Rijeka, Croatia
Loading





riječki dvoglavi orao


Ambigram Rijeka

Udruga 051 Rijeka

RiRock, glazbeni internetski magazin

Riječanin, pomorski vremeplov

 

Madieri, Marisa

Rođena je sa prezimenom Madjarić ili Mađarić, kasnije pod italijanima promjenjeno u Madierich, a kasnije u Madieri.

Marisa MadieriRođena: Rijeka, 1938.
Umrla: Trst, 9. kolovoz 1996.

Otac: ?
Majka: ?
Sestra: Lučina

Suprug: Claudio Magris
Djeca: Francesco, Paolo

Marisa Madieri je bila talijanska spisateljica i prozaist, rođena u Rijeci odakle je, kao i većina talijanskog stanovništva, morala sa svojom obitelji, nakon drugog svjetskog rata, emigrirati u Italiju.
Godine 1947., povijesni događaji nakon Drugog sjetskog rata promijenili su dotadašnji kozmopolitski grad Rijeku, čime su temeljito utjecali i na život obitelji Marise Madierich. Talijani su nakon rata pozvani prihvatiti jugoslavensko državljanstvo ili emigrirati u Italiju. Na tisuće ljudi odlučuje se iseliti, a među njima i Marisina obitelj.
Emigrirali su u Trst gdje su nekoliko mjeseci živjeli u izbjegličkom kampu "Silos" koji se je nalazio pokraj željezničkog kolodvora. Marisa Madieri govorila je o ovom periodu njenog života i ovoj tragediji u svome djelu "Verde acqua: E La radura" (Einaudi 1987), njezinoj autobiografiji u kojoj se sjeća, sa pomakom vremena, tog doba prevrata. Knjiga je pisana na interesantan način, govoreći o sadašnjosti i tačajući se u prošlost. Naime, Marisa je između 1981. i 1984. vodila dnevnik kojim je govorila o sebi, svojim sinovima, suprugu, njihovim praznicima uz more i na planama, spajajući sadašnjost sa sjećanjem na prošlost, svoju prošlost, svojih roditelja, nonića i nona. Drugim La radura. Una favolariječima, ispričala je gorku priču djevojčice iz Rijeke koja je nakon rata iskusila egzodus, progonstvo, rezanje korijena i oštru potrebu da ih pronađe i da ih presadi. Priču i o tome kako je u tome uspjela.

Claudio MagrisKasnije je napisala i druge priče, a sve su bile opisi djelova njenog života, ali pisane u paraboli. Jedno od rakvih djela je i "La radura, Una favola" (Einaudi 1992.)(slika desno).
Smatrana je najznačajnijim piscem među onima koji su opisivali esodo istriano, talijanski "bijeg" iz Istre, Rijeke i Primorja.

U Trstu je završila osnovnu školu (scuola elementare), a u Firenzi (Veneciji ??) je završila studij stranih jezika.
Tu je upoznala i Claudia Magrisa (slika ljevo), velikog pisca, germanistu i intelektualca staroga kova, književnika i kritičara, poznatog i kao jednog od najvećih stručnjaka za povijest i kulturu središnje Europe, sa kojim se je kasnije i oženila i sa kojim je imala dvoje djece, Francesca i Paola.

Cijeli svoj život, nakon bijega iz Rijeke preživjela je u Trstu. Živjela je u tom gradu i smatrala se uvijek talijankom, iako u intervjuu španjolskom listu "El Pais" 2000. godine njezin suprug Claudio Magris, također priznaje da je "otkrila svoj slavenski identitet i koji je znao koegzistirati s antislavenskim ogorčenjem". Magris tvrdi da su mu njene knjige važnije od njegovih te da je poticaj za pisanje slavnog "Dunava" došao, na neki način, od nje. Naime s njom i još troje prijatelja uputio se u Čehoslovačku, gdje je Marisa na Dunavu rekla: "Hajdemo do kraja, do Crnog mora!" Tu se ideja "Dunava" zapravo ozbiljnije začela.

