Linić Josip (Pepić)

Rođen: Trsat, 1852.
Umro: Sušak, 19. kolovoz 1931.

Supruga: Dora (8. veljača 1905. - 24. listopad 1986.), mr. ph., ljekarnica

Trgovac i trsatski posjednik, veliki dobrotvor, pokrovitelj školske mladeži i zaštitnik siromaha, istaknuti javni djelatnik i društveni pregalac. U politici se isticao kao starčevićevac, a u društvenom životu bio je čovjek izuzetne energije i inicijative. S bratom, pravnikom dr. Rudom Linićem Bio je jedan od glavnih inicijatora gradnje doma Hrvatske čitaonice.

Bio je rođeni trsaćan, a otac mu je bio rodom iz Čavala.

Koje škole i gdje ih je završio nije poznato. Zna se da je bio uspješan trgovac, koji je tim poslom stekao bogatstvo koje je velikim djelom ulagao u dobrobit zajednice.

Jedan je od osnivača i prvi predsjednik Hrvatske čitaonice na Trsatu na čijem je čelu ostao pedeset godina.
Sama ideja osnutka čitaonica okupila je značajne lokalne pojedince – učitelje, svećenike, trgovce, graditelje itd., koji su stekli ugled svojim profesionalnim te društvenim djelovanjem vodeći neka od već postojećih društva ili lokalnih projekata.

Čitaonica na Trsatu utemeljena je relativno kasno u odnosu na druge takve institucije, 1876. godine. Prva je osnovana čitaonica u Bakru 1839., Novom Vinodolskom 1845. a ona u Rijeci 1849. Ugledavši se na druga mjesta Trsaćani su također krenuli tim putem. Možda je razlog kašnjenja taj što su značajniji trsatski pojedinci bili učlanjeni u obližnju Riječku čitaonicu, te stoga nisu osjetili po trebu za osnutkom takve institucije i na svome Trsatu.
I napokon, trsatski rodoljubi su se sastali u stanu Josipa Linića u ulici Petra Zrinskog 3. Brat Josipa Linića, pravnik dr. Rude Linić, bio je najgovorljiviji pa je dobio zadatak da sastavi "Pravila družtva narodne čitaonice Trsatske". Pravila društva nisu prihvaćena jer je pisalo da član može biti samo Hrvat. Nakon uklanjanja sporne točke, Čitaonica je i pravno počela postojati. 8. rujna 1877. utemeljeno je društvo Narodna čitaonica nakon što je Ban Khuen Héderváry potvrdio njena Društvena pravila, a danas je to "Hrvatska čitaonica Trsat".
1887. Čitaonica je formalno započela sa radom.
Prvi odbor Čitaonice sačinjavali su Josip Linić kao predsjednik, Fran Matković kao tajnik, Kuzma Marač kao blagajnik te Rude Linić, Anton Gambar i Fran Paškvan.

Na samom početku nabavljene su novine i listovi te važnija djela hrvatske književnosti, a već prve godine upisano je 37 članova, a prvim predsjednikom postao je Josip Linić. Na njezinom čelu bio do 1928. godine. Život Čitaonice u prvim se danima odvijao u zgradi u stambenoj kući Trsaćanke Marije Kolacio u ulici Vrtlarski put, nakon toga u današnjoj Ulici Petra Zrinskog br. 5. Godinu dana kasnije, zbog porasta članstva, sjedište Čitaonice premješteno je u dograđene prostorije školske zgrade na Trsatu. Unatoč neadekvatnim radnim uvjetima, živa djelatnost nije izostala.
Djelatnost je bila toliko živa da su prostori u kojima je djelovala postali premali. Josip Linić je pokrenuo inicijativu da se sagradi zgrada kojoj bi jedina i prava funkcija bila da služi kao Narodna čitaonica.

Stoga je dana 3. svibnja 1896. godine održana skupština Društva na kojoj je donesena odluka o podizanju zgrade čitaoničkog Doma. Eugen Matković je predložio da se izabere građevni odbor sa zadaćom da ispita je li moguće izgraditi dom do proslave 20. godišnjice Čitaonice. Prijedlog je bio jednoglasno prihvaćen te je izabran građevinski odbor čiji su stručnjaci bili: Fran Matković, Tomo Matković, Ivan Šikić i Nikola Glavan kao građevni stručnjaci, te Rude Linić kao pravnik.
Autor projekta Hrvatske čitaonice na Trsatu bio je sušački arhitekt Mate Glavan, tadašnjem narodu već poznat po projektima "Rafinerije nafte" na Mlaki (nacrt riječke Rafinerije rad je sušačkog inženjera Mate Glavana, a nastao je 9. prosinca 1882.), "Ljuštionice Riže" (Prima Fabrica Fiumana Per La Pillatura Del Riso, projektirana je 1881.) te hotela "Kontinental" na Sušaku (1885. do 1888.). Stoga ne čudi činjenica što je upravo on odabran od strane Trsaćana za igradnju njihovog novog Društvenog doma.
Po njegovim nacrtima radove je izvodio Toma Matković.
Lokacija je izabrana preko puta dvorišta crkve Gospe Trsatske u vrtu Josipa Linića i Tonke Kućel (slika ljevo). Kamen temeljac postavljen je 5. kolovoza 1895. godine. Već 31. listopada 1897. godine zgradu Doma su i otvorili. Dom je izgrađen za 15 mjeseci i postao je kulturno-umjetničko i zabavno središte ne samo Trsaćana i Sušačana već i brojnih Riječana i Primoraca.
Osim Čitaonice i velike dvorane za predstave imao je i obavezan ugostiteljski prostor u prizemlju, kao i najpotrebnije prostorije za uvježbavanje programa brojnih glazbenih društava koja su se okupila oko čitaonice. Arhitekt Glavan vrlo je vješto iskoristio nezahvalnost strmog terena smjestivši užu stranu građevine prema ulici, a njenu širu okrenutu prema Riječkom zaljevu. Samim time terasa i restoran postavljeni su na izuzetno privlačnom mjestu čiji je pogled usmjeren prema kanjonu Rječine te cijelom gradu i Kvarneru. (slika desno)

