Pansini Karlo
Rođen: Korčula, 24. travanj. 1915.
Umro:
Zagreb, 3. ožujak 1975.
Liječnik, pedijatar. Dekan Medicinskog fakulteta u Rijeci. bavio dječjom tuberkulozom, rahitisom, preventivno-socijalnom pedijatrijom, puerikulturom (podizanje djece) i organizacijom dječje zdravstvene zaštite. Promovira znanstvenoistraživački rad i primjenu novih spoznaja u praksi, na terenu, u svim područjima Hrvatske. Uvijek okrenut prioritetnim problemima, bavio se epidemiološkim istraživanjima, praćenjem morbiditeta i mortaliteta djece u Hrvatskoj, istraživanjem uzroka rađanja djece male porođajne mase. Posebno se ističu njegovi radovi iz područja dijagnostike i liječenja tuberkuloznog meningitisa, te oni posvećeni problematici rahitisa, prehrane dojenčadi, cijepljenju i alergijskim reakcijama.
Bio je predsjednik Komisije za zaštitu majki i djece Saveznog zavoda za zaštitu majki i djece SFRJ, član Savjeta za medicinu i predsjednik Komisije za naučna istraživanja u oblasti zdravlja majki i djece SFRJ. Također je obavljao funkciju predsjednika Komisije za UNICEF SFRJ i predsjednika Komisije za prehranu djece SRH. Kao savjetnik UNICEF-a djelovao je u Alžiru, Iranu, Tunisu i SSSR.-u. Bio je član Europskog udruženja za pedijatriju te član Akademije ZLH. Primio je dva ordena za hrabrost i dva ordena zasluga za narod. Dobio je nagradu grada Rijeke za znanstveni rad 1962. godine i nagradu grada Zagreba 1972. god. Za svoj rad odlikovan je 1965. god. i ordenom Republike sa srebrnim vijencem.
1933. završava Klasičnu gimnaziju u Splitu.
1939. u Zagrebu završava Medicinski fakultet.
U svibnju 1941. odlazi u Lumbardu na Korčuli, gdje uza skrb za bolesnike pomaže Narodnooslobodilačku borbu.
Nakon borbenog puta XXVI dalmatinske udarne divizije premješten je na Maltu u bolnicu (La Veletta Genaral Hospital). U toj je bolnici bilo i drugih boraca NOP-a iz Korčule. U idućim godinama prvi put se sustavnije susreće s problemima dječje dobi kao liječnik u dječjoj bolnici u El Schattu u Egiptu.
1943. vodi sanitetske tečajeve po ratištima Hrvatske. Na slici gore, Karlo u gornjem redu u sredini, lik sa brkovima, na jednom od tečajeva 1943.
Nakon rata, u rujnu 1945. postaje bolnički liječnik na dječjem odjelu Zakladne bolnice Rebro, a 1946. asistent Pedijatrijske klinike.
1946. zacršava specijalizaciju iz pedijatrije.
Kao stipendist Svjetske zdravstvene organizacije, usavršava se u Parizu kod prof. Debréa (1948./49.) a potom 1950. pohađa međunarodni dvomjesečni seminar iz dječje tuberkuloze u Parizu.
Od 1948. radi u Klinici za dječje bolesti u Zagrebu, gdje je, nadahnut iskustvima centara u Švicarskoj i Italiji, uz profesora Scrivanelija aktivirao i vodio Streptomicinski centar za liječenje dječje tuberkuloze. Centar uspješno djeluje, uvodeći nove metode liječenja i spašavajući živote mnoge djece koja su djelotvornim liječenjem izbjegla tragični kraj.
Kad je na inicijativu prof. dr. Andrije Štampara potaknuto osnivanje Medicinskog fakulteta u Rijeci, prof. Karlo Pansini se pun entuzijazma zauzima za ovu ideju, organizirajući nastavu i promovirajući rad ove ustanove.
Kada je doc. dr. Karlo Pansini krajem 1956. s Dječje klinike pozvan u Rijeku na novoosnovani Medicinski fakultet da tamo kao prvi nastavnik pedijatrije (izvanredni profesor) osnuje pedijatrijsku katedru te preuzme dužnost predstojnika dječjeg odjela, pridružuju mu se sa zagrebačke Klinike dr. Gojko Vlatković i dr. Ivo Švel (na slici desno, kolege i prijatelji dr. Karlo Pansini i dr. Ivo Švel u šetnji).
Katedra za pedijatriju u Rijeci utemeljena je 1956. godine, godinu dana nakon osnivanja Medicinskog fakulteta u Rijeci. Iste godine održan je i prvi studentski ispit iz pedijatrije.
Godine 1956. izabran je za izvanrednog profesora, a u prosincu 1961. postaje i redoviti profesor pedijatrije na riječkom medicinskom fakultetu, na kojem obavlja i funkciju dekana. Prvi pročelnik Katedre bio je prof.dr.sc. Karlo Pansini.
