Orlando Franjo Ksaver (Francesco Saverio de Orlando)
Rođen: Rijeka. 9. prosinac 1723.
Umro: Rijeka, 23.listopad 1784.
Roditelji: Antun i Barbara
Franjo Ksaver Orlando je osnivač prve javne nautičke škole na Jadranu u Trstu i jedne od prvih na Sredozemlju.
Franjo Orlando je rođen u Rijeci, a osnivač je jedne od prvih europskih pomorskih škola, a prve takve na Jadranu. Kao član Družbe Isusove, koja je u svojim poznatim kolegijima odgojila mnoge umne ljude, on je uz svoj omiljeni predmet, matematiku, smislio prvi program u nas koji je bio prikladan za teorijsku i praktičnu izobrazbu budućih zapovjednika brodova, teškog i vrlo odgovornog poziva. Otac je naše Riječke "nautičke katedre". Nažalost, njegov veliki doprinos našoj pomorskoj prošlosti malo se cijeni i nije dovoljno poznat.
Obitelj Orlando generacijama je živjela u Rijeci. Talijanski biografi ističu da mu je otac Antun, po prezimenu Talijan, bio sudac, a od 1730. do 1732. i 1734. upravitelj grada Rijeke. Njegova majku Barbara bila je iz hrvatske obitelji.
U Rijeci završava isusovačku gimnaziju i ulazi isusovački red.
Nakon toga završava filozofski studij u Beču.
1753. od isusovačkih je poglavara poslan u Trst da na isusovačkom kolegiju "Santa Maria Maggiore" predaje matematiku.
Češka i ugarsko-hrvatska kraljica, austrijska nadvojvotkinja Marija Terezija rješenjem od 20. kolovoza 1753. odlučuje da se pri tom kolegiju u organizaciji Orlanda otvori javna državna nautička škola. Trebala je započeti sa radom 1. siječnja 1754. Međutim, »Državna škola za matematiku i nautiku« u Trstu započela je s radom tek 10. lipnja. Sa otvaranjem se kasnilo jer je Orlando prije otvaranja morao obaviti mnoge organizacijske pripreme. Pohađao ju je 21 učenik.
Nadležna za djelovanje škole bila je Trgovačka direkcija u Beču. Time su Knjige i istrumenti nabavljeni na trošak Trgovinske blagajne, pa su formalno bili njihovo vlasništvo, ali su ustupljeni na korištenje i povjerenje Orlandu i školi.
Iz dokumenta koji je Orlando potpisao 8. kolovoza 1754., poznato je da je 1753. i 1754. godine osobno nabavio »knjige i matematičke instrumente« u Beču. Znači da je Orlando, uz poznavanje matematike, te znanje latinskog, talijanskog, njemačkog, francuskog i hrvatskog jezika, mogao proniknuti u one grane znanosti koje su po njegovim spoznajama morale biti bliske ne samo budućim kapetanima nego i svima ostalim kojima je posao bio povezan s morem. Tako je zahvaljujući Orlandu počela raditi prva javna nautička škola na Jadranu, a uz nautičku školu u Marsellieu i Hamburgu ubrajala se među prve škole takve vrste u Europi.
Nastavni plan sastavio je sam Orlando. Planirao je da školovanje traje dvije godine, tj. dva tečaja ili »corsa«. U prvom su se učile aritmetika, geometrija i ravna trigonometrija, a u drugom sferna trigonometrija, astronomija, matematička geografija i navigacija. Navigacija se nije učila kao poseban predmet, nego u sklopu astronomije, matematičke geografije, trigonometrije i hidrografije.
Škola u Trstu radila je s mnogo teškoća. Broj polaznika neprestano se smanjivao, jer se još do zvanja kapetana moglo doći isključivo praksom na brodu.
Zbog svega toga rad nautičke škole u Trstu bio je neprekidno pod strogim kritičkim nadzorom Intendenze. Ona je predlagala njezino zatvaranje, ali se tome opirala carica Marija Terezija, prosuđujući da je škola korisna za austrijsko pomorstvo i nije željela takvu odluku donijeti prije nego se upozna s mišljenjem Orlanda. Orlando je zbog toga napravio plan reforme škole, koji je carica prihvatila 5. srpnja 1773. Iste je godine za svoj savjesni pedagoški rad u školovanju pomoraca u tijeku 20 godina dobio zlatnu medalju.
