Marčeta Špiro
Rođen: Otišće, općine Vrlika, Dalmacija, 1878.
Umro: Rijeka, 1947.
Roditelji: ??
Supruga: ??
Djeca: ??
Hoteljer, vlasnik hotela "Continental", gradski vijećnik Sušaka
Špiro Marčeta sin je siromašnih seljačkih roditelja, koji mu nisu mogli osigurati sredstva za školovanje.
Vrlo mlad odlazi trbuhom za kruhom u Split gdje se zapošljava kao pomoćnik u kavani "Centrale" u Splitu.
Nakon što je izučio konobarski zanat odlazi u Vukovar gdje radi kao konobar po raznim restoranima.
1900. godine dolazi u Rijeku, gdje je, osim malenih prekida, ostao sve do njegovog prelaska Rječine i dolaska u Sušak gdje već nakon dvije godine rada otvara svoju vlastitu kavanu "Sokol".
Nakon nereda 1902. godine, Marčeta je bio toliko šikaniran, da je morao napustiti posao u Sušaku. Uputio se u Sarajevo.
Kad su se 1904. godine prilike u Hrvatskoj smirile, Marčeta se ponovno vratio na Sušak, gdje nastavlja svoj posao.
Nakon kratkog vremena pružila mu se prilika, pa preuzima jednu kavanu u Voloskom koja je nakon njegovog preuzimanja počela uspješno poslovati.
1910. godine vraća se u Rijeku i preuzima kavanu "Comercio" koju je također uspješno vodio do početka prvog svjetskog rata.
Prva ratna 1914. godina, pokvarila je Marčeti njegovo poslovanje, jer je kao istaknuti srbofil, bio odmah na početku rata interniran, a kavana je bila prepuštena na brigu njegovoj supruzi.
Nakon što je jedno vrijeme proveo u internaciji, Marčeta je uvršten u redovitu vojsku, ali mu je ipak uspjelo, kao mnogim našim ljudima, da nađe načina da izbjegne odlazak na frontu, tako da je čitav vojni rok proveo u Rijeci, gdje mu je bilo omogućeno da nadzire svoj posao.
Dolaskom D'Annunzija i njegovih ardita ponovo je Marčeta bio zapao u težak položaj, jer su ponovo započela progonstva koja su bila upravljena prema njemu. Tada bježi svojoj obitelji u Zagreb.
Nakon nekog vremena opet se vratća na Sušak, pa mu uspjeva da iz svoje kavane, koja je tada još uvijek bila zatvorena, spasi nešto svoje imovine.
1920. preuzima upravljanje hotelom "Kontinental" u Sušaku.
Hotel Kontinental je neko vrijeme često mijenjao zakupnike koji su tada bili vlasnici hotela ali ne i same zgrade čiji je vlasnik i dalje bio sušački gradonačelnik Hinko Bačić (1857-1918) načelnik Sušaka. 1909. zakupnik je hotelijer Anton Funda. Od 1912. do 1918. zakupnik je bio Fran Žagar, a nakon njega pomorski kapetan Bjelić. Vlasnik same zgrade je i dalje bio Hinko Bačić. 1920. hotel Kontinental od Bjelića preuzima Špiro Marčeta.
Kad je Marčeta preuzeo kavanu, ona se zapravo i nije mogla nazvati kavanom, jer je za tu svrhu bio određen samo jedan maleni prostor kod sadašnjeg ulaza, a otraga u svim prostorijama kao i u samome dvorištu, bili su smješteni talijanski vojnici.
Na sam badnjak 1920. godine su svi mostovi od dignuti u zrak od strane ardita i to je Marčeti dobro došlo, jer je uslijed tih eksplozija čitava zgrada "Kontinentala" jako stradala. Sve su prostorije ostale bez prozora, a i neke unutrašnje pregrade su bile porušene, pa se je zbog toga talijanska vojska morala silom prilika iseliti, i time mu je bilo omogućeno da donekle uredi kavanu. Prostorije je uredio samo kako je bilo najnužnije. A i na prvome katu je smjestio veliki restoran.
Ali za ogromnu većinu Sušaćana, a i za znatan broj Riječana, te za sve strance koji su prolazili kroz Sušak, "Kontinental" je bio lokal koji je u svemu zadovoljavao.
Tek 1923. godine Marčeta ulazi u veće investicije i uređuje kavanu i hotel onako kako to grad Sušak zahtijeva, iako je zgrada još uvijek tuđe vlasništvo. Luksuzno je uredio restoran na prvom katu, a također je i sobe opremio novim namještajem koji je sobama dao luksuzan izgled.
