Milinčić, Dragica
Rođena: ??
Umrla: ??
| Članak Velida Đekića "Bolničarka Milinčići ranjeni vrhovni zapovjednik" prepisan iz knjige "Morski Tramvaj", Izdanje u vlastitoj nakladi, Godina izdanja: 2024., ISBN-13: 9789539994790 |
Bitka na Sutjesci? Podsjetimo se, bitka se događala od 15. svibnja do 16. lipnja 1943., što će reći prije "okruglih" 70 godina. O njoj smo u poraću učili, onom poraću, znali sve što se valjda trebalo znati o još jednom Wermachtovom neuspjehu na Balkanu, pogibiji zapovjednika Save Kovačevića, ranjavanju Tita, žrtvi vjernog psa Luksa itd. Službena šifra teme u školskom programu? Peta neprijateljska ofenziva.
Iza mitskih sekvenci toga ratnog poglavlja – postupcima stvaranja mita u tom je slučaju teško oduzeti razložnost, ne samo iz onodobnoga, nego i današnjeg rakursa – stajale su vrlo krute činjenice, koje na ovomu mjestu ponavljam zbog apostrofiranih mlađih čitatelja. Cilj napadačke operacije nacističkih snaga bio je uništenje jugoslavenskih partizanskih jedinica, okupljenih u blizini rijeke Sutjeske u jugoistočnoj Bosni, i time "konačno rješenje" partizanskog pitanja na Balkanu, nakon što se isti cilj izjalovio u bitki na Neretvi. Kodni naziv u njemačkim planovima? Operacija Schwartz. Na strani napadača na teren je stiglo 127 tisuća vojnika (njemačkih, talijanskih, ustaških, bugarskih), dobar dio njih u tenkovima i s više od 300 zrakoplova, na strani partizana našlo se 18 tisuća (uvijek se isticalo: slabo naoružanih) boraca Jugoslavenske narodnooslobodilačke vojske. Učinak? Onaj iz kojeg izrastaju legende.
To je fotografija partizanskog big bossa Josipa Broza Tita s povezanom ranjenom rukom, nastalom na prvoj ratnoj crti tijekom bitke na Sutjesci. Bijah na Sutjesci, točnije na Tjentištu, krajem 1970-ih, na maturalnom putovanju, u vrijeme kada je srednjoškolcima bilo uobičajeno putovati državom u kojoj su živjeli. Je li to bilo pod geslom "Putovima AVNOJ-a", "Upoznaj domovinu da bi je više volio" ili kojima sličnim, manje je važno. Pojedinosti vezanih uza zaustavljanje autobusa s učenicima tadašnjega riječkog Centra za kadrove u obrazovanju i kulturi (današnje Treće riječke hrvatske gimnazije) na Tjentištu i posjeta tamošnjem spomeniku ratnim zbivanjima ne sjećam ponajbolje, sve je ostalo u memorijskim fragmentima. Ali, danas mirne duše mogu reći da mi nije žao. Ima mitova koji izrastaju iz najboljega, realnog materijala i dobro je suočiti se s njim.
Pa kad je već tako, zašto tomu istom mitu, na njegovu 70. obljetnicu, ne bismo još ponešto dodali? I to s pogledom na glasovitu Titovu fotografiju u kojoj se pojavljuje kao ranjeni zapovjednik, na prvoj borbenoj crti?
Ono što o fotografiji znamo je sljedeće: Nijemci su 9. lipnja 1943. zamalo uspjeli u nakani da Tita likvidiraju, zahvaljujući bombi koja je pala pored skupine boraca s njim, na lokaciji Milinklade, na brdu Ozren, podno Tjentišta. Prema sjećanjima, spasio ga je od pogibije njegov njemački ovčar Luks, koji je trenutak pred eksploziju projektila skočio i zaklonio gospodara tijelom. Žrtva nije bila uzaludna. Grupa je potom stigla u selo Bogovići, na planini Romaniji. Zbog sigurnosti, Tito je od 18. do 20. lipnja boravio u spilji iznad sela, i tu ga je, pred spiljom, u društvu dr. Ivana Ribara, fotografirao (izvjesni, barem meni) Savo Orović. Eto, zahvaljujući snimci, kako to već s legendarnim situacijama biva, koje daju priliku i manje eksponiranim osobama, u povijest uđe i fotograf Orović.
