Matijević Zora
Rođena: Rijeka. 15. rujna 1903
Umrla: Rijeka, 18. siječnja 1981.
Roditelji: Frane i Marija
Braća: ??
Suprug: ??
Djeca: ??
Žena koja je preživjela nekoliko zatvora, mučenja, najgorih logora tijekom Drugog svjetskog rata, a koja je unatoč svemu tome ostala do kraja vjerna svojim uvjerenjima. Gotovo je neshvatljivo koliko je snage i upornosti bilo u toj ženi, zdravlja narušena glađu, mučenjima u zatvorima i kocentracionom logoru.
U svim sredinama, u kojima je boravila, svoj prosvjetiteljski rad nije ograničavala samo na djecu nego je organizirala i predavanja za odrasle, osobito za žene. Život je posvetila obrazovanju i djece i odraslih, zalagala se za njihovo obrazovanje, te na kraju borbi za bolje društvo. Stalno se borila za vrijednosti feminizma, progovarala o pravima žena, aktivizmu, antifašizmu, borbi za unapređenje ženskih prava. Može se slobodno reći da je bila jedna od prvih riječkih feminiskinja. Borila se za jednaka prava i mogućnosti za sve bez obzira na podrijetlo, spol ili vjersku pripadnost.
Bila je među osnivačima "Društva Naša djeca" u Rijeci, pokretala osnivanje prvih dječjih vrtića, škola za roditelje, dječjih odmarališta, školskih radionica, lutkarskog i pionirskog kazališta.
Do smrti je ostala predana tome da ukine glad i siromaštvo djece.
Rođena u Rijeci 15. rujna 1903, od oca Frane radnika i majke Marije domaćice, koji su iz rodnog Podgorja (zaseok Grlići — D. Prizna općina Jablanac), zbog neimaštine oko 1902. odselili u Rijeku
Unatoč neimaštini, kao nadarenu djevojčicu roditelji su je uputili u učiteljsku školu u Kastav, prvu hrvatsku srednju školu na području Kastavštine, Kvarnerskoga primorja i otoka. Završila ju je 1922.
Kratko je radila u Osnovnoj školi Trsat, potom tri godine u selu Podhumu na Grobniku.
Godine 1925. odlazi u Zagreb gdje polazi Višu pedagošku školu.
1927. završava i postaje nastavnicom povijesti, hrvatskog i talijanskog jezika.
Radila je školama u Delnicama, Hreljinu, a od 1932. u Đakovu. Tu, uz nastavnički rad započinje i njenoi društvenopolitičko djelovanje, gdje je organizirala predavanja o pravima žena. Zbog te aktivnosti i zbog ljevičarskih političkih istupa premještena je u Suboticu.
Krajem 1939. vraća se na Sušak gdje radi kao nastavnik. Na tom ju je poslu zatekao početak Drugog Svijetskog rata.
U NOP (Narodnooslobodilački pokret) se uključuje odmah 1941, a 1942. godine postaje članom KP Jugoslavije (Komunističke Partije Jugoslavije), od koje dobija zadatak da ostane djelovati u Rijeci, gdje je bila članica odbora Antifašističkog fronta žena (AFŽ).
Prvi put je Talijani hapse godine 1943. na Sušaku, kad joj pri pretresu u rodnoj kući na Trsatu nalaze sakriven propagandni kompromitirajući materijal.
Unatoč stalnom ispitivanju i mučenju, ništa ne odaje. Nakon mučenja u policiji završila je u bolnici, a na suđenju joj ništa od optužbi za komunističku propagandu nije bilo dokazano. Ipak, odvedena je u zatvor u Videm (Udine), gdje je s drugim članicama partije osnovala partijsku ćeliju te zajedno s njima pokrenula obilježavanje Prvog maja 1943.
Zbog toga je s ostalim organizatoricama prebačena u zatvor u Bellunu, pa u logor u Pollenzi kraj Ancone. Iz njega je nakon pada Mussolinijevog režima uspjela pobjeći s drugih osam logorašica te je nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943., stigla u Kastav gdje se javila partizanima.
