i ostalim potrepštinama koje je koristio Stradivari. Od četiri nagrade dijeljene tom zgodom talijanskom zanatstvu dvije su osvojili dr. Kresnik i njegov suradnik Schiavi.
Osim što je pokrenuo radionicu za izrade violina u Rijeci, Dr. Kresnik je htio osnovati i voditi laboratorij-školu za gradnju gudačkih instrumenata na Sušaku, ali mu je ta ideja bila onemogućena zbog izbijanja Drugog svjetskog rata. Za tu je svrhu čak sastavio elaborat, program i troškovnik. Svoj prijedlog uputio je tadašnjoj vlasti Banovine u Zagrebu. I njegova je ideja dobila pozitivnu ocijenu, ali rat je učinio svoje.
Franjo Kresnik odigrao je i ključnu ulogu u osnivanju danas svjetski poznate Međunarodne škole za liuteriju u kojoj je prvi instruktor bio upravo njegov učenik Carlo Schiavi.
Dr. Kresnik je umro u Rijeci u danima Drugog svjetskog rata, 3. lipnja 1943. godine. Na groblje ga je ispratilo mnoštvo građana Sušaka i Rijeke, mnogi liječnici, intelektualci i ugledne osobe. Tijelo mu je položeno u grobnicu njegovih roditelja na trsatskom groblju, polje B-IX-8 (slika dolje).
U svom je životu izradio 52 violine, 2 viole i 2 violončela.
Ukupno 11 Kresnikovih violina nalazi se u memorijalnoj sobi u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskoga primorja Rijeka, a nekoliko vrijednih glazbala nalaze se u zbirci Nippon Violin u Tokiju. Vlasnik je Muneyuki Nakazawa, jedan od najcjenjenijih restauratora i graditelja violina te strastveni kolecionar rijetkih instrumenata. Sreća da su Kresnikove violine završile kod nekoga tko ih zna cijeniti. Ostala ostavština pohranjena je u arhivu HAZU u Zagrebu.
Grad Rijeka čuva sjećanje na njega u nazivu jedne ulice u blizini Medicinskog fakulteta u Rijeci, obilježavanjem godišnjica njegova rođenja i smrti, a prije svega u memorijalnoj sobi Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka otvorenoj 1953.
U Rijeci mu je 1993. u povodu obljetnice smrti priređena izložba, a 2009. održan je festival klasične glazbe "Čovjek koji je čitao violine, dr. Franjo Kresnik", popraćen izložbom glazbala iz Zbirke te današnjih hrvatskih graditelja violina.
06. prosinca 2019. u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskoj primorja Rijeka otvorena je izložba "Violinom iznad granica/Stradivari u Rijeci – Kresnik i Cremona". Osim što je posjetiteljima otkrila najvažnije detalje iz života 
i rada ovog riječkog liječnika i svjetski poznatog stručnjaka za gradnju gudačkih instrumenata, izložba koja je nastala u partnerstvu s Muzeom violina iz Cremone – rodnog mjesta violine, u Rijeku je donijela i neke od najpoznatijih glazbala na svijetu, među kojima i po jedno originalno djelo Antonija Stradivarija i Giuseppea Guarnerija del Gesú.
Centralni dio izložbe je bilo osam instrumenata velike vrijednosti koji su u Rijeku stigli iz Cremone. Osim ovih, na izložbi su bile izložene i violine Carla Schiavija koji je bio Kresnikov učenik i prvi instruktor u Međunarodnoj školi za liuteriju u Cremoni. Posjetitelji su imali priliku vidjeti i violinu visoke akustične kvalitete koju je Kresnik 1910. godine izradio prema Guarneriju, te njegovu najstariju violinu koja je pohranjena u muzeju, a datira iz prvog desetljeća 20. stoljeća.
Danas jedna od ulica u Rijeci nosi njegovo ime.
DJELA:
- Vijesti iz umjetničke radionice za klasičnu izradbu gusala dr. Franje Kresnika (s tal.i i njem. prijevodom). Sušak —Rijeka 1926
- Der altitalienische Geigenlack und seine Eigenschaften mit Rücksicht auf die Rolle der Harze und ätherischen Öle (Stara Italija. Lak za violinu i njegova svojstva s obzirom na ulogu smole i etera). Archives internationales de pharmacodynamie et de thérapie (Gand—Paris), 42(1932) br. 2
- Starotalijansko umijeće građenja gudačkih instrumenata (s tal. izvornikom). Zagreb : Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1951.
Kreirao: SEAS
Izvori:
- Grad Rijeka, Dr. Franjo Kresnik – čovjek koji je čitao violine
- Net.hr, OTVORENA IZLOŽBA 'KRESNIK I CREMONA' U RIJECI: Veliki događaj u čast Franji Kresniku, čovjeku koji je imao moć 'čitanja' violine
- Hrvatska enciklopedija, Kresnik, Franjo
- PPMHP Rijeka, Dr. Franjo Kresnik - Između umijeća i umjetnosti
- LEKSIKOGRAFSKI ZAVOD MIROSLAV KRLEŽA, KRESNIK, Franjo
- Slike sa: PPMHP Rijeka, Zbirka Kresnik, Voditelj: Tamara Mataija, kustosica
Background picture copyright: 