Matković Vinko

Rođen: Sušak, 31. ožujka 1911.
Umro: Trsat, 23. siječnja 1973.

Roditelji: Rudolf i ??

 

Akademski kipar. Vrstan realist. Matković je bio tražen već od samog kraja rata, ali najviše javnih spomenika izradio je u periodu od 1949. do 1965. godine. Vinko Matković je bio istinski umjetnik, osoba koja se malo s čime izvan te domene bavila, a ponajmanje politikom.

Želja za kiparskim stvaralaštvom kod Matkovića je nasljedna. Djed po ocu bio je graditelj, a Vinkov otac Rudolf Matković bio je poznati klesarski majstor.

Studij kiparstva završio 1935. na Umjetničkoj akademiji u Zagrebu, gdje su mu mentori bili Rudolf Valdec i Frano Kršinić. Nakon studija Vinko je preuzeo kiparsko-klesarsku radionicu svoga oca u Rijeci.

Cijeli svoj životni i radni vijek proveo je u rodnom gradu, nastavljajući obiteljsku tradiciju. Bavio se gotovo isključivo portretiranjem i izradom spomeničke plastike. Najviše je radio po Istri (Poreč, Rab, Grižane, Višnjan) i Rijeci i okolici. Velik broj njegovih ostvarenja posvećen je NOB-u.
Često je osim spomenika osmišljavao i okruženje u kojem će se spomenik nalaziti.

Najpoznatije djelo mu je Spomenik oslobođenja na Delti u Rijeci. Spomenik oslobođenja otkriven je 3. svibnja 1955., na desetu obljetnicu oslobođenja Rijeke.
Uoči proslave desete obljetnice oslobođenja Rijeke raspisan je natječaj za izradu spomenika u čast toj obljetnici. Jedan od prijedloga stigao je od splitskih autora, ali je po njihovoj ideji spomenik trebalo postaviti Trg Riječke rezolucije, a rješenje je predviđalo rušenje zgrade u kojoj je danas smještena Radio Rijeka. Srećom, odabrano je rješenje Vinka Matkovića, čiji je Spomenik oslobođenju trebao biti smješten na Delti.
Svojim je velebnim djelom ovjekovječio borbe postrojbe 4. armije Narodnooslobodilačke vojske, borbe za oslobođenje Rijeke. 4. armija je u Travnju 1945. oslobodila istočni dio grada, odnosno područje Sušaka, a zatim 3. Svibnja i zapadni dio, čime je grad ujedinjen u cjelinu koju je do tada razdvajala Rječina. Urbanističko-arhitektonsko rješenje spomenika potpisuju inženjer arhitekture Zdenko Kolacio (Sušak, 24. IX. 1912 — Zagreb, 18. V. 1987) i inženjer arhitekture Zdenko Sila. Duboke reljefe na vitkom postamentu visokom 16 metara u obliku slova T (Tito) izveo je Raoul Goldoni (Split, 27. I. 1919 – Zagreb, 24. III. 1983). Spomenik je podignut u duhu socijalističkog realizma, a položajem na vrhu Delte cijelom je okolnom prostoru dao vertikalno uporište. S jedne strane su prizori iz rata - zatvorenici, zabrinute majke s djecom i strijeljanje domoljuba. S druge strane su mirnodopski prizori koje je donijelo oslobođenje, poput rada u industriji i bezbrižna djetinjstva. Spomenik ima stilska obilježja socrealizma.

Matković je surađivao sa ljevačima Slavkom Brnčićem i Brankom Lentićem suradnicima u riječkoj lijevaonici koja je djelovala od 1945. do 1970. godine. U njoj su nastali spomenici Joakimu Rakovcu, željezničaru u Rijeci, spomenici u Grižanama, Triblju i Driveniku.

70.tih je imao i svoju vlastiti atelje pored plaže Grčevo.

Vinko je bio član Ribarskog društva na Pećinama. Došao je na ideju da izradi željeznu skulpturu Neptuna kao svetionik i u figuri ribara postavi na ovo mjesto. No vrijeme je učinilo svoje tako da je prva figura korodirala pa je prije par godina obovljena na radost mnogih kupača koji su je usvojili i koja je postala simbol ovog djela kupališta na Pećinama

Jedno od njegovih viđenijih djela je kip Brodograditelja koji se nalazi neposredno uz sjeverni ulaz u Brodogradilište 3. maj.
Poznat je i kao autor kipa "Anfibon", prijelaznog trofeja pobjedniku Zimskog kupa nacija u podvodnom ribolovu koje se održava na Lošinju. Statuta je naslijedila Matkovićev rad "Šargi na ostima" , koji se dotad dodjeljivao pobjednicima natjecanja kao prijelazni pehar. Statua je 1989. izlivena u većoj dimenziji te dobila oblik skulpture koju se postavilo u javni prostor Malog Lošinja, na početku ulice Priko, što znači na rivi, kao Spomenik podvodnom ribolovcu. Prema Matkovićevom originalu, skulpturu podvodnog ribolovca načinio je zagrebački akademski kipar Ante Starčević. Samo je nekoliko koraka od jednoga drugog Matkovićeva rada na Lošinju. Riječ je o "Spomeniku vodi", fontani kojom dominiraju dva zaigrana dupina koji su postali simbolima lošinjskog akvatorija.
Matković je autor i statue Joakima Rakovca smještene u središtu Poreča, ali i statue ribara na Pećinama, na Grčevu ispod kuće u kojoj je Matković s obitelji i živio. Služio je i kao svjetionik, a po ljeti i kao skakaonica u more riječkih mladića.