Početkom 1900-tih, na Trsatu je u okviru Čitaonice postojala raznolika društvena djelatnost. Čitaonica je bila baza iz koje je niknulo nekoliko društava. Tome je pogodovala izgradnja novoga Doma, koja je svakako pozitivno utjecala na daljnji razvoj i napredak društveno-kulturnih aktivnosti. Oko nje su bili okupljeni i mladi Trsaćani, koji su ponuđenim zanimljivim sadržajima oplemenjivali svoje svakodnevne aktivnosti. Tijekom vremena pojavila se medu njima i želja za organiziranim sportskim djelatnostima, pa je god. 1905. - potporom članova Čitaonice - na Trsatu osnovan i nogometni klub.

Josip Linić je bio i urednik Starčevićeva lista "Sloboda" koji je izlazio na Sušaku od od 1. rujna 1878. Prvih pet godina, dok su izlazile na Sušaku, izlazile su triput tjedno, do 1883. godine, a do 30. siječnja 1886. godine, svakim danom osim nedjelje. Vlasnici i izdavači bili su: "Primorske tiskare", Milan Kerdić te Fran Folnegović. Prvotno su tiskane u "Primorskim tiskarama", a poslije u Tiskari Davida Starčevića.

Utemeljitelj je "Dobrovoljnog vatrogasnog društva" u Sušaku, Društva za potporu siromašnih učenika sušačke/riječke gimnazije. Važio je kao veliki dobrotvor, pokrovitelj školske mladeži i zaštitnik siromaha.

Bio je i predsjednik "Primorsko planinskog društva" osnovanog na Sušaku 1888., iz kojeg se na njegovu inicijativu 1903. razvilo Domoljubno gombalačko društvo "Primorski sokol na Sušaku".

Aktivno je sudjelovao u radu mnogih društava. Dugi niz godina bio je povjerenikom Matice hrvatske za Trsat i okolinu te obavljao čast gradskoga zastupnika i člana Školskog vijeća na Trsatu.

Umro je na Trsatu gdje je i pokopan sa svojom suprugom Dorom, polje B-II-20.

Ulici na Trsatu dano je njegovo ime, Linićeva ulica.

 

 

Kreirao: SEAS

 

Izvori:

• Sušačka Revija, broj 5, Igor Žic: JOSIP LINIĆ, DVA SLIKARA I ČITAONICA NA TRSATU
• CROINFO.NET, Stare slike i dokumenti Rijeke: Trsat, croinfo.net Trsat team
• Hrvatski Planinar, Godište 110, rujan 2018, Eduard Hemar: 130 godina organiziranog planinarstva u Sušaku
• Problemi sjevernog Jadrana 11 (2011), str. 167-170, Milan Radošević: MAJA POLIĆ, TRSATSKA ČITAONICA OD POČETKA DO 1918, osvrt

 

- Riječka groblja - Imenik riječkih posljednjih počivališta - Riječka povijest općenito - Povijest Rijeke od Prapovijesti do 1400 - Povijest Rijeke od 1500 do 1600 - Povijest Rijeke od 1625 do 1650 - Povijest Rijeke od 1675 do 1700 - Povijest Rijeke od 1725 do 1750 - Povijest Rijeke od 1775 do 1800 - Povijest Rijeke od 1825 do 1850 - Povijest Rijeke od 1875 do 1900 - Povijest Rijeke od 1925 do 1950 - Povijest Rijeke od 1975 do 2000 - Povijest Rijeke od 2015 do Danas - Rijeka, razni događaji i ostalo - O Rijeci na engleskom jeziku

- Riječke Biografije - Riječka vlast kroz stoljeća - Povijest Rijeke od 1400 do 1500 - Povijest Rijeke od 1600 do 1625 - Povijest Rijeke od 1650 do 1675 - Povijest Rijeke od 1700 do 1725 - Povijest Rijeke od 1750 do 1775 - Povijest Rijeke od 1800 do 1825 - Povijest Rijeke od 1850 do 1875 - Povijest Rijeke od 1900 do 1925 - Povijest Rijeke od 1950 do 1975 - Povijest Rijeke od 2000 do 2015 - History of Racing, Preluk - Rijeka - Riječki grbovi i zastave (heraldika)

 

Na vrh stranice