Dobro, ali zašto samo on? I mi Riječani u toj priči imamo u ruci neke adute. Taj se adut naziva Dragica Milinčić.
Partizanska bolničarka Dragica Milinčić prisjetila se epizode s Titovim ranjavanjem kao stanovnica grada na Rječini 1960. godine. Prema tada zabilježenim riječima, Tito je s jednog brežuljka kod Milinklada promatrao dalekozorom tijek bitke, u društvu španjolskog borca Đure Vujovića i šefa savezničke vojne misije, kapetana Bill Stewarta. Područje uz brežuljak zasipala je vatra njemačkog i talijanskog topništva, pomognutog napadima zrakoplovstva. Nije trebalo dugo da bude napadnuta i uzvisina sa spomenutom trojkom, na koju se okomio njemački zrakoplov, bacajući bombe. Jedna bomba eksplodirala je u neposrednoj Titovoj blizini. Luks je u trenutku eksplozije skočio u zrak, a komad rasprsnutog projektila, čija je putanja bila usmjerena prema Titovoj glavi, usmrtio je psa. Drugi leteći komad metala završio je u Titovoj ruci. On je pao, ruku je oblila krv. Dim se nije stigao ni razići, a na brežuljak je dotrčala bolničarka Dragica. Ugledala je tri čovjeka na tlu. Dvojica nisu pokazivala znakove života. Onoga koji je to jedini učinio, podigavši se, nije prepoznala.
– Jesi li ranjen, druže?
–
Da, malo, u ruku.
U torbi koju je nosila, potražila je zavoj.
– Nije teška rana – kazala je.
– Naravno, nije to ništa – osmjehnuo se ranjenik.
– Imao si čudnu sreću, druže.
Previla mu je ruku, vezala zavojem oko vrata, da ne bi, viseći, krvarila još više.
– Hvala ti, drugarice.
– Ništa, ništa, druže.
– Ako preživimo, javi mi se poslije rata da ti još jednom zahvalim.
– Što ćeš mi zahvaljivati, jesmo li drugovi? A poslije rata, tko zna gdje ćeš ti, a gdje ja biti.
Vrativši se u jedinicu, našla se pred zapovjednikom. U pogledu mu je bio upitnik.
– Znaš li ti koga si maloprije previla?
– Što ja znam, neki nepoznati borac.
– Nepoznati, kažeš. To je drug Tito!
– Drug Tito?!
Zanijemila je. Bit će da zapovjednik ima neki svoj, vrlo specifičan osjećaj za humor.
– Ma kakav Tito, što se šališ?! Gdje bih ja naišla na druga Tita!
– Kad ti kažem, ono je Tito!
Dragica je zabezeknuto pogledala prema uzvišici s koje je ranjeni Tito nastavio promatrati bitku. Partizanske brigade probijale su se iz obruča.
Poslije rata, Tito je saznao gdje živi bolničarka koja mu je spasila ruku i prihvatio se kumstva njenom prvom djetetu.
Danas, 70 godina nakon nastanka ove male povijesne storije, kakav bi mogao biti njezin zaključak? Naravno, način na koji je događaj ispripovijedan, recimo to tako, ne srami se uključene mitske aure. Zašto bi i trebao? A zaključak, ne mislim ga pisati. Pametan čitatelj shvatio je sve što treba već u redovima koji nude informaciju o odnosu snaga na Sutjesci. Osobno, danas tu informaciju, za razliku od srednjoškolskih dana, kada mi je cijela povijest antifašizma u Drugom svjetskom ratu na ovdašnjim koordinatama bila samo još jedna školska gnjavaža (sorry, vrijedni naš profesore Škarpa!), danas tu informaciju čitam sa strahopoštovanjem. Ostalim čitateljima pak, koji dvoje o smislu aktualnog dohranjivanja mita o Sutjesci, u sklopu toga i o smislu podsjećanja na epizodu s bolničarkom Dragicom Milinčić, neka nebo pomogne.
I neka bude milostivo, bez bombi.
| Članak Velida Đekića "Bolničarka Milinčići ranjeni vrhovni zapovjednik" prepisan iz knjige "Morski Tramvaj", Izdanje u vlastitoj nakladi, Godina izdanja: 2024., ISBN-13: 9789539994790 |
Background picture copyright: 