Njegov unuk je poznati riječki glazbenik Marko Tolja.

Umro je u Rijeci i pokopan na Trsatskom groblju, polje B-I-31. Otišao je jedan od autora koji je svojim, u najvećem broju socrealističkim spomenicima, obilježio Rijeku i Istru, a da zapravo nikad nije dosegnuo popularnost, spominjanje ili slavu kakva se možda mogla očekivati za jednog tako plodnog autora. A Rijeka mu nije uzvratila čak ni time da jednu ulicu nazove njegovim imenom.

DJELA:

• Spomenik Palim borcima, Saršoni, 1951.
• Spomenik Desetorici palih boraca, Krnjevo, 1952.
• Spomenik palim borcima NOB-a, Rab, 1952.
• Spomenik Palim borcima, Draga, 1954.
• Spomenik u čast poginulom željezničaru diverzantu, Rijeka, željeznička stanica, 29. studenog 1954.
• Statua Joakima Rakovca u središtu Poreča, 1954.
• Spomenik Oslobođenju Rijeke, Delta, 3. svibnja 1955.
• Spomenik Dvanaestorici palih boraca, Podmurvice, 1955.
• Bista u čast Viktoru Široli Paji, Mlaka, 1958.
• Spomenik palim borcima, Vežica, 1959.
• Spomenik Palim borcima, Zlobin, 1960.
• Spomenik Vodi, na Trgu Republike Hrvatske u Malom Lošinju, 1960.
• Bista U čast Marku Čurbegu, Kantrida (Dom kulture), 1962.
• Spomenik Palim borcima, Marinići, 1962.
• Spomenik Palim borcima i civilnim žrtvama, Čavle, 1963.
• Spomenik palim borcima, Rubeši, 1963.
• Spomenik Palim borcima, Zamet, 1964.
• Bista u čast Antuna Raspora, Klana, 1964.
• Spomenik na ulazu 3. maj, simbol Brodogradilišta, 1965.
• Skulptura ribara "kip Anfibon", Nagrada pobjednicima Zimskog kupa u podvodnom ribolovu, 1965.
• Spomenik Palim borcima, Vežica, 1969.
• Bista U čast Viktoru Široli-Paji, Viškovo (Osnovna škola), 1969.
• Željezna Skulptura Neptuna kao svetionik na plaži Grčevo na Pećinama, 1970.
• Bista U čast Viktoru Lencu, Martinšćica, 1973.
• Spomenik palim borcima, Praputnjak
• Spomenik palim borcima i civilnim žrtvama, Grižani
• Spomenik palim borcima, Sv. Kuzam (Vitoševo)
• Spomenik palim borcima, Klana

 

Kreirao: - Nenad Labus
          - SEAS

 

Izvori:

• Restaging Monument
• Moja Rijeka, Velid Đekić: Spomenik oslobođenja i njegovi brončani drugovi
• diplomski rad, Jasmina Raković: MEMORIJALNI SPOMENICI NOB-E U RIJECI I OKOLICI, Rijeka, rujan 2015., Mentorica: dr. sc. Julija Lozzi Barković

 

- Riječka groblja - Imenik riječkih posljednjih počivališta - Riječka povijest općenito - Povijest Rijeke od Prapovijesti do 1400 - Povijest Rijeke od 1500 do 1600 - Povijest Rijeke od 1625 do 1650 - Povijest Rijeke od 1675 do 1700 - Povijest Rijeke od 1725 do 1750 - Povijest Rijeke od 1775 do 1800 - Povijest Rijeke od 1825 do 1850 - Povijest Rijeke od 1875 do 1900 - Povijest Rijeke od 1925 do 1950 - Povijest Rijeke od 1975 do 2000 - Povijest Rijeke od 2015 do Danas - Rijeka, razni događaji i ostalo - O Rijeci na engleskom jeziku

- Riječke Biografije - Riječka vlast kroz stoljeća - Povijest Rijeke od 1400 do 1500 - Povijest Rijeke od 1600 do 1625 - Povijest Rijeke od 1650 do 1675 - Povijest Rijeke od 1700 do 1725 - Povijest Rijeke od 1750 do 1775 - Povijest Rijeke od 1800 do 1825 - Povijest Rijeke od 1850 do 1875 - Povijest Rijeke od 1900 do 1925 - Povijest Rijeke od 1950 do 1975 - Povijest Rijeke od 2000 do 2015 - History of Racing, Preluk - Rijeka - Riječki grbovi i zastave (heraldika)

 

Na vrh stranice