1943. je ponovo poslana u Italiju sa zadatkom da iz tamošnjih zatvora pokuša izvući zatočene borce i simpatizere NOP-a.
U Bologni se počela baviti i obavještajnim radom te je ponovo uhićena. Iz zatvora Budrio kraj Bologne upućena je uz pratnju na suđenje u Trst. Na prijevozu iz Bologne u Trst, u predgrađu Trsta, zajedno sa drugovima s kojima je bila, iskače iz vlaka i odmah nakon toga odlazi u partizane, u Istru, gdje je Oblasni komitet za Istru šalje kao kooptiranog člana Oblasnog NOO-a za Istru na rad u Prosvjetni odjel.
Kasnije je ponovo angažirana na obavještajnim zadacima u Italiji.
Prilikom organiziranja obavještajnog centra u Trstu biva uhićena i treći put, opet mučena, no ni taj put nikoga nije odala.
Onda je s još 45 žena, većinom Istrijanki, otpremljena u logor Ravensbrück u Njemačkoj. Tijekom narednih mjeseci prošla je i logore u Finowu, Neusterlitzu i Wesenbergu, gdje ju je 1. svibnja 1945. oslobodila sovjetska Crvena armija.
U oslobođenu Jugoslaviju vraća se ljeti 1945. bolesna, iscrpljena, tako da do početka 1946. nije mogla obavljati nikakav posao.
1946. zapošljava se kao urednica u Glasu Istre, potom kratko radi kao glavna urednica hrvatske emisije na Radio stanici Rijeka. Iza toga vraća se svom pozivu, radu s mladima, kao organizatorica školstva.
Iskustvo deportacije, svjedočanstva i boravka u zloglasnom ženskom logoru Ravensbruck opisala je 1946. u knjizi "Ravensbrück - ženski logor smrti" u izdanju A.F.Ž. Hrvatske iz Zagreba. Ovaj slabo poznati koncentracijski logor otvoren je u svibnju 1939. godine, četiri mjeseca prije izbijanja Drugog svjetskog rata. Kroz njegova vrata prošlo je oko 150.000, žena, a ubijeno ih je između 30 i 50 tisuća.
Iza toga ponovno se vraća svom životnom opredjeljenju i sve svoje znanje, sposobnosti i ljubav posvećuje najmlađima, kao organizator školstva, kao pokretač škole za roditelje, kao predsjednica društva "Naša djeca", kao inicijator za organizirano provođenje slobodnog vremena djece i omladine.
Zdravlja narušena glađu, mučenjima u zatvorima i kocentracionom logoru, preminula je u Rijeci 1981.
ORDENI I NAGRADE:
- Orden za hrabrost SFRJ,
- Orden bratstva i jedinstva,
- Orden zasluga za narod sa zlatnom zvijezdom
- Nagradu grada Rijeke za životno djelo 1970.
Ako želite znati više o Ravensbrücku slijedite ove linkove:
- VOXFeminae, Petra Bezjak: Hitlerov rat sa ženama: Neispričana priča o koncentracijskom logoru Ravensbruck
- Wikipedia, Ravensbrück concentration camp
- Holocaust Encyclopedia, RAVENSBRÜCK
- 24sata.hr, Čuvarice konc-logora: Na zatvorenice puštale pse, davile ih u vodi...
- Deutsche Welle, Marcel Fürstenau: Tko su bile čuvarice u nacističkom logorima?, 12.08.202012.
- Case Study: Ravensbrück
Kreirao: SEAS
Izvori:
- In memoriam, Nekrolog, Obituarij, DUŠAN ŠOLAJA: U SPOMEN ZORE MATIJEVIĆ (1905—1981)
- Božo Jakovljević: Marija Kopitar, Štefanija Ravnić i Zora Matijević istarske partizanske učiteljice i Borci
Background picture copyright: 