Morovich Enrico

Rođen: Sušak, 20. studeni 1906.
Umro: Chiavari, 29. listopad 1994.

 

Riječki pisac, prozaik i vjerojatno najistaknutiji književnik poslijeratne iseljeničke Rijeke. Poznat kao vrsni pisac još od 1930-ih, Morovicha je prvi prikazao široj javnosti Gianfranco Contini u njegovoj poznatoj antologiji nadrealnih pisaca "Italia Magica", a koja je objavljena u Parizu 1946. godine. Kao pripovjedač, pozornost je čitatelja zarana privukao kratkim pričama koje sadrže tragove nadrealizma i magičnoga realizma te elemente ironije, groteske i crnoga humora, kojima se služio u tematiziranju zavičaja, rata i egzila.
Osim stihova na talijanskom, pisao je i na njemačkom jeziku.

Enrico Morovich rodio se na Pećinama (Sušak), a kršten je u maloj trsatskoj crkvici 20. siječnja 1907.

Enricov otac je bio potomak oca Dalmatinca i majke Italijanke iz pokraine Veneto u Italiji. Majčin otac je bio iz pokrajine Piemonte, a majka iz Savoie. Majčin je djed stigao u Rijeku kao djelatnik francuske tvrtke koja se bavila građevinarstvom. Roditelji su mu govorili njemačkim jezikom, ali su međusobno komunicirali fijumanskim dijalektom.

Morovich je pohađao prvi razred u Rijeci u privatnoj njemačkoj školi, a od drugog razreda pa do srednje škole pohađa madžarske škole.
1918. godine, Morovich napušta gimnaziju, te nastavlja školovanje u talijanskoj "Accademia Commerciale".
1924. diplomira. (Accademia Commerciale kasnije dobiva novo ime - "Istituto tecnico-commerciale", a potom i Istituto tecnico "Leonardo Da Vinci". Škola će cijelo vrijeme djelovati u istoj zgradi u kojoj se i danas nalazi Ekonomska škola.)

Nakon završetka školovanja 1924. zapošljava se u "Banca d'Italia" gdje će ostati do 1928. godine.

Od lipnja do rujna 1929. Enrico proživljava mukotrpno razdoblje živčane rastrojenosti.

Nakon ozdravljenja Morovich se zapošljava u tvrtki "Magazzini Generali di Fiume". U tom periodu započinje i suradnju s riječkim časopisom "Termini" koji je utemeljen 1936. pod vodstvom Giuseppea Gerinija (stigao u Rijeku kao D'annunzijev Ardit i ostao u Rijeci više od dva desetljeća, predajući Talijanski jezik i književnost). Jedan je od imena koja čine jezgru tog riječkog časopisa.

Početkom 1929. Morovich šalje nekoliko svojih priča redakciji književnog časopisa "Fiera letteraria" koji je izlazio u Milanu pod uredništvom Giovannia Battiste Angiolettia (Milano, 27. studenog 1896. - Santa Maria la Bruna, 3. kolovoza 1961). Oni će 31. ožujka 1929. zapravo prvi objaviti njegovu pripovijetku pod nazivom "II leprotto" ("Zečić").

Časopis "Solaria" koja izlazi u Firenci i objavljuje radove uglednih imena talijanske književnosti, u svom broju 6 od lipnja 1929. objavljuje njegovu autobiografsku pripovijetku "Un compagno di scuola" ("Školski drug").

1936. u časopisu "Solaria" objavljuje njegovo prvo značajno književno djelo "L'osteria sul torrente".
U tim je godinama Enrico objavljuje eseje i kratke priče "Il Selvaggio" i "Oggi".

Nakon gašenja časopisa "Solaria", Morovich postaje suradnik časopisa "Riforma letteraria" prilozima koji su u mnogome prožeti elementima nadrealizma.

Posljednje godine rata i prve poslijeratne godine, koje su bile posebno krvave za Rijeku, prekinule su njegovo književno djelovanje na nekoliko godina. Nastavio je stvarati tek 1962., s "Racconti e Fantasie".