Osnovao riječku Dječju bolnicu na Kantridi. Tijekom svog boravka u Rijeci ne samo da je značajno pomogao afirmaciji novonastalog medicinskog fakulteta, nego je i potaknuo osnivanje opće dječje bolnice na Kantridi. Zalažući se za koncepciju multidisciplinarnosti i integriranosti zaštite djece, u sklopu ove bolnice uz dječji odjel osnovao je odjel za rehabilitaciju, a potom i odjel dječje kirurgije, pa je tako među prvima u nas postavio suvremenu koncepciju liječenja u pedijatriji "sve za djecu pod jednim krovom".
Počeci današnje Klinike za pedijatriju na Kantridi datiraju u poratnu 1947. godinu kad je u bolnici Braća dr. Sobol formiran dječji odjel koji je bio smješten u zgradi današnje Klinike za neurologiju na riječkom lokalitetu. Na odjelu od 75 bolničkih postelja radila su samo dva pedijatra, supružnici dr. Nada Kovačević Ivanović i dr. Mate Ivanović. Iako se kroz godine odjel kadrovski ojačao, do preseljenja na Kantridu 1961. godine djelovao je u prostorima koji nisu udovoljavali zahtjevima njege i liječenja djece. Preseljenjem na Kantridu, u prostore dotadašnje dječje bolnice za tuberkulozu kosti, počinje nova faza dječjeg odjela koji 1962. godine dobiva status Klinike za dječje bolesti čiji je prvi predstojnik bio prof. dr. Karlo Pansini. Ako se izuzme nova zgrada poliklinike na Kantridi koja je izgrađena samodoprinosom građana Rijeke, lokalitet dječje bolnice na Kantridi, kad su njegove zgrade i zidovi u pitanju, ostao je više-manje jednak prostorima koji su 1924. godine prvotno bili namijenjeni oporavku i liječenju djece siromašnih građana.
15. lipnja 1960. prof. dr. Karlo Pansini, u bivšoj "Češkoj koloniji" i nekim okolnim objektima u Crikvenici osniva "Dječje klimatsko lječilište Primorka", koje pod tim imenom djeluje do 1963., a od 1963. godine kao "Zavod za talasoterapiju djece Primorka" (na slici gore).
Kad je 1964. izabran za redovitog profesora na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, odlazi u glavni grad gdje postaje ravnatelj "Centra (poslije Instituta) za zaštitu majki i djece" u Zagrebu.
Od 1964. do 1975. godine bio je urednik časopisa "Paediatria Croatica". Profesor Pansini časopisu daje novi format. I dalje izlazi kao dvomjesečnik, ali mu već 1964. dodaje i rubrike: Uvodnik, Radovi, Prikaz bolesnika, Novi lijekovi, Kongresi, Referati, Iz literature te Vijesti iz Instituta za zaštitu majki i djece i Obavijesti. 1975. na mjestu urednika nasljeđuje ga prof. dr. sc. Vladimir Kolbas, cijenjeni stručnjak, ne samo u domaćoj nego i u međunarodnoj medicinskoj javnosti.
Od 1964. do 1975. godine također je i urednik Arhiva za zaštitu majki i djece.
KARIJERA:
- 1939. završio Medicinski fakultet u Zagrebu
- 1939. - 194?. liječnik u Lumbardi (Korčula)
- U Drugom svjetskom ratu bio je liječnik Dječje bolnice za izbjeglice u Egiptu
- 1945. Dječji odjel Zakladne bolnice
- 1946. asistent na Pedijatrijskoj klinici u Zagrebu
- 1948. - 1949. usavršavanje na Klinici prof. Debrea u Parizu
- 1955. docent pedijatrije
- 1956. izvanredni profesor na Medicinskom fakultetu u Rijeci
- 1959. - 1960. dekan Medicinskog fakulteta.
- 1961. redovni profesor na Medicinskom fakultetu u Rijeci
- Osnovao riječku Dječju bolnicu na Kantridi
- 1964. imenovan direktorom Centra za zaštitu majki i djece u Zagrebu
- predsjednik Komisije za zaštitu majki i djece
- član Savjeta za medicinu
- predsjednik Komisije za naučna istraživanja u oblasti zdravlja majki i djece
- predsjednik Komisije za UNICEF SR Hrvatske
- Komisije za prehranu djece SR Hrvatske
- član Akademije HLZ
RADOVI:
- Sudjelovao je aktivno na brojnim internacionalnim kongresima; bio i konzultant SZO.
NAGRADE I ODLIČJA:
- 1962. Nagrada Grada Rijeke (i suradnici - dr. Ivan Knežević, dr. Walter Rukavina i dr. Branko Žic)
- 1975. Nagrada Zagreba
- 1965. Orden Republike sa srebrnim vijencem
Kreirao: - Nenad Labus
- SEAS
Izvori:
- Hrvatska Enciklopedija, Pansini, Karlo
- THALASSOTHERAPIA CRIKVENICA, Monografija
- Forum Croinfo.net, Dječja bolnica Kantrida - povijest, Autor: mušica
Background picture copyright: 