Nakon ukidanja isusovačkog reda 1773., studij Nautike, koji je djelovao neprekidno 21 godinu pri tršćanskom isusovačkom kolegiju. Orlando se vraća u rodnu Rijeku, a na njegov zahtjev carica izdaje dekret po kojem se tršćanska nautika seli iz Trsta u Rijeku sa svim nastavnim pomagalima i knjižnicom. Tu će otac Orlando, po naređenju Marije Terezije, otvoriti Katedru nautike, prvu u gradu te predavati matematiku, nautiku i dvostruko knjigovodstvo. Tu utemeljuje prvu nautičku školu u Rijeci, koja je djelovala do 1794. godine.
Nastava je tu počela već 1774. u prostorijama Književne akademije koja je nastavila rad prethodnog isusovačkog kolegija i postala gimnazija. Njegova predavanja zapisivali su studenti i prema tim rukopisnim udžbenicima desetljećima se održavala nastava nautike u Trstu i Rijeci.
Ali i riječku školu pohađa mali broj đaka pa je i njezin opstanak brzo došao u pitanje, pogotovo nakon zahtjeva da se ona opet vrati u Trst 1776. godine. Carica je taj zahtjev odobrila.
1777. iz Rijeka je u Trst vraćeno 580 knjiga pa je otac Orlando ostao bez knjiga, karata i instrumenata kojim se služio u nastavi. U tršćanskoj Nautici upotrebljavane su sve do 1933., a to znači da su se njima koristili punih 79 godina.
Ali bez čovjeka koji je bio u ono doba bio možda jedini u cijeloj Monarhiji koji je tako duboko i široko poznavao sve discipline potrebne jednom pomorcu, tršćanska Nautika i nije mogla biti otvorena. To se dogodilo tek godine 1783., nakon što je o. Orlando osposobio svojeg pomoćnika u Rijeci opata Luigija Capuana za predavanja stručnih predmeta.
Orlando se nije više vraćao u Trst. Radio je kao profesor na riječkoj Književnoj akademiji, na kojoj je, uz matematiku i nautiku, predavao i dvostruko knjigovodstvo.
Zbog toga Što je Orlando osposobio Capua i omogučio otvaranje Tršćanske škole, riječki dvogodišnji Corso nautico nakon desetogodišnjeg rada prestaje djelovati 1784.. Ponovno je bila uspostavljen tek 1808. godine.
Iste godine kad prestaje djelovanje nautičke škole u Rijeci umire otac Orlando umire 23. listopada 1784. Pokopan je uz pjevanu svečanu misu u crkvi Sv. Vida. U Listopadu 1989. prilikom čišćenja grobnice kosti su mu zajedno s ostalima iz groba bačene u kosturnicu riječkog gradskog groblja. Iako je to sin Rijeke, njegove kosti ne leže više pod pločom u crkvi gde su uz počasti bile položene. Završile su na hrpi anonimusa rodnog grada, a da ničime nije ostao zabilježen znak gdje su bar dosad bile.
Upravo se u riječkoj Nautici sredinom 19. stoljeća prvi put u pomorstvu počeo rabiti hrvatski jezik, dok će se u Dalmaciji borba za 
narodni jezik rasplamsati tek slomom bečkog apsolutizma. Javna državna nautička škola u Bakru počela je raditi 1849. godine a škole istoga tipa u Zadru, Splitu i Kotoru otvorene su 1850. Od 1852. nautika se u državnoj školi podučava i u Dubrovniku, a od 1854. i 1855. godine u Rovinju i Lošinju. Nastavni jezik u svim školama bio je, međutim, talijanski.
Knjige oca Orlanda čuvaju se u Tehničko-nautičkom institutu u Trstu, a one koje se nalaze u baštinskom fondu Riječke Sveučilišne knjižnice potječu od onih knjiga koje je otac Orlando kupovao za nautički tečaj u Rijeci i svjedoče o početcima školovanja pomoraca u gradu. Knjige nemaju rukopisnog ekslibrisa, ali su identificirane na temelju prijepisa popisa knjiga iz 1783., koji je pohranjen u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu.
Osim toga u baštinskom fondu Sveučilišne knjižnice čuva se i jedan stari rukopis koji sadrži predavanja oca Orlanda, naslova Corso Matematico-Nautico iz 1783. godine, koji je zabilježio jedan od njegovih riječkih učenika (čitljiv i uredan, na 322 stranice, veličine 23 x 31 cm, ali bez imena pisca) i vjerojatno je da je to zapravo tekst oca Orlanda.