1946. je predstavljen sa šest priča u pariškoj antologiji "Italie magique". Uvrštavanje njegovih pripovijetki u antologijski izbor Gianfranca Continija predstavlja priznanje Morovicheva značaja kao pripovjedača, budući da se njegovo ime pojavljuje uz značajne pisce kao što su Aldo Palazzeschi, Antonio Baldini, Nicola Lisi, Cesare Zavattini, Tommaso Landolfi i Massimo Bontempelli.

15. srpnja 1950. Enrico napušta svoj rodni grad i svoju domovinu, koja je u međuvremenu pripala Jugoslaviji i emigrira u Italiju.
Odlazi u Napulj, a potom u Lugo di Romagna gdje nalazi posao kao korespondent za njemački jezik. Nakon toga seli u Viareggio, pa u Busallu i onda u Pisu gdje od 1952. do 1955. godine radi u trgovini suvenirima i ujedno surađuje s časopisima "II Mondo" i "II Caffe".

Od 1958. do 1990. živi u Genovi gdje radi u tvrtki "Consorzio Autonomo del Porto - CAP", surađujući istovremeno s listovima "La Nazione", "Giornale di Brescia" i "Corriere Mercantile".

U Genovi se, nakon trinaest godina neaktivnosti i šutnje, vraća pisanju i počimlje objavljivati romane i priče. U ovom periodu često se vraća prisjećanjima na doživljaje i osobe iz okruženja njegove mladosti, dok očekivana nostalgija za rodnim krajem izostaje. Javit će se tek ponešto u zbirci "Racconti di Fiume e altre cose" ("Riječke priče i druge stvari", 1985.), te u djelu "Un italiano di Fiume" ("Talijan iz Rijeke", 1993.), koje kritičari smatraju knjigom njegovih sjećanja na svoj rodni grad.

Također započinje suradnju s časopisom "Il Mondo".

Morovich odlazi u mirovinu 1971. godine kao dužnosnik CAP-a u Genovi, no neumorno nastavlja pisati,

1990. seli se u pokrajinu Chiavari-Lavagna.

1994. godine, tek nekoliko mjeseci prije njegove smrti, napokon je u njegovu rodnom gradu Rijeci tiskano njegovo posljednje djelo, mala dvojezična zbirka priča "Piccole storie/Kratke priče".

A kad je 29. listopada 1994. umro u 87. godini, vjest o njegovoj smrti objavila je sva talijanska štampa, a njegovo ime sada pripada povijesti talijanske književnosti 1900-ih.

Riječki pisac ostavio nam je i nekoliko vrlo originalnih crteža, izloženih javnosti 1985. godine u Genovi.

Autor je sedam pripovjednih zbirki i šest romana.

KARIJERA:

• 1924. Ekonomista u "Banca d'Italia"
• Magazzini Generali
• Funkcioner u "Consorzio del Porto a Genova"

 

DJELA:

• 1936. "L'osteria sul torrente", Solaria, Firenze
• 1938. "Miracoli quotidiani", Parenti, Firenze
• 1939. "I ritratti nel bosco", Parenti, Firenze 1942.
• "Contadini sui monti", Vallecchi, Firenze (2. izd. Rusconi, Milano 1995.)
• 1949. "L'abito verde", Lettere d'oggi, Roma (2. izd. Marcos y Marcos, Milano 1989.)
• 1962. "Racconti e fantasie", Sauerländer, Aarau
• 1964. "Il baratro", Rebellato, Padova (2. izd. Einaudi, Torino 1990.)
• 1977. "Racconti a righe corte", Unimedia, Genova
• 1981. "Gli ascensori invisibili", Unimedia, Genova
• 1981. "La nostalgia del mare", Unimedia, Genova
• 1981. "Cronache vicine e lontane", San Marco dei Giustiniani
• 1983. "La caricatura", Lanterna, Genova (2. prošireno izd., Rusconi, Milano 1994.)
• 1984. "I giganti marini", Unimedia, Genova (2. izd. Sellerio, Palermo 1990.)
• 1985. "Racconti di Fiume e altre cose", Compagnia dei Librai, Genova
• 1986. "Notti con la luna", Unimedia, Genova
• 1988. "Miracoli quotidiani", Sellerio, Palermo (novo izdanje priča objavljenih u "L'osteria sul torrente", "Miracoli quotidiani" i "I ritratti nel bosco")
• 1989. "Piccole diavolerie", Edizioni della luna nera, Alessandria
• 1990. "Piccoli amanti", Rusconi, Milano (a cura di Bruno Rombi)
• 1991. Miracles quotidiens (Miracoli quotidiani), trad. Bruno Cocquio, Solin, Paris
• 1992. "I raccontini", Edizioni della luna nera, Alessandria
• 1992. "Non era bene morire", Rusconi, Milano (izvorno objavljeno u nastavcima u "La Riforma Letteraria" 1937.; a cura di Bruno Rombi)
• 1993. "Un italiano di Fiume", Rusconi, Milano (cronache, a cura di Bruno Rombi)
• 1994. Piccole storie \ Kratke priče, ICR Rijeka.
• 1994. Le Gouffre (Il baratro), Traduit par Michel Arnaud, Épuisé, ISBN: 2-86432-204-8
• 1998. Šest kratkih priča; s talijanskoga preveo Boris Biletić u: Nova Istra. - ISSN 1331-0321. - 3 (1998), 3(10) ; str. 95-101.
• La Frontiera

