Loik, Ezio
Rođen: Rijeka, 26. rujna 1919.
Umro: Superga, 4. svibnja 1949.
Braća: Egeo (rođen: 27. siječnja 1923. - 10. siječnja 1945), Ervino, i brat i sestra blizanci umrli dvije godine nakon poroda.
Supruga: Lilia Loik (djevojačko prezime nepoznato)
Ezio Loik je rođen u tadašnjoj "Reggenza italiana del Carnaro", u jednoj od kuća između Torrette (Turnića) i Pioppi (Pod jelšun) u skromnoj, siromašnoj familiji Roberta Loika, radnika koji je radio na sastavljanju torpeda u tvornici "Il silurficio Whitehead", tvornici torpeda osnovanoj 1874., prvoj u svijetu, i majke Ide, rođene Zappa, domaćice.
Obitelj Loik porijeklom je iz Čehoslovačke i bili su jedina obitelj u Rijeci sa tim prezimenom. Rođena su tri sina. Prvorođeni sin dobio je ime Ervino (1915.), sa kojim je Ezio kasnije igrao nogomet u "Fiumani". Drugi sin je bio Ezio, a najmlađi je bio Egeo (1921.), koji je kasnije poginuo u Drugom svjetskom ratu dok je služio u "Guardia Nazionale Repubblicana". Ezio je imao i brata i sestru blizanace koji su umrli sa dvije godine života.
Prezime su mu najprije pisali Loich, ali potom u Milanu, Veneciji i Torinu promjenjeno je u Loik. Pravi razlog nije poznat.
Nogomet je najčešće igrao na Školjiću i na starom igralištu na Pioppima, gdje su djeca sa Školjića znali ići i na kupanje i na nogomet, a igrali su i na Campo Ballila (Campo Cellini, sadašnjem Omladinskim igralištu).
Već sa 14 godina Ezio je igrao u riječkom klubu "Leonida", klubu u kojem su igrali radnici, a vodili su ga Renato Tich i Rodolfo-Rudy Trontel, koji je Eziju odmah nadjenuo nadimak "l'elefante", zbog njegova načina hoda, nalik slonu. Poslije dviju sezona Ezio je utakmicu protiv US "Fiumane" (Unione Sportiva Fiumana) odigrao tako dobro da ga je odmah kupio jači riječki klub, a Rudy Trontel je u ime "Leonide" od "Fiumane" dobio pedeset lira! Sa 16 je bio prvotimac "Fiumane" dok je "Fiumana" bila u "Serie C". U sezoni 1935./36. maloljetni Ezio je za "Fiumanu", odigrao 15 utakmica i postigao pet golova, a u sljedećoj 30 utakmica. Na kraju te prvenstvene sezone čuveni je talijanski sportski novinar Emilio Colombo u pismu "Fiumani" poručio: "Ezio Loik, klasni sportaš, zavređuje bolje odredište, ako ga pustite zaigrat će za "Milano" (tadašnji je fašistički režim 
talijanizirao ime slavnoga kluba, zvao ga je "Milano", a ne izvorno "Milan", a "Inter" je preimenovan u "Ambrosiana"). Na slici desno u akciji, Milan - Venezia, 1940.
U dresu AC "Milana" debitirao je na svoj 19. rođendan, 26. rujna 1938. godine na utakmici "Liguria"-"Milano" (1:1), a nakon tri uvjerljive sezone, 1940. prelazi u F.B.C. "Unione Venezia"ili samo "Venezia". Igrao je na mjestu ljevog veznog i nosio je broj 8. Tu upoznaje Valentina Mazzolu, desnog veznog (nosio je broj 10), sa kojim u kasnijim godina stvara neraskidiv i nepobjediv duo, sa kojim "Venezia" dolazi na vrh Serie A. 1940. Venezia osvaja "Coppa Italia", pobijedivši u finalu AS"Romu" 1:0 pogotkom Loika u 73. minuti, a sezonu 1941 -1942 osvaja treće mjesto Serie A. 1942 "Venezia" postaje najveća konkurencija "Torinu" FC, pa predsjednik "Torina" Ferruccio Novo, preduhitrivši gradskog rivala FC "Juventusa", "Veneziji" za Loika i Mazzolu nudi 1,250.000 lira, što je tada bilo nevjerovatno puno novaca. 
Ezio Loik, zajedno s Valentinom Mazzolom postaje vođa najslavnijeg "Torina". Od toga su transfera Ezio i Mazzola zaradili svaki samo 80.000 lira. Sa klubom koji je kasnije postao "Grande Torino", tokom je četrdesetih godina osvojio pet talijanskih "Scudetta" i jednu "Coppa nazionale" (Kup Italije). Na slici desno i dolje, Ezio Loik i njegov tim "Torino". Ezio je četvrti sa desne strane.
U 25. godini oženio je Liliu kada je ona imala 18 godina. Lilia Loik sada živi u Luserno San Giovanni, sada dio Torina u Italiji.