Carskim ukazom od 1849. određeno je otvaranje javnih pomorskih škola u najvažnijim pomorskim središtima na obali. Uz starije državne pomorske škole u Trstu i Rijeci započele su raditi i škole u Bakru, Splitu, Zadru, Dubrovniku i Kotoru. One su bile priključene postojećim osnovnim školama, uz zajedničku upravu. Početna organizacija, razmještaj i program pomorskih škola ubrzo su se promijenili. Odlukom Ministarstva 1854. utvrđene su četiri glavne nautičke škole (s trajanjem nastave od dvije do tri godine) u Trstu, Veneciji, Rijeci i Dubrovniku te četiri sporedne u Rovinju, Zadru, Splitu i Kotoru. Istodobno su se pomorske škole odvojile od osnovnih i priključile srednjim školama. Tršćanska škola spojila se s Trgovačkom akademijom te dobila viši nautički tečaj za osobe koje se žele posvetiti nastavi. Škole u Rijeci, Rovinju, Zadru, Splitu, Dubrovniku i Kotoru povezale su se s nižim gimnazijama. Godine 1855. do tada privatna škola u Malome Lošinju pretvorena je u javnu.
Početci višega pomorskog obrazovanja vezani su uz Rijeku, gdje je 1857. otvorena Mornarička Akademija K. U. K., koja je u Rijeci neprekidno djelovala 1866−1914., a upisivali su je polaznici iz čitave Austro-Ugarske Monarhije.
Privatne škole potpuno su nestale poslije 1902., kada je za časnike palube uvedeno obvezno pohađanje državnih nautičkih škola. Potkraj XIX. st. sve pomorske škole podvrgnute su upravi pomorske vlade u Trstu, osim one u Bakru, koja je bila pod upravom Zemaljske vlade u Zagrebu, i one u Rijeci, koja je bila pod upravom mađarskoga ministarstva trgovine. Godine 1897. nastava se s tri godine produžila na pet. Pomorska vlada u Rijeci otvorila je 1913–14. prvi razred četverogodišnje Kraljevske ugarske industrijske škole za pomorske strojare, koja je također potpadala pod mađarsko Ministarstvo trgovine.
U trenutku prestanka austrougarske vlasti 1918., u sastavu Kraljevine SHS zatekle su se samo tri škole – u Bakru, Dubrovniku i Kotoru. Škole u Rijeci, Trstu i Malome Lošinju našle su se izvan granica nove države. Kako preostale tri ustanove nisu imale jednak status i program (prva se naziva pomorskom akademijom, a druge dvije nautičkim školama), Ministarstvo prosvjete Kraljevine SHS propisalo je 1921. jedinstveni nastavni plan i program u trajanju od četiri godine, a sve tri dobile su naziv Pomorska akademija.
U RH danas djeluju tri pomorske srednje škole (Pomorska škola Split, Pomorska škola Bakar i Pomorska škola Zadar) te pet srednjih strukovnih škola sa smjerovima usko vezanima uz pomorstvo (Pomorsko-tehnička škola Dubrovnik, Srednja škola Ambroza Haračića Mali Lošinj, Tehnička škola Šibenik, Prometno-tehnička škola Šibenik i Srednja škola Petra Šegedina Korčula).
Visokoškolsko pomorsko obrazovanje u Rijeci ponovno je uspostavljeno 1949. osnutkom Više pomorske škole, a od 2001. i Pomorski Fakultet u Rijeci.
SVESCI OCA ORLANDA (libri di padre Orlando) nastali tako da su učenici zapisivali njegova predavanja:
- Aritmetika i algebra; ima 268 strana. Zadnje je poglavlje posvećeno logaritmima.
- Geometrija; ima 236 strana i 11 tablica-slika. Obuhvaća još logome- triju, planimetriju i stereometriju.
- Ravna i sferna trigonometrija; ima 163 strane i četiri tablice-slike.
- Astronomija; ima 262 strane, 14 astronomsko-matematičkih tablica i 6 tablica-slika. (1758.)
- Geografije; ima 148 strana, dvije tablice-slike i tablice visine pola za pojedine pozicije za koje se donose razlike dužine od meridijana Trsta. (1758.)
- Hidrografija; ima 362 strane i 7 tablica-slika. »(...) obuhvaćena je svom svojom širinom isto kao i umijeće nautičke znanosti« (1760.)
Kreirao: SEAS
Izvor:
- BORIS FRANUŠIĆ, Franjo Ksaver Orlando osnivač prvih pomorskih škola na Jadranu
- Centre Canadien d'Architecture, Jesuits among the Croats
- Portal hrvatske tehničke baštine, Pomorski promet
- SVKRI, "Corso nautico i njegovi udžbenici"
Background picture copyright: 