Potpuno je preuredio kavanu i pred kavanom park sa drvećem i cvijećem. Nakon tog uređenja kavana je odmah poprimila posve drugi izgled i postala sastajalište sušačkog građanstva.
Bio je i gradski vijećnik Sušaka u periodu od 1930. do 1939.
Osim rada u svom hotelu, Špiro Marčeta je investirao i u neke druge druge stvari. Tako je bio jedan od investitora u "Vozarsko-najanmi obrt" koji se je bavio automobilskim prevozom ljudi i tereta. "Vozarsko najamni obrt automobilima" radio je u gradu Sušaku i naplaćivao je svoje usluge pomoću "taksometarske ure" sa propisanim tarifama.
Također, pošto se financiranje izgradnje pravoslavne crkve na Sušaku pokazalo vrlo problematičnim, posebno u svijetlu odvajanja sušačke pravoslavne crkvene općine od one riječke. Nedostatak dostupnih sredstava je bio problem iako novac za izgradnju crkve 1938. godine već postoji, ali je bio zamrznut u Srpskoj banci u Zagrebu, s mobilnim dijelom glavnice od oko 170 000 dinara. Špiro Marčeta je odlučio pomoći Sušačkim je parohijanima i u dogovoru s neimenovanim prijateljima pristao je za izgradnju crkve otvoriti tekući račun u neimenovanoj banci u visini iznosa štedne knjižice sušačke parohije u Srpskoj banci u Zagrebu. Na sastanku dviju općina bili su prisutni prvi stalni paroh sušačke parohije Simeon Omčikus, carinski posrednik Jova Đ. Ivošević i predsjednik Građevnog odbora Špiro Marčeta sa sušačke strane, te paroh Svetozar Vukelić, zanatlija Mita Petrović i trgovac cipela Marijan Rade s riječke strane. Špiro Marčeta je dodatno darovao još 101 000 dinara za izrad u ikonostasa.
1945., nakon završetka drugog svjetskog rata vodili su se mnogi procesi konfiskacije imovine od privatnika koji su "pomagali okupatore". Od tadašnjih procesa koji su se tada vodili u svrhu konfiskacije imovine, najkarakterističniji je bio proces protiv Špira Marčeta, vlasnika hotela "Kontinental" na Sušaku. Naime, dolaskom Talijana na Sušak, on je uhapšen i sproveden u Italiju u internaciju. Hotel su rekvirirale talijanske vojne vlasti za talijanske oficire i plaćali nisku rekvizicionu cijenu. Nakon kapitulacije Italije hotel su rekvirirali Nijemci za svoju radnu organizaciju "TOT" (Njemačka je, u nedostatku radnika, preko organizacije "TOT", uvozila radnu snagu iz okupirane Europe. Ljudi koji su na taj način ušli u nacistički logorski sustav primali su plaću, bili su formalno slobodni, ali nisu mogli otići van). Kada se Marčeta vratio iz internacije, našao je hotel zaposjednut većinom za urede, hotelske sobe, a i hotelski inventar je bio uništen. Usprkos tome, on je osuđen zbog suradnje s neprijateljem, te je izrečena kazna konfiskacije imetka. Pored konfiskacije cjelokupne imovine, zbog stavljanja na raspolaganje dijela svoje restauracije fašističkim jedinicama osuđen je i na kaznu od jedne godine gubitka političkih prava. Tokom sudskog proces krajem 1945., "Okružni narodni sud za Hrvatsko primorje" odbio je saslušati svjedoke obrane, koji su trebali posvjedočiti da su Marčetu Talijani zatvorili i internirali jer je "davao pomoć u novcu i živežnim namirnicama svojim sudrugovima internircima i njihovim obiteljima koji su se pošli boriti u šumu".
Zbog toga je riječki Županijski sud 2013. zaključio da mu je bilo povrijeđeno pravo na obranu te da postoji sumnja da je za vrijeme rata postupao pod prisilom, čime je posmrtno rehabilitiran.
Umro je u Rijeci i pokopan na trsatskom groblu, polje B-IV-57.
Kreirao: SEAS
Izvori:
- Forum Croinfo.net, Trsatsko groblje, počivalište mnogih..., Autor: Ilirija
- LPR, Hotel Kontinental, Autor: Nikola
- Vidoje Vujić: ŽIVOT KOJI TEČE MONOGRAFIJA O DR. VIKTORU RUŽIĆU
Background picture copyright: 