Radila je u školi kao profesorica engleskog i književnog talijanskog jezika. Radila je i kao novinarka. Zatim, nakon što je napustila podučavanje u školi, bavila se je dobrovoljnim radom - pomoć napuštenoj djeci u humanitarnom "Centru za pomoć u životu Marisa" (Centro di aiuto alla vita Marisa), "zahvaljujući i solidarnosti i Verde acqua-La radura e altri raccontiprijateljstvu drugih". Postala je i predsjednica te humanitarne organizacije, a posebno se posvetila i mladim samohranim majkama. A u to je vrijeme saznala za svoju bolest ali i počela pisati.

U ovom zanimljivom intervjuu "El Pais"-u 2000. godine povodom španjolskog izdanja "Verde Agua" (slika desno), najpoznatijeg djela Marise Madieri, Claudio Magris govori o svojoj supruzi i kaže kako je u nekim od njegovih najvećih djela imao pomoć svoje supruge: "Zapravo, mnoge moje knjige, a među njima i "Dunav i mikrokozmosi" došle su iz Marisinih ideja ".
Marisa je kasnije napisala samo "El claro del bosque" (1992.) i treći roman, " La conchiglia e altri racconti " (1998) koje su objavljene posthumno.
Marisa Madieri je počela pisati u svojim četrdesetima, kratko nakon što je otkrila da boluje od raka dojke, bolesti sa kojom se je borila 15 godina, bolesti koja je na kraju i pobjedila. Umrla je u bolnici u Trstu 1996.

Madieri je bila ikona egzodusa Talijana iz Istre i Dalmacije.

MAria

U Trstu je park u ulici via Bernardo Benussi nazvan "Giardino Marisa Madieri". Posvećivanje tog parka Marisi Madieri, nije samo počast piscu koji je ispričao egzodus i krhkost ljudskog bića, već predstavlja i panoramu tršćanske gradske politike. Roman "Zelena voda", koji joj je i donio slavu i uspjeh, je taj u kojem pripovijeda svoju pustolovinu u Trstu kao mlada riječanka koja se pokušala prikriti u društvu koje nije prihvačalo različitosti.
Svečanosti imenovanja parka su nazočili i predstavnici "Centro di aiuto alla vita Marisa".

Objavljena djela:

 

Kreirao: SEAS

 

Izvori:

 

- Riječka groblja - Imenik riječkih posljednjih počivališta
- Riječka povijest općenito

- Povijest Rijeke od Prapovijesti do 1400
- Povijest Rijeke od 1500 do 1600
- Povijest Rijeke od 1625 do 1650
- Povijest Rijeke od 1675 do 1700
- Povijest Rijeke od 1725 do 1750
- Povijest Rijeke od 1775 do 1800
- Povijest Rijeke od 1825 do 1850
- Povijest Rijeke od 1875 do 1900
- Povijest Rijeke od 1925 do 1950
- Povijest Rijeke od 1975 do 2000
- Povijest Rijeke od 2015 do Danas
- Rijeka, razni događaji i ostalo
- O Rijeci na engleskom jeziku

- Riječke Biografije
- Riječka vlast kroz stoljeća
- Povijest Rijeke od 1400 do 1500
- Povijest Rijeke od 1600 do 1625
- Povijest Rijeke od 1650 do 1675
- Povijest Rijeke od 1700 do 1725
- Povijest Rijeke od 1750 do 1775
- Povijest Rijeke od 1800 do 1825
- Povijest Rijeke od 1850 do 1875
- Povijest Rijeke od 1900 do 1925
- Povijest Rijeke od 1950 do 1975
- Povijest Rijeke od 2000 do 2015

- History of Racing, Preluk - Rijeka
- Riječki grbovi i zastave (heraldika)

 

Na vrh stranice