Kobnoga 4. svibnja 1949. u 17.03, poslije povratka iz Portugala, avion tromotorac Fiat G-212, s ekspedicijom "Torina" srušio se na 672 metra visokoj planini Superga pored Torina – nitko nije preživio. Na put su krenuli jer je kapetan 
"Torina" Valentino Mazzolaodržao obećanje što ga je dao svom portugalskom prijatelju – doveo je svoje suigrače na oproštajnu utakmicu Francisca "Xico" Ferreire. Nitko nije slutio da to neće biti samo igrački oproštaj Ferreire nego i okrutni oproštaj s velikim "Grande Torinom", koji je i danas, sa odmakom od sedamdesetak godina najbolja momčad svijeta. Ta je legendarna momčad, u jednom kobnom trenu, postala – povijest. Avion "Avio Linee Italiane" (danas Italian Airlines), doletjevši iz Lisabona, preko Barcelone, na domak Torina, na 762 metra nadmorske visine, na planini Superga, neočekivano okončao svoj let udarivši u obronak planine.. Poginulo je svih 31 putnika na tom letu (Na slici ljevo i dolje, svi poginuli igrači). Italija je zavijena u crno. Poginuli su igrači: Valerio Bacigalupo (25), Aldo Ballarin (27), Dino Ballarin (23), Émile Bongiorni (28), Eusebio Castigliano (28), Rubens Fadini (21), Guglielmo Gabetto (33), Ruggero Grava (27), Giuseppe Grezar (31), Ezio Loik (29), Virgilio Maroso (29), Danilo Martelli (25), Valentino Mazzola (30), Romeo Menti (29), Piero Operto (22), Franco Ossola (27), Mario Rigamonti (26), Július Schubert (27), klupski službenici i treneri: Arnaldo Agnisetta (56) i Ippolito Civalleri (66) menađeri, treneri Ernest Egri Erbstein (51, u mladosti također riječki nogometaš, drugoligaša "Olympia Fiume") i Leslie Lievesley (38), maser Ottavio Corina (52), Pier Luigi Meroni (34), Cesare Biancardi (35), Antonio Pangrazi (42), Celeste D'Inca (43), i novinari: Renato Casalbore, (58, osnivač novina Tuttosport), Luigi Cavallero (42, La Stampa), Renato Tosatti (41, Gazzetta del Popolo), četiri člana posade i organizator susreta Andrea Bonaiuti (35). Jednu od najtužnijih zadaća imao je legendarni talijanski nogometni izbornik Vittorio Pozzo koji je morao identificirati posmrtne ostatke svojih reprezentativaca. U Torinu je bilo 4 dana žalosti, a pogrebu je prisustvovalo skoro 700.000 osoba.
Ezio Loik je u serie A odigrao 274 utakmice i postigao 84 gola, 54 utakmice (i 5 golova) u "Milanu", 60 (13) u "Veneziji" i 169 (97) u "Torinu".
Loik je osvojio 5 uzastopnih scudetta Serie A za "Torino" ( 1942-1943, 1945-1946, 1946-1947, 1947-1948, 1948-1949) i 2 Coppa Italia u sezoni 1940-1941 za "Veneziu" i 1942–1943 za "Torino".
Za A-reprezentaciju Italije odigrao je 9 utakmica i postigao 4 gola, a prvi je put zaigrao 5. Travnja 1942. u Genovi, i slavio visoku pobjedu (4:0) protiv – NDH (na slici dolje, četvrti s ljeva). Najbolje je igrao u Torinu, 11. Svibnja 1947., protiv jake Mađarske na čelu s Ferencom Puskasom (3:2), kada je u 89. minuti fenomenalnim pogotkom odlučio o pobjedniku.
| Godina | Klub |
Serie (liga) | Bodovi | Golovi |
| 1936-37 | Fiumana | ND | ND |
|
| 1937-38 | Milan | 2 | ||
| 1938-39 | Milan | 21 | ||
| 1939-40 | Milan | 30 | ||
| 1940-41 | Venezia | 30 | ||
| 1941-42 | Venezia | 30 | ||
| 1942-43 | Torino | 30 | ||
| 1944 | Torino | 16 | ||
| 1945-46 | Torino | 39 | ||
| 1946-47 | Torino | 30 | ||
| 1947-48 | Torino | 33 | ||
| 1948-49 | Torino | 28 |
Kreirao: SEAS
Izvor:
- footballdatabase.eu, Ezio Loik
- Wikipedia, Ezio Loik
- Wikipedia, Ezio Loik
- Magliarossonera, Ezio LOIK
- enciclopediadelcalcio, Loik
- torinogranata, Marina Beccuti: Lilia Loik: "Mio marito un uomo umile e generoso", 06.05.2010
Na slici desno, Basilica na planini Superga kraj Torina u neposrednoj blizini koje se je srušio avion sa igračima Grande Torina.
"Real Basilica di Superga", gradnja započela 1717., a inaugurirana je 1731. Sagradio ju je Duca di Savoia Vittorio Amedeo II, po projektu Filippa Juvarre kao zahvalu Djevici Mariji.
Background picture copyright: 