 

CRTEŽI:

• "Disegni 60/70", Libreria Sileno Editrice, Genova 1986.
• "Stranezze", Edizioni della luna nera, Alessandria 1989.

 

IZLOŽBE:

• "Disegni di Enrico Morovich", Libreria Sileno, Genova, luglio-settembre 1985.
• "Enrico Morovich oltre i confini", Accademia Ligustica di Belle Arti, maggio 1991.
• "Disegni e altre stranezze", Il triangolo nero, Alessandria marzo-aprile 1992.
• "Fantasmi quotidiani", Studio d'arte Esperide, Torino marzo-aprile 1992.
• "Disegni e altre stranezze", Biblioteca Comunale Sormani, Milano, novembre 1992.
• "Disegni e altre stranezze", Studio Gennai, Pisa, giugno-luglio 1993.
• "Racconti in cornice", Palazzo Rocca, Chiavari, dicembre 1995-gennaio 1996.

 

NAGRADE I PRIZNANJA:

• 1989. književna nagrada "Citta' di Chiavari" za novu ediciju sveska "L'abito verde"

 

 

Kreirao: - Nenad Labus
           - SEAS

 

 

Izvori:

• Rosa Elisa Giangoia, Ricordo di Enrico Morovich
• Dolores Miškulin Čubrić: MAŠTA I HUMORIZAM U PRIPOVJEDNOJ PROZI ENRICA MOROVICHA
• CENTRO DI RICERCHE STORICHE - ROVIGNO, MONOGRAFIE XII
• Hrvatska Enciklopedia, Morovich, Enrico
• Wikipedia, Enrico Morovich
• Youtube, Intervista a Enrico Morovich (Video realizzato in occasione del centenario)

 

- Riječka groblja - Imenik riječkih posljednjih počivališta - Riječka povijest općenito - Povijest Rijeke od Prapovijesti do 1400 - Povijest Rijeke od 1500 do 1600 - Povijest Rijeke od 1625 do 1650 - Povijest Rijeke od 1675 do 1700 - Povijest Rijeke od 1725 do 1750 - Povijest Rijeke od 1775 do 1800 - Povijest Rijeke od 1825 do 1850 - Povijest Rijeke od 1875 do 1900 - Povijest Rijeke od 1925 do 1950 - Povijest Rijeke od 1975 do 2000 - Povijest Rijeke od 2015 do Danas - Rijeka, razni događaji i ostalo - O Rijeci na engleskom jeziku

- Riječke Biografije - Riječka vlast kroz stoljeća - Povijest Rijeke od 1400 do 1500 - Povijest Rijeke od 1600 do 1625 - Povijest Rijeke od 1650 do 1675 - Povijest Rijeke od 1700 do 1725 - Povijest Rijeke od 1750 do 1775 - Povijest Rijeke od 1800 do 1825 - Povijest Rijeke od 1850 do 1875 - Povijest Rijeke od 1900 do 1925 - Povijest Rijeke od 1950 do 1975 - Povijest Rijeke od 2000 do 2015 - History of Racing, Preluk - Rijeka - Riječki grbovi i zastave (heraldika)

 

Na vrh stranice